Prodavci magle

0
1005
Milan Ćulibrk / Foto: YouTube Screenshot (N1)

Republičkim geodetskim zavodom definitivno upravlja neko ko pojma nema kako bi trebalo da se upravlja državnom imovinom.

Da je direktoru te institucije stalo da ugleda države sigurno bi na sve ugovore sa privatnom firmom Vekom Geo umesto oznake tajnosti „interno“ stavio „strogo poverljivo“ pa se nikad ne bi saznalo da je potrošio milion evra za kupovinu satelitskih snimaka, na kojima se ne vidi ništa, jer je iznad Srbije bila magla! I nije li to najbolji dokaz da se na ovim prostorima najbolje prodaje – magla.

E sad, osim što je snimak plaćen samo milion evra (po novom ugovoru, sklopljenom takođe direktnom pogodbom, RGZ će istoj firmi za nove snimke platiti četiri puta više), dodatna korist je što niko zbog magle ne može da utvrdi da li je neki od milion nelegalnih objekata sazidan pre usvajanja Zakona o legalizaciji.

A kad to ne može da se utvrdi, onda nema ni rušenja. Hmm, možda baš zbog toga Nebojša Stefanović i Zorana Mihajlović još nisu srušili nelegalnu kafanu na Pančićevom vrhu, dok pristalice teorije zavere misle da je pravi vlasnik objekta neko blizak vrhu SNS-a, poput Zvonka Veselinovića, koji već poseduje restoran na Kopaoniku, u neposrednom komšiluku.

Foto: printscreen

Za razliku od RGZ, kojem novac ne predstavlja problem (pogotovo što će kredit Svetske banke na kraju možda morati da vraćaju svi poreski obveznici), najuspešnija avio-kompanija u regionu, kako za Er Srbiju vole da kažu Aleksandar Vučić i Siniša Mali, zatražila je od Etihada da joj otpiše 82 odsto od oko 120 miliona dolara kredita, koji za naplatu dospevaju ove i naredne godine. Biće da je neko shvatio da je car go i da Er Srbija nema tih para.

Da Vas podsetimo:  NOVA GODINA: Kako je započeti?

A nema ih ni većinski vlasnik, država Srbija, jer je Vučić sve pare koje je mogao već bacio iz „helikoptera“, pa mu za avione fali stotinak miliona evra. Mora da je situacija strašna ako je nekome uopšte takva ideja pala na pamet.

Pa, zamislite kako bi banka reagovala da joj klijent zatraži da mu od 60.000 evra stambenog kredita otpiše 49.200 evra duga? Sigurno bi to jedva dočekala, kao i Etihad predlog Er Srbije. Mada se nameće i pitanje ko je dozvolio da na osnovu pozajmica, koje moraju da mu se vrate i to sa prilično visokom kamatom, Etihad postane suvlasnik Er Srbije.

Ali, to je već druga priča, čiji kraj izgleda ni približno neće biti srećan kao što je, bar po rečima Vučića i njegovih saradnika, srećno izgledao početak Er Srbije, čiji start možda najbolje odslikava jedna od antologijskih rečenica Grunfa, junaka stripa o Alanu Fordu: „Tko ne leti, ne vrijedi“. Nažalost, izgleda da ne vredi ni ako sve odleti – dođavola.

Brojeći silne milione za satelitske snimke i vraćanje duga Etihadu, skoro svi smo smetnuli s uma da je od parlamentarnih izbora prošlo već 60 i kusur dana, a još nemamo novu vladu. Bogami, kako je počelo možda ćemo pre saznati datum održavanja novih prevremenih parlamentarnih izbora, u paketu sa predsedničkim i beogradskim, nego ime mandatara za sastav nove vlade.

A, opet, misli li iko da će se bilo šta promeniti ako Vučić za mesec dana reši da na mesto Ane Brnabić postavi Miloša Vučevića, Branislava Nedimovića, Marka Đurića, Vladimira Đukanovića, Marijana Rističevića, Marka Atlagića ili čak Zorana Babića, još uvek v. d. direktora Koridora Srbije.

Da Vas podsetimo:  Pevaj rode- da te čuju tamo gde si pošo…

A kao da će se i Ana nešto pitati ako „šef“ reši da je ostavi u Nemanjinoj 11. Kao što se ni do sada nije pitala, osim kada je trebalo da brani lik i delo vrhovnog komandanta SNS-a. Ili da napadne bivšu vlast što je bez posla ostalo „600.000 ljudi“, iako je broj formalno zaposlenih od početka finansijske krize 2008. do 2012. smanjen za 216.000. Pa, malo li je što je bez egzistencije, ako se uračunaju i članovi porodica, za četiri godine ostalo skoro pola miliona ljudi?

Da li je moguće da premijerka zapravo i ne zna koliko je ljudi izgubilo posao? Ili prosto namerno ne govori istinu? A ne zna se da li je gore ako ne zna ili ako svesno laže. I posle joj krivo kad neko kaže da više nema poverenja u vlast. Pa, da bi neko verovao onome ko priča, taj bar ponekad mora da govori istinu, a ne samo da prodaje maglu. Pogotovo ne za milione evra.

Milan Ćulibrk
Izvor: Ozonpress

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime