Sami pali, sami se ubili

Samonametnute muke „pregovora“ o KiM

0
965

brisel-sviSlušamo svaki dan, i to više puta dnevno, koliko je „pregovaračima“ iz Nemanjine 11 „teško“ na briselskim pregovorima o Kosovu i Metohiji, kako ono što su oni doživeli „nikom ne bi poželeli“, kako su „najveći pritisci“ na, a kome bi drugome – Aleksandru Vučiću.[i] Te davje šiptarska delegacija „došla da se ne dogovori“,[ii] ili da „ništa ne potpiše“.[iii]

Srbi na Kosovu i Metohiji, a i celokupna javnost Srbije, trpi sličnu torturu još od potpisivanja tzv. Briselskog sporazuma 19. aprila 2013. A zašto? Pa upravo zato što je tzv. Briselski sporazum potpisan.

Da ostavimo sad na stranu neustavnost cele te rabote – iako je to ustvari najvažniji i najveći problem s tim sporazumom i procesom. Ne zato što preziremo Ustav čak i u približnoj meri u kojoj ga prezire vlast koja se na isti zaklela, već da bi se za trenutak usredsredili na pregovaračko-diplomatski aspekt cele (o)tužne briselske sage.

Režimski glasnogovornici i apologete neprestano ističu normalnom oku i umu nevidljive „prednosti“ tzv. Briselskog sporazuma, stavljajući u prvi plan carevo novo institucionalno ruho zvano „Zajednica srpskih opština“. To je to čarobno rešenje koje Srbima na KiM treba da omogući „normalan život“, i ustvari je cela rabota oko tzv. Briselskog sporazuma bila i jeste u funkciji obezbeđivanja ZSO sa određenim „izvršnim ovlašćenjima“ (ni jedno od kojih, razume se, ne zadire u „kosovsku državnost“). Sve te „muke“, spavanja na briselskim podovima, 17-satni „pregovori“ – sve bi nekako vredelo, žele nas ubediti, samo kada bi se naša delegacija herojski izborila za ZSO.

Da je neko iole sposoban došao do zaključka – verovatno posle bar trodnevne žurke na kojoj su se točile neograničene količine alkoholnih napitaka, lebdeo dim egzotičnog mirisa, i na sve površine padalo nešto nalik na šećer u prahu – da je baš ZSO ono što je u najvišem interesu Srba na KiM, on bi sigurno sasvim drukčije pristupio celom procesu.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: ZAPADNI „DRANG NACH OSTEN“ I SRPSKO PITANjE

Na prvom mestu, ne bi prvo raspustio ili rasformirao sve institucije države Srbije na KiM, pogotovo u četiri opštine na severu pokrajine. Niti bi terao bivše zaposlene u državnim institucijama da se „integrišu“ u prištinske. Jer, gašenjem institucija i teranjem njihovih pripadnika u „kosovske“ – oduzeo bi sebi glavni pregovarački adut.

Nećete ZSO? Onda ne diramo institucije države Srbije, onda ostaju službenici i uniforme Republike Srbije.

Nismo još postigli konačan dogovor o ZSO? Sve ostaje na svom mestu dok ne postignemo taj dogovor. Uključujući i punktove, barikade, „čuvare mosta“…

Ko još pri zdravoj pameti unapred daje ustupke? Kakvu onda motivaciju ima suprotna strana da i ona da ustupke? Kratak odgovor: nikakvu. Naprotiv: ima motivaciju da dodatno zateže, odugovlači, minira – sve u nadi da će uslediti novi ustupci. Baš onako kako se i dešava sa, uslovno rečeno, srpske strane tokom celog ovog dvoipogodišnjeg „pregovaračkog procesa“.

Zašto su unapred dati ustupci, pre nego što se dobilo išta na polju obezbeđivanja „ključa opstanka“ Srba na KiM,[iv] odnosno za Srbiju „najvažnije teme“[v] tzv. Briselskog sporazuma (pogađate, reč je o ZSO)? Zašto se davalo nešto, odnosno sve (institucije i zaposleni) – u zamenu za ništa, odnosno tek mogućnost ili (nedefinisano) obećanje nečega?

Postoje samo dva smislena odgovora: kriminalna nesposobnost ili unapred dogovorena izdaja.

Lak odgovor, s obzirom na kvantitet lažnih, sumnjivih ili nepošteno stečenih diploma u vrhovima vlasti, bio bi onaj prvi. Istina, šta god mislili o njima, Vučićevu i Dačićevu diplomu dosad niko nije osporavao. A oni su bili glavni domaći akteri briselskog šoua. Ipak, opitno iskustvo nam govori da diploma sa čak i najprestižnijih univerziteta nije nikakva garancija moralnosti, sposobnosti, pa čak ni velike inteligencije. Dakle, nesposobnost se ne može unapred isključiti.

Da Vas podsetimo:  Vreme je da provincija izoluje politički Beograd

Međutim, problem je u brzini s kojom je nova vlast pristupila jednostranom davanju krupnih ustupaka na KiM. Parafi Borka Stefanovića su, već dva meseca po polaganju zakletve nove vlade, odnosno krajem septembra 2012. počeli da bivaju pretvarani u potpise ili obavezujuća dokumenta, počev od parafa na tzv. Sporazum o integrisanom upravljanju prelazima (odnosno „granicama“ na izvornom engleskom tekstu, koji je jedini validan), koji je simbolički – a i pravno-politički – bio najbitniji u faktičkom izdvajanju KiM od ostatka Srbije. Već tada su počela prva glasnija kukanja Aleksandra Vučića o problemima zbog kojih se „noćima ne spava“,[vi] iako mu je Borko Stefanović u Narodnoj skupštini objasnio „da njegov paraf na tom sporazumu samo potvrđuje istinitost teksta ispod koga se nalazi“, i ništa više, i da sam sporazum nova vlada može, ako želi, da „poništi i baci“. Iako je možda najkompetentniji stručnjak u toj oblasti u Srbiji, profesor Ratko Marković, takođe sve lepo objasnio na stranicama „Politike“:

„Sa pravne tačke gledišta parafi koje je bivši pregovarač Borislav Stefanović stavljao na dogovore koje je uz posredovanje EU postizao sa Prištinom ne bi trebalo da budu razlog zbog koga nova vlada noćima ne spava. Ni uredbe koje je donela prethodna vlada ne bi trebalo da im izazivaju noćne more, jer ni one nemaju obavezujući niti izvršni karakter“.[vii]

Ti „ničim izazvani“ jednostrani ustupci novih naprednjačko-socijalističkih vlasti na samom početku njihove vladavine su siguran znak da su to bila obećanja koja su data pre stupanja na vlast, odnosno da bi se uopšte i došlo na vlast. Obećanja, očigledno, da će se država povući sa KiM i de fakto ga priznati.

Da li je iko tada pominjao ZSO? Odnosno, da li je iko iz državnog vrha govorio konkretno u ime čega se prave jednostrani ustupci drugoj strani?

Da Vas podsetimo:  Srećna Nova godina

Normalan pristup iole normalne države bi bio: objava strateškog cilja na KiM (npr. formiranje ZSO), i to u predizbornoj kampanji (umesto zaklinjanja da će se poništiti svi dogovori ili sporazumi prethodne vlasti koji su „štetni“ po Srbiju), a zatim i pristupanje pregovaračkom procesu s tim u vidu, u kojem svaki ustupak mora da bude praćen i kontraustupkom.

Ali toga nije bilo ni u tragovima. Jednostrano je dato sve, i oduzet je podsticaj drugoj strani da pregovara.

Nespobnost ili izdaja? Čak i da je nesposobnost, ona je u svojim efektima – izdaja. Ali jednostranost u ustupcima koja se primenjivala od samog početka vladavine sadašnje vladajuće većine, ipak upućuje, čak i one lakovernije, na zaključak da je reč o unapred dogovorenoj predaji, odnosno izdaji.

Prema tome, sledeći put kad se na TV ekranima pojavi napaćena faca Aleksandra Vučića, sa izrazom lica koji gledaoce blago prekoreva što je, eto, baš on, plemeniti on, preuzeo sve njihove grehe i nacionalne nedostatke na svoja nejaka pleća – vredi se podsetiti: pametan, sposoban i pošten čovek nikada ne bi sebi dozvolio da uopšte dođe u Vučićevu današnju poziciju.

Aleksandar Pavić
Aleksandar Pavić

Fond strateške kulture

________________________

[i] http://www.fakti.org/serbian-point/posrbljene-vesti/djuric-ovo-sto-smo-mi-iz-beogradske-delegacije-prosli-nikom-ne-bih-pozeleo

[ii] http://rs.sputniknews.com/politika/20150629/2902494.html

[iii] http://www.tanjug.rs/full-view1.aspx?izb=186898

[iv] http://www.rtklive.com/rtk2/?id=2&r=1837

[v] http://www.rtv.rs/sr_ci/politika/razgovor-o-osnivanju-zajednice-srpskih-opstina_610664.html

[vi] http://www.rts.rs/page/stories/ci/story/1/%D0%9F%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D1%82%D0%B8%D0%BA%D0%B0/1177590/%D0%92%D1%83%D1%87%D0%B8%D1%9B%3A+%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%B0%D1%84,+%D0%BD%D0%BE%D1%9B%D0%BD%D0%B0+%D0%BC%D0%BE%D1%80%D0%B0.html

[vii] http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Paraf-Stefanovica-ne-obavezuje-Dacica.sr.html

slika http://www.kim.gov.rs/v451.php

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime