Reforme u Srbiji čekaju bolja vremena

0
878

U poslednje vreme mnogo se u javnosti govori o fiskalnoj konsolidaciji i njenim ”uspesima”. O kakvim se ”uspesima” govori videćemo u samom tekstu. Činjenica je da su reforme preko potrebne, ali nijedna ključna reforma zapravo nije ni započeta!

rsz_freedigitalphotos-net-pakorn-620x350

Na prvom mestu su reforme javnih preduzeća – budžetski troškovi na preduzeća u državnom vlasništvu prethodnih godina su vrlo brzo rasli: sa oko 2% BDP-a u 2012. na oko 3% BDP-a u 2013. i 2014. godini. Bez sprovođenja odgovarajućih reformi postoji opasnost da ovi troškovi u budućnosti nastave konstantno da rastu. Planirane uštede od racionalizacije broja zaposlenih u budžetskom sektoru iznose oko 100 miliona evra godišnje, ali samo ako se blagovremeno sprovedu. Kako ništa od ovoga nije urađeno iz tog razloga nema razloga za fiskalna popuštanja. Smanjenje plata u javnom sektoru i penzija: jeste ušteda od 1,5% BDP-a, međutim ako bi se država sistemski borila protiv sive ekonomije i naplate prihoda, mogle bi se ostvariti mnogo veće uštede. Tako da je smanjenje penzija potpuno neopravdano i sa druge strane, šokantno.
Takođe, rashodi za kamate zbog zaduživanja porasli su u odnosu na prethodnu godinu za velikih 0,5% BDP-a – tolika su na primer godišnja izdvajanja države za razvoj nauke i tehnologije!
Ovakvo stanje je u stvari posledica neefikasnog izvršavanja javnih politika, a ne dodatnog poboljšanja fiskalnih trendova. Javne investicije izvršavaju se sporije. U prva četiri meseca ove godine izvršeno oko 15% planiranih javnih investicija, a obično se u tom periodu ostvari oko 20% plana. Ako se kašnjenje nastavi, investicije bi mogle da podbace za 1-2% BDP-a.
Isplata otpremnina za višak radnike u javnom sektoru kasni. Za otpremnine radnika preduzeća u privatizaciji budžetirano 16 mlrd, a za radnike u budžetskom sektoru 8 mlrd dinara, ali je u prva četiri meseca ove godinpe isplaćeno malo. Odlaže se rešavanje problema preduzeća, a preciznih planova racionalizacije zaposlenih u budžetskom sektoru nema. Troškovi otpremnina sačekaće državu i u narednim godinama, kao i neizgrađeni putevi i druga infrastruktura
Ministarstvo državne uprave već je najavilo otpuštanje 9.000 zaposlenih u 2015. godini, međutim, nema preciznog plana, zna se samo da se polovina tog viška zaposlenih nalazi u lokalnim samoupravama, a polovina na nivou Republike. Pitanje je da li nadležna Ministarstva prihvataju analizu Ministarstva državne uprave i kada će pokrenuti reforme svojih sektora.
Rashodi za kamate iznosiće preko 1,1 mlrd evra (3,5% BDP-a) u 2015. godini i među najvišim su u Evropi. Samo 6 evropskih zemalja ima veće troškove kamate, relativno kao % BDP-a.
Na primer, Grčka sa dugom od 180% BDP-a za kamate plaća samo 0,7% BDP-a više od Srbije, a do 2017. kamate će u Srbiji porasti na 4% BDP-a, pa će razlika u odnosu na Grčku praktično nestati. Za kamate trošimo više nego za javne investicije, koje su najbolji vid javne potrošnje (za investicije budžetirano 122 mlrd, a kamate će iznositi oko 140 mlrd dinara u 2015. godini).
Rast rashoda za kamate u narednim godinama iznosiće oko 0,5% BDP-a u proseku, što je nedovoljno jer to znači da će svake sledeće godine biti potrebno ostvariti uštede na rashodima (ili povećati prihode) u istom iznosu samo da bi deficit ostao nepromenjen. I naravno, postoji mnogo neizvesnosti koje mogu bitno uticati na BDP u 2015.
Recesija traje od druge polovine 2013. godine, a za to nisu krivci ni poplave ni fiskalna konsolidacija, ni izbeglice. Ne postoji nijedan znak održivog oporavka – rasta neto izvoza i investicija. Investicije su u prvom kvartalu ostvarile solidan međugodišnji rast od 4,4%, ali je zbog strukture ovog rasta neizvesno može li se nastaviti do kraja godine. Neto izvoz je u prvom kvartalu čak opao.
Nezavisno od stope rasta BDP-a koja će se ostvariti, trendove privredne aktivnosti na koje ukazuje početak 2015. se može oceniti kao jako loše.
Osnova trajnog ozdravljenja javnih finansija jeste sprovođenje strukturnih reformi, ali:
– Probijen je najavljeni rok za rešavanje petrohemijskih preduzeća
– Plan finansijskog restrukturiranja EPS-a usvojen je u junu (umesto u martu), uz za sada jedinu meru povećanje cene struje koja direktno utiče na životni standard građana
– Planovi transformacije Poreske uprave kasne, a duboka reforma ove službe je ključna za borbu protiv sive ekonomije
– Nije otpočelo otpuštanje viška zaposlenih u budžetskom sektoru
– Identifikovani očigledni viškovi:
u zdravstvu, prosveti, policiji, sudstvu → potrebne reforme u velikim resorima države
– Ključna je reakcija ministarstava i Vlade, da prihvate obavezu, da izrade sektorske analize do kraja godine, da Vlada usvoji i sprovodi program što pre.
– Planovi racionalizacije ne obuhvataju eksplicitno rešavanja statusa (formalno) zaposlenih na Kosovu i Metohiji (i dalje se isplaćuje neustavni »Kosovski dodatak«, samo formalno zaposleni na Kosovu, žive i rade u Centralnoj Srbiji
Državna preduzeća (i dalje) mnogo koštaju. Ukupno za aktivirane garancije i subvencije oko 700 miliona evra (2,1% BDP-a). Za Srbijagas dato 1 mlrd evra kroz garancije i subvencije (3% BDP-a), a EPS duguje 1 mlrd evra.
U procesu 526 preduzeća sa 93.000 zaposlenih
• Prva grupa (s polovinom zaposlenih, 353 preduzeća) – predviđeno brzo rešavanje, ali rezultati ipak izostaju. Od toga:
• Stečaj (189 preduzeća, 5.000 zaposlenih)
• Podržavljenje (47 preduzeća, 2.000 zaposlenih)
• Skidanje zaštite (117 preduzeća, 40.000 zaposlenih)
• Druga grupa (s polovinom zaposlenih, 173 preduzeća) – odloženo rešavanje statusa
• Produžavanje zaštite od poverilaca (17+44 preduzeća, 32.000 zaposlenih)
• Odlaganje privatizacije (82 preduzeća, 4.500 zaposlenih)
• Obustavljanje privatizacije (30 preduzeća, 9.500 zaposlenih)
Svako odlaganje rešenja košta jer će dovesti do širenje nelikvidnosti, gubitaka, neplaćenih poreza, itd.
Na osnovu nabrojanih problema, koji samo ukazuju na složenost situaicije u kojoj se nalazimo, a kako Vlada Republike Srbije do sada ništa nije uradila po osnovu svih ovih problema, ostaje da čekako neka bolja vremena ili da prizivamo bolja vremena!

Da Vas podsetimo:  Prihvatanje mandata sa pokradenih izbora značilo bi izdaju građana i priznanje legitimiteta čitavog izbornog procesa

Mr Danijela Ružičić, ekonomski analitičar

Srpski napredni klub

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime