Rat u Makedoniji

Opasnost po Srbiju

0
1132

kumanovoPod dirigentskom palicom stranih obaveštajnih službi iza koje vire uši SAD, pokrenuta je teroristička OVK u cilju destabilizacije južnog Balkana.

Ako smo zaboravili, da se podsetimo, počelo je sa pojavljivanjem drona na fudbalskom igralištu Partizana, sa mapom velike Albanije na nekoj krpi u vidu zastave. I pored toga što se vinovnik za tu veliku provokaciju znao, i čak sedeo u VIP loži sa našim predstavnicima vlasti, naša nemoćna država mu je dozvolila da ode preko granice a posle par dana je ugostila i brata autora tog incidenta i što je najgore, pustila ga samog da ode u Preševo i tamo truje Albance protiv države Srbije. Taj brat, predsednik Albanije javno zagovara ujedinjenje naše teritorije Kosova i Metohije sa Albanijom. Dakle, dron je bio nagoveštaj budućih događanja. Sve ostalo je logičan sled proklamovane ideje velikih sila da ne dozvole da se Evropa snabdeva ruskim gasom preko Turske, i da se obavezno spreči „Turski tok“, kao što se sprečila izgradnja „Južnog toka“.

Tvrdoglava nastojanja država da bi taj tok trebalo da prođe kroz njihovu teritoriju, biće kažnjena terorom koji su zapadne sile započele preko svojih ispostava OVK, s kojom je srpska vojska i policija imala krvave obračune posle čega je došlo do agresije NATO masivnog bombardovanja SR Jugoslavije.

Destabilizacija Makedonije nije tek incident koji je završen uništenjem terorista i njihovim hapšenjem, to je nagoveštaj novih sukoba koji mogu da zapale ne samo Makedoniju, već i Srbiju i Grčku, one zemlje kroz koje bi trebalo da prođe ruta turskog toka. Iz ove akcije nije izostavljena ni Crna Gora.

Prethodni upad terorista na makedonsku granicu i zarobljavanje četvorice graničara je bio znak da će situacija destabilizacije da uđe u turbulentnu fazu, kako se i desilo.

Da Vas podsetimo:  Masovno ubistvo u „Ribnikaru“: Tri meseca kao tri godine

Na srpskoj teritoriji Kosovu i Metohiji, koju „mi nikad nećemo priznati“ stvara se vojska Kosova pod budnim okom šefova NATO, u kojoj jezgro čine teroristi, nekadašnji pripadnici OVK. Pitanje je naravno zbog čega je provizorijumu NATO države, u kojoj postoji jedna od najvećih vojnih NATO baza u Evropi, pored policije potrebna i vojska i u koje svrhe se formira. Da li su ove policijske i vojne snage na KiM, u funkciji suzbijanja terorizma ili suprotno, izvoz terorizma na susedne teritorije?

Najava ujedinjenja albanskih teritorija iz Grčke, Makedonije i Srbije u Veliku Albaniju postaje ozbiljna pretnja miru na ovim prostorima, a EU na to gleda sa neprimerenom popustljivošću. Dok s jedne strane galame kako su granice na Balkanu nepromenjive, za ne- daj -bože da se Republika Srpska osamostali na nekom referendumu, dotle se snishodljivo odnose prema pretnjama koje dolaze iz Albanije prema Srbiji i Makedoniji, a tu je i Crna Gora i Grčka, da će uzeti sve one teritorije za koje smatraju da su njihove.

I to u času kad je Srbija ekonomski toliko slaba da je morala da uzima od najstarijih članova penzionera kako bi popunila rupe u budžetu, kad nam predstoji prodaja preostalog teškog naoružanja i pešadijskog oružja.

I to u času kad su strani instruktori u našoj vojsci i policiji po naredbom NATO čelnika insistirali da se iz vojske, tada još uvek Vojske Jugoslavije, odstrane svi veterani iz rata na Kosovu i Metohiji posle Kumanovskog sporazuma. I naravno, da se vojska smanji do nivoa bezopasnosti po bilo koga pa i po albanske teroriste koji već oštre zube za novi rat. Na redu je nastavak oružane borbe za stvaranje velike Albanije.

Pokazalo se da je neprijatelj u jagnjećoj koži koji je ušao u sve pore naše vojske i policije veoma dobro uradio posao. Ostali smo bez prekaljenih kadrova iz prošlih ratova, ali što je još gore uništili smo veliki deo oruđa i oružja koje je uglavnom okončalo svoje vojničke dane u smederevskoj čeličani.

Da Vas podsetimo:  Razaranje Srbije olovkom

Najodgovorniji za sumanutu reformu oružanih snaga Jugoslavije, pod patronatom NATO generala, što je rezultiralo drastičnim umanjenjem borbene gotovosti naše vojske, a time i ugrožavanje bezbednosti Srbije, su ministri vojni posle 1999. godine. U tom nečasnom poslu razbijanja vojske i njenom „čišćenju“ od kadrova koji su učestvovali u odbrani Kosova, ističu se svojim radovima gospoda Tadić i Šutanovac. Šokantan primer uništavanja srpskog naoružanja je uništavanje preko hiljadu protiv-avionskih projektila „Strela 2m“ na vojnom poligonu Nikinci u prisustvu tada ministra vojnog Tadića i tada američkog ambasadora Montgomerija (koji će kasnije napisati program za radikalske prebege, Srpsku naprednu stranku i postati njihov savetnik!).

U Srbiji se posle nemilih događaja u Makedoniji sastala vlada kako bi sagledala bezbednosne aspekte i odredila pravce delovanja. Naš ministar policije, kao i predsednik vlade ubeđuju nas da smo bezbedni i da su preduzete sve neophodne mere kako bi se sprečilo prelivanje terorizma na našu teritoriju. Ali, kako bi rekli naši preci „Su čim ćemo pred Miloša“?

U svetlu ovih događaja Srbiji je najmanje potrebna promena Ustava, (prema direktivi iz EU i MMF). Naš predsednik vlade već utabava stazu za promenu ovog akta i ubeđuje javnost da će se on menjati zbog smanjenja broja poslanika u Skupštini Srbije, te da će time smanjiti troškove države. A suština je ustvari da se iz preambule Ustava izbaci da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije posle čega bi odricanje od Kosova bilo olakšano.

Sukobi u Makedoniji za koje zvanična vlada Makedonije kaže da su završeni i teroristi savladani, potvrđuju da postoji povećana opasnost od terorističkih napada i po našu zemlju. Na tu činjenicu niko u Srbiji ne bi smeo da zatvara oči pogotovu naše bezbednosne strukture i vlast, niti bi smeli da nas uljuljkuju izjavama da smo sasvim bezbedni. U našoj neposrednoj blizini, na samo deset kilometara od srpske teritorije, desio se teroristički napad koji može da pokrene lavinu oružane destabilizacije Balkana sa ciljem rešavanja „albanskog pitanja“ kroz zaokruživanje projekta velike Albanije.

Da Vas podsetimo:  Nije tačno da nas je NATO porazio

Nalazimo se na veoma osetljivoj geopolitičkoj teritoriji na koju su vekovima kidisali naši neprijatelji uglavnom sa zapada. Zbog toga Srbija mora da bude veoma oprezna i da uvek „drži suv barut“.

Za Korene,

Mirjana Anđelković Lukić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime