Republika Srpska kao prirodna potreba srpskog naroda, vjekovima nastanjenog na ovim prostorima, je nastala kao odbrana od nestajanja i zatiranja svega srpskog zapadno od Drine. Jer, nikada ne smijemo zaboraviti da ona nije postala ni mi ne bi opstali. Da nije postala Republika Srpska Srbi bi doživjeli sudbinu sabraće u Hrvatskoj. Oni koji bi bili spremni da se odreknu identiteta bi se utapali u izmišljeni koncept bošnjačke nacije. Preko noći bi postali Bošnjaci, kao što su i Srbi u Hrvatskoj postali Hrvati.
Republika Srpska je dakle zaista bastion srpstva i jedna od najvećih pobjeda srpskog naroda u istoriji. Oduvijek su Srbi tjerani iz Bosne, nekada pod strašnim pritiskom Vatikana i agresivnosti rimokatoličkog prozelitizma, nekada pod pritiskom stranih okupacija, u prvom redu Osmanske i Habzburške. Sav taj narod, potomci Svetog Save, je pod raznim istorijskim okolnostima i pritiscima postajao neko drugi. Tako su mnogi pod užasnim terorom rimokatoličkih fratara postajali Hrvati kada bi se odrekli pravoslavlja, a drugi postajali muslimani opet kad bi se odrekli pravoslavlja. To je u narodu ostalo upamćeno kao izreka – vjeru za večeru. Bez obzira na sve, i na takve strašne gubitke u nacionalnom korpusu, Srbi u Bosni su ostajali i opstajali. Ne treba imati nikakve sumnje da će Srbi ostati i opstati na svom vjekovnom staništu u Bosni. Sada, ako ikada, imamo priliku i mogućnost da se zaštitimo u okvirima svoje tvrđave Republike Srpske. Samo nam ona garantuje opstanak i zaštitu od budućih napada, kojih ima i kojih će uvijek biti. Ne treba imati iluzija.
Kako odbraniti Srpsku?
To nas dovodi do razmišljanja kako da se organizujemo i gdje treba da se branimo. Republika Srpska se brani i u Beogradu, i u Banja Luci i u Sarajevu, ali ponajviše u našim srcima. Prvo mjesto za odbranu Republike Srpske jesu naša srca, ma kako to neobično zvučalo. Bitka za naša srca je presudna. Ako imamo jasnu vjeru i srca utvrđena da je Republika Srpska naša svetinja – svih Srba – onda nema straha. Povremeno se pojave tumačenja i tumači koji kazuju da je sve to preskupo plaćeno i stavljaju znak pitanja nad opstankom Republike Srpske. Moj otac je poginuo braneći Republiku Srpsku. On, moj Miroslav, i hiljade takvih su položili svoje živote za naš opstanak. Njihove žrtva – položeni životi – su temelj Republike Srpske. Ja sa ponosom mogu da kažem – Hvala ti oče. Hvala i svim očevima koji su nas branili i odbranili. Da oni nisu bili spremni na žrtve da li bih ja sada ovo pisao i da li bih postojao? Da li bi postojali i ovi koji tvrde da je sve bilo uzaludno? Lako se danas šetkati po Banja Luci, Doboju, Prijedoru, Trebinju, ispijati kafe, mozgati o „uzaludnim žrtvama“. Kada je trebalo očevi su bili stijene od kojih su se odbijali svi talasi neprijateljski.
Danas mi njihovi potomci imamo mogućnost da vratimo ono što nam je oduzeto, ono što su nam strane okupacije, u vidu modernih inkvizitora visokih predstavnika, oduzele, ono što smo braneći se u ratu sačuvali oni su nam u miru oteli. Treba vratiti, prije svega, Brčko, jer Brčko ne može i ne smije biti nikakav distrikt. Dalje moramo vratiti našu zastavu, grb, himnu i vojsku. Sve ono što je dogovoreno u izvornom Dejtonskom sporazumu mora biti vraćeno, a što i to ne reći – treba ići dalje i boriti se za više. Mnogi teoretičari su saglasni u mišljenju da je dejtonska Bosna više konfederalnog uređenja, nego li centralističkog federalnog.
Moramo istrajavati u zahtjevima ka sve većoj decentralizaciji Bosne i Hercegovine i stvaranja jedne labave konfederacije. Ako bi sutra neko opet nahuškan od moćnika bio spreman da otpočne novi rat, onda ništa prirodnije ne bi bilo nego da Republika Srpska zatraži razvjenčanje iz ovog ugovorenog braka. Profesor Nenad Kecmanović je Bosnu u ovakvim okvirima nazvao nemogućom državom. Zašto onda mi ne bi istrajavali u namjeri da iz nemogućnosti pređemo u mogućnost. A ta mogućnost, što to ne reći jasno i glasno, jeste otcepljenje i prisajedinjenje sa Srbijom. Jer, 21. vijek treba da bude vijek svesrpskih integracija. Srpsko pitanje je još jedino ostalo nerješeno. Hrvatsko je rješeno na uštrb srpskog, Kalajev projekat stvaranja bošnjačke nacije je uspio opet na uštrb srpskog. Naš cilj mora biti rješavanje srpskog pitanja i uspostavljanje svesrpskih integracija. Ono Vukovo – Srbi svi i svuda – mora da bude jasno artikulisano kao naša nova (stara) politička ideja. Sa svima lijepo, komšijski ugodno, saradnja na svakom nivou svakako, ali zašto živjeti u istoj državi? Svi nadnacionalni pokušaji i surogati ujedinjenja se raspadaju pred našim očima, EU je već prošlost, a pitanje šta će biti sa NATO-om. Sad je vrijeme da se Srbi slože, obože i umnože. Po riječima vladike Rada Tomova SAD ALI IKAD, NIKAD AKO NE SAD.
Dogodine u Prizrenu.
Srećko Maksimović
Izvor: stanjestvari.com
Niko nikoga nemoze primeniti, ni naterati da drugacije radi ili misli. Promeni sebe, svoja misljenja, i svoj nacin zivota. Ne trazi od drzave nista, a nisi joj nista dao. Prvo daj, daj sebe, novac ili bilo sta. Pa tek onda trazi nesto. A od politicara ne ocekuj mnogo. Veruj u boga, veruj u sebe, familiju, i u Republiku Srpsku. I nikada ne pljuj po drugima. Postuj i nepeijatelja, i mosli se za sve, da bi i tebi bilo dobro, i svima nama. Neko koje dao 7 godina svoje mladosti.
Na žalost gospodine Maksimoviću, ako je Republika Srpska za koju sam se i ja uostalom borio bastion srpstva, onda od tog srpstva nema ništa. Narod koji tu državu potkrada gdje god stigne ne zaslužuje državu. Potkrada je, ali bukvalno svaki građanin, svaki Srbin. Potkradamo je svi i zato joj spasa nema. Kad krečimo kuću angažujemo majstora kome platimo u kešu, a od tog država nema ništa, kad stavljamo tapete, keramiku, podove ili vršimo bilo kakve popravke u kući radimo isto. Niko neće da zove firmu da to uradi, porez državi da plati, niko. Doktori koji od pacijenata uzimaju, nastavnici i profesori od roditelja, arhitekti i inžinjeri za male pare potpisuju ispravnost zgrada, kontrola kvaliteta postoji samo na papiru a u praksi se onaj koji potpisuje potplati da na jednoo oko zažmiri. Svim privatnicima je glavni uposlenik računovođa koji će lažno papire prikazati da bi se državi manje poreza platilo. Kakvo nam je školstvo, zdravstvo i pravosudni sistem ukljućujući MUP RS ??? Goli kriminal i korupcija. Šta rade direktori, ministri, predsjednici, članovi upravnih odbora itd. itd. Otimamo svi od svoje države nadaleko i naširoko i pričamo o bastionu srpstva ???? Hoćete reći da je ovo što imamo srpstvo na delu ??? Ako je to to, onda treba bježati iz tog „bastiona“ što dalje jer je osuđen na propast i odmah vam mogu reći da od tog 21 veka svesrpskih integracija nema ništa. I koji su nam rezultati uspješnog branjenja srpstva od strane našeg bastiona ???
U Srpskoj trenutno ima manje od milion Srba, oko 780 000, i taj se broj svake godine smanjuje jer ljudi odlaze, a bogami i jer nas se manje rađa nego što nas umire (cirka 10000 svake godine), što znači da su planovi o svesrpskom ujedinjenju već propali jer za 70 godina a možda i prije neće biti niti jednog Srbina u Republici Srpskoj, tako da moj sunarodnjače Maksimoviću džabe si pisao ovoliki tekst.
KAKO SE BRANI SRPSKA ????
Srpska se brani ekonomijom, a da bi mogli očekivati uspon ekonomije moramo imati uređeno društvo, a da bi imali uređeno društvo potrebna nam je prava porezna politika. Porezna uprava kao nosilac te politike bi imala moć da prati finansije svakog građanina i pravnog subjekta kao i moć da interveniše kad se utvrde nepravilnosti i disproporcija između primanja na koje se plaća porez i vrijednosti nastale imovine ( u to se ubraja finansijska imovina te pokretna i nepokretna imovina) na način da Zakon za sve bude isti.
Ovo što sam napisao samo je osnova, naravno da postoje još mnogi aspekti koje treba popraviti, ali bez ovoga što sam naveo sve ostalo je nemoguće.
Dok toga ne bude od odbrane Srpske nema ništa.
Da, i nemojte mi u odgovorima pisati da je isto stanje kod Hrvata i Muslimana jer me to ne interesuje.
Gospodine Maksimovic ! Najveci problem u ostvarenju ovog logicnog, i krajnje neophodnog cilja, jeste nazalost Srpska NESLOGA !!! Za Republiku Srpski ogroman problem pretstavlja SRBIJA, u kojoj
Poslije petooktobarskog prevrata, zvanicni Srpski Vrh, radi protiv vlastite Drzave i Naroda!!!
Tek kada SRBIJA “ strane na noge” mozemo otpoceti sa planovima o Svesrpskom ujedinjenju!! Za sada se SRBIJA jos bori da ne bude “ raskomadana “ !!!