Rabovce, zajedno se i može i mora

0
985
Crkva Svete Velikomučenice Nedelje / Foto: printscreen ( Gračanica Online ) M. Mihajlović

Selo Rabovce u Opštini Lipljan, po rečima meštana, primer je multietničkog života i tolerancije. Oni tvrde da se zajedno i može i mora. Bilo je progona i stradanja, i u ratu i posle rata, bilo je incidenata i kasnije, ali nikada se više ne smeju ponoviti, kažu meštani, i Srbi i Albanci. “Prevazišli smo međuetničku netrpeljivost, ali može se i bolje, samo je potrebna dobra volja i uzajamno poštovanje”, poručuju Rabovčani.

Na obalama reka Sitnice i Gadimke, na pet kilometara od Lipljana, nalazi se selo Rabovce. Etnička struktura sela se menjala, pa su Srbi od većine, posle oružanih sukoba na Kosovu, postali manjina. U selu ima još oko tridesetak srpskih kuća, a da se zajedno može i mora, kažu i Srbi i Albanci. Primer da je tako bilo i u prošlosti, jeste da se džamija i pravoslavna crkva nalaze na samo oko 500 metara udaljenosti, a da osmogodišnju školu pohađaju i srpska i albanska deca, doduše u različitim smenama.

„Nekada su Srbi i Albanci zaista delili dobro i zlo u ovom selu, zajedno tugovali i zajedno se veselili. Sada nije baš tako, prošlost je ostavila traga, ali je situacija svakim danom sve bolja“, kaže meštanin Rabovca, Goran Spasić:

“Mi smo sa našim komšijama u dobrim odnosima, gledamo da se poštujemo i da izlazimo jedni drugima u susret, koliko možemo“, kaže nam Spasić.

Radoslav Micić, osamdesetdvogodišnji Rabovčanin se seća svega, i dobrog i lošeg, ali radije priča o svom pozitivnom iskustvu.

“Mi smo išli kod njih na Bajram, a oni su dolazili kod nas za Uskrs i za Božić. Od rata su posete prestale, ljudi kod kojih sam išao na Bajram su preminuli, tako da jedino što nam je sada ostalo sa njihovim potomcima, jeste međusobno poštovanje i po koja reč”, priča Micić i dodaje da je dosta mržnje i da na Kosovu ima mesta za sve.

Da Vas podsetimo:  MRAČNE IGRE OKO KOSOVA

I Albanci iz Rabovca misle da je Kosovo bogato jer je različito. Ne žele da se sećaju rata, niti posleratnih dešavanja. Magistar ekonomije u penziji, Muamet Rudari, kome je trenutno razonoda poljoprivreda i održavanje domaćinstva, misli da bi i deca trebalo da zajedno idu u školu.

“Mi smo se sa Srbima čak i u najlošijim vremenima držali zajedno i uvek smo imali korektnu saradnju. Nimalo nije dobro što su deca razdvojena. Trebali bismo da se ujedinimo, kako bismo učili bolje. Mislim da treba da se vrati u obrazovni sistem da Albanci uče srpski, a Srbi albanski, ne samo zbog komunikacije, već zbog one izreke, koliko jezika znaš, toliko vrediš”, poručuje Rudari.

Meštani Rabovca su sada potpuno svesni da se oko njih lome “politička koplja”, ali da bi trebalo prošlost gurnuti u stranu i da stanovnici na Kosovu svoju budućnost grade na uzajamnom prijateljstvu i poštovanju.

„Mi se i sada posećujemo, idemo na kafu jedni kod drugih i na praznike, a smatram da će mlađe generacije uspeti da sačuvaju ova prijateljstva”, optimističan je Idriz Budakova, prosvetni radnik u školi u Rabovcu.

Iskrenost naših sagovornika uliva nadu da idu bolji dani za sve na Kosovu i da nikada više neće biti otmica i progona, ni verbalnih, a kamoli oružanih sukoba, što je najvažnije za nas koji smo tek počeli da živimo.

Mila Mihajlović (14 godina)
Izvor: Gračanica Online

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime