Protest protiv prodaje Telekoma

Veliko ohrabrenje

0
1224

2015-11-14_052924Protestni skup protiv prodaje Telekoma održan 11 novembra je ukupno posmatrano veliko ohrabrenje, ne samo za brojne poklonika opstanka u vlasništvu Republike Srbije ovog strateškog i lukrativnog nacionalnog preduzeća, već i značajan uspeh za čitavu patriotsku opoziciju u zemlji. Ako uporedimo prethodni protestni skup protiv prodaje Telekoma koji je organizovao pre svega Patriotski blok krajem septembra na platou ispred Filozofskog fakulteta, gde se okupilo svega do 1000 prisutnih, i ovaj ispred Vlade Srbije gde ih je bilo oko deset puta više, videćemo da je to ogroman napredak (u kratkom roku) i to ne samo po broju prisutnih. Po proceni policije bilo je navodno višestruko manje ljudi, što neodoljivo podseća na smešne procene režima u Crnoj Gori o broju prisutnih na skupovima Demokratskog fronta i druge opozicije na protestnim skupovima protiv tamošnje vlasti.

Predsednik vlade je na konferenciji za štampu isti dan na pitanje novinara o sve učestalijim protestima zbog pokušaja Vlade da proda Telekom, spomenuo cifru učesnika protesta gotovo identičnu proceni policije, mada je ostavio mogućnost da do prodaje ne dođe, između ostalog i zbog „nerazumevanja građana za reforme koje se predizimaju“, „potom zbog nespremnosti zaposlenih u Telekomu za reforme, ako su u pitanju njihova sopstvena radna mesta“. Međutim uz svo uvažavanje prema teškoćama u kojima se privreda Srbije nalazi, glavni problem je neadekvatan makroekonomski neoliberalni model koji vlada nastavlja. Potom premijer nije spomenuo ovom prilikom ni jednom rečju da Telekom ima strateški nacionalni, uključujući i bezbedonosni značaj za Srbiju, pa i šire, za sve srpske prostore koje integriše. On je pokušao da ga svede pre svega na ekonomsku komponentu, a i nju, iz neoliberalne perspektive, gde se tobože isplati prodavati ga, ali eto, neki tamo zaposleni u njemu, „uključujući i neke aktiviste same napredne stranke“ ne žele da izgube svoja udobna radna mesta, a navodno su „i oni za reforme, ali da to pogađa druge.“ Na žalost, veliki problem u javnosti predstavlja iskrivljena i nerealna slika, da je navodno sadašnja vlada bitno smanjila nezaposlenost, koja je navodno samo nešto ispod 20 % stanovništva, što je netačan podatak, o čemu može biti reči drugom prilikom.

Kada je reč o skupu 11 novembra, on je dodatno uspeo i zbog toga, što su ga pokrenuli i nosili dva važna sindikata Telekoma, ali su u njemu učestvovali dajući mu podršku i članstva opozicionih stranaka, i to pored DSS i Dveri, što je i ranije bio slučaj, ovaj put i SNP Nenada Popovića, kao i pokret Dosta je bilo Radulovića. Demokratska stranka i dalje načelno ima zamerke na način pristupu prodaji Telekoma, ali je jasno da tzv. „žuta opozicija“, koja je u najvećem i parlamentarna, počiva na istim ideološko neoliberalnim postulatima kao aktuelna vlast (čak još i čvršće), potom da ima iste političke sponzore u nama najnenaklonjenijim silama, te najzad da je i sama kada je bila na vlasti pribegavala pokušaju da proda Telekom, što je samo snažno opoziciono delovanje po tom pitanju združenih sindikata, opozicionih stranaka (gde je tada bila i SNS) i celokupnog javnog mnjenja, uključujući kao i sada i stručne krugove, sprečavalo ovaj nerazumni i za privredu i zemlju u celini, krajnje štetan čin. Što se tiče patriotske opozicije ovo je važan momenat. Već je evidentan specifičan slučaj što se tiče SRS i njihove strategije ne saradnje sa ostatkom patriotske opozicije, uz tradiciju ne pravljenja predizbornih koaliicija.

Da Vas podsetimo:  Evropa čeka „istragu“

Međutim, ovo je jedno važno pitanje gde radikali se posebno ne izjašnjavaju i čak ni zasebno ne deluju – ili makar u nekoj formi da daju podršku sindikatima Telekoma, ako već ne učestvuju u zajedničkim manifestacijama opozicije po ovom pitanju.

nenad-popovic-1412415130-578175Iuzetno je značajno ovog puta što je partija Nenada Popovića došla organizovano na ovaj skup i učestvovala u njemu. SNP je praktično po svim važnim pitanjima slična, ili čak identična sa Patriotskim blokom, ali se držala zasebno i čak po strani u pogledu mogućnosti zajedničkog delovanja do sada.
Čak se kalkulisalo u javnosti da će i pored svega SNP možda čak ići sa SNS u koaliciju za pokrajinske izbore u Vojvodini, što bi ozbiljno ugrozilo njen kredibilitet kao (ozbiljne) opozicione stranke. Međutim, zaoštravanje sukoba u vezi Stamatovića, dakle SNP sa SNS konkretno, i ovo sada prvo javno organizovano učešće predstavnika narodnjaka sa ostalom patriotskom opozicijom, zapravo pre svega sa Patriotskim blokom na protestu za opstanak Telekoma u srpskim rukama je velika stvar u drugom pravcu. Što se tiče pokreta Saše Radulovića, on se prilično ideološki i geopolitički razlikuje od patriotske opozicije, i daleko je sličniji tzv. „žutoj opoziciji“. Ipak treba koristiti mogućnost saradnje u prilog nacionalnog i državnog interesa svih faktora na političkoj i društvenoj sceni Srbije, a ovaj pokret po više pitanja može da bude vrlo konstruktivan, posebno ako posmatramo konkretno pitanje Telekoma. Možda bi opozicija u Srbiji mogla da izvuče neke pouke iz delovanja opozicije u Crnoj Gori. Demokratski front stavlja u prvi plan strateška pitanja koja ujedinjuju opoziciju poput smene režima, ne ulaska u NATO van referenduma, balasiraniju politiku između identitetskih grupa, što konkretno za prosrpski deo populacije protiv koga je okrenuta Đukanovićeva strategija konkretno znači izuzetno mnogo, uključujući i povlačenje zakonskog nacrta uperenog protiv SPC i drugo, a pitanja koja ih razlikuju se stavljaju u drugi plan, s time da će se posle demokratizacije zemlje, rešavati na jedan demokratski i odmeren način.

Da Vas podsetimo:  „Ribnikar“ ili Simbolička povezanost

U tom pravcu Patriotski blok koji čini jezgro patriotske opozicije u Srbiji prema svim strateškim pitanjima u odnosu na režim, ali i tzv. „žutu opoziciju“ koja je prethodno dugo bila na vlasti (i ideološki geopolitički je slična nosiocima sadašnjeg režima), bi iz ovog protesta protiv prodaje Telekoma mogao da preduzme što je u njegovoj moći da se dodatno zbliži sa SNP, ili bar odagna mogućnost uz sve spomenute okolnosti da ova po svojim stavovima realno opoziciona stranka, ne ode u saradnju sa režimom, konkretno SNS. Kada su u pitanju pak manji pokreti koji potiču iz tzv, današnje „žute opozicije“, možda ne bi bilo loše privući neke njegove bivše i sve udaljenije elemente, poput recimo Radulovića i Pokreta za preokret Veselinova, makar po pitanju strogo interesne saradnje po pitanjima kontra režima. Najzad jedno takvo krupno pitanje kao što je održavanje što snošljivijih odnosa sa SRS i ako je moguće bilo kakve tehničke i od zajedničkog interesa saradnje u prilog predstojećih izbora bi trebalo tako postaviti da se bar u startu izbegnu bilo kakvi sukobi, a pragmatika će verovatno vremenom dati prostor i za izvesnu interesnu saradnju, mada je jasno da radikali ne žele predizborne koalicije u svakom slučaju.

Okrenimo se još jednom protestnom skupu 11 novembra. Režim ide ne totalnu blokadu medijsku i svaku drugu. Preko 90 % građana Beograda uopšte nije ništa znalo da će se skup uopšte održati. U tom pravcu ovoliki broj ljudi i jedno oduševljenje koje je pozdravilo učesnike, sa svih strana, od prolaznika, građana koji su izlazili na prozore, balkone da pozdrave opoziciju, je podstrek da je režim ozbiljno načet, i da daljnje ulaganje u opozicioni rad, u organizaciju, u medijsku komunikaciju, bi dalo ogroman rezultat, čak i u kratkom roku. To zna i režim i njegovi sponzori, i zato prave do sada neviđene (čak i na ovim prostorima) medijske i javne kampanje zbunjivanja naroda. Predsednik vlade je i pored toga što vlast ispunjava u najvećem sve strateške interese nama najnenaklonjenijih sila, navodno, u opasnosti od svrgnuća različitog oblika i sl. Naravno treba uvažavati sigurnost i pravo na bezbednost svakog građanina, a posebno državnika, poput predsednika vlade, to je nesporno. Sa druge strane mora se priznati da je javnost non stop spinovana na različite načine, a suštinski je da prava opozicija, dakle patriotska, sem u fragmentima pojedinih istrgnutih i kontradiktornih vesti povremeno i nema pristupa glavnim medijima, o čemu govori i odsudstvo informacije o ovom skupu pre njegovog održavanja. Ove kalendarske godine su prodate u najvećem regionalne i lokalne televizije širom Srbije, zatire se bilo kakav medij koji bi bio u vlasništvu države, a gotovo redovno novi vlasnici su neizvesni i skriveni, verovatno često pod nadzorom onih sila koje su nam najnenaklonjenije i (ili) režima i eventualno tzv. žute opozicije. To dodatno pretvara medijski sumrak u Srbiji u do sada ne viđenu pomrčinu.

Da Vas podsetimo:  Kako je srpska muzika pokorila Hrvatsku

Stoga bi trebalo podstaći dalji aktivan i što raznovrsniji rad opozicije, njenu međusobnu saradnju i uspostavljanje što većeg i kvalitetnijeg kontakta sa građanima. Imam utisak da ni sami akteri patriotske opozicije, a čini mi se posebno Patriotskog bloka, nisu svesni kolosalnih mogućnosti potencijala koji imaju u narodu i biračkom telu, čak posmatrano i kratkoročno. Patriotska opozicija je mislim jedini od tri celine u sadašnjoj lepezi političkih grupacija u Srbiji (vlast, tzv. „žuta opozicija“ i patriotska opozicija koja se deli na Patriotski blok, SNP, radikale, te druge manje pokrete) koja ima perspektivu rasta i to nauštrb obe ove druge grupacije. Naravno o tome ne govore mediji i analitičari, ali zato strani nama najnenaklonjeniji deo stranog faktora i režim, imaju dosta briga i dodatno stežu medijsku i drugu blokadu, koja čitav politički sistem, sada već bitno stavlja ispod onog minimuma da bi iole mogao da zadrži prefiks demokratskog, čak i sa vrlo rastegljivim kriterijumima za naše prilike.

Otuda se po uzoru na procene Đukanovićeve vlasti, i ovdašnja usuđuje da višestruko umanjuje u svojim procenama broj prisutnih na opozicionim skupovima. Uzgred to nije jedini faktor koji povezuje sadašnji režim u Podgorici i onaj u Beogradu, iako se zna na primer da je Đukanovićev režim izrazito antisrpski i to u lepezi najvažnijih strateških pitanja.

dragan-petrovic

Dr Dragan Petrović

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime