Gospodine predsjedniče, nedavno ratifikovanje sporazuma o saradnji između srpske vlade i NATO iznjedrilo je tvrdnje o vašem uslovljavanju da i Rusija dobije identičan status. Možete li to potvrditi?
Ruska Federacija načelno poštuje pravo suverenih država u domenu uređivanja odnosa sa drugim subjektima, pa i kad je u pitanju Sjevernoatlanski vojni savez. Nikada ne praktikujemo druge uslovljavati po pitanjima saradnje jer se to u praksi pretvara u nešto dugoročno neodrživo i kontraproduktivno.
Nadam se da će se Srbija u budućoj implementaciji onoga šta je ovde potpisno rukovoditi deklarisanom vojnom neutralnošću i tradicionalnim prijateljstvom prema Rusiji. Sa naše strane nema, niti će biti, pritisaka, a kako će se ponašati druga strana potpisnica (NATO op.a.) ostaje da se vidi. Na našu žalost i Rusija i Srbija u tom pogledu imaju vrlo loša iskustva.
Da li to znači da Ruska Federacija ne insistira na izgradnji vojne baze u Nišu?
Naše dvije zemlje uspostavile su konkretnu saradnju u domenu vanrednih situacija i to se uveliko pokazalo opravdanim prilikom katastrofalnih poplava u Srbiji. Upravo taj primjer dokazuje naš stav da saradnju treba graditi na obostranim interesima, adekvatno izazovima i opasnostima, te razmjerno mogućnostima. Sa naše strane nastojaćemo da i buduće oblike saradnje tako pozicioniramo.
Sve češće se medijski špekuliše kako Rusija preko Republike Srpske nastoji primorati Srbiju na otklon od evroatlanskih integracija. Čak se pominje izgradnja ruske vojne baze u Banjaluci ili Laktašima. Možete li to prokomentarisati?
U pravu ste – riječ je o medijskim špekulacijama. Pitanje izgradnje vojne baze u Republici Srpskoj ili Bosni i Hercegovini mora se prethodno raspraviti na relaciji Ujedinjenih Nacija, Sjedinjenih Država, Evropske Unije i drugih zainteresovanih subjekata. Primijetićete da ni Amerikanci nemaju vojnu bazu u toj zemlji, jer to naprosto nije stvar jednostranih odluka ili nečijih želja.
Kada je BiH u pitanju mora se voditi računa o vrlo trusnim regionalnim odnosima i brojnim konfrontacijama. Rusija je garant mirovnih sporazuma i međunarodnih rezolucija, i tako se mora ponašati u odnosu na države, narode i druge subjektivitete Zapadnog Balkana. Zatim, Ruska Federacija poštuje međunarodni subjektivitet BiH-e i prava sva tri konstitutivna naroda. Pitanje nivoa i obima naše saradnje sa tom zemljom vrlo je složeno, ali moram istaći kako postoji konstantan napredak u brojnim oblastima i to mi lično proizvodi određeno zadovoljstvo.
Ako možemo da parafraziramo vaše riječi – ništa od ruskih vojnih baza kao svojevrsne garancije srpske bezbjednosti!
To je potpuno pogrešan pristup! Rusko-srpski odnosi tradicionalno počivaju na prijateljstvu, poštovanju, čak na međusobnoj iskrenoj ljubavi. Uz to dijelimo identične vrijednosne stavove i specifičan odnos prema idejama slobodarstva. To su najvažniji postulati na kakvima počivaju naši odnosi. Pogrešno je srpsko-ruske odnose svoditi na pitanja vojnih baza, naoružanja, pa čak i kroz protokole.
Osim toga tradicionalno ili hladnoratovsko poimanje značaja i uloge vojnih baza sa današnje pozicije krajnje je pogrešno. Ruski bezbjednosni sistem danas počiva na doktrinama, na tehnološkim i ljudskim resursima adekvatnim izazovima sa kakvima se realno suočava. Posebna pažnja posvećena je mobilnosti snaga i tehnike. Sposobni smo u vrlo kratkom vremenu odreagovati na bilokojoj tački planete i adekvatno odgovoriti na prijetnju ili opasnost. Pri tom ne mislim samo na vojno angažovanje, nego i spram prirodnih ili tehnoloških katastrofa, terorizma i brojnih drugih oblika opasnosti.
Naš sistem bezbjednosti, a na čemu lično posebno insistiram, razvio je ozbiljne kapacitete prevencije i odvraćanja. Poziciju svjetske sile u svakoj mogućoj prilici nastojim koristiti u pravcu predupređivanja opasnosti. Kad opasnost eskalira kao u slučaju Sirije spremni smo i reaktivno djelovati, a šta smo nedvosmisleno demonstrirali, međutim načelno držim se univerzalnog stava da je zlo bolje spriječiti.
Obrazložili ste pitanje vojnih baza i zahvaljujem vam na tome, s tim da moram upitati kako stvari stoje oko srpskog nabavljanja ruskog naoružanja?
Ruska Federacija jeste veliki proizvođač i izvoznik vojnog naoružanja i tehnike, ali je istovremeno i svjetska sila, pa time i faktor globalne stabilnosti. Pri tom smo potpisnici brojnih međunarodnih konvencija i sporazuma kakvi uređuju prometovanje oružjem i vojnom tehnologijom. Znači pitanje prodaje naoružanja nikada ne posmatramo kroz prizmu profita, naših odnosa sa potencijalnim kupcima ili njihovih animoziteta sa drugima i slično, nego kao kompleksan problem i kao međunarodnopravno uređenu materiju.
Srbija uvijek može iznijeti određene prijedloge i isti će biti razmotreni. To nikada nije bio problem. Međutim, ono šta Srbi moraju prethodno jasno razlučiti jeste izvor i obim prijeteće opasnosti. To u daljem podrazumijeva pronalaženje sredstava adekvatnih realnim potrebama, kupovnu moć, ekonomsku opravdanost takvih ulaganja i niz drugih faktora koje moramo uobziriti. Nije problem da u zajedničkoj saradnji iznađemo odgovore na ključna pitanja izgradnje modernog sistema bezbjednosti Republike Srbije. Da bi to realizovali nužno je potrebno da nam se Srbija obrati za pomoć.
Na primjeru aktuelnih pregovora sa Iranom oko kupovine naoružanja i tehnologije u vrijednosti oko osam milijardi dolara vidimo da se vi i vaša zemlja ne rukovodite profitom ili geostrateškim interesima, nego da problem posmatrate upravo kako ste sad iznijeli.
Možemo to ocijeniti kao dobar primjer mojih navoda.
Da slučajno ne bi bio „izostavljen“ moram pomenuti kako i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ovih dana govori o nabavljanju ruskog naoružanja i tehnike za opremanje policijskih snaga. Znate li nešto o tome?
Nije mi poznato. Tu je, pretpostavljam, riječ o malim količinama i asortimanu u domenu policijskih sredstava, a šta se rješava sa proizvođačem i nadležnim ministarstvom unutar jasnih zakonskih procedura.
Kod nas se stvara nekakva percepcija da je kupovinom ruskog naoružanja moguće „kupiti“ i rusku zaštitu. Koliko je to tačno?
Naša zemlja nikada nije prodavala takve oblike zaštite, a najmanje je to činjeno na način koji pominjete. Slične primjere možete naći kod pojedinih američkih lobija i nikako ne pristajem da moj narod i državu neko poistovjećuje sa „NATO jastrebovima“ i sličnim kategorijama.
Upravo srpski narod, kao naš tradicionalni prijatelj i saveznik, trebao bi znati da su Rusi u odbranu slobode i prava drugih naroda spremni založiti i vlastite živote, a sa čim se prodaja oružja ili šta slično ne može ni porediti. Zato nemojmo stvari svoditi na nivo kakav nikako ne zavređuju.
Zahvaljujem na takvom odgovoru! Za kraj moram iskoristiti priliku i upitati vas šta mislite o našem blogeru Borislavu Radovanoviću?
Moram priznati da redovno pratim njegove tekstove i na neki način postao sam njegov fan. Prosto ga obožavam!
_________________
Na kraju i ja moram priznati da sam ovaj intervju izmislio kao odgovor na silne „teorije zavjere“ kakvima nas naši političari i njihovi glasnogovornici kontinuirano sluđuju. Kada bi zatražili potvrdu svih tih silnih „dogovora“ od autentičnog tumača kao što je Vladimir Putin bojim se da bi se morali suočiti upravo sa odgovorima kakve sam prednje predstavio!
Borislav Radovanović
http://borislavradovanovic.blogspot.rs/
