Raj pomračenih umova

Bivši titan

1
1020

Sve jednog dana dolazi na naplatu. Zna Zapad to dobro, zato i pokušava svim silama taj momenat da odloži. Oni koji su vekovima živeli tlačeći druge znaju da tome nesporno stiže kraj. Pokušavaju oni sada da se pritaje, da se sakriju iza nekakvih demokratija, ali svakim danom maske su im sve smešnije i sve naivnije. Ako su zapadne zveri časne, zašto stalno moraju svoja dela medijski da ulepšavaju? Zašto zlo koje čine stalno opravdavaju višim ciljevima? Kakvo je to dobro koje se zlom dobija? Ako su sigurni u ispravnost svojih dela što ih ne prikažu onakvim kakva stvarno i jesu? Ko su oni da silom postavljaju stvari jer tobože samo oni znaju šta je ispravno? Kako je moguće da samo oni vide tu ispravnost, i zar sila već nije dokaz neispravnosti?

srbija-barikade-severno-kosovo

Znaju oni da su im dela, kao i misli, nečasna, da su im duše bezlične a tela bezdušna. Žive u strahu, plaše se onog što bi u ogledalu mogli da vide. To je njihov strah i neka se sa njim sami izbore. Nas život uči da je u njemu sve moguće. Sadašnjost, prošlost, a nema razloga da nam i budućnost to ne pokaže, uvek je zavisila od naše vere. Nebrojeno je primera u našoj prošlosti da ne postoji nemoguće kada čovek to iskreno i želi. Postoje samo one stvari za koje se kaže da su nemoguće, a istina je da niko nije iskreno to ni pokušao. Postoje one stvari koje nisu uspele jer su rađene bez vere, duše, srca. I one u koje se verovalo, one koje su imale najčasnije ciljeve, čime su sebi već na početku obezbedile uspeh na kraju. Kada se donose važne odluke, neophodno je znati i pravi trenutak. Kada taj trenutak dođe ne smemo ga propustiti.

„Po redosledu sudbine, ovaj petak biće najlepši dan nečijeg života. Kada bismo znali čijeg, mogli bismo mu javiti. Da ne ispadne i sa njim kao sa nama da nismo imali pojma“

Duško Radović

Ako samo čekamo da pravi trenutak dođe ne trudeći se da mu krenemo u susret, verovatno će pored nas proći a da ga i ne primetimo. Tako je i sa strahovima: ako smo stalno u njihovoj senci, ne pokušavajući da pobegnemo iz nje, nikad nećemo videti sunce. Nikad nećemo uspeti da ostvarimo snove ako stalno spavamo. Dok god nam drugi budu govorili šta je dobro za nas, a mi to slušali, nećemo uspeti da uradimo ništa što zaista nama i koristi. Ako se tako ponašamo, bolje i ne zaslužujemo. Mislimo li samo na probleme, zaboravićemo da potražimo rešenja. Zato uvek moramo ići u susret sreći ne čekajući, moramo dokazati da smo vredni boljeg života. I sreća se mora zaslužiti.

Da Vas podsetimo:  PREDLAŽEM PREDSEDNIKU, PREDLOG 1

Čekajući da napravimo taj ogroman iskorak, zaboravili smo da se put bez obzira na dužinu prelazi korak po korak. Da je za korak važna stabilnost a ne dužina. Bitno je da uvek idemo napred a ne unazad, onda ne postoji put koji nećemo preći. Ne smemo dozvoliti da nas lažni „titani“ zapada zaustave, nateraju na te pogrešne korake unazad. Ne smemo dozvoliti da put predaka zamenimo lažnim prividnim vrednostima. To je upravo ono što bi oni hteli, da se odvojimo od korena i prepustimo vihoru zebnje i neizvesnosti.

„Pravda! Nema je mnogo na svetu, ali što je manje ima, to više vredi. I spora je, jeste i hoće da zakasni …. ali pre ili posle – stigne ….“

Ivo Andrić

Vihoru kojim Zapad upravlja prepustimo one koji nemaju vere, one koji uvek nekud žure. Srbin nije sasušena trava bez korena koja će dozvoliti da ga ti lažni vihori nose. Neće svetosavac dozvoliti da ga lažne vrednosti zavedu. Može taj lažni titan da se gordi, da se sili, može snaga njegovog vetra biti i kao tajfun, neće Srbin nikad podleći. Ostaće pravoslavna duša čvrsta, svesna da kakva god da je snaga vetra on mora stati. Znajući da, kada taj vetar prođe, ostaju samo oni vredni, samo oni koji imaju koren vredan pomena, ostali će prihvatiti da budu porobljeni. Srbin u srcu nosi smirenje, zna njegova duša da oluje prolaze, titani nestaju, a pravda svakoga stiže.

BIVŠI TITANI

Imaš li dostojanstvo, bivši titane
Što želiš prostranstvo koje ti ne pripada…
Iz nekad punih džepova samo magla ispada…
Oče odbačenih, raju pomračenih umova,
Sprema se naplata tvojih dugova.
Ti, što radosno gaziš male,
U svojoj lažnoj sili ne vidiš vatre
Koje se pale zbog tvojih nedela…
Dolazi dan kada ćeš biti kažnjen,
Kažnjen za svoja zlodela…
Mi mali nemamo titane,
Sve što imamo jeste jedno pitanje:
Da li se plašiš ?
Koliko vremena će ti trebati
Da vidiš sumrak svog postojanja ?
Jer iz našeg očajanja
Se rađa nadanje, a prestaje stradanje…
I mi se borimo,
Za zemlju koju volimo,
Jači nego što ćeš ti ikad biti.
Ne možeš više svoje pravo lice kriti.

Da Vas podsetimo:  OSTAJTE TAMO!

Jelena B. Lončarević

Ne raduje svetosavsku dušu neuspeh Zapada, nismo mi kao oni. Ne može pravoslavca činiti srećnim tuđa nesreća. Srbina raduje nešto sasvim drugo. Srbina raduje izvesna pobeda vere, časti i istine. Ne želimo mi njima zlo koje su oni nama želeli i spremali. Mi se molimo i za njih, da se osveste i spasu svoja izgubljena srca. Želimo da zaustave demonizaciju svojih duša, kao i pokušaje demonizacije svega oko njih. Oni su svoj put sami trasirali, odluku da se spasu isto tako moraju sami doneti. Ono što moraju znati, vremena im je sve manje, sami su to vreme sebi oduzeli putujući u pogrešnom smeru. Prepuštajući se pogrešnom vetru i svom samoljublju.

Išli su ti umišljeni titani uvek lakšim putem, naravno da to u početku više prija. Najlakše je čamac pustiti niz reku i ne hvatati se vesala, da se ne dobiju žuljevi. Zaboravili su samo da onda kada taj čamac putujući nizvodno dođe do vodopada, a reka ubrza svoje struje, kasno je za vesla. Ako se osveste i na vreme počnu da veslaju pravim smerom, raširićemo kao i uvek svoje ruke, pomoći ćemo im da se spasu. Pomoći ćemo im da oteraju demone iz svojih duša. Ali niko više ne može očekivati da im se priključimo na pogrešnom putu, čekajući da nas snaga vodopada razbije od stene. Taj put nizvodno nije nikakav put titana kakvim oni žele da ga prikažu, to je put Titanika.

Kada nisu uspeli da nas oduvaju svojim olujama, ni da nas zastraše glumljenjem titana, rešili su da nas ruše drugim metodama. Pokušavaju da nam državu svedu na pašaluke. Pašaluke kojim bi upravljali njihovi poltroni, ljudske i moralne nule. Upravo one nule, oni političari koji im i sada u tome svesrdno pomažu. Misle da su spremni za završni čin nad Srbijom. Čini im se da su uspeli da uspostave dominaciju. Opet će doživeti neprijatno iznenađenje, moraće da nauče da srpske majke nisu zaboravile da rađaju Obiliće. Ponosne Srbe koji ni pred kakvim „titanima“ ne planiraju i neće da beže. Srbin je učen da se bori, a ne zna i neće ni da kleči ni da moli. Onima koji to na vreme ne žele da prihvate, ostaće samo da na teži način to shvate. Srbin će uvek ići samo stazom koja vodi u predvorja vere, časti, slave i istine.

Da Vas podsetimo:  Tri meseca od masovnog ubistva u "Ribnikaru" - šta sve (ni)je urađeno

„Vreme je da prestanemo čekati iznenadne darove života, sami treba da stvaramo život.“

Lav Tolstoj

Znamo da drugima smeta što imamo razloga za ponos, što nismo ponizne sluge. Smeta tim umišljenim vladarima sveta što ne prihvatamo da Krajine nema. Smeta im što ne želimo da se odreknemo Srpske, što ne damo ni deo Raške. Smeta što znamo da je sve na Kosovu i Metohiji naše. Hteli bi oni da nas nauče da se odreknemo i pravoslavne braće. Ne shvataju moćnici da to nije stvar dogovora, da je to stvar vere i duše i da to nikad neće moći nikakvom silom da sruše. Sada izgleda kao da ostvaruju svoje planove zla, ali svaki pravi Srbin zna da će se u Krajini opet čuti graja srpske dece. Zvoniće ponovo manastirska zvona na Kosovu i Metohiji radujući se svojoj srbadiji. Raška će uvek biti Srbija, a Srpska uvek svetosavska.

Smetaće Sotoni uvek što je Rusija pravoslavna, a Rusi naša braća, i mučiće ih što je ona danas sve jača i jača. Hteli bi oni da nas ubede da nismo u pravu, zato se uporno i trude neku izmišljenu istoriju da nam proguraju. Mogu oni da menjaju spise, mogu da nađu i one koji će zbog materijalnog drugačije početi da misle. Pronaći će oni gmizavce koji su zbog sitnih privilegija spremni svoj narod da prodaju. Kao i one koji od straha samo klečeći znaju da hodaju. To mogu, ali veru i krv ne mogu da nam promene, a one će uvek jasno da nam govore. Pitanje je samo trenutka kada će nam dosaditi njihove prevare, a onda će opet morati da obnove kako se pravi Srbin razračunava sa tiranima i njihovim lažima. Ponovo će morati da nauče da na lažima svet ne počiva. Da se Srbin nikad ne odriče Otadžbine i da nikada neće dozvoliti da ga gazi bezbožna horda. Srbin nikada neće prihvatiti svoju dušu da proda. Zato će „titani“ morati sa istinom ponovo da se suoče, a ovog puta će im to biti i poslednja šansa da je nauče.

Nenad Blagojević

Fond Strateške Kulture

1 KOMENTAR

  1. sa postovanjem korenima.o kome srpstvu i pravoslavlju vi govorite.ovi politicari i vecina naroda su sve samo srbi i pravoslavci nisu.rusijom vlada bezbozni kgb kooji slavi lenjina staljin amarxa i ostale ubice pravoslavnoga naroda.ne vidim ni srpsku crkvu da se trudi da se srboubica broz izbaci iz srbije.clan sam srpske pravoslavne crkve u kanadi od pocetka dolaska u kanadu pre vise od 40 godina.ovde se prave i osnuju privatne crkve od srpskih biznismena.narod nikada nije vise bio podeljen. svuda veccina komunista. gde pripada posteni antikomunista voleo bih da mi neko odgovori.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime