Se la vi

0
1114

-Baš su slatki, jeste ih čuli?- ne čeka odgovor starija gospođa i štapom mi pokazuje na decu. Troje mališana od sedam-osam godina se vrte i žamore oko ulaza prljavo žute zgrade na Karaburmi.

-Onaj mali crni kaže devojčici: ”Reci mu da ne laže, jer se nismo tako dogovorili”!-   sladunjavo imitira dečji glas seda starica, otkrivajući dete u sebi. Potom sledi naš sinhronizovani smešak u znak bezuslovnog razumevanja naivne detinjarije.

-O Bože, tako ih volim. Znate, čovek obično neizmerno voli ono što nema.

-Nemate unučiće?- pitam prvo što mi je na umu, dok zveckam ključevima kola koja sam upravo parkirao.

-Nemam DECU, reče glasnije ne gledajući me, kao da se svađa sa sudbinom.

– Nemam ni ime, nemam nikoga, sama sam!  Niko me ne treba i ne zove.

Odgovara na moj pokušaj da se upoznamo. Podiže drugu rukom sa polupraznom pijačnom torbom i ne okrećući se neobično me pozdravi.                                              

-Se la vi!

Nenad Simić – Tajka

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime