Preuzimanje ili obesmišljavanje odgovornosti

0
2403

sharing_the_load_of_the_puzzle_800_clr_7511“Odgovornost! Ključna srpska reč 2015. godine. Već i u svom korenu, podrazumeva sposobnost da se daju odgovori (u nekim jezicima je još konkretnija i bukvalno znači sposobnost da se polažu računi). Opasna reč. Pokazuje, svakome, šta stvarno može i od čega je napravljen. Samim tim, i reč koju bi, mnogi, najčešće da izbegnu. Po Embrouzu Birsu ona označava “teret koji se najlakše prebacuje na tuđa leđa – na Boga, sudbinu, rođaka, komšiju, političara…”, napisao je premijer Aleksandar Vučić u autorskom tekstu u Večernjim novostima, poslednjeg dana prošle godine.

On je još u svom ekspozeu reč odgovornost pomenuo čak 31 put. A kada je u martu ove godine u padu helikoptera Vojske Srbije poginulo sedam osoba, očekivalo se da neko preuzme odgovornost. I dok je javnost insistirala na odgovornosti nadležnih, premijer je kazao:

„Ja preuzimam svaku vrstu odgovornosti na sebe. Da su me pitali ja bih rekao – idite spasite to dete. Evo, ja to uzimam na sebe, ja bih to rekao u svakom trenutku. Tako da, ne morate da jurite Gašića i Lončara, jurite mene. Lakše je mene da skinete nego njih, jer ja njih neću da dam.“
Konferencija za medije, 16. 3. 2015. godine

Vučić je u slučaju “helikopter”, najstrašnije zloupotrebio pojam odgovornosti, smatra profesorka Srbijanka Turajlić.

“To da on preuzima odgovornost jedna je potpuno prazna floskula, zbog koje bi premijer trebalo ozbiljno da se stidi. Gospodin Vučić je uspeo da potpuno obesmisli pojam preuzimanja odgovornost. Preuzeti odgovornost za nešto znači snositi posledice za ono što se desilo. Premijer u ovoj zemlji naravno ne snosi posledice ni za šta – počev od haosa koji je kreirao i koji i dalje uspešno kreira”, kaže profesorka Turajlić za Istinomer.

U toku ove godine premijer Vučić je više puta isticao da na sebe preuzima odgovornost za postupke pojedinih ministara. Poslednji put je to učinio kada su se u javnosti pojavili snimci na kojima se vidi da se tadašnji ministar policije i aktuelni ministar spoljnih poslova Ivica Dačić sastajao sa Rodoljubom Radulovićem, jednim od bliskih saradnika narko-bosa Darka Šarića. Premijer je kazao da je znao za postojanje tih snimaka i da oseća “i sopstvenu moralnu odgovornost“.

„Ima i moje odgovornosti zašto sam izabrao gospodina Dačića i ja sam spreman da je snosim, svaku vrstu političke odgovornosti. Pošto vidim da u ovoj zemlji niko nema nikakvu odgovornost samo je ja imam, nema problema i za ovo sam ja kriv.“
RTS, 10. 9. 2015. godine

Premijer je, takođe, najavio da će u prvoj polovini godine biti otvorena „najmanje četiri” pregovaračka poglavlja sa EU, ali pošto se to još uvek nije dogodilo, on je dao novi rok i kazao da će biti lično odgovoran ukoliko se to ne desi.

“Verujem u nemačku reč. Nemci su postavili tvrde uslove Srbiji i Srbija je ispunila sve te teške uslove i zato očekujem da Nemačka svoju reč poštuje i svoja obećanja ispuni. To je moja politika, ja sam želeo da se bliže vežemo za Nemačku, ja verujem u nemačku reč i, ako to ne bude, lično ću biti odgovoran za to.“
Tanjug, 6. 9. 2015. godine

I u slučaju kada je doneta odluka o smanjenju plata i penzija premijer je rekao da “preuzima sve na svoja pleća” i da je on kriv.

“U teoriji, kada neko preuzme sve na sebe, to znači da preuzima i sve negativne posledice koje se pojave i da bi cenu trebalo da plati onaj ko preuzima odgovornost, jer na neki način priznaje da je učestvovao u celoj stvari. Međutim, kada je u pitanju kršenje zakona, potpuno je apsurdno preuzimati odgovornost”, smatra profesor Fakulteta političkih nauka Đorđe Pavićević.

On za Istinomer kaže da je u slučajevima u kojima postoje pravni elementi to “potpuno prazna retorika”.

“To su slučajevi koji su složeniji, zato što imate i jednu vrstu institucionalne odgovornosti. U tim slučajevima ne može neko da nekoga abolira preuzimanjem odgovornosti. Ne možete da preuzmete odgovornost ako je neko drugi prekršio zakon. To je onda apsurd za čitav pravni sistem. U drugim državama postoji mehanizam odgovornosti i to je ustaljena praksa. Do sada niko nije imao razloga da podnese ostavku, jer zna da mu se ništa neće dogoditi ili neće imati nikakve posledice zbog toga. Kod nas nikada nije postojala ta praksa, niti je iko plaćao cenu za ono što je ranije činio”, kaže profesor Pavićević.

Istinomer je do sada nekoliko puta pisao o tome kako funkcioneri u drugim državama shvataju političku odgovornost i kako se odnose prema njoj. A da bi se i naši političari ugledali na svoje kolege iz drugih zemalja, potrebno je, kako ističe profesorka Srbijanka Turajlić, da se u javnosti neprekidno govori o tome.

“Svaki put kad vam se ukaže prilika da podvučete neku od strašnih stvari koja se u ovom momentu u ovoj državi dešava treba iskoristiti i o tome govoriti jasno i glasno. I možda će jednog momenta oni shvatiti da mi nismo baš toliko glupi, da ne mogu tako da nas omalovažavaju i prestaće makar da zloupotrebljavaju jezik”, zaključuje Srbijanka Turajlić.

Jelena Manojlović

Da Vas podsetimo:  NEMAC ZBOG ŽIVANE DOŠAO NA SELO: “Ja sam danas 70 odsto Srbin i obožavam ovu zemlju!”

istinomer.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime