Politička istorija

Radikalsko-naprednjačka igra u Srbiji

4
3143

Od Pašića do Vučića

Neće biti ništa neuobičajeno ako se sadašnji predsednik Srbije Tomislav Nikolić odluči da samostalno izađe na predsedničke izbore i formira svoju političku partiju. Politička istorija Srbije puna je takvih primera. Nikola Pašić bio je pristalica Svetozara Markovića socijaliste, pa je onda formirao svoju Radikalnu stranku 1881. godine, da bi iz nje nastalo više partija zaključno sa poslednjim njegovim naslednikom dr Milanom Stojadinovićem predsednikom vlade Kraljevine Jugolsavije od 1935-1939 godine. Nikola Pašić bio je anarhista-revolucoinar, zaverenik u Timočkoj buni 1883. godine i stalni akter svih vlada i politika u Srbiji od 1883. do njegove smrti 1926. godine.

milosevic-seselj-768x567
Slobodan Milošević i Vojislav Šešelj

Nikola Pašić je bio državnik balkanskog mentaliteta i evropskog potencijala. Nikola Pašić je pod velikom istorijskom „sumnjom“ da je pravio različite zavere, političke smicalice protiv svojih saveznika, partijskih „kamarada“, ali da ima „učešća“ u naprasnoj smrti Jovana Skrelića maja 1914. godine, dr Milovana Milovanovića 1912. godine, akademika Koste Stojanovića 1921. godine. Svi oni su bili nekadašnje pristalice, a onda oponenti Nikole Pašića. Istorija pokazuje da Nikola Pašić stoji iza zavere protiv Dragutina Dimitrijevića Apisa u „Solunskom procesu“ 1917. godine. Kraj njegove političke karijere nije bila samo starost nego i jedan težak razgovor Kralja Aleksandra Karađorđevića 1926 posvećen korupcijskoj aferi Pašićevog sina Rada. Kralj Aleksandar postavio mu je „ultimatum“ koji je bio u realiciji „vlast ili sina“. Nikola Pašić takav udarac nije izdržao i ubrzo je preminuo.

Postokomunistički „radikali“

Na talasima politike Nikole Pašića stvarana je Srpska radikalna stranka u kojoj su udruženi bili Srpski četnički pokret dr Vojislava Šešelja i Stara Radikalna Stranka advokata Veljka Guberine i Tomislava Nikolića. Tako je započela politička istorija hibridnih postkomunisitičkih „radikala“. Lider SRS dr Vojislav Šešelj, bivši komunista a onda antikomunista, afirmisao je Tomislava Nikolića kao svog zamenika kao i Aleksandra Vučića kao generalnog sekretara stranke i naučio ih je političkom prilagođavanju i putu ka osvajanju vlasti. Značajnu ulogu u stvaranju SRS kao i drugih stranaka u Srbiji imala je Služba državne bezbednosti. Na političkoj sceni Srbije, SRS je bila podrška i umerena opozicija SPS i Slobodanu Miloševiću. Politički uspeh SRS, zasnovan je na autoritetu dr Vojislava Šešelja i njegovoj retorici „velike Srbije“ uz medijsku kampanju koja mu je data od Miloševićeve vlasti u vreme balkanskih građanskih ratova na širem prostoru bivše Jugoslavije uz dobru saradnju kao i fingiranje sukoba SRS i SPS.

Da Vas podsetimo:  Protesti građana Srbije protiv nasilja i mrvice sa biračkog stola naprednjaka

Put od SRS do SNS?

Nakon 2000. godine i pada s vlasti režima Slobodana Miloševića pada i SRS. Sa političke scene odlazi Slobodan Miloševića kao lider SPS i nekadašnji predsednik Srbije SRJ, kao i lider SRS dr Vojislav Šešelj, kao potpredsednik vlade Srbije. Obojica odlaze u Hag.

SRS deluje preko dvojca Nikolić-Vučić „sa kormilarom“ (Šešeljem). Tomislav Nikolić jača svoj uticaj i učestvuje na predsedničkim izborima 2004. i 2008. godine, gde je dva puta poražen od Borisa Tadića lidera DS posle smrti dr Zorana Đinđića. Tadić preuzima DS, čisti stranku od Đinđićevih ljudi i kreće u oblik lične vladavine i u stranci uz punu kontrolu i vlade i parlamenta. Ključna je 2008. godina, kada dolazi do političkog pomirenja SPS i DS na relaciji Ivica Dačić i Boris Tadić i pod zapadnim uticajem formira se koaliciona vlada koja traje do 2012. godine. Istovremeno, zapadne diplomate su preko Dačića i Tadića uticale i na razbijanje SRS što je i učinjeno formiranjem samostalnog poslaničkog kluba dela SRS okupljenog oko Tomislava Nikolića koji je vodio SRS u parlamentu Srbije. Tako je formirana SNS, a nešto kasnije se njoj priključuje i Aleksandar Vučić.

SNS od 2008-2012. godine politički jača, koristi slabost vlasti DS i SPS i okuplja oko sebe tajkune i lobira na Zapadu i dolazi na vlast 2012. godine. Tomislav Nikolić postaje predsednik Srbije i pravi se novi dogovor SNS i SPS pod zapadnim uticajem kao i prethodne vlade DS i SPS. Tomislav Nikolić odriče se liderstva u SNS i kaže „dete je već poraslo“, i uz suze napušta liderstvo u stranci. Stranku suvereno preuzima Aleksandar Vučić koji je i u SRS bio partijski operativac. Postepeno ali sigurno potiskuje Tomislava Nikolića ne samo iz stranačke politike, već i sa političke scene Srbije. Tomislav Nikolić kao predsednik Srbije „služi“ i interesima Aleksandra Vučića i SNS.

Da Vas podsetimo:  Američka zapeta i srpski izbori

Od pobede do poraza

Povratkom iz Haga lidera SRS dr Vojislava Šešelja, dolazi do nove faze jačanja uticaja SRS u Srbiji, slabljenja pozicije Tomislava Nikolića i jačanja Aleksandra Vučića uz prećutnu podršku Šešelja i anatemisanja Tomislava Nikolića. Istovremeno, SNS i Aleksandar Vučić prećutukuju napade i uvrede dr Šešelja upućene na račun Tomislava Nikolića kao šefa države. Preko lidera SRS dr Vojislava Šešelja vidno se urušava autoritet Tomislava Nikolića i slabi mu se poltički ugled u Srbiji. Slabljenju autoriteta Tomislava Nikolića doprinosi i on sam, ali i SNS koja ga često preko „glasnika“ Aleksandra Vučića proziva ili kritikuje. Tomislav Nikolić se povukao u sebe, izgubio uticaj u stranci, a njegovi ljudi su neutralisani. Evidentno je da je Tomislav Nikolić bio u velikoj zabludi, jer je mislio da će „na reč“ Aleksandra Vučića biti ponovo kandidovan za predsednika Srbije ispred SNS. Tomislav Nikolić izgubio je uticaj i moć u SNS kao i široj koaliciji u vlasti. Sva moć je u rukama Aleksandra Vučića kao što je nekada moć Radikalne stranke bila u rukama Nikole Pašića. Sada ostaje da Tomislav formira svoju političku partiju ili čeka „milost“ Aleksandra Vučića koja očigledno neće doći. Stvarati treću partiju ili opciju veliki je rizik jer se kreće od političke „nule“. To ne bi savetovao ni Nikola Pašić.

Tomislav Kresović

www,vidovdan.org

4 KOMENTARA

  1. @Gordana piše:
    19. Februar 2017. u 11:09
    Svaka cast Gordana! Srbiji u ovom odsudnom trenutku su konacno potrebni i predsednik i premijer takvih kvaliteta kakve vi pominjete, a ne ova dva ljigavca koja sve sto neprijateljski „nasi zapadni prijatelji“ traze besramno potpisuju.

  2. udbini igrači se vrte u krug.imaju izbori al nemaju koga da biraju.ne zna se koji je gori,dal oni sns ili ovi tobožnji oponenti jeremić i janković.to je kao kada isti gazda ima pet petlova i svi se bore za njega.

  3. I sada treba da žalimo Nikolića? Nema u politici ažaljenja. Nema mesta za slabiće. Kao građanin Srbije očekujem da državu vodi snažan, uman, moralan patriota kome ću verovati, koga ću postovati kao lidera. I u ovom prikazu radikala nije pomenut osnovni činilac i nit povezivanja ova četiri radikalska perjanika – lopovluk. U tome su nenadmašni. Pragmatični „rodoljubi“ sa ličnim interesom istaknutim ispred nacionalnog i državnog. Od Pašića do Vučića.

    • @Gordana 19. Februar 2017. u 11:09

      Žao mi je bilo Tome radikala kada je za vreme Koštuničine vlade bio na kratko izabran na mesto predsednika Narodne Skupštine Srbije, pa ubrzo smenjen. Žao mi je bilo kada je Vučić bio izabran za gradonačelnika Beograda, pa ga je Đilas „demokrata“ manipulacijom sadašnjeg Vučićevog koalicionog partnera SPS i Tadićevih „žutih“, odnosno megatrendovca Ž. Obradovića i i bivšeg predsednika SRJ Z.Lilića i s druge strane Tadića i Đilasa onemogućili da stupi na „tron“ Beograda na kome se još uvek dobro drži Vučićev Mali. Sećam da je „zaslugom“ nekoga iz domaće, ili neke od „službi“ „naših zapadnih prijatelja“ na nekom od domaćih sajtova bio i link audio snimka sa instrukcijama Zorana Lilića kako da za.j.bu tada naivnog Vučića, Tako da je ovaj, „koji ne da Srbiju onima koji je nisu zaslužili“ izvisio za gradonačelničku poziciju. Posle su Vučić i Nikolić imali „spoj“ sa Tadićevim šefom kabineta, britanskim špijunom Mikijem Rakićem i njima dvojici su se „otvorile oči“, pa su pod tutorstvom MI 6 napustili duhovnog oca Šešelja i „stvorili“ svoju stranku koja je programirano i ubrzo došla na vlast u Srbiji. Zato mi sada nije ni malo žao ni Vučića ni Nikolića, koji mi se dodatno zgadio što je od Vučića, kao jedan od uslova „da ga podrži“ na izborima za predsednika da on i „zadužbinarka“ Dragica zadrže rezidencijalni predsednčki objekat od 18 soba na Dedinju. Eto, to su oni koji nas „bezalternativno“ vode u „bolju budućnost“ EU, a time i u zločinački NATO. Zato, neka svi takvi političari već jednom odu u tri „lepe p.m“ i na smetljište istorije koja ih neće zapamtiti ni po čemu dobrom. Amin!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime