Prođe još jedan Brisel

Od ZSO ostao samo statut kojeg nema

0
991

brisel-pregovoriKad god vidim nasmejana lica evropskih zvaničnika, Kirbija, Mekalistera, kad god čujem njihove izjave o velikom napretku, obećanja, brzom evropskom putu, znam za savetnike, a znam i situaciju na terenu Kosova, onda znam i da će se sve, kad god dođe do sastanka na najvišem nivou u Briselu, rešiti u korist nove države na Balkanu. I ne krijem da je to država. Ako zvaničnik Srbije kaže da će zbog presude Oliveru Ivanoviću doći u pitanje sastanak i dijalog u Briselu, a zatim Kirbi sutradan kaže da se to neće dovoditi u pitanje, a onda se prekosutra ode u Brisel, znači da nam sve zavisi od onoga što nam drugi kažu da radimo i uradimo. Uostalom, pravosudni sistem je na odlučivanje, a po zahtevu Nemačke, „Kosovu“ predat upravo u Briselu. Nisam od onih koji slušaju, ali sam od onih koji veruju sopstvenim očima i analiziraju svaku rečenicu sagovornika, i na osnovu toga donosim sud o tome šta je dobro, a šta nije.

Dakle, građani Srbije ne znaju ništa o tome šta se u Briselu događa, o čemu se razgovara, šta je sve potpisano, i zbog toga što nemamo svoju politiku prema Kosovu, vlast radi ono što unapred usaglase EU i „Kosovo“. Nema nikakvog kompromisa i, kako se vidi, sve su gubici i porazi. Ako američki ambasador u Beogradu, i onaj na „Kosovu“ kaže da je cilj SAD „Kosovo u Ujedinjenim nacijama“, to znači da će to oni isterati do kraja. Znaju oni kako da postupaju sa slabima. Prvi put kada im je pružen otpor, digla se cela NATO kamarila koja nas je bombardovala 78 dana. Najveći dobitak u tome je bio što je došlo do usvajanja Rezolucije SB1244, na koju se danas poziva jedino Ruska Federacija, i tako nas brani od samih sebe. Boris Tadić je, kao što je poznato, problem Kosova, radi bržeg rešavanja prebacio na teren EU, sada ona rešava sve, ali o tome brine, onako relaksirano, Amerika.

Da Vas podsetimo:  O srpskoj Novoj godini, praznicima i prangijama

Iako je, svojevremeno, do dolaska na vlast, SNS obećavala da će poništiti sve u vezi sa Kosmetom, pokazalo se da se u tome nije odmaklo. Naprotiv, sve je intenzivirano. Sada Srbija normalizuje odnose sa „Kosovom“. Ako je verovati pregovaračima, kada govore o nekom suverenitetu i teritorijalnom integritetu, Srbija normalizuje odnose sama sa sobom. U stvari, Briselskim sporazumom ubrzano se pomaže EU da „Kosovo“ učvrsti svoju državnost.

Stvari, dakle, stoje ovako: „Kosovo“ ima svoju teritoriju, ima policiju, uskoro i vojsku, carinu, pasoše, lične karte, svoju Vladu, Ustavni sud, sudove, zastavu… Srbija je gotovo rasformirala „paralelne strukture“, po zahtevu Nemačke. Tamo nema srpske policije, sudova, civilne zaštite, a uveliko se brišu tragovi zdravstva, obrazovanja i drugih institucija. Na kraju, što je logično, potpisaće se obavezujući sporazum o „normalizaciji odnosa“. I, kako kod nam objašnjavali, zna se da se normalizuju odnosi između dve države kao dve odvojene teritorije. Odnosi mogu da se normalizuju pred ovlašćenim licem, na primer, između posvađanih supružnika, zbog dece, recimo, ili alimentacije. Ovde se to radi zbog Srba koji tamo žive, a koji svi imaju dokumenta „Republike Kosovo“, jer samo tako mogu da opstanu, a to ne zavisi od vlasti u Beogradu. Oni koji su odlučili da tamo žive, sami pokušavaju da normalizuju svoj život. Čije će interese, na primer, zastupati izabrani Srbin u „Skupštini Kosovo“, ako se zakleo na poštovanje „Ustava Kosova“ u svom radu. Ili predsednik opštine, koji radi po zakonima „Kosova“, ili ministri u „Vladi Kosova“.

Formiranje Zajednice srpskih opština postalo je pitanje svih pitanja u Srbiji među vladajućom elitom. O tome je bilo reči i u Briselu, ali ništa nije odlučeno konkretno, sem što nam je objašnjeno kako bi trebalo da dođe do međusobnih priznanja diploma i da se razgovaralo o slobodi kretanja. Dakle, po tom, ko zna kakvom kompromisu, stručnjaci sa „Kosova“, pre svega Albanci, ali i Srbi i drugi nealbanci, koji diplomiraju na „Univerzitetu Kosova“, sa pečatom na diplomi, moći će da rade u Srbiji, srpski na „Kosovu“, studiraće na univerzitetima, moguće i delom finasirani iz budžeta Srbije, što će značiti manje srpskih studenata, a dolaziće svi oni kolima sa registracijama sopstvene države. Objašnjavaće se narodu da je reč o „našim građanima“, na isti način kao što nam je objašnjeno da Albanci sa Kosova imaju srpska dokumenta, lične karte i pasoše, ali nije nam objašnjeno koliko to zaista košta građane Srbije. Jer, sa tim papirima Albanci mogu da ostvaruju zdravstvenu zaštitu, socijalne potrebe, dečji dodatak, pravo na naknadu zbog nezaposlenosti i možda nagradu i naknadu za treće dete. A Albancima se zbog izgovorene reči koja počinje slovom „s“ diže kosa na glavi.

Da Vas podsetimo:  Deca funkcionera po nepisanom pravilu – NA DRŽAVNE JASLE!

Pored svega što je učinjeno za kratko vreme, sada je Statut ZSO postalo pitanje, koje treba da nas sve ubedi kako će Srbija ipak imati vlast na Kosovu i kako će se time omogućiti nekakva sigurnost. Statut će se napisati, u to nema sumnje, ali će se uvažiti i sve primedbe „Ustavnog suda Kosova“. S tim se slažu i zvaničnici EU i Amerike. EU i te kako je stalo do poštovanja Ustava i zakona, i ako je takvu odluku donela „Vlada Kosova“, ona mora da se ispoštuje. Uostalom, oko ZSO ne treba imati prevelikih očekivanja: sve mora biti u skladu sa zakonima „Kosova“ i zbog toga što je i sada baš to poručeno, a još pre nekoliko godina rečeno iz EU i SAD, da na Kosovu neće biti nikakve nove Srpske republike. Bilo kako bilo, ništa se neće promeniti u statusu „Kosova“, niti će ZSO imati neka posebna ovlašćenja, sem onih koja će biti u skladu sa Zakonom o lokalnoj samoupravi.

I zbog toga što ostvarujemo pobede, znam sasvim sigurno da je sve veći broj Srba, koji se već uveliko pripremaju na put u Kraljevo, Niš, Beograd, Kruševac, Novi Sad…

Nigde niko ni čuo, niti se dogodilo, da neko nešto čini radi nekakvog datuma, zatim poglavlja, da se odriče dela sopstvene zemlje, ili da je poverovao u obećanja o brzom ulasku u EU. Ne sumnjam u to da ćemo jednog dana biti u tom društvu, ali će cena biti veoma, veoma velika. Ne samo kada je reč o Kosovu. Ono je van Srbije. Ali, kako će se reagovati kada se na kraju tog put mora i zvanično priznati „Republika Kosovo“. Ili, što ako se zahteva da Vojvodina bude federalna jedinica, da se Albancima na jugu da široka autonomija, ili da isti takav status dobije i Raška. Opstanak jednog naroda i države je doveden u pitanje kao i onih koji nemaju druge domovine. Pa zar pitanje regionalizacije nije još uvek otvoreno.

Da Vas podsetimo:  Šta nas čeka na novim izborima?

Uostalom, da sve nije onako kako nam se s vremena na vreme kazuje, govori i to da se o Kosovu niti piše niti razgovara, niti vode debate, sem povremenih komentara o izjavama kosovskih zvaničnika ili o osudi Ivanovića. Kod ovog poslednjeg ne bi ni došlo do suđenja, da sudovi i policija nisu velikodušno predati „Kosovu“. Ivanović je i prethodnih šesnaest godina neprestano živeo na Kosovu, a uhapšen je pre dve.

I, na kraju, Kosovo je potpuno skrajnuta tema, sem onoga što se dnevno dogodi. Te stoga, valjda, zbog Kosova žestoko protestuju samo Poljaci.

Zejnel Zejneli

Vidovdan

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime