Sa brigom za narod, bez briga…

0
1155

Stalno slušamo od plaćenih, i to dobro, kako se „brinu za narod“. Uvek glasno a najglasnije uoči izbora, svi ponavljaju da učestvuju samo radi naroda. I da će, kad pobede (nikako: ako pobede), raditi samo u korist naroda.

Tako je dok rade i kad ne da rade jer spavaju, a često od brige i ne spavaju. Briga za narod, njihov je rad o kome narod nema pojma i ne zna da ga ceni. Nužno, on radi lake i neodgovorne poslove. Brinući samo za sitnice tipa vezivanje kraja sa krajem,šta se može a šta ne može, kako uraditi što se mora uraditi, odnosno ne uraditi što se ne sme uraditi…

A šta njima, znači „narod“? Pogledajmo šta prvo urade, kad dođu na vlast? U državi ili u opštini, svejedno, s tim što je to u opštini vidljivije? Zna se, posmenjuju dotadašnje imaoce bilo kakve vlasti, masti, slasti i časti, i postave svoje… Normalno brižnih za narod i sposobnih da rade za narod, kakvih i nema izvan njihovih redova. Šta rade navodno državni i opštinski, ustvari njihovi funkcioneri, takođe se zna. Nema tu brige za narod, nego za određene zadatke i obaveze. Za koje je potrebno određeno znanje, umenje, i iskustvo. Drugde, tako da se tom brigom brine onaj ko ih poseduje, a ne ko poseduje člansku knjižicu.

Koliko uopšte poznaju „narod“, i koji narod? Kad su i gde su sa narodom? Znaju li i svoje birače, a ne samo stranačke funkcionere? Jednosmerna komunikacija sa narodom, putem saopštenja i konferencija za medije… Pitaju li ikad narod, šta misli o njihovoj brizi? Osim nevoljno i indirektno, po meri Ustava, na izborima? Ispada da je narod maloletan ili lišen pravne sposobnosti, tako da se ni o čemu ili ni za šta, ne pita! Koga iz naroda, pitaju za mišljenje o nečem drugom? (Za savet nikako, to je nešto mnogo više).

Da Vas podsetimo:  Samo nam je hleb preostao

Zar u narodu nema nikog kompetentnog za određenu materiju pa i kompetentnijeg, od Patrijarha? (Druga je stvar zašto ga pitaju, i šta im znači njegovo mišljenje). Zar Akademija nauka, Univerziteti sa svojim i ostalim naučnim institutima, nije deo naroda? I mnogo stalniji od skupštinske većine, koja često ne traje četiri godine? Šta sa pojedincima, itekako poznatim i priznatim kod nas i u svetu, van Akademije i Univerziteta? Pa i takvima koji žive u svetu, ali se itekako interesuju za naše prilike i neprilike?

Ovih dana, nažalost, ne vidimo samo kako Predsednik po ko zna koji put bira narod, potvrđujući da ima svoj. Čini to i opozicija, nudeći narodu ugovor, sporazum. Ispade da ona ne spada u narod! Razume se, u narod ne spadaju ni oni koji ne „šetaju“. „Omaklo“ joj se, kao i to da je ugovor dvostrani pravni odnos. Ko će ga potpisati, pored nje? Neka bude i omaška, ali odavno se zna da se upravo u omaškama često ispoljava ono što se zaista misli, oseća i namerava. Ali ga „nije zgodno“ ispoljiti…

Radovan Marjanović
Izvor: kolubarske.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime