Odsustvo borbe za opšte dobro: Prodali smo se!

0
1395

2014-10-11_080534

Teško je pisati o ljudima. Ima ih svakakvih. Međutim, kada je stvorena demokratija, kao sistem, nametnula se vladavina većine, pa se kroz istoriju, uglavnom gledalo kako većina želi i razmišlja, što je možda delovalo pravedno, ili bar najpravičnije. Kada je manjina shvatila da je mač u ruci većine, često se odlučivala ili za priklanjanje većini, ili za pretvaranje većine u manjinu, odnosno manjine u većinu. Neki su to radili novcem, neki ratom, neki ubeđivanjem.

Ubeđivanje je najteže prolazilo, pa su mnogi ratovanjem ubijali većinu, ili je zastrašivali svojom moći i tako prividno stvarali stanje idealnog sistema i društvenog poretka. Otuda borbe, revolucije, ratovi…

Ipak, u svim ovim borbama postojala je neka čast, borba za svoje mišljenje, za ideal, makar on predstavljao samo slobodu ili viziju nekog boljeg i društvenog sistema. Žrtve su bile velike, davali su se životi, porodice, odricanja od svega, ali se borilo. Na žalost, često se dešavalo da pobede oni najgori, samo najbeskrupolozniji, ne svojim mogućnostima, ne svojom voljom, nego potkupljivanjem drugih.

Zašto sve ovo pišem?

Zato što je Srbija danas tipičan primer odsustva borbe za opšte dobro, za idalno društvo, za nešto bolje… Mali broj ljudi je spreman da se bori za svoje ideale, za svoje mišljenje, osim ukoliko nije za njegovu ličnu dobrobit. Postali smo nacija egoista i egocentrika. Svako od nas misli da je najbolji pisac, najbolji advokat, najbolji vozač… Ni u tome nije toliko problem, nego što svi drugi misle da su ostali ne samo lošiji od njih, nego da nemaju pojma. Za svoje neuspehe okrivljujemo sistem, društvo u kome živimo, narod, pretke, decu, međutim kada treba da se izborimo da se tako nešto promeni, niko neće, ili će krenuti pa će se zaustaviti. Zašto? Zato što će biti lepo potkupljen od strane onog protiv koga bi trebalo da se bori.

Da Vas podsetimo:  Algoritam ili urednik – ljudima je svejedno

Policajac će od pijanog vozača uzeti 2000 dinara i postaće saučesnik u uništavanju tzv. saobraćajne kulture u Srbiji, koja inače ne postoji. Sudija će da presudi manje, ili neće uopšte, ukoliko se pronađe način, ministar će da progleda kroz prste, opozicija će da podrži zakon koji će njih da pokopa, samo zarad nekoliko upravnih odbora ili novca kojim se obilato podmazuju opozicioni lideri, još iz vremena Miloševića. Zato danas imamo ljude koji su obespravljeni, međutim svoja prava su prodali drugome.

Imamo i silovatelje povratnike, koji ponovo siluju. Neki su ležali samo dve godine. Već godinama se govori o zakonu kojim će se višestruki povratnici ograničiti ili kastrirati, naravno hemijskim putem, međutim ništa od toga.

Pre nekoliko godina, kada sam radio u kabinetu pokojnog Vladana Batića, započeli smo sa medijskom akcijom, kako bi se doneo zakon o hemijskoj kastraciji pedofila i višestrukih silovatelja. Pošto sam bio učesnik medijskog promovisanja zakona i pisao saopštenja povodom toga, mogu reći da je celokupna javnost bila zainteresovana za uvođenje zakona. Stranica na Fejsbuku brojala je nekoliko hiljada ljudi, koji su argumentovano pozivali na izlazak na ulice, zarad podrške zakonu. Niko nije bio protiv. Međutim, kada je došao trenutak da se možda izađe na ulicu i u vidu protesta se uputi zahtev skupštini i podrška, niko od nekoliko hiljada ljudi nije ustao iz svoje fotelje, već su smatrali da se jednim virtuelnim lajkom mogu ostvariti sva prava. Ta prava, za koja su se oni borili, nikada nisu ostvarena, ne samo kada je u pitanju ovaj zakon, nego i mnogi drugi. Zbog toga, danas imamo veći broj samoubistava, silovanja, ubistava… I mediji ponovo najavljuju donošenje zakona, borbu protiv korupcije i kriminala, hapšenja velikih i krupnih zverki…
A sve stoji u mestu.

Da Vas podsetimo:  Svet je zgrožen odlukom apelacije da oslobodi optužene za ubistvo Slavka Ćuruvije

Zašto? Zato što niko nema hrabrosti da se bori za svoja prava, ili ako ima, neko iz njegovog čopora boraca će se prodati zarad samo svojeg, ličnog prava, koje bi inače zauvek dobio samo da ostane deo ekipe koja će se izboriti za njih. I sve je više takvih, sve je manje pravih boraca, sve je postalo kupovina i prodaja i svaka vrednost se gleda u novcu. Tužno je gledati ljude kako u toku jednog dana nekoliko puta promene mišljenje, a još tužnije je gledati kako ih hiljade ljudi i dalje podržava i brani.

Lako se prodajemo.

www.slavisapavlovic.rs

s.pavlovic9@yahoo.co.uk

srpskiglas

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime