Poslovi Srbije sa Kinom

2
1000

Predsednik Vučić se vraća sa trijumfalne posete Kini. Trijumfalne, bar po pisanju njemu naklonjenih medija. Pa da ukratko pogledamo te poslove.

Sva četiri potpisana dokumenta odnose se na ranije zaključene poslove, tako da ih ne treba računati u rezultate posete već u Vučićev marketing. To su ulaganje firme Šandong Linglong u novu fabriku automobilskih guma u Zrenjaninu, ulazak Zinđina u RTB Bor, izgradnja obilaznice oko Beograda i podizanje industrijskog parka u Borči.

Otvaranje nove fabrike guma svakako je, u načelu, dobra stvar jer jača industrijski potencijal Srbije, stvara zaposlenost, dohotke i poreske prihode. Ali, naličje investicije su troškovi koje je Srbija preuzela na sebe, a koji će najverovatnije biti opet sakriveni u tajnom delu ugovora. Izvestan nivo beneficija velikim investitorima daju gotovo sve zemlje, ali je pitanje mere. Da će beneficija biti nesumnjivo je jer se samo njima može objasniti postojanje sporazuma između države Srbije i Linglonga. Pošto se radi o privatnom ulaganju, sporazum sa državom Srbijom ne bi bio potreban ukoliko ne sadrži obaveze Srbije – poreske, carinske, komunalne ili druge slične.

O Boru i Ziđinu već smo pisali, ali da pomenemo novost: Ziđin je prethodnih dana, za 1,4 milijarde dolara, kupio kanadsku firmu Nevsun koja je sama vlasnik jednog dela obližnjeg velikog nalazišta bakra Čukaru Peki i delimični vlasnik drugog, većeg dela istog nalazišta. Time Ziđin očigledno zaokružuje bakarni kompleks u Timočkoj krajini: „starom“ Boru se dodaje novi, veoma bogati rudnik bakra. Mene zanima pitanje kako će to Kinezi formalno izvesti: pripajanje rudnika Čukaru Peki RTB-u Bor ne bi bilo pametno za njih, jer bi time povećali vrednost RTB Bora za 1,4 milijarde dolara i tako poklonili državi Srbiji pola milijarde dolara, pošto je Srbija vlasnik 37% RTB-a Bor. Zatim, mogu da zadrže Čukaru Peki kao zasebnu firmu koja bi se sa RTB Borom nalazila u poslovnim odnosima, ali bi to komplikovalo poslovanje. Ali, ova druga kombinacija imala bi za Ziđin jednu potencijalno važnu prednost – mogli bi da izvlače dobit iz RTB Bor i prenose je u novu firmu kroz transferne cene, odnosno kroz uvećane cene koje bi RTB Bor plaćao novoj firmi za bakar. Time bi potkradali Srbiju.

Da Vas podsetimo:  Jugosloveni: naziv za bezdušne Srbe 21. veka

I sporazum o izgradnji obilaznice oko Beograda je stara stvar, pošto se poslednja deonica već gradi od strane Kineza i Azarbejdžanaca. Ovo potpisano je finalizacija tog posla kroz ugovor o zajmu od 207 miliona evra, koji kineska Eksim banka daje Srbiji. Očigledno je da je zajam ranije dogovoren, a da je potpisivanje ugovora ostavljeno za pogodan marketinški trenutak. Naravno, u skladu sa praksom ove vlade, nisu saopšteni nikakvi detalji zajma, kao što su kamatne stope, rokovi otplate, garancije i slično.

I poslednji ugovor – o industrijskom parku u Borči – kuvao se odavno, još od memoranduma o razumevanju između srpske vlade i građevinske firme CRBC iz 2015. godine. Meni, i pored sveg truda, nije jasno za čiji se račun gradi ovaj park, odnosno ko je investitor, odnosno ko snosi rizik. Operativni graditelj je CRBC, finansijer tri kineske banke, a srpska vlada je oduševljena i licitira brojke (pre neki mesec pominjalo se novo zapošljavanje od 7.500 ljudi, a ovih dana 10.000). Ovo pitanje vlasnika parka svakako nije nevažno, jer taj će vraćati bankama uložene pare. A svakako postoji rizik da se uložene pare ne vrate, da hiljade kineskih firmi ne dođu u Borču i da stvar manje-više propadne. I ko bi tada podneo gubitak? Pretpostavljam Srbija, pošto je CRBC građevinska firma kojoj verovatno ne pada na pamet da vodi industrijske parkove.

I tako, poslovi između Kine i kineskih firmi sa Srbijom napreduju, verovatno na korist obeju strana, o čemu smo već pisali. Ipak, ta korist ne mora biti jednako raspodeljena, što zavisi od svih elemenata međusobnih dogovora. Osim samohvale i ponekog broja, mi ništa suštinsko ne znamo, što ne sluti na dobro. Hoću reći, da je sve dobro i čisto ne bi bilo razloga da se bilo šta krije.

Da Vas podsetimo:  Čiji je naš Tesla?

Da pomenemo i peti dogovoreni posao: Srbija nabavlja od Huaveja opremu za video nadzor u saobraćaju. Zanimljivo je da ovaj posao nije dobio uobičajeni publicitet rezervisan za velike uspehe. Jasno je i zašto: vozačima se to ne bi svidelo, pa da se ne kvari slavljenička atmosfera. A nadam se da oprema neće služiti za nadzor građana, što Kinezi takođe umeju.

blog Boška Mijatovića i Slobodana Samardžića
srbijasvet.wordpress.com

2 KOMENTARA

  1. Бор је велика риба, Кинези су платили 6 долара (канадских) по акцији да купе Невсун, и не би требало да буде проблема око преузимања јер је цена на берзи испод 4 долара, тако да неће имати проблема да намакну тих 66% (од мало преко 300 милиона) акција, уз препоруку директорског одбора Невсуна акционарима да продају. Тимочка регија је једно од највећих светских налазишта бакра, и ту ће да наставе где се већ мало излизало са Биша рудницима у Еритреји (Србија, Еритреја, битно је да је Африка – ала радимо Црнци ми!). Занимљиво је да је финансијски саветник кинеске компаније Морган Стенли, Ракафелерово чедо (једно од многих). Мали овај свет…

  2. Predsednik Vučić nada se da bi mi mogli proizvoditi “leteće automobile”, uz pomoć kineza. Zašto da ih ne proizvodimo? Nebeski narod ništa manje i ne zaslužuje.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime