Predrag Popović, lider Narodne stranke, za „Korene“

Predrag Popović

U pitanju je samo lični interes čovjeka na čelu te organizacije, Đukanovića, i njegovog klana, koji želi da se zaštiti sudskih progona, jer je ustrašen da će njegova sudbina biti zapečaćena u nekom Bariju, Milanu, Ausburgu…

Razgovarala: Tatjana Nikolić

Da li su principi koje je Miroslav Lajčak, izaslanik Visokog predstavnika EU, preporučio dovoljni ili dovoljno dobri za stvaranje jedne demokratske predreferendumske atmosfere?

Ne. Demokratskih uslova neće biti, i mi smo to znali, jer imamo jednu kriminogenu strukturu na vlasti. Služiće se svim sredstvima, a flargantan primjer toga je snimak pokušaja kupovine ljudi. Kupovina glasova i mnogo čega sličnog je prisutno i što je najvaznije, pritiske imamo u javnim preduzećima, ljudi se privode na informativne razgovore… U čitavu aktivnost su, nažalost, ukljućeni i sindikati koji treba da štite interese radnika, čime je ugroženo njihovo elemenarno ljudsko pravo. Imamo na sceni organizovani kriminal, ovoga puta u sferi kupovine i zastrašivanja glasača.

Da li će film o kupovini glasova u Zeti, koji je prezentovao Medijski pul bloka za očuvanje SCG, na pravi način vrednovati kao dokazni materijal?

Nemam iluzija da ce Tužilaštvo u ovakoj kriminogenoj sredini moći i smjeti da obavlja svoj posao. Sa pravnog stanovišta, nama je irelevantno kako će institucije sistema da reaguju. Važno je da građani shvate u kakvoj državi živimo i da na osnovu takvih i sličnih fakata donesu svoj sud. Ovaj primjer je po mnogo čemu ljekovit: ljudi moraju da sjednu i sa svojom savješću rasprave dilemu da li da se pridruže toj fukarskoj, nesojskoj priči do kraja ogoljenoj, ili hoće da sačuvaju svoj obraz, poštenje, prezime, i da poslušaju u krajnjem svoju savjest. Da se konsultuju sa svojim precima, da malo razgovaraju sa svojim potomcima, da zapitaju sebe šta su moguće posledice tog DA ili NE na ovom referendumu. Ali, dobro uvijek pobijedi zlo u krajnjem.

Kako su mediji propratili emitovanje dokumentarnog filma na kojem aktivisti Demokratske partije socijalista iz Golubavaca ubjeđuju mještanina Mašana Buškovića da glasa za nezavisnost, a zauzvrat će mu biti plaćeni računi za struju u iznosu preko 1.500 evra?

Primjer nečasnog novinarstva je Pobjeda, koja već presuđuje, i sramni javni servis RTCG. Da ne trošim riječi na Republiku, jer kada se spomene to ime imam osjećaj da govorim o jednoj od službi SDB-a. Prva oblast koju moramo lustrirati su mediji. To je strašno. Devedesetpet posto štampanih i elektronsih medija su na Đukanovićevoj strani i oni su svoj posao sluganstva revnosno odrađivali i ovaj put. Mučili su se pet-šest sati dok TV Elmag nije emitovala snimak, jer im je postalo jasno da to ne mogu više da zaustave, čim su ga objavile i medijske kuće u Srbiji.

Sa jedne strane Crnogorski premijer Milo Đukanović ocenio je da Srbija pokušava da se „brutalno“ miješa u referendumski proces u Crnoj Gori, a na političkom forumu u njemačkom gradu Esenu, kazao je da „državno rukovodstvo Srbije ne pokazuje odlučnost da se distancira od hegemonističkog pristupa u vođenju politike prema susjedima“, dok sa druge strane crnogrski zvaničnici pozivaju Beograd da počne s Podgoricom razgovore o međusobnim odnosima nakon referenduma?

U ovom interesantnom pitanju je sadržan i odgovor. Imate jedan pravni nonsens – oni traže od Srbije da uradi onošto oni neće da rade. Isti slučaj je sa našim državljanima: upozoravaju Srbiju da će morati da obezbjedi jednaka prava našim državljanima, ukoliko se Crna Gora osamostali, a isti taj režim istim tim našim državljanima zabranjuje elementarno pravo glasa na ovom referendumu-odlučivanju o sudbini njihove matične države. To je nedopustivo, taj dvostruki standard odslikava karakter ove vlasti. Traže od Srbije da sa njima razgovara o mogućim posledicama razdvajanja, a u isto vrijeme kažu, ukoliko izgube na referendumu neće raditi na jačanju državne zajednice, odnosno neće se pridržavati slova Ustavne povelje koju su prethodno usvojili, a tri prethodne godine destruirali.

U pitanju je samo lični interes čovjeka na čelu te organizacije, Đukanovića, i njegovog klana, koji želi da se zaštiti sudskih progona, jer je ustrašen da će njegova sudbina biti zapečaćena u nekom Bariju, Milanu, Ausburgu… Isti lik u funkciji predsjednika Vlade, Đukanović, raspisuje dva referenduma – 1992. godine i danas: jednom za Jugoslaviju bez alternative, drugi put za nezavisnu Crnu Goru, opet bez alternative. Zato je on opasan čovjek, i ne samo on lično nego i kriminogena struktura oko njega.

Nevladina organizacija Nansen dijalog centar organizovala je ovih dana u Podgorici međunarodnu konferenciju pod naslovom „Odgovoran izbor”. Na tom skupu i Miroslav Lajčak i crnogrsko rukovodstvo pozivaju na što hitniji dijalog sa Srbijom!?

Opet su tu različiti povodi. Gospodin Marović je eksponent politike, i to nažalost jedan od glavnih, koja se najbolje očituje kroz snimak o kupovini glasača koji je prikazan. Njima treba razgovor da bi u toku referndumske kampanje objašnjavali građanima kako će sve biti isto i nakon osamostaljenja. To nije istina. Treba samo pogledati koliko će koštati godina studiranja na Novosadskom univerzitetu za strance, uključujući državljane nezavisne Crne Gore – 2800 evra! Šta će biti sa žalosnom privredom koju su učinili takvom, jer su prekinuli prirodne tokove sa Srbijom!? Šta će biti sa našom prugom, našim turizmom!? Ko ce doći iz Srbije ako Crna Gora bude nezavisna, ovako srbofobična kakvom je prikazuje ovaj režim!? Ko će biti budući kupci srpskih vikendica, nije teško pretpostaviti i da li će se time dovesti u pitanje etnička mapa Crne Gore!? O tome neće da pričaju.. Njima je važno da zastava zavijori na Ist Riveru, da gazda dobije međunarodni imunitet.

A predstavnici EU i gospodin Lajčak ukazuju da se moraju uzeti u obzir obje vrste posledica: jedna od njih upućuje da Đukanović mora da radi na utvrđivanju državne zajednice, a on je jasno rekao da to ne želi da radi i da mu je jedina svrha da osvoji vlast na novim izborima i za tri godine raspiše opet referendum. Gospodin Lajčak ima drugu viziju – da se postigne dogovor, sa jasnim instrukcijama EU, o posledicama jednog i drugog rešenja, što bi relaksiralo situaciju postreferendumsku.

Crnogorski zvaničnici ponavljaju da je briselski model od 55 odsto izašlih birača za validnost referenduma „vrlo rizičan presedan za pravila evropske demokratije“… Da li mogu krenuti u scenarijo priznavanja rezultata u Sivoj zoni?

Ne, naravno. Oni žele da opravdaju svoju poziciju, žele da kažu da svi oni koji glasaju za njih ne bacaju glas, iako je svakom jasno da 55 odsto ne mogu ostvariti bez velike krađe. Oni se bore za glas više koji bi im dao bolju poziciju pred nastupajuće parlamentarne izbore. Gurali su priču o referendumu da bi ustrašili opoziciju, Srbiju i Brisel, i da bi se priklonili opciji saveza suverenih država, ali bez refenduma.

Nalazite li vezu između priče o „sivoj zoni” i Vujanovićeve nova vojne „doktrine” da će do referenduma on komandovati vojskom na crnogorskoj teritorij?

Manipulacija, ali ne obična. To je poruka – imamo i oružanu silu, a ako je imamo, možemo je upotrebiti. Ako proglasimo na falš način neki rezultat, imaćemo ćime i da ga branimo. Svi diktatorski režimi su padali na tim glupostima. I ljudi u policiji i mnogi naši građani su nezadovoljni ekonomskim statusom i jedva čekaju da vide kraj ovom zlu koje nas je snašlo. Šta treba da radi vojno lice koje nema stan? Ili, policajac koji nema ni izgleda da riješi stambeno pitanje, a svako jutro treba da prolazi ulicom i čuva mir u ulici u kojoj stanuju oni koji imaju velelepne vile, čije supruge voze najskuplja kola, koji se odmaraju na najskupljim ljetovalištima planete! I takav ćovjek treba da se sukobljava sa narodom koji je na isti način obogaljen u ekonomskom smislu.

Lajčak je nedavo u Podgorici izjavio, da mu izgleda „jako neozbiljno da postoje političari koji idu po svijetu i govore da će za njih i 51 odsto biti dovoljno kao siguran signal da Državna zajednica više ne postoji”. Da li ova konstatacija sadrži dublju poruku EU?

Oni su očigledno mislili da će time uplašiti Evropu, što jasno otkriva njihov delikventski karakter. Imamo silu, vojsku, zatvorićemo granice pa ćete vi imati regionalni problem!? Neka stisnu petlju i probaju da to urade, pa će vidjeti kakve će biti posledice i kako će Evropa „lagano da se povuče i da im prizna što budu uradili”. Neka o tome razmišljaju crnogorski prvaci, njima će se to lomiti o glavu!

Priča o biračkim spiskovima je veoma važna, a prošlo vrijeme ukazuje na dosta problematičnosti sa velikim brojem nepravilnosti i manipulacija na ovom polju. Da li se zna broj ljudi iz dijaspore koji se nalaze na biračkom spisku?

Postoji tačan broj naših građana iz dijaspore, ali oni i tu lažu. Sjetimo se da su nedavno izašli sa nekom cifrom od 120.000. Zna se da ima oko 52.000 građana u rasejanju, a sa pravom glasa negdje oko 35.000. To je ta naša dijaspora, a procenat onih koj su pravoslavne vjeroispovjesti je oko pola. I tim lažima kod našeg biračkog tijela žele unijeti strah i defetizam. Mi ćemo imati svoje štabove i po inostranstvu, poseban tim u okviru našeg referendumskog štaba je već dobrim dijelom stupio u komunikaciju sa našom dijasporom. Pokušaćemo da objasnimo o čemu se radi, ako uopšte ima onih kojima nije baš sve najjasnije. I da shvate da nemaju važnijeg posla tog 21. maja nego da sjednu u avion i dodju!