Saopštenje: Predsednik Udruženja boraca rata od 1990. godine grada Valjeva

0
2643

bradic1-e Valjevo.rsVažno je pokrenuti neku temu u vezi boračke populacije, a primećujem da mnogi mediji pišu o uspesima i neostvarenim pravima iste te populacije!

Ne želim nikoga da napadam u ovom tekstu ali primetio sam čitajući u jednom Beogradskom mediju da navodno ni jedan ratni vojni invalid ne sme da da izjavu jer se plaši da će ga neko kazniti zbog toga!

Pošto ja smem, ovim putem je i dajem, a ratni vojni invalid sam 50% sa primanjima od 10.200,00 dinara, borac i predsednik Udruženja boraca rata od 1990.godine grada Valjeva, generalni sekretar Saveza udruženja boraca od 1990.-1999. Republike Srbije koji nije naplatio štetu za invalidnost koju je naša država isplaćivala u višemilionskim iznosima i koji nikada nije primao borački dodatak, a niti naknadu za nezaposlenost sa biroa rada. Ovim putem želim da pokrenem neke stvari u našoj državi Srbiji jer se plašim da je u mnoga boračka udruženja duboko ušla politika, a posebno ne želim nikoga da branim već da iznesem tačne činjenice.

Udruženje boraca rata od 1990.godine grada Valjeva od kada je novo rukovodstvo došlo 2008.godine na čelu sa mnom kao predsednikom, našim članovima Udruženja ratnim drugovima, porodicama palih boraca i ratnim vojnim invalidima, obezbedili smo mnoga prava u Gradu Valjevu, a i neka dela će ući u istoriju Srpskog naroda i kada Vam budem izneo neke činjenice svako ima pravo da sudi da li su one tačne.

Pišu i žale se na nivou Srbije da je loš odnos građana prema ratnim vojnim invalidima ali postavlja se pitanje kako mi možemo da utičemo na te pojedine građane da njihov odnos bude bolji prema nama? Žale se da ima mnogo papirološke dokumentacije oko dobijanja proteza za ratne vojne invalide i to jeste tako, ali Zakon je takav na žalost i nije se menjao jer mi tek sada imamo urađen nacrt Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti koji tek treba da uđe u skupštinsku proceduru i ovde ću se zaustaviti na one okolnosti na koje se žale pojedinci iz boračke populacije u drugim gradovima Republike Srbije.

Istina je jedna da su se od 1991. godine množila mnogobrojna boračka udruženja i njih je sada preko 800 i mogu da ih otvore 3 fizička lica jer je takav Zakon ali se ne pominje jedna surova istina da su ta ista udruženja boraca bila finansirana od Ministarstva za boračka pitanja putem projekata i reprezentativnosti i finansije su stizale u različitim vrstama donacije što iz Srbije što iz inostranstva, e sada treba postaviti bolno pitanje na navedene okolnosti i to: „šta su ta boračka udruženja koja su uzimala i dobijala ogromna sredstva uradili do danas za borce, ratne vojne invalide i porodice palih boraca i zašto nema Zakona o boračko-invalidskoj zaštiti koji će prepoznati rezervistu-borca-učesnika rata i zašto su pojedinim borcima isplaćene ratne dnevnice preko sudova i države, a pojedinima nisu“?

Sada želim da u ovom delu kažem šta je urađeno u Gradu Valjevu od 2008.godine, a urađeno je dve Spomen sobe, Spomen obeležje u centru grada, zlatna Spomen knjiga, Spomen filmovi, pregledano na stotine boraca, ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca besplatno u najsavremenijoj poliklinici u Valjevu, izvršena pomoć na mnoge druge načine, a najbitnija stvar je da je Grad Valjevo svake godine odvajao sredstva za subvencije po uredbi koju sam lično ja i moji saradnici pisali sa sadašnjim gradonačelnikom Grada Valjeva dr.Slobodanom Gvozdenovićem, koji je u to vreme 2008.godine bio opozicioni odbornik, i bivšim gradonačelnikom Stankom Terzićem. Sredstva koja Grad Valjevo izdvaja su od 10 do 13 miliona dinara gde se primaju subvencije za komunalije (struja, grejanje, voda i smeće), dobijaju se sredstva za kupovinu udžbenika deci do 4.razreda srednje škole, plaća se prevoz na mesečnom nivou za ratne vojne invalide, prima se novčana čestitka za 8.mart za majke palih boraca, sestre palih boraca i nekoliko supruga i majki od kojih su nečiji supruzi i sinovi poginuli herojski nad Valjevom ili su ih ubili šiptari u sred Mladenovca na odsluženju vojnog roka, primaju se sredstva za stipendije deci ratnih vojnih invalida do 26.godine života, dodeljuje se jednokratna novčana pomoć pred Novu godinu deci palih boraca i ratnih vojnih invalida i ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca, a sve po uredbi Grada Valjeva.

Da Vas podsetimo:  Priča o Kosovu i Metohiji i papi kao srpskom savezniku

Bolesnim borcima dodeljuje se nekoliko puta novčana pomoć u slučaju težih oboljenja, socijalno ugroženim borcima tj. njihovoj deci paketići za Novu godinu kao i deci ratnih vojnih invalida, a borci preko Udruženja boraca imaju prioritet prilikom besplatnih lekarskih pregleda i jednodnevnih ili višednevnih ekskurzija gde su sredstva obezbeđena preko projekta Ministarstva za boračka pitanja i programa Grada Valjeva. Na iste te besplatne lekarske preglede svi članovi se upućuju sa posebnim uputom Udruženja boraca u najsavremeniju polikliniku u Valjevu gde im nije potrebna zdravstvena knjižica samo uz člansku kartu Udruženja i uputom udruženja, a borca nema u Zakonu! Bolesnim borcima po predlogu lekara specijaliste dodeljuje se novčana pomoć za kupovinu medikamentne terapije ili novčana pomoć za banjsko lečenje uz odluku udruženja boraca i ovo pravo je ostvarilo negde oko 200 boraca, ali napominjem uz pomoć odobrenog projekta Ministarstva za boračka pitanja i odobrenog programa grada Valjeva.

Grad Valjevo daje tri banje u novčanim sredstvima za tri ratna vojna invalida, a odluku o tome donosi Udruženje boraca uz prethodnu preporuku lekara specijaliste i dostavljena lekarska uverenja.

Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja svake godine ima otvoreni konkurs za rehabilitaciju i banjsko lečenje uz pun pansion u Vrnjačkoj banji i RH centru u Ivanjici u trajanju od 15 dana, a svako može ući na sajt Ministarstva i uveriti se da li je to tačno, daje besplatno školovanje na 32 fakulteta i 36 viših škola strukovnih studija, priznanje borcima i ratnim vojnim invalidima pozivanjem po prvi put na sve državne manifestacije (….e upravo je ovde najbolji primer kada smo uvaženi po prvi put od države na početku poziva na iste državne manifestacije dolazio je veći broj predstavnika udruženja boraca i to je polako počelo da jenjava i da biva sve manje predstavnika npr. u Narodnom pozorištu na Dan obeležavanja pobede nad fašizmom 2016.godine nas desetak predstavnika je bilo prisutno, a na premeštanju posmrtnih ostataka Dimitrija Tucovića u Aleju velikana uz sve državne i Crkvene počasti prisustvovalo je nas pet i šta to znači neka sudi svako…?) „…….tražimo pa nećemo, a kukamo“ …!, Ministarstvo za boračka pitanja je obezbedilo deo usluga Auto-moto saveza Srbije, obezbedilo Kseno kolica i svake godine jednom ili više puta imate konkurs za projekte gde je cilj socijalna uključenost boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih invalida rata i porodica palih boraca kao i negovanje tradicija oslobodilačkih ratova Srbije.

Da Vas podsetimo:  O Dari i Dijani iz drugog ugla

Posebno ističem, a ja sam to pravo koristio kao predsednik Udruženja boraca samo dva puta, sa svojim članovima ratnim vojnim invalidom i članom porodice palog borca iz Valjeva, da uvek možete ići na razgovor kod ministra Aleksandra Vulina i državnog sekretara Dragana Popovića i to je istina koju niko ne može da izvrće pa svidela se ona nekome ili ne, ali je istinita, ali pre toga uz pismeni ili usmeni zahtev za prijem na razgovor!

NAPOMINJEM TO VAŽI ZA SVE U SRBIJI KOJI NA TA PRAVA IMAJU PRAVO!

Tačno je da ima mnogo nepoštovanja od strane pojedinih institucija pa i pojedinih građana, ali svako od nas preko svojih udruženja boraca treba da se bori za status svojih članova i njihovo poštovanje u jednom gradu, a samim tim i u Srbiji.

Ja molim sve građane Srbije i institucije da svojom pažnjom i pristupom i svojim odnosom doprinesu boljem položaju napred pomenutoj kategoriji lica!

Saglasan sam sa pojedinim da je teško ali ja Vam moram reći jednu surovu istinu da borci, ratni vojni invalidi i porodice palih boraca nisu ostvarili mnoga prava zato što svi mi koji vodimo udruženja u Srbiji hoćemo da budemo glavni, da svi budemo nekakvi predsednici na nivou Srbije i zato jesmo razjedinjeni, a to je surova istina nas ratnika, nas boraca, nas veterana i zato nikada ništa nećemo možda bolje postići u našim pravima, i zato, i 1000 puta zato ja lično kada sam shvatio šta se radi na nivou Srbije okrenuo sam se Gradu Valjevu i Kolubarskom okrugu, kako se to kaže svi mi „bolujemo“ od sindroma u Srbiji, ,,čoveka broj 1″ i među boračkom populacijom, a ne zapitamo se šta smo to sposobni da se izborimo i olakšamo život ratnim vojnim invalidima, borcima i porodicama palih boraca.

Takav smo mi narod i ja sam lično razočaran, jer taman izborimo neko pravo na nivou Srbije, a onda to pravo ignorišemo i posle javno kukamo i postavlja se logično pitanje da li politika ne gazi krupnim koracima u pojedina boračka udruženja na štetu naših članova, a što je nedopustivo!?

U ovom tekstu sve što sam izneo je tačno, a posebno želim da kažem da gore navedena prava pojedine kategorije boračke populacije ostvaruju bez još usvojenog Zakona o borcima, ratnim vojnim invalidima i porodicama palih boraca, a koji je urađen i čekamo da uđe u skupštinsku proceduru u kojem je glavna rečenica „da lokalna samouprava mora da obezbedi subvencije“ i da borci konačno dobijaju status borca tako da sve institucije mogu da to ime prepoznaju u našoj državi Srbiji, a samim tim i neka prava koja idu uz to ime!

Ali ne vredi, mi i pojedinci kukaju na nivou Srbije, nismo mi složni i uvek nam je neko kriv ko bar pomera prava unapred, a sebe, nas i mene ne svrstavamo u krivce jer tolike godine posle završenog rata mnogi od nas su na čelu boračkih udruženja, a neki su u zadnjih par godina ali ipak se postavlja pitanje šta smo mi to uradili sve ove godine i zašto mi kukamo,….. a ne naši članovi?

Da Vas podsetimo:  Čiji je naš Tesla?

Ja bih bio ostvaren čovek i ako mnogo bolestan, jer živim za sve ovo, kada bi nesreća koja je zadesila sve učesnike rata, a posebno porodice palih boraca i ratne vojne invalide, mi koji predvodima sva udruženja, oko 800 udruženja, seli i napravili strategiju i dogovor ali samo u vezi prava boraca, ratnih vojnih invalida, civilnih invalida rata, mirnodobskih ratnih vojnih invalida i porodica palih boraca, e tada bi nam bilo bolje svima i nebi kukali u pojedinim gradovima na nivou Srbije!

Tada bi imali poštovanje od svih građana Republike Srbije, a samim tim i institucija države Srbije koji nas poštuju u dobrom delu, ali mi to ignorišemo našim ponašanjem i tražimo druge krivce, van sebe, a ja ponekad kažem: „da nikada neće biti dosta zato što je uvek malo“ ali opet svi hoćemo da budemo predsednici na nivou Srbije, da budemo glavni, da gostujemo u televizijskim emisijama, da se rukujemo i slikamo sa političarima…, a na drugoj strani da sve kritikujemo, da ništa ne radimo, da se ne izborimo ni za jedno pravo ali samo da ne kritikujemo sebe i obavezno da budemo predsednici udruženja boraca!!!

ubrPosebno mi je žao šta se dešava sada u Srbiji, nagovaraju se rezervisti da tuže Srbiju za diskriminaciju i šta od toga imaju borci, ništa, prazan papir-presudu na kome će pisati da su diskriminisani, a troškove uzimaju advokati, a možda i još neko,ne znam?!

Posle prvih dobijenih presuda trebalo je tražiti razgovor sa nadležnima u Vladi Republike Srbije i pokazati im jednu presudu za diskriminaciju i napraviti dogovor šta dalje, ovako veliki broj tužbi doneće ogromna sredstva samo advokatima koja im pripadaju po Zakonu, a borcima neće biti isplaćene ratne dnevnice po istoj tužbi, a sredstva koja bi možda bila isplaćena za ratne dnevnice otićiće na sudske troškove, a o taksama za borce, koji ih dobiju, a koje borci tužioci moraju da plate neću i ne mogu ni da pomislim i koji put više se ,,globe“ ljudi po Srbiji!?

I stalno se vrtimo u krug i ja to stalno pričam, a odgovorno Vam kažem da to nije put naplate ratnih dnevnica koje su jednom delu rezervista isplaćene, a drugom delu ne o čemu je govorio na najpošteniji način, a ja posedujem snimak, naš resorni ministar gospodin Aleksandar Vulin na sednici Skupštine Republike Srbije na kojoj se raspravljalo o budžetu Republike Srbije.
Nadam se da ćemo makar malo ustalasati javnost i naše redove pa i po cenu da mene kritikuju, ja sam rekao istinu i nikoga nemam nameru da branim i hvalim u ovom tekstu koji sam napisao, a ja lično nikada neću odustati od ratnih dnevnica jer svi moramo biti isti po pravima u Republici Srbiji!

S poštovanjem!

bradic

Predsednik,
UBR od 1990. godine grada Valjeva,
ratni vojni invalid 50%,
Bradić Ljubomir

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime