Sedmorica srpskih vojnika na Paštriku zaustavila i razbila 150 albanskih…

1
1700

Sedmorica srpskih vojnika napravila su 14. decembra 1998. godine zasedu za čak 153 pripadnika OVK i 36 ih likvidirala, 40 ranila i devet zarobila.

Zadatak velike grupe terorista bio je da upadne na Kosovo i Metohiju iz Albanije.

– Maršuta im je bila preko planine Paštrik. Utvrđeno je da je grupa brojala 153 pripadnika OVK. Od toga njih 60 su bili oficiri koji su se vraćali sa obuke u Albaniji, dok je njihov povratak obezbeđivalo četrdesetak specijalaca regularne albanske vojske. Naišli su na našu zasedu u kojoj je bilo samo sedam ljudi, a rezultat te borbe je 36 poginulih terorista, devetoro zarobljenih i oko 40 ranjenih, koji su se izvukli ili u Albaniji ili pobegli ka teritoriji KiM. Zarobljena je velika količina opreme, a u toj zasadi ubijen je i jedan od osnivača OVK Muj Krasnići Kapući, komandant 113. brigade operativne zone Drenica – opisuje general Delić.

Soko 22, koji je jedan od sedmorice vojnika koji su porazili albanske teroriste u toj borbi opisao je taj dan.

– U ranim jutarnjim časovima 13. decembra krenuli smo u patroli iz karaule Planeja sa zadatkom dubinskog obezbeđenja granice. Trebalo je da prođemo trasu od sela Planeja do karaule Liken i tamo postavimo zasedu u trajanju od 24 časa. Polazna tačka bila je na 710 metara nadmorske visine, a za mesto zasede odabrali smo prostor na 1.150 metara. Sneg je bio do kolena, a od polazne tačke do mesta zasede prešli smo oko 18 kilometara. U grupi su bila šestorica vojnika i vodnik. Jedan od nas bio je desetar. Sa sobom smo nosili svako po 300 metaka, bombu, jedan puškomitraljez sa 400 metaka – počinje priču Soko 22.

Da Vas podsetimo:  Ovde nisam, a tamo me nema

On dodaje da je zaseda bila postavljena taktički, okrenuta tako da pokrije tri pravca I omogući delovanje na sve te tri strane. To je bilo dovoljno jer im je u zaleđini bio kamenjar i nepristupačan reljef.

– Postavili smo mine usmeravajućeg dejstva, takozvane mrudove. Takođe, još po dve mine sa daljinskim aktiviranjem, pomoću kabla i elektroimpulsa. Te večeri, pola sata pred ponoć, začuli smo zvuke lomljave drveća i žagor iz pravca granice. Glasovi su bivali sve jasniji i bliži i znali smo da je došao trenutak… Čekali smo ih da priđu što bliže, a oni su delovali opušteno, pošto su prešli državnu granicu SRJ I Albanije i ušli na našu teritoriju – priseća se vojnik.

Sve su mogli da očekuju, tvrdi Soko 22, ali ne i da će naući na zasedu srpske vojske.

– Ušli su oko dva kilometra na našu teritoriju i već su mislili da su se uspešno ubacili preko granice kada je ođeknuo prvi mrdu. Zapravo, dva ođednom, pošto su bili vezani. Nišaneći siluete u mraku, sa belom pozadinom od snega, otvarali smo vatru iz pušaka po njima i tada počinje da se razvija borba. Mi uopšte nismo bili svesni koliko ima neprijatelja. Po nama su pucali s više pozicija, jasno se čulo njihovo međusobno dozivanje i nešto nalik komandovanju. Počeli su bolje da se organizuju, štiteći se po grupama i tako se izvlačili prema Albaniji. Do ujutru je trajalo teško puškaranje, da bismo u svitanje tek videli i izbrojali mrtve. Obezbedili smo širi rejon, sa susednom zasedom i prebrojali 36 tela terorista. U begu ka Albaniji naša druga zaseda uspela je da zarobi još živih terorista – ističe Soko 22.

Da Vas podsetimo:  Pokazuje li valuta čije je Kosovo? Dinar kao devizno sredstvo plaćanja na KiM

Neki od zarobljenih, Šerif Belaći, Nazimi Belaći, Ismet Mazreku, Enver Krasnići, Azem Suma pušteni su januara 1999. godine.

Izvor: intermagazin.rs

1 KOMENTAR

  1. Za pustanje procesuiranihh i dokazanih terorista Siptara je kriv Kostunica. Sve ih je pustio (oko 1000) a za uzvrat nije dogovrio da puste nase zarobljene koji su na Kosovu i Albaniji. Svaka cast gluposti Kostunicinoj. Napravili su od njega magarca……. Strani savetnici i ambasadori kvinte su posredovali i tada nas ucili prve korake ,,demokratije,,, odnosno kako se laze i da su standardi dvostruki.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime