Premijerska bruka

0
867

Milo-i-AlekZapadne zemlje odavno primjenjuju doktrinu da je bilo kakav režim, ukoliko je saglasan i podoban njihovim interesima, automatski prihvatljiv. Ukoliko neki vlastodržac interes vlastitog naroda pretpostavi onome što se od njega traži sa zapada, onda, prema viđenom scenariju tokom poslednjih decenija, protiv takvog lidera biće očekivano (neki bi rekli i legitimno) primjenjivanje ekonomske sankcije, obojene revolucije, pa čak i direktna vojna sila. U suprtonom slučaju, kada su naredbe zapadnih centara moći apsolutan prioritet za nekog „državnika“, bilo kakav oblik unutrašnje strahovlade biće tolerisan i, kako primjer Crne Gore najbolje pokazuje, čak i neposredno podržavan.

Indikativno je da nijedan vlastodržac u novijoj istoriji Evrope, nije nanio toliko štete ne samo sopstvenoj državi, već i budžetima zemalja EU kao Milo Đukanović. Mafijaška hobotnica organizovana od strane Đukanovića i njegovih domaćih i stranih partnera, na prostoru EU organizovala je šverc cigareta, narkotika, oružja i trgovine ljudima. U nekim od navedenih kriminalnih aktivnosti, kao, recimo, švercu cigareta i narkotika, Crna Gora je predstavljala osnovnu logističku bazu ovih kriminalnih grupa i uživala zaštitu crnogorskog državnog aparata.

Tone dokumentacije o kriminalnim poslovima Đukanovića i njegovih partnera Stanka Subotića, Darka Šarića, Nasera Keljmendija, Safeta Kalića i dr, pored tužilaštava i sudova Italije, Španije, Francuske, Njemačke i Švajcarske, čuva se i u arhivama njihovih tajnih službi.

Iz arhiva službi, kompromitijući materijali o Đukanoviću bivaju periodično dostavljeni medijima na Zapadu. To uglavnom važi u slučajevima kada zapadni moćnici posumnjaju u poslušnost Mila Đukanovića i njegovu posvećenost izvršavanju postavljenih zadataka.

Naravno, ni tada Đukanovićevo učešće u međunarodnim kriminalnim aktivnostima ne dobija sudski epilog, već biva zataškano čim njegova poslušnost bude dovedena na zadovoljavajući nivo.

Ovo objašnjava njegova konvertitstva od 90-ih do današnjeg dana. Podsjetimo da je počeo kao mladi komunista, fasciniran likom i dijelom prvo Josipa Broza, potom Slobodana Miloševića, dok danas sa jednakim žarom izražava divljenje prema Hašimu Tačiju i Bilu Klintonu.

Podsjetimo da je svoju lojalnost Đukanović dokazivao Slobodanu Miloševiću tako što je zbog hrvatske šahovnice zamrzio šah.

Kasnije je svoje podaništvo, uslovljeno prostim strahom da će izgubiti slobodu i kriminalom stečeno bogastvo, dokazivao predajom ratnih planova VJ NATO paktu i zahtjevom da se bombarduje „sjever Crne Gore“. Nastavio je sa cijepanjem Državne Zajednice SCG, priznanjem lažne države Kosovo, glasanjem za njen prijem u UNESKO, sankcijama Rusiji itd. Za poslednji zadatak šefu krimanalne organizacije, koji obavlja i funkciju crnogorskog premijera, određen je – ulazak Crne Gore u NATO po svaku cijenu.

Dakle Đukanović aboliciju svog kriminala, i imunitet od obojene revolucije traži kroz poslušnost i podaništvo zapadnim centrima moći. Neposlušnost, ili odlučnost da se sačuva nacionalni i državni interes vodi do upotrebe gore navedenih brutalnih instrumanta pritisaka pomenimo:

Protiv Srba krenulo se od sankcija, pomenimo za posledicu tragična dešavanja u banjalučkom porodilištu 1992. kada je na očigled čitavog svijeta umrlo je dvanaest beba. Potom je usijedila vojna agresija na Srpsku i SCG, da bi sve bilo okončano petooktobarskim prevratom.

Da Vas podsetimo:  Plate u državama bivše SFRJ: Srbija na četvrtom mestu

Gotovo istovjetan red koraka, zapadne sile sprovele su i prema Republici Srpskoj. Jedina razlika je što zadrška između vojne agresije i pokušaja obojene revolucije, razvučena na dvije decenije. Jasno je da su aktivnosti Zapada na Balkanu motivisani, podsticani i da se realizuju u namjeri da se oslabi ruski uticaj i preciznije da se oslabi sama Rusija tako što će NATO kontrtolisati srpski narod i prostor na kojem živi.

Pošto dolazim iz Crne Gore, markirao bih još jednom sudbonosnu važnost sprečavanja ulaska BJRCG u NATO pakt, za očuvanje pravoslavne i tradicionalne komponete Balkanskog poluostrva. Zapadni moćnici, uz pomoć mafijaškog režima Mila Đukanovića, proces usisavanja Crne Gore u NATO, kao poslednje tačke na Jadranu, ali gotovo i na Mediteranu izuzev Sirije, van formalne kontrole zapadne vojne alijanse, planiraju okončati u prvoj polovini sledeće godine. Nakon toga, svi potencijali Zapada koncentrisaće se na realizovanje obojenih revolucija u Republici Srpskoj i Makedoniji, a kroz nekih 4−5 godina Srbija bi mogla u potpunosti da bude okružena NATO zemljama i vremenom ostane kao poslednji plijen.

Stoga značaj sprečavanje ulaska Crne Gore u NATO, daleko prevazilazi značaj male zemlje. Zaustavljanjem NATO pakta u Crnoj Gori, relaksirala bi se pozicija Republike Srpske i pozitivno uticalo na očuvanje njene državnosti. Očuvanje RS predstavljalo bi garanciju da ni Bosna i Hercegovina u ovim granicama neće postati članica NATO. Moguće je, ne mora da znači, da bi to uticalo i na sprečavanje širenja NATO na Makedoniju. Dakle bitka koju trenutno vodimo u Crnoj Gori nije samo naša, već bitka za očuvanje tradicionalne pravoslavne vertikale Balkana.

Srbija, Republika Srpska i Rusija ne smiju ponoviti model ponašanja prema Crnoj Gori od prije jedne decenije. Podsjetiću da su vlasti Srbije i Rusije među prvima priznale pokradeni referendum o državnopravnom statusu Crne Gore 2006. godine, a da je značajan podsticaj crnogorskom ocjepljenju došao, nažalost, i iz Republike Srpske.

Lekcija nije naučena. Svi direktori srbijanskih preduzeća i predstavnici srbijanskih robnih marki u Crnoj Gori su nacionalni Crnogorci i drugi, a kao po pravilu nikad Srbi, (osim u slučaju M-tel gdje nisam siguran). Ruski investitori su kao po pravilu za svoje najbliže saradnike birali, vjerovali ili ne, upravo rusofobe. Hotel Splendid kao najveća grinfild investicija u Crnoj Gori, stoprocentno finansirana od ruskog investitora koristi se kao centar za NATO prpagandu.

Vjerujemo da je integracija zapadnog Balkana u NATO usmjerena protiv interesa Ruske Federacije. Osim plana NATO-a da razmjesti odbrambeni sistem na zapadnom Balkanu u međuvremenu se dešavaju brojne druge aktivnosti koje za cilj imaju “istisnuti sjećanje i pomen Rusije iz Srpske, Crne Gore i Srbije”.

Jedna od aktivnosti NATO-a u srpskim zemljama je slabljenje povjerenja i gubitak poštovanja prema Rusiji – te se kod nekada stoprocentnih rusofilskih Srba kroz aktivnost prozapadnih nevladinih vladinih organizacija, uz neaktivnost same države Rusije, polako javlja rusofobično oblikovanje srpskog društva. Dakle, od rusofilije izuzetno izražene kod Srba do rusofobije put je jednostavan i dovoljno je da ruska birokratija ostane nezainteresovana po ovom pitanju.

Da Vas podsetimo:  Genocid nad srpskim narodom zapčeo u NDH a dovršen u nacističkim logorima smrti u Norveškoj gde je stradao i velikoj broj srpske dece

O ulozi srbijanskih političara u antisrpskoj histeriji u Crnoj Gori kakao onih na vlasti, tako i u opoziciji iz poštovanja prema organizatoru i ovom skupu ne bih danas govorio.

Neophodno je, bez suvišnog kalkulisanja povezati srpske i ruske prostore, jednako snažno kao što su bili povezani kroz istoriju.

Važnost zaustavljanja NATO u Crnoj Gori danas uporediva je sa zaustavljanjem Turaka i Tatara na Gazimestanu i Kulikovom Polju. Šta treba srpska vlada da učini da bi se Milo Đukanović konačno malo smirio, stabilizovao i opustio? Da se samoraspusti? Da ukinemo Srbiju i pozovemo SAD, Britaniju i Nemačku da uspostave okupacione zone? Da li je moguće da neko sa takvim iskustvom u politici i tolikim decenijama na vlasti može u toj meri biti izbezumljen i nerazumno fokusiran na jednu državu i jedan narod?

Nisam čuo da se zvanična Srbija tokom protekle četiri godine na bilo koji način bavila Crnom Gorom. Gde je sada ona divna konstatacija da Srbiju konačno vodi Šumadinac… ? Paranoidni svet teorije zavera dozvoljava jednom premijeru, nezavisne evropske države koja je na pragu NATO i najbliže od ostalih evropskih parija članstvu u EU, da neprekidno javno istupa sa tvrdnjama koje su toliko besmislene, ograničene i nadahnute mržnjom da više ne izazivaju gađenje već podsmeh.

Đukanoviću je čas stalo da svetu objasni kako u Crnoj Gori nema ni levičara ni antiglobalista, da nema Crnogoraca koji nisu za DPS i militaristi, već su svi deo jedne zavere u kojoj su stranke, nevladine organizacije i Srpska pravolsavna crkva eksponenti Srbije i Rusije u borbi protiv NATO-a (evroatlantske budućnosti Crne Gore).

Srbija je vojno neutralna. U Srbiji od 2000. nema zvaničnika koji na bilo koji način radi protiv NATO-a. Štaviše, Vojska Srbije reformisana je po ugledu na Severnoatlantski savez. Šta postiže Đukanović grdeći crkvu kojoj pripada velika većina građana Crne Gore? Postoji li makar jedan evropski političar, od pada nacističke Nemačke do danas, koji na ovaj način napada jednu legalnu versku zajednicu. U kojoj još modernoj državi socijalistički premijer kao najvažniji cilj svoje partije navodi osnivanje nacionalne crkve?

Kakav je pogled na prošlost Mila Đukanovića? Govori o ukidanju Crnogrske pravoslavne crkve posle Prvog svetskog rata? Takva crkva nikada nije postojala. Osmanske vlasti ukinule su 1766. Pećku patrijaršiju pa su u raznim srpskim krajevima ostaci crkve imali različit nivo samostalnosti. Ipak jedinstvo srpske crkve nikada nije došlo u pitanje, baš kao ni politička težnja za ujedinjenjem. Ujedinjenjem ne u „Jugoslaviju“ već u jednu srpsku državu. Tako su mislili i radili Sv Petar Cetinjski, Njegoš, kralj Nikola… To svi znaju, a znao je i Đukanović kada je 1990. javno govorio o srpskim korenima Crnogoraca. Crna Gora se 1918. priključila Srbiji odlukom skupštine koja je legitimnije i u većoj meri demokratski bila iazbrana nego bilo koja ranija. Mnogo je poštenije bilo stupanje Crne Gore u sastav Srbije (u čijem je krilu i nastala u 15. veku) nego ovo sadašnje uključivanje NATO-u.

Da Vas podsetimo:  Gaza je opomena Srbima da pojačaju odbranu od Amerike – ona nema nameru da tiho odjaše u noć

Tokom prethodnih dana, nakon što je Đukanović u jednom intrevjuu izneo ovakve nerazumne, šovinističke stavove, nije usledila reakcija Srbije. Đukanović je u istom intevjuu pohvalio Vučića i njegovu promenu politika. Izgleda da je Vučić zadovoljan kada ga pohvale, u kakvom god to bilo kontekstu. Mrze njegov narod, crkvu i državu a njega visoko cene? Moć njegove stranke i njegova karijera bili su, uostalom, u usponu uvek kada je Srbiji išlo loše. To je dakle stari radikalski refleks. Važno je da je on dobar, a što Srbe obespraljuju u Crnoj Gori, što vređaju, satanizuju i progone pravolsavnu crkvu, što govore neistine o Srbiji… Njega, ni Tomislava Nikolića, koji je sa Filipom Vujanovićem neki dan prisustvovao istom samitu, nije mnogo briga.

Ostaje činjenica da Milo Đuaković drži Crnu Goru kao taoca i da na njenoj trajnoj podeli i nesreći zasniva svoju vlast. Treba reći da se, nažalost, Srbija odavno pomirila sa svojim porazima i neuspesima. Đukanović je zahvaljujući slabostima, korupciji i bezidejnosti srpskih političara ključno uticao na stvaranje SR Jugoslavije i Državne Zajedice SCG. Onda se na njih žalio, borio se protiv njih i to bez mandata građana Crne Gore. Crna Gora je danas okrenuta prošlosti, koliko god imala sreće sa Velikim silama, turistički prihodovala zahvaljujući Arpaskom proleću… Danas je prema relevantnim istraživanjima raspoloženja javnosti, za nezavisnost opredeljeno četiri procenta građana sa pravom glasa manje nego pre deset godina. U Srbiji, čiji su političari izdali srpski narod u Crnoj Gori, podsticali ga da brani Đukanovićevu državnu zajednicu od njega samog, raspoloženje je potpuno drugačije: dve trećine građana ne želi bilo kakvu zajedničku državu. To je Đukanovićev uspeh. On nije slomio srpstvo Crne Gore, njega su privremeno suzbili NATO, SAD, Britanija, Nemačka, Albanci, Bošnjac, Hrvatska… Uprkos tome Srba je na prošlom popisu, koji je kasnije falsifikovan bilo više nego 2003. (oko 34%), za deset godina moglo bi ih biti i 51%… Problem je u Srbiji čije vođe u svom neposrednom susedstvu već decenijama tolerišu tiranina koji krši naroda prava.

Kada bi srpska vlada protiv Đukanovića primenila 10% mera koje EU primenjuje protiv političara kakav je, recimo, Viktor Orban, siguran sam da bi Crna Gora pošla putem demokratizacije. Bilo bi to dobro za Crnu Goru pa makar i SDP došao na vlast. Za Srbiju bi već i prekid decenijskog ćutanja i samoponižavanja bio u daleko u većoj meri lekovit.

Čedomir Antić

Napredni klub / dan.co.me

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime