Pravno-politički aspekti SOFA i IPAP sporazuma

3
5371

NATO-SOFA-sporazum-ilustracija-1Republika Srbija otpočela je odmah nakon 2000. godine sprovođenje tzv. „politike približavanja Severnoatlantskoj vojnoj alijansi“. U tu svrhu potpisani su mnogi sporazumi između naše države i NATO vojnog saveza koji predstavljaju osnov za postepeno odricanje Republike Srbije od svog vojnog i bezbednosnog suvereniteta, koji je polako prelazio u ruke NATO struktura. U ovom tekstu autor će se ograničiti na analizu dveju ključnih i suštinskih sporazuma sa NATO paktom koji predstavljaju operativno-tehnički i pravno-politički osnov i okvir za dalje razvijanje i unapređivanje odnosa sa tom vojnom organizacijom.

Bivši ministar inostranih poslova, Ivica Dačić, i ministar odbrane, Bratislav Gašić, svojom posetom Briselu u martu 2015. godine formalno su ozvaničili stupanje na snagu tzv. “Individualnog akcionog plana saradnje” (IPAP sporazum) između Republike Srbije i NATO saveza, potpisanog i prihvaćenog od obe strane decembra 2014. godine. Na prvi pogled možemo reći da se radi o operativnom sporazumu, tj. o onoj vrsti međunarodnog ugovora čije sklapanje i ratifikacija su u nadležnosti Vlade Republike Srbije (član 14 Zakona o zaključivanju i izvršavanju međunarodnih ugovora RS) i za čiju pravnu valjanost nije potrebno izjašnjavanje Narodne Skupštine kao vrhovnog zastupnika narodnog suvereniteta. Shodno tom pogledu prisustvo srpskih predstavnika u Briselu 18. marta 2015 mogli bismo okarakterisati kao protokolarni čin, sa kojim su dve ugovorne strane prosto razmenile akte o notifikaciji i time formalnopravno ispunile uslove za međunarodnopravnu “ratifikaciju” IPAP sporazuma. Međutim, analizirajući sadržinu pomenutog sporazuma i imajući u vidu ustavnu obavezu državnih organa Republike Srbije da u procesu sklapanja međunarodnih ugovora poštuju Ustav i ustavni poredak srpske države, dolazimo do zaključka da IPAP sporazum sadrži mnoštvo formalnih i materijalnih neustavnosti, koje na najgrublji način krše ustavni poredak, političku nezavisnost i državni suverenitet Republike Srbije.

Pre nego što iznesem suštinu problema želim da upozorim na postojanje prethodno zaključenih međunarodnih ugovora između RS i NATO saveza, koji su relevantni za ovde iznesenu analizu. U okviru Partnerstva za mir, čija članica je i naša država, postoji praksa zaključivanja ugovora između država nečlanica i država članica NATO saveza. Među takvim ugovorima najpoznatiji su tzv. SOFA sporazumi, kojima se uređuje status i prisustvo vojnih trupa jedne ugovorne strane na teritoriji druge ugovorne strane.

Shodno tome naša država je septembra 2006. godine potpisala takav sporazum sa Vladom SAD (reč je o bilateralnom sporazumu), sa kojim je regulisan pravni status vojnih trupa SAD na teritoriji naše države. Taj sporazum doživeo je i unutrašnju ratifikaciju od strane Narodne Skupštine RS, čime je i u potpunosti postao pravno obavezujući akt za naše državne organe.

Pored njega januara 2015. godine potpisan je i SOFA sporazum sa predstavnicima NATO saveza kao međunarodne organizacije (reč je o multilateralnom sporazumu), koji je u julu iste godine zvanično prihvaćen i od srpskog zakonodavnog organa. Jedan od problema sa kojima se suočavamo analizirajući IPAP sporazum predstavljaju i njegove odredbe po kojima je naša država dužna da u što skorije vreme potpiše i ratifikuje slične SOFA sporazume sa svim državama članicama NATO pakta, kao i činjenica da se IPAP sporazumom zapravo još jednom potvrđuje privrženost naše države pravnim obavezama koje proističu iz SOFA sporazuma sa SAD, a koji je u svojoj suštini protivzakonit i protivustavan međunarodni ugovor. U nastavku sledi obrazloženje navedenih tvrdnji.

Najveća spornost SOFA sporazuma sa SAD ogleda se u tome, da se njime pružaju oružanim trupama strane države (SAD) izuzetno neograničene povlastice i privilegije koje one uživaju na teritoriji jedne suverene i nezavisne države. Tekst sporazuma ne pruža nikakav objektivno prepoznatljiv kriterijum kojim se sa preciznošću definišu granice tih privilegija i njihova ograničenja. Kao primer navedimo pravo vojnih trupa SAD da bez ikakvih ograničenja i prepreka ulaze na teritoriju Republike Srbije, vrše neometan tranzit svoje vojne opreme i koriste srpsku vojnu, pa čak i civilnu infrastrukturu. Štaviše, prilikom tih svojih dejstava na teritoriji naše države pripadnici oružanih snaga SAD uživaju pun diplomatski imunitet, što znači da su unapred oslobođeni svakog oblika materijalne, prekršajne, pa čak i krivične odgovornosti za posledice, koje prouzrokuju svojim delima. To znači da građani naše države, koji utrpe posledice dejstava tih vojnih trupa, nemaju nikakvo pravo na nadoknadu štete niti pravo na zaštitu svoje lične bezbednosti.

Da Vas podsetimo:  Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Ovakve odredbe jednog međunarodnog ugovora grubo krše Ustav Srbije, pre svega njegov 1 i 8 član, koji precizno navode da je teritorija Republike Srbije jedinstvena i nedeljiva, na kojoj se vlast zasniva na poštovanju građanskih prava i vladavini pravnog poretka srpske, a ne neke strane države. Pružanjem punog diplomatskog imuniteta stranim vojnicima srpska vlast ovim ugovorom uskraćuje ustavno pravo građana na pravično suđenje (član 32 Ustava), pravo na nepovredivost njihovog fizičkog i psihičkog integriteta, pravo na slobodu i bezbednost (član 25 i 27 Ustava), pravo na jednaku zaštitu i na pravno sredstvo (član 36 Ustava) kao i osnovno ljudsko pravo na naknadu štete (član 35 Ustava). Pored Ustava ovakav sporazum u potpunosti negira i prava građana koja proizilaze iz Evropske konvencije o ljudskim pravima, naročito opšteprihvaćeno pravilo o zabrani diskriminacije sopstvenih državljana u odnosu na strane osobe (NATO vojnike).

SOFA sporazum u veoma maloj meri inače pruža mogućnost ograničene materijalne odgovornosti stranih vojnika za štetu, nanetu našim građanima, ali samo pod uslovom, da se za pravnu procenu te štete upotrebi zakonodavstvo SAD! Ovakvim zahtevom se u potpunosti ignoriše ustavna obaveza državnih organa RS da na srpskom teritoriju primenjuju isključivo srpsko zakonodavstvo i srpska država svodi na običnu koloniju Pentagona bez ikakvih elemenata državnosti! Ovim se u potpunosti podriva srpski državni poredak i ruši sistem međunarodnog prava koji počiva na suverenitetu kao osnovnom postulatu međudržavnih odnosa.

Podsetimo isto tako da ovakvo široko tumačenje diplomatskog imuniteta nije u skladu ni sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima koja zahteva da se pojam “imuniteta” tumači krajnje restriktivno i da se pruža samo osobama sa diplomatskim statusom, kojima je takav imunitet neophodan za neometano vršenje svoje funkcije. Sa pravom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma se stranim vojnicima pruža pun imunitet i u čemu se to njihov položaj izjednačava sa diplomatskim predstavnicima stranih zemalja?!

U nastavku ispostavljamo odredbu SOFA sporazuma po kojoj se ugodnosti koje važe za pripadnike oružanih snaga SAD proširuju i na njihove “partnere i njihovo osoblje”. Pošto u tekstu sporazuma ne postoji jasna definicija šta se sve podrazumeva pod terminom “partneri”, postoji opasnost da se ekstenzivnim tumačenjem SOFA sporazuma dođe do zaključka da pomenute ugodnosti (pun imunitet, pravo neograničenog tranzita kroz Srbiju i korišćenje njene infrastrukture, …) važe i za susedne države, članice NATO pakta, kao i za sve susedne entitete, koji po međunarodnom pravu nemaju svojstvo države, ali ih kao takve smatraju SAD (to bi značilo da sutra i novoformirana separatistička “vojska Kosova” može slobodno da šparta našom državom i koristi naše vojne i prirodne resurse!).

Već u ovom delu vidimo da SOFA sporazum ne ispunjava jedno od najbitnijih načela zakonitosti i pravne države, tj. načelo određenosti u zakonu (lex certa), po kojem tekst zakona i ostalih opštih pravnih akata mora biti u tolikoj meri jasan i konkretno određen, da je na osnovu utečenih metoda tumačenja moguće odrediti značenje pojedinih reči i termina. Bez obzira na činjenicu da SOFA sporazum nije zakon i da shodno tome pomenuto načelo ne bi bilo primenjivo u ovom slučaju, moram da ispostavim da načelo lex certa predstavlja jedno od elementarnih pravnih načela opšteg međunarodnog prava i kao takvo obavezuje države i u procesu sklapanja međunarodnih ugovora.

Da Vas podsetimo:  Od silnih obećanja SNS spali smo na jeftiniji parizer

Svojom ekonomskom klauzulom prema kojoj strane vojne trupe za prevoz vojnog materijala i za obavljannje drugih delatnosti nisu u obavezi da plate dažbine i carine već im se sve to omogućava besplatno, SOFA sporazum narušava temelje ekonomske egzistencije srpske države, jer su naši državni organi u obavezi da iz republičkog budžeta kriju te troškove, iako bi to moglo da znači smanjenje sociajlnih primanja onim građanima koji su u ozbiljnoj socijalnoj krizi. Tako nešto je u uslovima ekonomske krize i lošeg privrednog rasta naše ekonomije ravno samoubistvu! Dalje, član 4 SOFA sporazuma naglašava da američki NATO okupatori imaju pravo da se kreću slobodno po Srbiji bez ikakvih restrikcija. Od naših običnih srpskih građana sa dvojnim državljanstvom se zahteva da se uredno prijave policiji odmah po dolasku u otadžbinu, dok se stranim vojnicima ne samo dozvoljava da vršljaju kako hoće, već se našim organima zabranjuje i bilo kakva kontrola nad njima. Ovo predstavlja direktnu povredu ustavnog zahteva o jednakoj zaštiti prava svih lica na teritoriji RS, jer ne postoji nijedan objektivno prihvatljiv razlog za ugodniji tretman pripadnika stranih oružanih snaga.

U nastavku se članom 7 sporazuma srpskim državnim organima zabranjuje bilo kakva inspekcija, carina ili kontrola „sredstava i tehnologija“, koje američki vojnici imaju pravo da unesu u Srbiju, vazdušnim, rečnim ili kopnenim putem. Najstrašnija posledica te odredbe je u tome što omogućava stranim trupama odrešene ruke da opljačkaju i izvezu naše privredno i prirodno blago, pa čak i nekažnjeno kidnapuju naše građane, potpuno neometano od srpskih državnih organa, kojima je upravo posao da tako nešto spreče.

Na kraju analize ovog sporazuma želim da ispostavim i 2. paragraf njegovog 13 člana koji glasi: “U slučaju da obe Strane u budućnosti postanu članice sličnih sporazuma koji sadrže odredbe koje su u suprotnosti sa odredbama ovog sporazuma, primenjivaće se odredbe ovog sporazuma.” Šta to znači? To prosto znači da se naša država unapred odrekla prava da sklapa slične, sa geopolitičkog aspekta gledano za nju možda povoljnije sporazume sličnog tipa sa prijateljskim zemljama, poput Ruske Federacije. Ovakve odredbe krajnje su atipične za međunarodne ugovore i ukazuju na činjenicu da je u procesu sklapanja SOFA sporazuma sa SAD na predstavnike srpske strane vršen nedozvoljen pritisak u cilju da se odreknu svog suverenog prava na slobodno sklapanje sporazuma sa onim državama sa kojima to žele. Ovakva povreda prema Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora automatski predstavlja razlog za ništavnost SOFA sporazuma.

IPAP sporazum je po svojoj formalnoj prirodi zapravo operativno tehnički sporazum koji sadrži obaveze, čija implementacija je neophodna za suštinsku realizaciju SOFA sporazuma sa SAD kao i preduslov za sklapanje ostalih sporazuma sa svim članicama NATO pakta.

To je i predviđeno u pojedinim odredbama samog IPAP sporazuma. Međutim, analizirajući sadržaj tog sporazuma dolazimo do zaključka da, ratione materiae, taj sporazum obuhvata ona područja koja je prema Ustavu RS neophodno urediti zakonskim aktima, a ne ugovorom čije sklapanje je u nadležnosti Vlade RS, što ga u hierarhiji pravnih akata izjednačava sa podzakonskim aktom. Naime, IPAP sporazum reguliše pitanja koja se tiču ne samo vojnog prisustva NATO snaga na području Srbije već i mnoštvo pitanja koja nemaju nikakve suštinske veze sa vojnom tematikom.

Da Vas podsetimo:  Koliko iznose donacije u Srbiji?

Tako se u tom sporazumu naša država obavezuje da će učiniti sve da se što pre privede kraju proces privatizacije firmi u državnom vlasništvu, da se u što većoj meri omogući “reintegracija” raseljenih Roma iz EU u srpsko društvo (i to ne samo Roma koji su srpski državljani, već i svih Roma čiji povratak je moguć na osnovu Ugovora o readmisiji između Srbije i EU, bez obzira na to da oni nisu naši državljani).

Srbija se IPAP sporazumom obavezuje da će sprovesti reforme pravosudnog sistema, da će u potpunosti primeniti zakonodavstvo EU na svojoj teritoriji (iako ona nije članica EU i uprkos činjenici da je po državnom Ustavu na teritoriji srpske države najviša vlast upravo pravni poredak srpske, a ne neke tuđe države ili organizacije), da će okončati pregovore o pristupanju Svetskoj trgovinskoj organizaciji i da će sprovesti reforme u sklopu energetske bezbednosti (čime se neopravdano vrši pritisak na Srbiju da se prikloni američkoj koncepciji energetske bezbednosti, čime se smanjuju mogućnosti energetske saradnje sa Ruskom Federacijom). Sve su ovo pitanja iz kojih proizilaze važne posledice za državu i narod i koja treba da se regulišu ustavnim i zakonskim aktima, a ne operativno-tehničkim sporazumom između Vlade RS i strane međunarodne organizacije.

U tom pogledu IPAP sporazum je čisti primer neograničenog postupanja izvršne grane vlasti, čime se krši član 4 državnog Ustava (podela vlasti), što već u ovom pogledu čini navedeni sporazum neustavnim i ništavnim.

IPAP sporazumom omogućava se prisustvo vojnih trupa NATO i njegovih partnera (što znači, kao već rečeno, i mogućnost prisustva vojnih snaga Kosova) na području srpskih vojnih baza u Srbiji, što može dovesti do toga, da se na srpskoj teritoriji obučavaju vojnici koji će služiti okupatorskoj i separatističkoj vlasti u Prištini.

Pored toga sporazum zahteva i školovanje srpskih vojnih oficira po modelu NATO ratovanja kao i “obligatornu” propagandu NATO vrednosti u Srbiji, što predstavlja grubo kršenje slobode izražavanja i prava na lično dostojanstvo.

Posle svega navedenog vidimo da su kako SOFA tako i IPAP sporazum primeri neustavnih i nezakonitih akata, koji moraju što pre da budu eliminisani iz pravnog poretka Republike Srbije. U slučaju SOFA sporazuma potrebno je pokrenuti hitno izjašnjavanje Ustavnog suda koji bi Zakon o ratifikaciji (a time posredno i sam sporazum) proglasio ništavnim i neustavnim, što bi prouzrokovalo obavezu srpske države da tom sporazumu shodno uslovima o suspenziji i prekidu međunarodnih ugovora iz Bečke konvencije o ugovornom pravu trajno oduzme pravno obavezujući efekat.

Na kraju je neophodno istaći i činjenicu da je Republika Srbija uprkos jasno proklamovanoj većinskoj volji građana o prekidu daljih integracija države u NATO pakt nastavila sa unapređivanjem odnosa sa tom alijansom, usvajajući februara 2016. godine Sporazum o saradnji sa NATO u oblasti logističke podrške.

Tim sporazumom samo se razrađuju principi i odredbe koji se tiču privilegija i imuniteta NATO trupa, sadržanih u SOFA i IPAP sporazumima i nastavlja dalja degradacija državnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta Srbije i nanosi nepopravljiva šteta vojno-bezbednosnoj i ekonomskoj samostalnosti Republike Srbije.

Nastavkom približavanja Srbije NATO-u drastično se smanjuje srpski odbrambeni potencijal, narušavaju osnovni postulati pravne države i naša država pretvara u golog izvršioca vojnih dejstava država članica NATO pakta što ujedno znači i svesno ignorisanje skupštinske Rezolucije o vojnoj neutralnosti i privrženosti Srbije poštovanju međunarodnog mira i obavezujućih normi Povelje UN i odluka SB UN o suzbijanju učešća u ratnim konfliktima širom sveta.

Autor: Danijel Igrec (član GO Srpskog sabora Zavetnici)

3 KOMENTARA

  1. Treba najoštrije kazniti sve učesnike, potpisnike , propagatore i pomagače kršenja USTAVA DRZAVE SRBIJE ………… za početak . Nastaviti sa kaznjavanjem učesnika i potpisnika svih štetnih ugovora po Drzavu Srbiju i Srpski Narod . Produziti sa ispitivanjem i oduzimanjem matrijalne koristi stečene pljačkaškom divljom privatizacijom. Na kraju se pozabaviti organiziranim kriminalom…………
    “ Petooktobarski puč “ je izvor najveće VELEIZDAJE SRPSKIH DRZAVNIH I NACIONALNIH INTERESA !

  2. Mi odlicno prolazimo sta smo potpisali,znaci hrvatska tenkovska jedinica moze legalno da udje u Srbiju i unisti nekome kucu i da ne bude odgovorna nizasta?Albanci da otvore bazu u presevu?Da nam neko od njih porusi most bilo gde u Srbiji i to smo im dali?

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime