Dolazim iz običnog svijeta. Ove riječi diktiram Sibinu, u njegovoj kancelariji (adresa poznata redakciji), koji je bio voljan da ovom prilikom uzme ulogu pisara, posrednika, uz pomoć kojeg će ovo što ću reći ugledati svjetlost javnosti, budući da vam se daje na čtenije.
Radim na periferiji kao stražar jednog objekta za kojeg niko ne zna čemu će na kraju služiti. Danas, tokom dana – izvinjavam se na formulaciji – pratio sam redovno zasijedanje Skupštine, ali sam malo ili gotovo da ništa nisam razumio, isuviše je zamršen politički govor, nisam za to školovan.
Uglavnom, ako biste izglasali da sveta nedelja bude slobodna za sve, tako i za mene, učinili biste veliku stvar, ne samo za sebe. Kako imam imanje na sjeveru, njiva traži da joj se posvetim, osobito luk i krompir, i paradajz, između ostalog. Samo smo se stric i ja, u cijeloj porodici, razumijevali u paradajz!
Ja sam čovjek prirode, tamo se osjećam komotno, kao kod kuće, što ne čudi, jer samo tamo rođen, gdje počinju planine, šume i rijeke, koje je vlast krenula da privatizuje, pod izgovorom da prirodne resurse u današnje vrijeme moramo „eksploatisati“ (Sibin) ako smo – „namjerili pratiti globalne, svjetske trendove, prije svega prisutne u sferi industrije.“ (Vlada CG)
Mene, iskreno rečeno, interesuje pravo na slobodnu nedelju, što kao radnik, smatram da zaslužujem, bez obzira koliko je moj posao odgovran, tj., neodgovoran. Razumije se, nisam apoteka ili vatrogasna, veterinar ili gradska čistoća, pa ipak – i stražar nedeljom ima neke strogo privatne obaveze. Neodložne!
Raduje me izjava otresite Draginje Vuksanović Stanković, koja je objasnila da njena misija odlaska u trgovinu nije samo da, dakle, nabrzinu potrguje i odmah se iz piljare preko vrata da na ulicu glavom bez obzira. Draginja, naprotiv, stane, ljudski popriča sa radnicama, upita kako im je, ima li posla, jesu li umorne, kako zdravlje, a nerijetko se ponudi i da, ako treba pomogne u magacinu…
Oko paketa, tzv. krupne robe, one tegleće koja ištu kolica, ama za koju je potrebna muška ruka, a menadžer je takav pa muške drži podalje od takvih poslova, i eto ti sad dokle smo dogurali sa rodnom ravnopravnošću.
Međutim, kako biva, ima pravde, pa taman da je malena ko što je to stranka SDP.
Ovim završavam: ukoliko izboksujete neradnu nedelju – ili neđelju – utoliko ste za ovaj narod učinili veliku stvar, tu prije svega mislim na ljude koji imaju i svoj, malen, al` unosan porodični biznis, kakav je npr. moj, sa lukom, krompirom i paradajzom, što možda mnogi neće razumjeti, i ne trebaju, ali meni to predstavlja čitav jedan drugi i možda bolji svijet, obzirom da se na imanju osjećam krajnje domaćinski, dok se kao stražar osjećam posve pseći, mada je rečeno da nužda zakon mijenja.
(Nedeljom se i Bog dragi odmara, a kamoli smrtno čeljade…)
Izvor: in4s.net
