U Republici Srpskoj rasplamsala se rasprava o pristupanju NATO savezu. Dok se predsjednik Srpske Milorad Dodik zalaže da odnos prema NATO bude referendumsko pitanje, iz oponentskog SDS protive se tom stavu i već su ga nazvali nepromišljenim i konfliktnim.
Povod za polemiku bila je odluka Ustavnog suda BiH da se Veliki Žep (11 000 hektara zemljišta sa pratećim objektima), inače vojna imovina, knjiži, odnosno katastarski i u gruntu upiše kao imovina BiH, a ne Republike Srpske, što nalaže slovo Dejtona (imovina je vlasništvo entiteta). NATO je brzopleto požurio da pozdravi sudsku odluku, što je presedan – potpuno je neuobičajeno da se Alijansa upliće u nadležnost pravosuđa). Isto je učinio i Bakir Izetbegović ispred SDA. Nakon Dodikovog protivljenja i prozivke NATO zbog političke obojenosti, Vukota Govedarica, lider SDS, oponirao je predsjedniku Dodiku i za Dodikov stav izjavio da je nepromišljen i obična manipulacija.
Govedaričin istup, koherentan sa Izetbegovićevim viđenjem odnosa BiH-NATO, pokušao je da ublaži Nedjeljko Glamočanin, potpredsjednik SDS, ističući da će SDS „pratiti Srbiju“. Ali, kakav je stav Srbije o NATO? Srbija se izjasnila za vojnu neutralnost, zalaže se za saradnju i sa Rusijom i sa NATO, te Vojska Srbije učestvuje u vojnim manevrima sa vojnicima NATO pakta, ali i sa ruskim vazdušno-desantnim snagama. Srbija kupuje belgijske (NATO) puške, a nada se da će joj Rusija napokon isporučiti šest migova, tenkove i topove. Ako će Republika Srpska „pratiti Srbiji“, to bi značilo da MUP Srpske nakon vježbi sa američkim specijalnim snagama, u Srpskoj treba da održi vježbu sa ruskim specijalcima. Ali, ni združena vježba MUP-a Srpske sa MUP-om Srbije „Drina 2016“, održana u Šepku kod Zvornika krajem avgusta prošle godine, nije bez problema mogla da se obavi, te je njeno izvođenje pomjereno na srbijansku stranu mosta. Otpor ideji da vježba bude održana na teritoriji Republike Srpske pružali su upravo kadrovi SDS u Savjetu ministara BiH (Dragan Mektić, ministar bezbjednosti). Znači, parola „pratićemo Srbiju“ obična je farsa, a stvarni moto glasi „pratićemo Izetbegovića“. Naime, Bakir Izetbegović je gostujući na sarajevskoj TV1, odgovarajući na pitanje zbog čega je, prije tri godine, za partnera u bh vlasti izabrao stranke okupljene oko SDS-a a ne SNSD-a, otklonio svaku dilemu povodom NATO polemike u Srpskoj: „Razgovarali smo sa svima, i onda smo se odlučili za jednu grupu srpskih stranaka koja je, jednostavno, nudila više. Nudila je normalizaciju odnosa u BiH, iskorak u odnosu na NATO, smirenje, pomirenje.“ Istom prilikom Izetbegović je Milorada Dodika označio glavnim kočničarem NATO puta i evropskih integracija.
NATO se nije trudio da pridobije Srbe. Nakon prvog ozbiljnijeg terorističkog napada u BiH (dizanje u vazduh policijske stanice u Bugojnu) načelnik NATO štaba u Sarajevu u javnom istupu je iznio da se nije radilo o terorističkom činu i da je terorizam kvalifikacija kojoj nema mjesta. To je bilo potpuno u koliziji sa ocjenama koje su o napadu u Bugojnu iznijeli direktor Federalnog MUP-a i direktor SIPA, te je stav NATO još više čudio. NATO je sve do terorističkog napada na američku ambasadu u Sarajevu o terorističkoj prijetnji u BiH govorio s potcjenjivanjem i omalovažavanjem. Zašto NATO ne napravi akciju ili na bilo koji način ne pomogne gašenju mreže paradžemata koji predstavljaju terorističku infrastrukturu? Zašto ništa nije učinio kako bi se spriječio odlazak bosanskih mladića na sirijsko ratište? Posljednja antiteroristička akcija koju je NATO izveo bila je neposredno nakon završetka rata kada su snage IFORA izvele desant na teroristički kamp u Pogorelici kod Fojnice, nakon čega su naložile smjenu ministra odbrane Federacije BiH i direktora AID-a, bošnjačke tajne službe.
Zašto NATO danas neće ni da se izjasni o rastućem terorizmu u BiH? Na taj način bi donekle ublažio negativne emocije kod Srba koje stvara spominjanje imena ovog vojnog saveza zbog poznatih razloga (otvoreno vojno svrstavanje NATO na stranu srpskih protivnika u proteklom ratu)? Šta je NATO učinio da bi se ublažile posljedice upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom? Da li je pomogao liječenju djece sa malignim oboljenjima, da li je olakšao život bilo kome ko i danas pati zbog upotrebe nuklearnog oružja? Šta je učinjeno da se saniraju posljedice radijacije na kontaminiranim područjima? Koliko nam je NATO, uopšte, pomogao?
NATO je mnogo mogao uraditi po navedenim pitanjima. A nije. Da jeste, danas bi se mogao pozvati na urađeno i prikazati se kao zaštitnik od terorizma, i ubjeđivati nas da je snaga na koju se možemo osloniti prilikom elementarnih nepogoda kao što su poplave i vatrene stihije. Brigom o oboljelima od karconegenih bolesti, direktne posljedice NATO udara zabranjenim oružjem, učinio bi puno na popravljanju percepcije o sebi kod lokalnog stanovništva. NATO se nije potrudio da nas ubijedi da je postao drugačiji.
Ne želi ni Izetbegović da BiH uđe u Sjevernoatlanski savez, ali politički stav po ovom pitanju (dobro poznat uskom krugu najbližih saradnika) neće da javno iznese. Kako će Izetbegović želiti ono što njegov mentor, turski predsjednik Tajip Erdogan, odbacuje? Turska je nakon neuspjelog puča vršila hapšenja zavjerenika u Indžirliku, najvažnijoj NATO bazi na Bliskom istoku, a prethodno je toj bazi bila isključena struja i voda. Isto tako, Turska je uputila ponudu Ruskoj Federaciji za kupovinu protivreketnog sistema S-400. Erdogan je na korak do odluke o izlasku Turske iz NATO. Ko je, onda, u BiH iskreno za NATO? Hrvatski politički blok, predvođen HDZ BiH, što i jeste logično s obzirom da je Republika Hrvatska punopravna članica Alijanse. Hrvati, uobičajeno, mudro ćute dok se „Dodikovi Srbi“ i Bošnjaci svađaju.
Da li NATO nudi garancije da će nakon pristupanja BiH ovom savezu politički kapacitet Srpske ostati neokrnjen? Ne, NATO radi suprotno. Kako onda da budemo za NATO? NATO žuri da zaposjedne vojne objekte na Manjači, u Han Pijesku, u Bileći. Zaklanja se iza odluka Ustavnog suda, radi mimo institucija i narodne volje, namjerava tiho sprovesti okupaciju Srpske. Odgovor Srpske je referendum. Što prije ga organizovati, još ove jeseni! Inicijativa predsjednika Dodika zaslužuje punu podršku.
A SDS? Šta reći? Nastave li sadašnji kadrovi ove partije sa politikom sklanjanja pod Bakirove skute, nakon narednih izbora ostaće ih željne poslaničke klupe.
Predrag Ćeranić
www.fsksrb.ru
