„Protest protiv diktature“

Režimsko spinovanje

6
1253

Iako je sve manje-više jasno, pišem jednu malo širu analizu predsedničkih izbora. (A i Slobodan Antonić je u svom nedavnom tekstu takođe već vrlo dobro objasnio šta ovi izbori znače sa stanovišta nacionalne politike i razmotrio razloge velikog neuspeha tzv. „patriotskih snaga“.) No, u međuvremenu se pojavio jedan aktuelniji događaj i urgentnija tema koja zahteva hitan komentar.

protesti5d www.nspm.rsNeočekivani i prilično masovni studentski protesti u Beogradu i gradovima širom Srbije zatekli su i iznenadili i vlast i opoziciju. Nešto što je u početku bio samo jedan poluozbiljan poziv preko fejsbuka u trenutku je eskplodiralo u veliko i spontano nezadovoljstvo koje je na ulice Beograda i gradova širom Srbije izmamilo desetine hiljada nezadovoljnih mladih ljudi, za koje se mislilo da su beznadežno apatični i nezainteresovani za bilo šta drugo osim „blejanja“ po kafićima i „paljenja“ iz zemlje, čim se za to ukaže prilika.

Sudbina protesta je trenutno neizvesna. Čini se da su u subotu doživeli vrhunac, kada se u organizaciji vojnog i policijskog sindikata okupilo – najmanje – nekoliko desetina hiljada građana (organizatori tvrde i svih stotinu hiljada, Vučić kaže: „u jednom momentu 9950“). U svakom slučaju, činjenica je da od dolaska SNS-a na vlast u Srbiji nije bilo masovnijeg okupljanja. I činjenica je da je protest već sada postigao određeni, nimalo beznačajan uspeh, makar utoliko što je Vučiću pokvario pobedničko slavlje, uzdrmao malčice njegovo samopouzdanje, ublažio njegov trijumfalizam i zabrinuo one iz njegovog okruženja koji su računali da će Vučić i SNS „vladati sto godina“.

Možda je efekat protesta mogao biti i veći (i možda će se, uostalom, stvar još razbuktati, mada to nije previše verovatno). Ali neki zaključci se već sada mogu izvući. Pre svega, ma koliko delovao moćno i nepobedivo, Vučićev režim je itekako ranjiv – samo ako mu se odlučno, smelo i pametno izađe na crtu. U ovom trenutku postoje dva osnovna načina te borbe: ujedinjavanje istinske opozicije, s jedne, i građanski otpor i protesti, s druge strane. Zna to vrlo dobro i Vučić i zato se i protiv jednog i drugog lukavo bori svim sredstvima i na sve načine. Protiv ujedinjenja opozicije njenim cepkanjem, te javnim linčom, unutrašnjim i bočnim udarima na one koji se za to ujedinjenje zalažu. A protiv protesta i ulice zastrašivanjem i besomučnim potenciranjem pitanja – ko stoji iza? I odmah da kažemo – iza ovog protesta ne stoji niko. I to je od početka bila njegova glavna snaga, kao i potencijalno najveća slabost. Ili barem niko nije stajao, a sasvim je logično da će, kada je stvar već krenula, tu odmah početi da se ubacuje svašta, od raznih službi, do raznih pacijenata – pri čemu nije uvek lako razlikovati jedne od drugih.

Vučićev režim je itekako ranjiv – samo ako mu se odlučno, smelo i pametno izađe na crtu

Zapravo, dok je, s jedne strane, preko svojih političkih i medijskih satelita licitirao sa sve fantastičnijim i sve luđim odgovorima na pitanje „ko stoji iza demonstracija“, režim je preko svojih formalnih i neformalnih službi grozničavo radio na preuzimanju, ili makar razvodnjavanju i obezubljivanju protesta. I u tome je imao određenog uspeha. Da i ne govorimo o tome da je, dok su po studijima Pinka i RTS-a Vučićevi analitičari tragali za pozadinom i stranim sponzorima koji stoje iza demonstracija (otkrivajući, po običaju, strane ambasade, Sorosa, CIJU i ostale skrivene i neskrivene „gospodare sveta“), Vučić primao čestitke za pobedu od tih istih „gospodara“. Uključujući i čak dve čestitke od strane NATO pakta – najpre, generalni sekretar Stoltenberg, a onda i komandant združenih savezničkih snaga, admiral(ka) Mišel Hauard.

Da Vas podsetimo:  Smilja Avramov: Da smo problem hrvatskog genocida nad Srbima postavili 1945, ne bismo doživeli 1991. godinu

Poznajem dobro taj mehanizam režimskog spinovanja, kleveta i laži. Uostalom, više puta sam ga iskusio i na svom sopstvenom primeru i koži. A u ovoj kampanji su ga posebno dobro osetili opozicioni kandidati (naročito Jeremić). Ali, osim kad ste baš direktno vi sami u pitanju, pa lično znate da je u pitanju laž (ili kod vaših bližnjih i najboljih prijatelja), taj mehanizam, nažalost, deluje – što se, pored ostalog, može videti i na rezultatima poslednjih predsedničkih izbora.

„Stručnjaci“ koji po Pinku, RTS-u i Studiju B prosipaju svoje geopolitičke mudrolije nikada ne pominju Crnu Goru, Đukanovića i Podgoricu, već uvek i samo Skoplje, Bukurešt i Kijev

U konkretnom slučaju, postoji i dodatni faktor koji ovu režimsku propagandu čini još uverljivijom – barem iz ugla slabije informisanih medijskih konzumenata. Naime, laž je uvek ukusnija i efektnija kad se začini sa kojom česticom istine. Da li se strane službe mešaju u poslove malih, siromašnih i polukolonijalnih zemalja? Mešaju se. Da li je Zapad bio duboko involviran u „5. oktobar“ i puč u Ukrajini? Naravno da jeste. Ali to, opet, ne znači da je svaki protest protiv kompradorske i korumpirane vlasti automatski smišljen i rukovođen iz centra neke mračne, globalne „zakulise“. Pogotovo kada je, kao u ovom srpskom slučaju, ta vlast, zapravo, odličan, ako ne i najbolji partner upravo tim strukturama koje, navodno, žele da je sruše. Uostalom, pogledajte Crnu Goru, gde se tamošnja opozicija već godinama bori i organizuje proteste protiv kriminalnog, antisrpskog i pronatovskog režima Mila Đukanovića. Pa, da li su i tamošnji protesti „majdan“ i „mekedonski scenario“, kojim upravaju Soroš i ostali? Naravno da nisu. Ali „stručnjaci“ koji po Pinku, RTS-u i Studiju B prosipaju svoje geopolitičke mudrolije nikada ne pominju Crnu Goru, Đukanovića i Podgoricu, već uvek i samo Skoplje, Bukurešt i Kijev.

Da Vas podsetimo:  Srpska košarka postoji, uprkos NBA janičarima

Posebno bolna tema u ovoj priči, pogotovo za one, patriotske i, u principu, rusofilne kritičare aktuelne vlasti, jesu komentari pojedinih ruskih zvaničnika i uopšte neslavna uloga Moskve u (p)održavanju Vučićeve diktature. Niko ne očekuje od Rusa da budu „veći Srbi od Srba“. Ja, lično, ne očekujem, a znam da to ne bi ni bilo realno, ni da nas oni – niti bilo ko sa Zapada – oslobađaju od ove nesposobne i izdajničke vlasti. Ali najmanje što mogu da očekujem jeste da nam tu ionako tešku borbu dodatno ne otežavaju izjavama poput onih koje često dolaze od Sergeja Železnjaka, ili nekih drugih, ponekad čak i opskurnih likova koji, ili usled neobaveštenosti, ili zbog nekih svojih interesa i kombinacija, daju za račun i u korist ovdašnje vladajuće klike.

Mene, lično, to ne potresa, niti iznenađuje previše. Baš kao što me ne čudi više-manje otvorena podrška koju nedemokratski Vučićev režim sve vreme dobija iz Brisela, Berlina i Vašingtona. Ali neki moji prijatelji koji su ozbiljno držali do tzv. „evropskih vrednosti“ i ideala su, s početka, bili baš šokirani i osećali su se izdano. „Pa, zar je moguće da mu ovi iz EU toliko gledaju kroz prste? Zar ne vide šta radi sa medijima, institucijama, opozicijom, parlamentom?“ Vide. Ali ih je, čast izuzecima, baš briga. Barem dok je AV više nego kooperativan na Kosovu, servilan prema MMF-u i uz nešto malo prenemaganja i medijskog junačenja za domaću upotrebu, izvršava sve što mu se kaže.

Na sličan način su sada zaprepašćeni i neki moji proruski prijatelji. S tim da je njihovo čuđenje još veće i, u izvesnoj meri, još osnovanije:

– „Bože. Pa zar Rusi ne vide da Vučić vodi jednu izrazito prozapadnu politiku, čak evro-atlansku, da je odnose sa NATO-m podigao na najviši mogući nivo i doveo na samo korak od formalnog učlanjenja?“

Da Vas podsetimo:  Šta nas čeka na novim izborima?

– „Da li u Moskvi znaju da je potpisao Briselske sporazume, ukinuo srpske bezbednosne i pravosudne strukture na Kosovu, i predao sever?“

– „Da li čuju Vučića kad kaže i višekratno ponavlja da je Krim Ukrajina?“

Pa, rekao bih, malo vide, malo ne vide, a malo ih ne zanima. Princip je isti. Rusija je velika zemlja koja, objektivno govoreći, trenutno ima mnogo većih problema i briga. Zato se, u ovom času, u Moskvi zadovoljavaju neuvođenjem sankcija i prigodnom proruskom frazeologijom koju im ovdašnji režim izdašno podastire, razume se, iz svojih političko-marketinških interesa i radi pridobijanja poena kod dela neobrazovanijeg i neinformisanijeg biračkog tela.

Elem, ne zameram ja to (ili bar ne zameram previše). Nisam bio očaran, pa ne mogu ni da se mnogo razočaram. Ali ne dozvoljavam ni da mi svaki diplomatski aparatčik, spoljni klijent i/ili poslovni partner SNS režima – a ima takvih i među istočnim i među zapadnim posetiocima – soli pamet i govori šta je šta i ko je ko u Srbiji. Znam koliko je, čak i kada si upućen i dobronameran, teško razabrati se u srpskoj političkoj močvari. Ali baš zato što sam dobro svestan relativnosti i svog sopstvenog znanja, sumnjam da neki strani „profajler“, ili povremeni prolaznik na političko-turističkom proputovanju kroz Beograd zna bolje od mene i priča mi o „makedonskom“, rumunskom“ ili „ukrajinskom scenariju“.

I da zaključimo. Onoliko koliko moja skromna pamet doseže, mogu reći da sam gotovo apsolutno siguran da ove proteste nije niko unapred organizovao. A pogotovo iza njih ne stoji niko „spolja“ – barem ne od početka i ne kao inicijator. Ali je taj perfidni spin (uz rad „na terenu“ i među organizatorima) ipak u izvesnoj meri odradio posao i doprineo da se protesti u međuvremenu koliko-toliko kanališu i ne buknu u pravi i svenarodni bunt protiv diktature – što su lako mogli postati.

A najtužnije je što su, pored SNS botova i zapadnih atlantista, u tom demonizovanju protesta i demonstranata na beogradskim ulicama, što svesno, što nesvesno, izdašno učestvovale i neke patriote i neki ruski zvaničnici. I neka se posle ne žale da su obmanuti, skrajnuti i na repu događanja.

Đorđe Vukadinović

www.nspm.rs

6 KOMENTARA

  1. jedno je ruski narod i rusija a drugo je sovjetski savez sa svbe kgb i putinom kao naj većim kgb komandantom.oni su nastavak staljina i kgb,gulaga i ostalih zločina.još nisam čuo da se on ogradio od staljina i njegovih zločina.e,taj isti sovjetizam nasm je 1928 godine u drezdenu doneo odluku o razbijanju kraljevine jugoslavije ali sa ciljem razbijanja srbije na delčove jer je primila ruske emigrante,koji su pobegli od zločinačke sovjetske bagre,sa lenjinom i ostaslim zlikovcima koji su pobivši komplet carsku porodici sa sve decom,izvršili monstruozan zločin.hteli su da poubijaju sve koji su sačinjavali carsku vlast.taj intelektualni deo je izbegao jednim delom i kralj im je pružio utočište,jer je carska rusija pomagala srbiji koliko je to bilo moguće.taj putin i njegova sovjetija je predstavnik te stare sovjetije,jer se toga nije odrekao.drugo,kao i kod nas,sve su ti iz kgb na mestima gde se donose odluke,kao i kod nas.ta sovjetska rusija nam je donela samo zlo i ama baš ništa više.ti sovjetski tenkovi su doneli zlikovce i okupirali srbiju,od čije se okupacije ni danas ne možemo izvući,jer kako neki general reče,oni i danas upravljaju udbom u srbiji.uzgred,tu su udbu oni i obučili posle rata.eto,takva je zbilja.

  2. Мислим да се политика посматра мало наивно овде, јер политика нису школице, игра једноставних правила која се никад не мењају, нити је игра у којој је „исправно“ неопходно и најбоље. Ако би, рецимо, Русија желела више присуства и маневарског простора у Србији, да ли би то постигла потпуним ограђивањем од Вучића, или формалном подршком? А да ли ће Вучић бити на власти, или не, она не жели да одлучи за нас. И не треба…

    • A dosadašnje iskustvo im je pokazalo da u Vučića mogu imati poverenja? NATO, po potpisanim sporazumima, može i u kuće da nam zalazi, a čak ni centar u Nišu Rusi nisu uspeli da izdejstvuju. Zatim trgovinski odnosi nisu na visini ni planiranog ni mogućeg već limitirani Vučićevim EU direktivama i potpunim usmeravanjem na Evropu. Mada, a čini mi se da poprilično poznajem prilike u Rusiji, ostajem pri svom stavu. I kad smo kod naivnosti, mi Srbi posmatramo naivno i nadmeno politiku prema Rusiji. Mislimo da imamo veliki kredit i da smo u poziciji nestašnog deteta pema roditelju, pa ne gradimo prave odnose u temelju kojih bi bilo poštovanje i vera u srpstvo i Srbiju. (Mi smo Ruse izdali i kroz veru,kroz odnos SPC prema RPC.) Ubeđena sam da je „uspešnost“ Jankovićeve kampanje Rusima putokaz puta Srbije u slučaju pobede opoziciji. Koliko procenata su dobile patriotske snage? Oko 5%? To nije dovoljno za ozbiljnu podršku. I ubeđena sam da su Rusi i ljuti na Srbe i, da sutra bude neki haos, sačekali bi da se malo naučimo pameti pa bi nam tek onda pripomogli ( tek u onom momentu kad njihov geopolitički interes bude ugrožen). Ja sam rusofil, veoma poštujem Ruse kao veliku naciju, živela sam sa njima i ne posmatram ih ružičastim naočarima i ne potcenjujem ih. A ne potcenjujem ni našu glupost, političku nezrelost i neodgovorno ponašanje prema svojoj budućnosti. Naivna ja ili ne, tek Rusi, po meni, nisu podržali Vučića već pustili Srbe niz vodu, da se nauče pameti ako ih jake struje uhvate pod svoje. Problem u svemu ovome je što imbecili iz SNS i SPS ovo tumače i pretstavljaju kao podršku RF Vučićevoj politici, i sve mi se čini da im je to glavni adut protiv nezadovoljnog naroda ( jer pretpotavljaju da su većina rusofili).

      • I nisam ovaj komentar napisala zato što sam uvređena ili nešto slično. Nisam politički anlitičar, ali ne mogu više da podnesem tu vezanost i zavisnost od tuđih stavova, potrebu za potvrdom naših opredeljenja i infantilnu potrebu da nam neko drži leđa. OK nismo jaki, nismo moćni, svet se zasniva na savezu sa jakima, ali suština je u onome što je sinoć u Upitniku,neverovatno iskreno, rekao Boško Obradović- ja nisam Putin i ne znam kako Putin razmišlja, JA SAM SRBIN. I tek kad Srbi budu razmišljali kao Srbi, vodeći računa o svojim nacionalnim interesima, poštujući tradiciju i sprovodeći veru po Hristovim rečima – da volimo i poštujemo jedni druge, tek tada ćemo imati šansu za napredak. Sve drugo je samo sumanuta borba za opstank u lavirintu propasti, po onim Disovim stihovima -išli smo tako, put je bio dug, na kraju smo shvatili da je bio krug. S tom razlikom što je Srbe njihovo besciljno lutanje ubacilo u centrifugu, pa ko preživi.

        • Моје полазиште је једноставно: где је интерес Русије како га види Путин (јер „Руси“ су широк појам, и са неком проданом душом могли би и атомску бомбу да баце на Србију, зар не)? Тај интерес је јака, самостална, пре свега у погледу запада, Србија. Ако је тако – а тако је – сваки поступак с њихове стране који се не уклапа у тај њихов основни интерес је дневна политика, наметнута тренутним околностима. А те околности су да је Србија фактички под окупацијом запада, са малим прозором отвореним према Русији из разлога политичке популарности и лакшег подвођења Србије под чизму запада. Сигуран сам да је Путин врло свестан тога, и прихвата да игра ту игру јер га то ставља у повољнији положај у погледу присутности у Србији и утицаја на марионетску власт. Јер, будимо реални, они су знали врло добро да он држи у рукама полуге власти, и да ако хоће да имају некакав утицај, морају да га прихвате као таквог. Друга је ствар што Путин сигурно зна много више него ми о позадини ствари. Рецимо, чисто хипотетички, да има информацију да су западне обавештајне службе спремне да ове протесте, ако се довољно омасове, претворе у крвави хаос који би Србију могао да баци у грађански рат. Да ли би у том случају Захарова изјавом о регуларности Вучићеве победе стајала на муку, или штитила Србију?

          Једна ствар у коју можемо бити сигурни је да ту нема никакве љутње. Путин, као расан политичар, и тим више што је то међу првим лекцијама научио као обавештајац, искључује емоције из свог рада, и све одлуке доноси максимално рационално. Да нису увек у току је сасвим могуће, јер су им пуне руке са Украјином и Сиријом. Али не толико да би грешком подржавали Вучића. Једна ствар о којој озбиљно морају да воде рачуна је да тиме не изгубе превише у очима обичних људи.

  3. U tekstu ste dali rešenje u smislu organizovanja opozicije i proširenja protesta na sve nezadovoljne građane ( nema mesta skeptičnosti koju, povremeno,ispoljavate) ali mi nije jasno zašto se toliko vrtite oko ( da li?) podrške Rusije Vučiću. Ja sam proruski orjentisana, ali naše odnose pomatram ovako: RF je velika sila sa svojim problemima i interesima i, verovatno, Srbija još uvek nije u nekom fokusu interesa RF te im je dovoljna tzv. neutralnost, a mislim da Rusi nemaju ni pravu predstavu o tome šta se događa u Srbiji.
    Najpre, za Srbiju po Rusiji agituju Karić,Popović, neki tamo Zavetnici, znači sve Vučićeve pristalice za koje su patriotizam i korist sinonimi i koji opoziciju predstavljaju kao prozapadno i NATO orjentisane ( u čemu su mnogo pomogli Jaković i Čanak, ali oni su samo deo opozicije) . Moramo da budemo svesni i propusta patriotskog dela opozicije koji nisu našli načina ili priliku da istaknu svoje stavove. Moje je mišljenje i da aktuelni ambasador RF u Srbiji A.V. Čepurin, ne sagledava pravilno stanje u Srbiji .
    I za Ruse se sve svodi za , kako-tako neutralnog Vučića i prozapadnu opoziciju. Nema tu dileme. Nisu oni podržali Vučića nego osporili prozapadnu orjentaciju opozicije. I ponavljam, u tome su Čanak i Janković najviše pomogli jer, jedino što je u medijima isticano su prozapadni stavovi Jankovića i Čanka. Patriotskim i proruskim snagama nije dozvoljeno da privire u medijski prostor . I, tu mislim da je ambasador RF zakazao , jer on mora da prepozna kad se guše nečiji interesi i osporava nečije pravo).

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime