Saša Nedeljković: Česi i Srbi u Austro-Ugarskoj Monarhiji

0
1298

Posle stvaranja Austro-Ugarske Monarhije 1867. pa do nestanka u Prvom svetskom ratu 1918. slovenski narodi bili su suočeni sa prevlašću Nemaca i Mađara. Kao odgovor na to pojačali su međusobnu saradnju. Ujedinjena omladina srpska sarađivala je sa češkim sokolima, tako da je na Četvrtoj omladinskoj skupštini u Velikom Bečkereku 1869. učestvovao i izaslanik čeških Sokola, Valerije Hibšman. Predsednik skupštine Hadžić pozdravio je naročito brata Čeha, koji je doneo pozdrav srpskoj omladini od Praškog sokola.

Cesko odmaraliste Kupari

Posle okupacije Bosne i Hercegovine 1878. ulogu zaštitnika naroda preuzeli su Mladočeška stranka i dr. Masarik. Masarik je pripadao Mladočesima od 1890. do 1893. kada je osnovao Češku narodnu stranku. Mladočeški poslanici su se svesrdno zauzimali za potlačeni narod u Bosni i Hercegovini. Oni su odlazili u Bosnu i Hercegovinu i ispitivali prilike na licu mesta. Sam Masarik dolazio je u Bosnu i Hercegovinu, ispitivao prilike na licu mesta i protestovao protiv takvog stanja. Sa tim podacima nastupali su u češkoj štampi i bečkim delegacijama. Njihov organ Narodni listi” kritikovao je okupacionu politiku i Kalajevu samovladu. Iako je izlazio na češkom, list je bio krijumčaren u Bosnu i Hercegovinu i čitan pored ostalih zabranjenih listova. U centru pažnje mladočeških poslanika bio je bosanski seljak-kmet, čije se ekonomsko stanje posle okupacije pogoršalo. Pored trećine koju je plaćao begu, morao je kmet od 1879. plaćati državi desetinu. Dr. Dumba putovao je 1886. po Bosni i Hercegovini, pa je iste godine 5 novembra podneo dokaze o nečovečnom postupanju pobirača desetine. Srpski narod se posle propasti ustanka 1882. u Hercegovini i Boki tešio bratskom i iskrenim zauzimanjem Čeha za njegove nedaće i tegobe. Ministar Kalaj je u polemici sa mladočesima priznao : da je osnovni uzrok ustanku u Hercegovini to, što narod u B. i H. Kao i svi istočni narodi ne može da podnosi tuđeg gospostva, što ima veliku antipatiju protiv svega što je tuđe, bili to ljudi ili ustanove”. Srbi su vodili borbu za autonomiju crkve i škole 9 godina. Borbu su Česi neprekidno i oduševljeno pomagali. Sastajali su se sa vođama autonomne borbe, davali im uputstva, pisali u svom organu Narodni listi” i svakom prilikom u delegacijama forsirali okončanje tog pitanja. Mladočesi su poslali dr. Slamu u Bosnu, gde se zadržao duže vremena. U dlegacijama je prikazao na drastičan način bedu u kojoj je živeo seljak i sitni građanin. Seljak nije imao nikakve koristi od zemlje, pa je obrađivao samo toliko koliko mu je bilo potrebno za goli život. Dokazivao je da je većina buna u B.i.H. bila posledica rđavih agrarnih odnosa.

Mladočeški poslanici su oštro i argumentovano kritikovali uvođenje bosanske nacije. Njihova kritika je bosanski problem istakla u široj javnosti Austro-Ugarske Monarhije. Kritika se u delegacijama nije čula od od sloma ustanka 1882. Masarik je istakao u svom govoru na sednici austrijske delegacije 1892. da je Kalajeva politika vještačkog njegovanja bosanske nacionalnosti” u suprotnosti sa Kalajevom Istorijom Srba”. Iduće godine je Kalajevu politiku ocenio kao denacionalizatorskom, pri čemu se strožije zabranjuje Srpstvo”. (3) Mladočesi su u bečkim delegacijama su u junu 1896. polemisali protiv postojanja bosanskog jezika, koga je branio dr. Vatroslav Jagić. (4) Dr. Vatroslav Jagić je kao poslanik u austrijskoj delegaciji, govorio na sednici 18. juna 1896. On je naglasio jedinstvo jezika u Srbiji i Hrvatskoj sa jezikom u Bosni i Hercegovini. Istakao je da izraz odgovara nazivu zemlje i da nije u pitanju zla namera vlade.

Suprostavio mu se dr. Slama koji je izvadio primerak lista Bosna iz 1876. koji je štampan turski i ćirilicom, a gde se isticalo da je neki carski ferman izdan na turskom i srpskom jeziku. Frankovci su protiv mladočeha i Narodni listi priređivali demonstracije u Zagrebu 1908. vičući :Apcug Mladočesi” i Apcug Narodni listi”. Nasuprot njima Srbi su sa oduševljenjem dočekivali Čehe.Prilikom putovanja sedamdesetorice Čeha kroz Bosnu i Hercegovinu 1897. priređivan im je srdačan doček. U Mostaru su izašli da ih dočekaju svi Srbi građani. Aleksa Šantić održao je vatreni govor, a mostarsko srpsko pjevačko društvo “Gusle” pevalo je na češkom “Bivali Čehove” i “Hej Slovane”. U svom pledoajeu dr. Slama je u delegacijama u maju 1900. tražio da se Bosni i Hercegovini da parlament, a u Sarajevu otvori univerzitet. Istakao je da do 1900. svršilo univerzitet 25 Srba a samo 1 ili 2 muslimana.

Da Vas podsetimo:  Noć u Mojkovcu uz spomenik herojima ili Šta je smislena a šta besmislena smrt?

U maju 1901. delegacijama je upučen memorandum srpske akademske omladine iz Bosne. Memorandum je sastavljen na inicijativu Jeftanovića. Pop Stjepo Tripković pripremio je podatke za memorandum. Njime je obeležen početak aktivnog učešća omladine u pokretu. (7) U memorandumu srpske akademske omladine delegacijama dokumentovano je izložena protivnarodna politika Austro-Ugarske u Bosni, a posebno u agrarnom pitanju. U odbrani teza memoranduma ustali su uz Čehe i pangermani, čiji je poslanik dr. Pomer rekao da je okupacija Bosne i Hercegovine u svoje vreme naišla na veliki otpor kako u Austriji, tako i u Ugarskoj, jer se ni jedna ni druga nisu radovale, da Monarjiha uzme te dve zemlje i time pojača Slovene u Monarhiji. Kod bosanskih Srba bio je Masarik popularan i u najzabačenijem selu, tako da su ga svuda zvali Masarik, otac bosanske raje”. Mnogi omladinci iz Bosne i Hercegovine studirali su na češkom univerzitetu u Pragu. Tamo su došli u kontakt sa Masarikovim idejama.

Češki uticaj na Srbe i Hrvate širio se i u Dalmaciji. Dr. Mirko Buić je govoreći o uticaju Čeha na slovenske narode u Austro-Ugarskoj Monarhiji istakao : Sve ono što je u našim krajevima slobodarski mislilo i osećalo, sva ona golema snaga narodna, koja je nesavladivom bujicom oduševljenja dočekala slavne oslobodilačke ratove, nalazila je svoju duhovnu hranu, crpila je najplemenitije pobude iz onih mnogih svetlih primera, koje nam je namrla svetla historija – iz onih mnogih jedinstvenih primera nesebičnog rodoljublja, čeličnosti karaktera, primerne požrtvovnosti i blistavog uma onih narodnih vođa i učitelja, koji su u teškim prilikama političke prošlosti spašavali narod, ulevali mu snagu i veru i spremali ga na bolju budućnost. U tim vremenima pune neizvesnosti, ali nepomućene vere, … tražeći puteve nacionalno političke delatnosti prihvatili smo dva jaka faktora nacionalnog života austrijskih Slovena najpre Sokolstvo kao ideju i sredstvo, a malo zatim realistička političko-nacionalna stremljenja dra T. Masarika. Obe ove ideje, navezane jedna na drugu …. nosile su u sebi težnje za slobodom, pak je sasma razumljivo, da se je Sokolstvo kod svih Slovena bivše Austro-Ugarske ponajviše razmahalo kao organizacija borbenih slobodarskih ideja. … . Rad, pak opet rad, tihi rad, neprekidan rad – životno je geslo sedog Prezidenta. Živeti i raditi za svoj narod – kazao je Havliček, a to je President Masarik prihvatio, naučavao nas sve bez razlike i životom ostvario.”

Krajem septembra 1903. održana je skupština srpske akademske omladine u Sremskim Karlovcima, da rešava o „novim zadacima omladine“. Na sastanku su učestvovali đaci iz svih srpskih pokrajina i pratilisvoje reči živim primerima iz Dalmacije, Vojvodine, Bosne i Makedonije. Osnovan je Srpski soko u Sremskim Karlovcima, a osnivač njegov Laza Popović, predložio je u „Omladinskom glasniku“ osnivanje sokola u svim oblastima Austro-Ugarske Monarhije. Laza Popović stupio je u kontakt sa češkim sokolimaod kojih je dobio uputstva. Nova sokolska društva osnivana su u svim srpskim krajevima pod Austro-Ugarskom. Sa svih strana stizale su Karlovačkom sokolu molbe za uputstva radi osnivanja sokolskih društava (iz Zagreba, Zemuna, Sombora, Korenice, Knina,Udbine, Melenaca, Pakraca, Dvora …). Ubrzo je osnovano 30 srpskih sokolskih društava, koja su podeljena na župe. Društvo u Karlovcima bilo je matica srpskog sokolstva na teritoriji Austro-Ugarske Monarhije. Iz Sremskih Karlovaca odlazili su prednjaci, gimnazijska i bogoslovska omladina, u sve srpske krajeve. Sremski Karlovci kao središte Fruškogorske sokolske župe podstakli su osnivanje Bosansko-Hercegovačke, Krajiške i Primorske srpske sokolske župe. (10) U Bosni i Hercegovini kulturno društvo „Prosveta” je od svog osnivanja 1902. uvek naročitu pažnju pokazivalo prema srpskim sokolima. Pomagalo je novčano sokolska društva, slalo prednjake na sokolski tečaj u Prag i omogućavalo nabavku gimnastičkih sprava. (11) Posle Hrvatskog svesokolskog sleta u Zagrebu 5 avgusta 1906. 300 čeških sokola posetilo je Dubrovnik. Dubrovački Srbi su ih dočekali sa svojom muzikom. Na pozdrav dr Antuna Puljezija u ime dubrovačkih Srba odgovorio je češki poslanik Klofač :Pozdravljam slogu Srba i Hrvata proti zajedničkom neprijatelju”. (12) Sokoli su učestvovali na sletu bugarskih Junaka u Sofiji 9-12 jula 1910. Tom prilikom u Beograd su došli predstavnici srpskog sokolstva iz Srema, Krajine, Bosne, Stare Srbije, Primorja i Hercegovine.. Kad je voz stigao u Beograd dočekala ga je srpska vojna muzika, sokoli, oficiri i mnoštvo građana.

Da Vas podsetimo:  Vladan Vukosavljević: U senci Gaze ili O srpskoj političkoj žabokrečini

Povorka u Beogradu svrstana je u ulicama oko hotela „Slavija”. Pred hotelom okupilo se 400 Čeha, predstavnici Hrvatskog sokolskog saveza, Sokoli iz Beograda, Srbije i Župa Fruškogorska. Dušanovcima iz Dubrovnika i Skoplja ukazana je počast time što su povorci išli iza čeških sokola. Povorka je prošla ulicama : Kralja Milana, Terazijama i Vasinom gde su sa balkona Univerziteta održani pozdravni govori. U svom govoru beogradski načelnik Kosta Glavinić istakao je : Dobro nam došli Sokoli, dobro nam došli Česi, Slovenci, Hrvati i Srbi ! Grad Beograd srećan je što u svojim zidinama može da pozdravi zastupnike slovenskih naroda i pozdravlja ih najsrdačnije sve kao svoju braću i prijatelje.” Na to su prisutni pevali Hej Sloveni !”. Posle toga uputili su se na svečani prostor u tvrđavi Kalemegdan. Prvi su nastupali Srpski sokoli, članstvo i naraštaj pod upravom načelnika Saveza Vojinovića. U vežbama određenim za slet u Beogradu i Sofiji nastupili su Česi, Hrvati i Srbi.

U prvom svetskom ratu i Česi i Srbi predavali su se Rusima na istočnom frontu i stupali u dobrovoljačke jedinice formirane u Rusiji. 
Pored pojedinačnih prebega, predavali su se celi pukovi. Kroz sokolske redove pronela se vest, da je sokolska značka legitimacija za prijem u Rusiju. Došavši u Srbiju i Rusiju, sokoli su među svojim zemljacima širili ideju otvorene borbe i pozvali ih da stupe kao dobrovoljci u srpsku vojsku. Već 1914. u redovima srpske i crnogorske vojske dobrovoljci su se borili u posebnim dobrovoljačkim odredima ili raspoređeni po redovnim pukovima. Dobrovoljci iz Rusije upućivani su iz Rusije Dunavom za Srbiju sve do jeseni 1915, kada je Bugarska napala Srbiju. Posle prekida veze sa Srbijom Dunavom dobrovoljci u Rusiji počeli su da organizuju samostalni dobrovoljački odred. Početkom 1916. organizovana je prva srpska dobrovoljačka divizija u Odesi. Sokoli na čelu dobrovoljačkog pokreta u Rusiji, revolucionisali su se tokom studija na praškom i zagrebačkom univerzitetu. Do dolaska srpskih oficira sa Krfa, dobrovoljci su sami proveli organizaciju svojih pukova. Tu se pokazao značaj sokolske discipline. Upotrebili su sokolsku komandu. Svečano je proslavljen Vidovdan 1916. Popodne je pred odeskim građanstvom i predstavnicima ruskih vlasti ceo drugi puk nastupio sa prostim vežbama, koje su bile određene za zabranjeni svesokolski slet u Ljubljani 1914. Sokole vojnike vodio je Ante Mikuš, rezervni kapetan i dobrovoljac, a pomagali su mu Keško, Vedriš, Lovrić i Ravnik, podporučnici-dobrovoljci. Sokolski pozdrav Zdravo bio je pozdrav dobrovoljaca. (14) Pukovnik Stevan Hadžić je sa Krfa, stigao u Odesu 23. aprila 1916. zajedno sa 21 oficirom i isto toliko nižih činova. U sastavu divizije bilo je i oko 600 Čehoslovaka, od čega 128 oficira. Time se razvijalo “bratstvo po oružju” dva naroda. (15) Divizija je učestvovala u borbama protiv Bugara, Austro-Mađara, Nemaca i Turaka. (16)

Saradnja je nastavljena posle Prvog svetskog rata. Česi su podizali svoja odmarališta na obali Jadrana. Sokoli iz Jugoslavijeučestvovali su na sletovima u Pragu. Sa svoje strane čehoslovački sokoli učestvovali su na sletovima u Jugoslasviji. U prisustvu generala Stevana Hadžića i čehoslovačkih delegata u Kragujevcu je 28. septembra 1927. otkriven spomenik streljanim slovačkim vojnicima 71. pešadijskog puka.(17) Sokolska društva u Kraljevini Jugoslaviji nastavila su svoj rad od pre Prvog svetskog rata na podsticanju prijateljstva i uzajamnosti među slovenskim narodima. Njihov rad na jačanju slovenske uzajamnosti bio je zapažen od čehoslovačke štampe. „Sokolski glasnik” iz Ljubljane preneo je 1935. članak iz lista Prager Presse” iz Praga. U članku se isticao značaj Saveza Sokola : Jugoslovenski Soko je jedan od najmoćnijih faktora narodnog i državnog jedinstva, a pri tome i jedna čvrsta baza uzajamne saradnje i bratskih veza s Čehoslovacima i našom Republikom. Svest, da su naše nacije egzistentno jedna na drugu navezane, pri čemu se nameće uzajamna saradnja kao … , u nijednoj drugoj organizaciji jugoslovenskoj nije tako duboko usečena, kao u Sokolu. Mnogi članovi poznaju nas i svi teže za tim da upoznaju našu zemlju : među Sokolima u provinciji u unutrašnjosti Šumadije, kao i na teritoriju bivše Habzburške Monarhije, među seljacima, govori se o Masariku i Benešu kao o najpopularnijim državnicima vlastite zemlje. Među Sokolima, kako onima na vrhu, tako upravo i među onima najširih slojeva organizacije, oseća se odmah kao kod kuće; tu se govori o radu, napretku, dužnostima, tu se govori o pozitivnim vrednostima, a najmanje o nezadovoljstvu i tužakanjima, kao što inače biva u drugim krajevima. (18) Posle okupacije Češke 1939. sokoli su pomagali češkim izbeglicama koje su bežale preko Jugoslavije. Sokolsko društvo u Velikoj Kikindi priredilo je decembra 1939. sokolsko veče u okviru Petrove petoletke. Bilo je preko 150 članova društva na priredbi. Prvo je govorio starešina društva dr. Bojanić. Pročitano je pismo čehoslovačkog poslanika u Parizu Osuskog, koje je uputio sokolima i građanima u Velikoj Kikindi, zahvaljujući na gostoprimstvu ukazanom izbeglicama iz Čehoslovačke, u martu 1939. (19)

Da Vas podsetimo:  Slučaj Bogorodice Ljeviške: “Ako je vaše, što ste je palili marta 2004?”

Posle stvaranja Austro-Ugarske Monarhije 1867. slovenski narodi bili su suočeni sa prevlašću Nemaca i Mađara. Kao odgovor na tu prevlast pojačali su međusobnu saradnju. Posle okupacije Bosne i Hercegovine 1878. ulogu zaštitnika naroda preuzeli su Mladočeška stranka i dr. Masarik. Između ostalog u bečkim delegacijama su u junu 1896. polemisali protiv postojanja bosanskog jezika, koga je branio dr. Vatroslav Jagić. Češki uticaj se širio i u Dalmaciji. Srpski sokoli su nastali po češkom uzoru. Mnogi omladinci iz Bosne i Hercegovine studirali su na češkom univerzitetu u Pragu. Tamo su došli u kontakt sa Masarikovim idejama. Na Srbe u Austro-Ugarskoj Monarhiji uticali su Česi i preko društava Srpski soko. Saradnja je nastavljena posle Prvog svetskog rata. Sokoli iz Jugoslavije su učestvovali na sletovima u Pragu. Česi su podizali svoja odmarališta na obali Jadrana. Posle okupacije Češke 1939. sokoli su pomagali češkim izbeglicama koje su bežale preko Jugoslavije na Zapad.

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije

Napomene :

  1. Dr. Laza Kostić”, „Srpski soko”, Sremski Karlovci, 18 (31) januar 1911, br. 2;

  2. Vojislav Bogićević, Mladočesi i Masarik otac bosanske raje” protiv austro-ugarskog tlačenja”,„Sokolski glasnik“, Beograd, 28 juna 1938, br. 25, str. 2, 3;

  3. Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini 1882-1903”, Sarajevo, 1987, str. 274, 275;

  4. Vojislav Bogićević, Mladočesi i Masarik otac bosanske raje” protiv austro-ugarskog tlačenja”,„Sokolski glasnik“, Beograd, 28 juna 1938, br. 25, str. 2, 3;

  5. Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882-1903)”, Beograd, 2017, str. 243, 244;

  6. Vojislav Bogićević, Mladočesi i Masarik otac bosanske raje” protiv austro-ugarskog tlačenja”,„Sokolski glasnik“, Beograd, 28 juna 1938, br. 25, str. 2, 3;

  7. Tomislav Kraljačić, Kalajev režim u Bosni i Hercegovini 1882-1903”, Sarajevo, 1987, str. 397;

  8. Vojislav Bogićević, Mladočesi i Masarik otac bosanske raje” protiv austro-ugarskog tlačenja”,„Sokolski glasnik“, Beograd, 28 juna 1938, br. 25, str. 2, 3;

  9. Svečana predaja češkoslovačkog odlikovanja br. Dru Mirku Buiću, starešini Sokolske župe Split”,„Sokolski glasnik“, Ljubljana, 8 februara 1935, br. 7, str. 2,3;

  10. Uredio Ante Brozović, „Sokolski zbornik“, Godina I, Beograd 1934, str. 136-139; B.J, Karlovački soko”, Oko Sokolovo”, Beograd, 6 septembar 1940, br. 7, str. 114;

  11. Prosvetin” poklon sokolskim četama”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 27 maja 1931, br. 22, str. 3;

  12. A. Benusi, Dubrovačko sokolstvo u radu za naše oslobođenje i ujedinjenje”,Soko na Jadranu, Split, juni-juli 1931, br. 6-7, str. 152;

  13. Dr.Milorad Dragić „Rad Ljubomira Davidovića u Sokolstvu”, „Spomenica Ljubomira Davidovića, Beograd, Izdanje Glavnog Odbora Demokratske stranke, str. 115; Sokolsko društvo Skoplje-Matica, „Spomenica o proslavi 30godišnjice i izveštaj o radu u 1939 god.“, Skoplje, 1940, Str.6-30;

  14. Lujo Lovrić, Sokolstvo u svetskome ratu.”, Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 11. maja 1930, br. 10, str. 3,4;

  15. Branko Bogdanović, Sablja za heroja Dobrudže”, Magazin”, Politika”, Beograd, 1084, 8. jul 2018.str. 28;

  16. Lujo Lovrić, Sokolstvo u svetskome ratu.”, Sokolski Glasnik”, Ljubljana, 11. maja 1930, br. 10, str. 3,4;

  17. Branko Bogdanović, Sablja za heroja Dobrudže”, Magazin”, Politika”, Beograd, 1084, 8. jul 2018.str. 28;

  18. Dom nacionalnog jedinstva Sedište Jugoslovenskog sokolskog saveza”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 7 juna 1935, br. 24, str. 1;

  19. Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski Glasnik”, Beograd, 22 decembar 1939, br. 51, str. 2;

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime