Protest vojske…

Dodirnuli smo dno!

2
1215

tan2016-11-27_12449694_6U Srbiji je prvi put u njenoj istoriji, u nedelju, 27. novembra, održan protest koji je organizovao vojni sindikat… Posle petog oktobra Srbija je dobila kvislinšku okupacionu vlast koja je sve učinila kako bi se NATO abolirao od zločina. Prvi je Svilanović povukao tužbu protiv NATO zločinaca- Klintona, Blera, Šarpinga, Olbrajtove i drugih, pa je onda počela čistka u vojsci. Ta vojska koja je bila na Kosovu i Metohiji, sa zastarelim naoružanjem i ratnom tehnikom iz vremena Titove Jugoslavije, prkosila je svemoćnom NATO savezu. Tri puta je odbila kopnenu invaziju sa albanske strane na Košarama u kojoj su pored terorističke OVK učestvovale i regularne trupe albanske vojske. Naravno, logistiku su im davali NATO oficiri. I pored svakodnevnog besomučnog bombardovanja tepih bombama i smrtonosnim mecima od osiromašenog urana, napadima terorističke OVK, ta vojska je herojski izdržala i nepobeđena je izašla sa Kosova i Metohije.

Srpska tragedija je uvek u tome što ono što vojnici osvoje u ratu, to srpski političari izgube za zelenim stolom. Tako je bilo i te 1999. i za to ne treba kriviti srpsku vojsku, tada vojsku SRJ. Čistka u vojsci od nepodobnih starešina je bila osveta NATO generala prema vojsci koja ih je osramotila. Otpočela je naredbom okupacionih instruktora koju je srpska kvislinška vlada na čelu sa Koštunicom, (koga je vrlo brzo izgurao Đinđić), bespogovorno izvršavala. Pored svih oficira i starešina koji su učestvovali u ratu, oteran je u penziju i potpukovnik Aničić koji je bio jedan od onih junaka koji su oborili nevidljivog F-117. A generali koji su komandovali tom vojskom, Lazarević i Pavković predati su bez milosti haškom minotauru. Uostalom, ta vlast je kidnapovala i predala i predsednika tadašnje Srbije, Miloševića, kao jedinstven presedan u svetskoj politici. To je bila sramota za Srbiju i ta ljaga će nas dugo pratiti.

Tako je počelo. A onda se nastavilo sa reorganizacijom vojske, tako što je smanjen broj pripadnika, tako što su po standardima NATO formirane četiri brigade, rasformirane divizije i pukovi, i ukinute su granične jedinice. Rasformirani su garnizoni po celoj Srbiji. Napuštene kasarne stoje kao nemi svedoci jednog vremena, a i njih će ova vlast bez milosti da proda ispod cene nekom njihovom pajtosu tajkunu zbog atraktivnog zemljišta na kome se nalaze. Uz određenu proviziju, naravno, to se podrazumeva! Karaule su se ispraznile a kontrola granice je poverena policiji. Njihova kontrola se sprovodila tako što su svaka tri ili četiri sata u toku dana kolima prolazili blizu granice. Nestali su i graničarski psi, a kasarne i karaule na granici su zakatančene i propadaju u korovu i divljem rastinju. Zatim se ukinulo obavezno služenje vojnog roka i vojska se profesionalizovala, ostali su u njoj samo školovani pripadnici vojske i obični vojnici po ugovoru. Ne treba se čuditi ovako „uspeloj“ transformaciji, jer ju je sprovodio neki američki NATO general Bik.

Da Vas podsetimo:  Bitka za Podrinje, nekad i sad

Posle ovako uspešne transformacije vojske, na red su došla njena materijalna sredstva, sav inventar iz auto-moto jedinica je prodat civilima bud zašto, pešadijsko naoružanje, razne duge cevi, je uz budno nadgledanje NATO lešinara, uništeno pod gusenicama tenkova, a višak je prodat. Tenkovi, topovi i sve drugo oruđe koje je bilo od najkvalitetnijeg čelika pretopljeno je u smederevskoj železari, tada vlasništva američke multinacionalne kompanije Juestil. Kad su se resursi istopili, kompanija je savila krila i otišla, ustupila je železaru srpskoj vladi za jedan dolar i ostavila oko 600 miliona evra duga. Posle se sa železarom radilo šta se radilo, tek došli su Kinezi kao spasioci sa kojima takođe ne verujem da ćemo se usrećiti, bar zbog ekološkog zagađenja, koje Kinezima nije prioritet ni u vlastitoj zemlji a kamoli kod nas.

Srpski ministri vojni, počev od Tadića koji je na vojnom poligonu u Nikincima u prisustvu tada svemogućeg američkog ambasadora Montgomerija uništio preko 1000 komada raketa „Strela 2M“, Davinića, koji je Srbiju ojadio za 40 miliona dolara kupujući od Izraelaca neki svevideći satelit koji Srbiji nikad nije isporučen, a nije joj ni bio potreban, pa do Šutanovca koji je konačno zabio posledni ekser u kovčeg. Svi ti ministri vojni od 2000. godine naovamo, da je pravde na ovom svetu, morali bi da odgovaraju za svoje zločinačke poteze koje su činili srpskoj vojsci i u krajnjoj meri i njenom narodu. I da budu u zatvoru. Sve se to radilo sa znanjem i prećutnim odobravanjem srpske vlade, predsednika i ministara. Svi snose podjednaku odgovornost za ovu pošast koju su izazvali u Srbiji. Veliko bogatstvo svih bivših ministara vojnih je dokaz da su nešto nečasno radili i da zbog toga nikad nisu odgovarali. Naprotiv, danas se ti neuspešni ministri a saradnici onih koji su nas bombardovali, šepure u nekim novim foteljama kako bi ponovo uzjahali na srpsku grbaču. Nisu ništa bolji ni drugi ministri koji su došli iza njih, svi su se trudili da se dodvore NATO zločincima. Šutanovac je kao ministar vojske bio u „prijateljskoj poseti“ na američkom ratnom brodu, nosaču aviona, sa kog su uzletali avioni da Srbiju bombarduju. Bez imalo stida šepurio se na tom nosaču i čak se slikao za novine.

Gospodin Gašić sa svojom nikad razjašnjenom helikopterskom aferom (ništa manji krivac nije ni general Diković) u kojoj pogibe šestoro ljudi, nije za to odgovarao, Kazna mu je bila smenjivanje sa ministarske funkcije kad je prostački (to mu je nivo) jednoj novinarki dobacio lascivnu opasku. Sada je na njegovom mestu neki novi ministar, lepuškast i nalickan, tek postavljen, ali vrlo brzo ćemo videti i njegov učinak. Nažalost, Srbiju vode neznalice i amateri, ljudi bez dana radnog staža te je današnje stanje u Srbiji ogledalo njihove „stručnosti“.

Da Vas podsetimo:  Srbija je morala pomoći RSK da izdrži prvi udar „Oluje“ – sve bi onda imalo drugi tok

Uz sve ove pogubne poteze koje je vojni i državni vrh činio svojoj vojsci, išlo je i smanjenje plata. Starešine u vojsci, prenapregnute raznim obavezama, pretežno žive u iznajmljenim, često neuslovnim stanovima koje plaćaju od 200 do 300 evra mesečno i to u najboljem slučaju. A svi uglavnom imaju porodicu i decu. Od jedne plate u proseku 350 evra, s mukom se plaćaju dažbine i opremaju deca za školu.

Kad je došla ova takođe kvislinška vlast, odmah je vojnicima, policajcima i penzionerima smanjila plate i penzije. Penzionerima od 10 do 20% u zavisnosti od visine penzije. Vojsci čak i više, oko 25% od plate.

Socijalnu pomoć koju je naš pametni predsednik Vlade podario svom narodu da „proslave pristojno slavu Svetog Nikolu ili da potroše kako hoće“, oduševljeno je primila srpska sirotinja. Cvrkutao je predsednik sa naših televizora i bio sav ozaren što je srpskim penzionerima udelio ono što im je prethodno višestruko ukrao. Neki su mu to i vratili uz reči da ne žele da ih ponižava! A novac se razbacuje na nevladine organizacije, na razne donacije i konvencije, na subvencije strancima za zapošljavanje srpske jeftine radne snage. Za te namene, ima se, može se! U ovakvoj situaciji vojska ima prava da bude nezadovoljna. U njoj su posle čistke ratnih veterana, stasale mlade snage koje se ne mire sa načinom na koji se vojska ponižava i urušava njena borbena i odbrambena sposobnost. To su mladi ljudi koji su vojne škole i akademiju pohađali u vreme najžešćih sankcija i početka ratova na ovim našim krvavim balkanskim stranama, koji su stasavali u vremenu kad je plata njihovih roditelja bila 10 maraka a do večeri se istapala do 2 marke. To je generacija koja ne želi da se Srbija i njena vojska dalje ponižavaju. U vojsci postoji sindikat. To nije onaj „sindikat vojni“ iz vremena JNA koji je pripadnike oružanih snaga snabdevao polutkama, i raznim namirnicama po pristupačnim cenama. Ovo je sindikat koji je ponikao u vreme kapitalističke tranzicije Srbije, i kao i svaki sindikat treba da se zalaže za bolje životne i radne uslove svojih članova. Nemaju kvalitetnu opremu, imaju zastarelu tehniku, avioni im nisu leteli zbog nemanja novca za remont, plate su im se smanjivale iako su cene rasle.

Gospodar Vučić stalno govori sa svetačkom mirnoćom, kako on nema zlatan ćup pa da iz njega izvadi kome koliko treba. A iz kog ćupa je izvadio za Srebrenicu 5 miliona evra, za konvenciju Klintonovih septembra ove godine, prema pisanju američke štampe, 2 miliona dolara za izbornu kampanju Hilari Klinton? I ko mu je to odobrio? Kad su ga pitali zbog čega je išao Klintonovima u jeku predizborne kampanje, rekao je da je to zato što je pametan. I pored toga što je pametan, nikako da ovom glupom i lenjom srpskom narodu koji treba da se uči radnoj etici od protestanata, dakle, nama, da objasni gde se dedoše onih 11,5 milijardi evra koje je njegova vlada uzela kao kredit? Od 27 jula 2012. godine, kada je javni dug Srbije iznosio 15,4 milijardi evra, danas u novembru mesecu taj dug je narastao na 26,9 milijardi evra! Za četiri godine i četiri meseca pametni predsednik vlade i njegova amaterska družina napravili su Srbiji dug od 11,5 milijardi dolara! Gde su te pare, gde su nestale, od njih bi Srbija trebalo da ima bar neki boljitak, da se poboljšaju uslovi lečenja, da se bolesna deca ne leče preko SMS poruka, da se popravi školstvo, sudstvo, pomogne domaći poljoprivrednik i naravno da se poboljša standard vojnim licima i policiji. Da se od penzionera ne otima ono što su zaradili. Tih 11,5 milijardi evra, to je „zlatni ćup“ koji je neko u Srbiji razbio, te ovaj narod grca u nemaštini zajedno sa svojom vojskom. Ovaj narod ima pravo da zna zbog čega se neko u njegovo ime toliko zadužio i gde su te pare nestale? Kad vojska izađe na ulice u protesnu šetnju, ne štrajk, kako neki zlonamernici tvrde, to je znak da smo zaista dodirnuli dno.

Da Vas podsetimo:  NA BLAGOVIJESTI VELIKI SKUP U BEOGRADU I POTPISIVANjE PETICIJE O GENOCIDU NAD SRBIMA

O tome neka razmisli pametni predsednik Vlade, neka ministar vojni i načelnik Generalštaba ne zastrašuju pripadnike oružanih snaga, oni su jedino naši, jer pored svih vođinih prijatelja koje dovodi u Srbiju, Srbija je sve gladnija i praznija. Vojska je naša uzdanica u miru i u ratu, zbog toga se prema njoj treba ponašati onako kako Ustav Srbije propisuje, to vojni sindikalci i pripadnici vojske traže. Ništa više, ali ništa manje od toga. Vojni sindikat i njegovi aktivisti i pripadnici vojske ne zaslužuju ruženje i vređanje zbog ovog postupka. Pogotovu od svog ministra vojnog koji bi trebalo da razume njihove probleme. Nadam se da će pripadnici vojnog sindikata koji su pokrenuli pitanje socijalnog statusa vojske, lečenja i drugih problema, naći snage da ne podlegnu pretnjama i ucenama koje dolaze iz raznih stranačkih kuhinja.

Poštujmo našu vojsku, jer ko ne poštuje svoju vojsku, trpeće i hraniće neku tuđu.

Mirjana Anđelković Lukić

Za Korene

2 KOMENTARA

  1. I NAROD JE RAZORUZAN (ILI CE USKORO BITI) A NE SAMO VOJSKA.
    ZATO JE I DONET NOVI ZAKON O ORUZJU (SA ASTRONAUTSKIM LEKARSKIM PREGLEDIMA), OPOREZIVANJE VLASNIKA ORUZJA I DALJE OSTAJE, DONET JE ZAKON O NASILJU U PORODICI A O NASILJU NAD STANOVNISTVOM NIKO NE BRINE. TO JE IZGLEDA NORMALNO (???).

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime