Ruženje naroda: Premijer i Hrvati

0
935

opanci2Jednom je pokojni akademik Čeda Popov zapisao: „Kad hoće da se pokaže emancipovanim Evropljaninom, Srbin prvo počne da ruži svoj narod.“

Tačno.

Ali, Srbin, a ne premijer.

Međutim, današnji premijer ne samo da ruži taj svoj narod, već ih proglašava za neradnike, koji čekaju da im dobrobit padne s neba. Mada se gde god ode, stara za nove investicije, ne pomišljajući  ko će da ulaže novac tamo gde žive neradnici!

Uz to, gde god stigne na  proputovanju kroz Beograd, svuda hvali domaćine, napominjući da Srbi imaju šta od njih da nauče. Čak i od Kazahstana, koji ima sasvim drugu kulturu i druge navike života i rada.

Ali, tu skoro, kao da nikad ništa ružno nije rekao o navikama nerada,  poručio je Mađarima: „Dođite, radnici su nam vredni, i nisu skupi“!

Dakle, hvali se utvrđenim niskim cenama rada!

Što, naravno, nije za hvaljenje, već za vladinu sramotu, koja  svom narodu, s jedne strane propisuje, male nadnice, a s druge, svakojake dažbine, koje ga čine još siromašnijim.

Ali, to je već tako već četiri godine, a kako se iz njegovih svakodnevnih izjava vidi, on ima nameru da vlada doživotno.

I lepo kaže, svi me kritikuju, i svi glasaju za mene!

Kad je pre četiri godine rešio da formalno preuzme premijersko mesto od Dačića, koji ga je, inače, potpuno bezvezno dobio, Vučić je, pred izbore, dao jedan intervju zagrebačkom „Globosu“,  u kom je glavna misao bila: „stvaram novu modernu Srbiju, trebaće mi pomoć Hrvata!“

Kako i gde je pronašao da je za modernu državu pogodan model koji su Hrvati primenili, sam Bog zna, tek on je to rekao i sa njegovom slikom ovaj se naslov pojavio na prvoj strani tog zagrebakog nedeljnika..

Da Vas podsetimo:  "Dogodine u Prizrenu": Kome smeta "Dobro dete"?

Za divno čudo, niko nije reagovao, pa ni sami Hrvati.

Sad, pre neki dan, kao  zvanični premijer opet je dao intervju istom „Globusu“ u kom je maksimalno izogovarao Srbe. On često govori o Srbiji kao pristojnoj državi, ali posle ovog intervjua, čini se da on i ne zna šta znači reč – pristojan. Tek u „Globusu“ on kaže:

„Preti mi jedan  od najpoznatijih pucača u regiji.

To je Srbija!  Sve što je nečemu vredelo pobijeno je, od  Karađorđa, Miloša…i na kraju Đinđića.“

Ovo je ko zna koji samonajavljeni atentat, a on nesmetano živi, obilazaće celu planetu, a da mu dlaka na glavi ne fali, a kamoli cela glava.

Zašto to radi, i zašto u tu svoju potrebu meša Srbiju? Čiju to samilost hoće da izazove?

I zašto to priča Hrvatima, kad je već to ispričao i u Srbiji.

Interesantno, gde je pronašao da su Srbi ubili kneza Miloša? Kad je on umro 1860 . u Topčideru, prirodnom smrću?!

Ali, kod premijera nije važno šta ko misli i kakva je prava materijalna istina. Glavno je ono što on kaže.

Pominjao je i druge stvari, (ceo intervju još nije objavljen a biće, kako najavljuje redakcija „Globusa“, ovih dana).

Tek rečeno je, da nije otkrio zašto je pomogao Milu Đukanoviću da spreči držani udar u Crnoj Gori, kao što nije otkrio ni zašto je zabrinut za položaj Srba u Hrvatskoj.

Pozdravio je  dolazak Plenkovića na čelo Hrvatske vlade, „sa njim je na pomolu  razdoblje  istinske normalizacije odnosa između dve zemlje, koje bi, kaže, trebalo da uspostave  zajedničko tržište, bez granica, koje je, inače, Hrvatska  uspostavila, sa svoje strane i na svoju korist, mnoštvom svojih preduzeća širom Srbije. Čak tako i toliko, da je Vučić jednom molio da srpska preduzeća imaju bar polovinu predusretljivosti u Hrvatskoj od one koje imaju njihova preduzeća u Srbiji.

Da Vas podsetimo:  Ponuda koju Srbija ne može da odbije?

Nije otkrio ni zašto je imao potrebu da daje rečeni intervju. Zar mu je malo intervjua i izjava koje svaki dan  seje po Srbiji.

Sve to govori da je on opijen svojim rečima, u kojima se, doduše, pominje i država, ali, što reče neki nepoznati komentator, nikako da se ona i „proizvede“.

Šta više, izgleda da je premijer, i pored tolike javne prisutnosti,  zabrinut, jer „nikada neće biti šarmantan kao albanski prvak Edi Rama“, ali za utehu konstatovao je „mi smo isti ljudi“.

Novoizabrani američki predsednik, u koga se ovde polažu mnoge jalove nade,  od kojih ih inače njihov ambasador trezni, uveo je u modu  priču o predsedničkim izborima i u Srbiji. Istina, ona se još pre pola godine pominjala, a i ranije od Dačića i Zorane, kao autokandidata, ali ta priča sad ulazi u završnu fazu. KO zna da li i bez njih?

Nikolić je rekao da ne vidi boljeg kandidata, i da je siguran u svoju pobedu, čak u prvom krugu.

Iskreno rečeno, po onome kako se on ponašao kao predsednik, on je čak prototip  onog predsednika koji predviđa i propisuje važeći Ustav. Dakle, da putuje, da daje ordenja, da daje morske izjave, da otkriva nove spomenike i da se niukoliko ne meša u poslove izvršne vlasti.

Istina, ovih dana su jedan spomenik uklonili noću, a da za to niko nije znao, tek Slavija je izjutra osvanula bez biste Dimitrija Tucovića, osnivača Srpske socijalističke partije, koji je poginuo u Kolubarskoj bici 1914., kao rezervni poručnik, što dokazuje ono što je napisao Ratko Dmitrović, da u današnjem SPS-u nema ni jednog socijaliste. Jer da je to bar Dačić, kao predsednik SPS-a, s obzirom na visoku državnu funkciju, on bi znao za to noćno skidanje, i sutradan već bi reagovao, tražeći da se bista vrati na svoje postolje, i da se tek onda s dužnom svečanošću,  skine.

Da Vas podsetimo:  MIODRAG (13) JE NAJBOLJI MLADI GUSLAR U SRBIJI: Talenat je nasledio od deke, a mlađe sestre su mu najveća podrška!

Mogao je i predsednik Toma da reaguje, jer mu je ilegalnom uklanjanju biste tog junaka i političkog prvaka, uskraćeno ne samo prisustvo, već onemogućena i njegova značajna izjava usred Beograda.

Ispade  ova, nikako slučajna, noćna  demonstracija kao neka Savamala, mada ne verujemo da su izvršioci ovog nedostojnog skidanja imali i fantomke.

I tako, počele su kombinacije za izbor kandidata, u kojima se ističe nužnost da tzv. Opozicija ima jednog zajedničkog kandidata, što bi možda bilo i racionalno, s obzirom da je do sada registrovano 114 stranaka, a sprema se 115-ta.

Prosto fantazija!

Toliko anonimusa kao šefovi stranaka, među kojima ima sigurno i takvih koji su pod svoj partijski kišobran sakupili svoju užu familiju, i sad svi oni  da se kandidaju za predsednika Republike.

Ima li nekoga koji bi to ludilo obuzdao, ukolotečio, sveo na neki normalni i snošljivi broj. U Americi ima dve stranke a jedan režim, a koliko bi kod nas bilo. Kad se DOS oglasio, bilo ih je 18! I svi potpredsednici! Bilo bi ih 19, ali nisu hteli da prihvate Vukovo vođstvo, i on je sa svojim SPO otpao.

S obzirom da je Nikolić siguran u svoju pobedu, pogotovu što mu je Vučić spustio ruku na rame (za sada), ostali kandidati biće to samo zato da dobiju apanažu od države za sopstvenu  propagandu i kampanju. Koliko li će tu para uzaludno otići.

Čak i Šešelj!

Zar zaštitnik građana ne bi mogao da reaguje, da zaštiti građane – poreznike od tih partijskih napasnika?

Slobodan Turlakov

Slobodan Turlakov

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime