Siromaštvo je najgora forma nasilja…

14
4191

U svetu se 9. avgust obeležava kao Međunarodni dan siromašnih. Naslov teksta su zapravo izgovorene reči Mahatma Gandija…

Sigurna sam da svaki noramalan čovek najpre pomisli da to obeležavaju  bogati,  kroz promenu svog ponašanja i neke gestove humanosti koji bi promenili status siromašnih. Onih siromašnih koji, koliko to god apsurdno zvučalo, u stvarnosti finansiraju njih bogate  i produbljuju svoje siromaštvo.

Da, činjenica je, da siromašni koji umiru od nedostatka osnovnih namirnica, finasiraju bogate i njihove ogromne potrošačke apetite, što resursima, što slanjem novca kroz otplatu dugova i plaćanje kamata, što nepravednim trgovinskim pravilima, što obavezom čuvanjem zaliha u USD  kako bi mogle trgovati i kako bi mogle otplaćivati svoj spoljnji dug  po nalogu MMF i Svetske banke….. (Naravno da nisu samo SAD bogate, među bogatim parazitima ima bivših i sadašnjih kolonizatora –Britanija, Francuska, Nemačka…)

Neko je jednom rekao da kada bi svi živeli kao prosečan stanovnik SAD, da bi nam bile potrebne tri planete. Pošto imamo ovu jednu,  dolazimo do situacije da bogati siromašnima kradu biokapacitete i smanjuju prirodne resurse  čime ih onemogućavaju da se razvijaju  i postanu bogatiji. Pri tome, ako svoje namere ne uspeju sprovesti “diplomatijom” i ekonomskim prevarama ne libe se vođenja ratova. Najveći procenat ratova vođenih poslednjih godina, imao je svoj direktan uzrok u borbi za kontrolu nad prirodnim resursima kao što su drvo, drago kamenje i nafta..

Uz borbu za resurse primetna je i borba za moć, pa se, u tu svrhu, potsetimo slučaja Iraka kao zemlje sa drugim nalazištima nafte u svetu koji je posle 2000. godine svoju trgovinu naftom vezao za evro. Posle dve godine gubitaka, jer je kurs evra bio niži od dolara, u momentu kada je evro počeo da raste, Irak ostvaruje zaradu a Amerikance hvata panika jer, po nekoj studiji koju je uradio izvesni Dick Cheney, SAD  će 2020.godine zavisiti od uvozne nafte i uvoziti 90% svojih potreba.

Posle Iraka i Iran, koji je u tom momentu bio drugi najveći proizvođač OPECA, prebacuje  2002. godine svoje rezerve na evro, a 2006. otvara Međunarodnu  naftnu berzu na kojoj će se trgovati u evru. Iste godine i Severna Koreja  objavljuje prekid svake trgovine u USD i prebacuje na evro, a Venecuela, koja je četvrti proizvođač nafte u svetu  i peti opskrbljivač SAD, ne samo da je prebacila svoju trgovinu na evro nego je dogovorila, posebnim bilateralnim sporazumima sa 13 zemalja, da venecuelansku naftu mogu platiti drugom robom. Jedna od 13 zemlja je bila i Kuba.

Da Vas podsetimo:  GRAD KOJI NESTAJE

Libija odn. Muamar el-Gadafi  planirao je, ne samo da odbaci dolar već i da uvede zlatni dinar kao jedinstvenu valutu za celu Afriku.

Eh, sada, svi koji prate događanja u svetu mogu da se uvere kako su ove zemlje postale “osovine zla” koje “prete svetskom miru” te šta i ko je proizveo ratne haose kroz koje još uvek prolaze.

Neko pametan je rekao da nije glad u svetu zato što ne mogu da se nahrane siromašni već zato što ne mogu da se nahrane bogati. Bogati svoj staus sitih održavaju tako što onemogućavaju siromašnim da se nahrane jer bi siti mogli da poboljšaju uslove za život, ojačaju i otrgnu se iz dužničkog ropstva i poslušnosti. Zato se samo u SAD godišnje baci 43.000 t hrane dnevno , a pročitala sam i podatak da samo u SAD  životinje pojedu soje i pšenice u količini koja bi bila dovoljna da se nahrani 2 milijarde ljudi.

Koliko su bogati nehumani i koliko se nahraniti siromašnog smatra greškom, govori i sledeći podatak: pre nešto više od deset godina u Francuskoj je jedan mladi radnik u McDonald’su izgubio posao zato što je nekoj gladnoj ženi besplatno dao hamburger. Na pritisak javnosti, predstavnik korporacije je odgovorio da korporacija ima 32 pravila o otkazu radnika a da je jedno od njih upravo taj konkretan čin. U Mcdonald’su imaju pravilo koje ističe kako je zabranjeno nahraniti gladnog čoveka?

Iz svega navedenog može se zaključiti da je, krajnje licemerno, obeležavanje dana siromašnih od strane onih koji su najvećim delom  to siromaštvo i prouzrokovali.

Srbija je jedna od najsiromašnijih zemalja Evrope sa stopom siromaštva od 24, 6%.

Kao jedna mala zemlja koja je postala žrtva bogatih, uverili smo se u činjenicu da je tim velikim potrebna pomoć domaćijh debelguzih grabljivica koje, zarad svog statusa, pristaju na  otimanje resursa, zaduživanje i osiromašenje građana.

Da Vas podsetimo:  Srbija u uličnoj izbornoj kampanji

Siromaštvo je društveni fenomen koga karakterišu nedostatak sredstava za zadovoljenje osnovnih životnih potreba, visoka stopa nezaposlenosti, nerešeno ili neodgovarajuće stambeno rešenje, teško uključivanje u sistem  socijalne zaštite, zdravstva, obrazovanja, nezdrava životna sredina  ….

Siromastvo se moze definisati u apsolutnom i relativnom smislu. Prema pristupu apsolutnog siromaštva pozicija pojedinca se procenjuje nezavisno od situacije u kojoj se nalaze drugi članovi društva  dok se prema pristupu relativnog siromaštva predstava o siromaštvu stiče  kroz poređenje sa drugima.

U okviru apsolutnog siromaštva razlikujemo kategoriju primarnog siromaštva ili bede  kada ljudi ne mogu da se prehrane) i kategoriju sekundarnog siromaštva kada ljudi ne mogu da zadovolje sve osnovne potrebe, već samo neke.

Nije mi namera da se bavim procentima koje viđamo u medijima suviše često u poslednje vreme, ali bih istakla nekoliko posledica siromaštva koje nas je zadesilo.

Najpre uzrok siromaštva u Srbiji je vezan za svetska kretanja, raspad Jugoslavije i ratna dešavanja, ali je velikim delom i posledica „subjektivne slabosti” odnosno nestručnog vođenja ekonomije, zapostavljanja nacionalnih interesa, podložnost stranim interesima, kao i  kriminala i korupcije koji su se uvukli u sam vrh države i privrede. Sve ovo dovelo je i do velikog raslojavanja unutar društva.

Prema podacima UNICEFA Srbija je jedna od zemalja sa najvećim stepenom nejednakosti između najbogatijih i najsiromašnijih. Četvrtina populacije živi ispod proseka prosečnog stanovništva. 30 odsto dece u Srbiji je u riziku od siromaštva (u Evropi je to 19 %)

Koliko posledice siromaštva mogu biti pogubne za budućnost nacije govori i reči Aleksandre Jović,specijaliste za praćenje prava deteta u UNICEF Srbija:

Decu siromaštvo više i dramatičnije pogađa. Pre rođenja mnogi faktori utiču na biološki razvoj deteta, odnosno to kakvu je majka imala ishranu, negu, uslove života. Spoljni faktori poput onih da li dete ima da jede, da li mu je toplo, da li roditelji stimulišu razvoj i tako pozitivno utiču na razvoj mozga. Deca koja rastu u siromaštvu već posle prve godine života imaju kognitivni gubitak, tj. njihov mozak se nije razvio u meri u kojoj je bio definisan potencijal na rođenju.”

Po jednom istraživanju CIA-e koje se bavilo uzrocima nesiurnosti u svetu, utvrđeno je da je smrtnost dece ,usled posledica siromaštva, glavni pokazatelj nestabilnosti neke zemlje (mnogo bitniji od ekonomskih, ekoloških ili obrazovnih pokazatelja)

Da Vas podsetimo:  Koje su poruke koje nam daje rebalans budžeta?

Siromaštvo deluje na sve socijalne aspekte, i zato je  problem, od opšteg društvenog značaja,  činjenica da oni koji vode privredu zemlje pate od “nedostatak elementarnog osećaja za potrebe nacije  i nacionalne ekonomije”  dok nestručnost sakrivaju mutnim pričama i lažnim podacima.

Uz posledice zloupotrebe tranzicije, zabluda koja je Srbiju dovela do siromaštva a građane Srbije pretvorila u jeftinu i obespravljenu radnu snagu, je i sumanuta kupovina( pod nazivom subvencija) stranih investitora (nema tu nikakvih stranih investicija) koja pod parolom otvaranja novih radnih mesta prazni budžet i, preko zloupotreba subvencija, nekorektnih ugovora i oslobađanjem od plaćanja poreza u Srbiji, omogućava bogaćenje nekim tamo stranim investitorima,

Ovde bih citirala deo teksta Uroša Delevića, koji je objavila Politika u novembru 2016. godine koji govori u prilog činjenici koliko, aktuelna politika subvencionisanja, pretvara Srbiju u zemlju jeftine radne snage i siromašnih ljudi, jer prenebregava činjenicu da je najveći kapital jedne nacije – obrazovan i stručan ljudski resurs.

“Zašto u Srbiji „Kuka“, „Aikstron“ ili „Fujian“ nemaju svoje fabrike? Zato što tehnološki-intenzivne kompanije ne možete kupiti nikakvim subvencijama. Nјih interesuje samo znanje, a mogu li da nađu dovolјno stručnog kadra u Srbiji, gde decenijama traje egzodus visokokvalifikovanih i naučnih radnika? I danas je u Srbiji među nezaposlenima više od 45 odsto onih s najvišim obrazovanjem. Država se koncentrisala na škart investicije i šalјe jasnu poruku – da ovde nema mesta za razvoj lјudskog kapitala.“

U Srbiji je danas svaki četvrti građanin preko 18 godina starosti na rubu siromaštva.

Uprkos bezvoljnosti nezadovoljstvo građana neprekidno raste i, iako je gladan i problemima opterećen čovek lak za manipulaciju, iako borba za osnovnu egzistenciju ne ostavlja snage za rešavanje temeljnog problema, iako se, sve češće, bes zbog nemogućnosti da se obezbedi normalan život za porodicu okreće u agresiju prema slabijem i bližnjem, ipak ti, koji su nas doveli do ove bede, moraju da znaju da se prazna šaka lako zgrči u pesnicu i da imaju moralnu obavezu da rade u interesu nacije ili da taj posao prepuste onima koji su stučniji i sposobniji.

Sofija Lelić

 

14 KOMENTARA

  1. Siromaštvo je mera i konstanta našeg postojanja, oduvek i biće. Samo po sebi, ono nije strašno, dok ne počne da uživa samo u sebi, pa ne traži rešenja. Od tog trenutka nastaje beda. A to je već nešto sasvim drugo.

  2. Samo bih dodao jos i da osim ovih modernih koncetracionih logora stranih investitora siromastvo u ogromnoj meri potpomaze i cinjenica da su u Srbiji ubili seljaka i zemljoradnju i stocarstvo, pa mi bre uvozimo paradajz, krompir, jagode, luk, nase jabuke idu za rusiju a mi u marketima kupujemo jabuke iz poljske, meso kome rok u EU istekne se uvozi u Srbiju i produzava mu se rok na jos 6-9 meseci,
    malina se kupi u Srbiji za 1 „evro“ a prodaje za 20 po skandinaviji, tako da Srpski seljak koji je od pamtiveka bio stub nase zemlje i nase drzave vise nema nikakve sanse.

    • Žarko, ne da si u pravu, nego si bio „nežan“! Srbiji su oteli 70% mineralnih sirovina (Kosovo), sada se radi na tome da nam otmu i Zeolit iz okoline Loznice (procenjen, ne na stotine, već na hiljade milijardi dolara). Dolazi Rio Tinto – jedan od vodećih svetskih robovlasnika! Sprema se prodaja vode, NIKO živi ne diže glas što 1. Septembra naše zemljište mogu da kupe stranci! Elektroprivreda i Telekom, uz Aerodrom Beograd…i NIŠTA više nije u našim rukama! A staro pravilo: Čija zemlja, toga i država! Pa razmisli. Umesto da se pozajmmljene milijarde ulože u onošta nam je dragi Bog dao: Zemlju, poljoprivredu, stočarstvo. U navodnjavanje i protivgradnu zaštitu….te pare su otišle u džepove nekih…ne bi da ih imenujem (niti da im određujem prideve, jer toliko crnog prideva za njih nemam). Na žalost, živimo (ja ne, ali kao i da sam tamo, jer sve osećam, jer nisam od kamena, a na žalost, nije me majka rodila ludog, pa da provedem život u veselju) u izdanoj i prodanoj zemlji!

  3. I zaista je teško objasniti suptilne metode porobljavanja ovog naroda. I u tome je velika razlika između Slovena i Anglo-Germana (Anglosaksonci su samo jedno pleme Germana). Oni su predatori i pljačkaši. Sloveni se dižu, tek kada su životno ugroženi. Anglo-Germani planiraju na dugačak rok. Na više stoleća. Sloveni, zbog svoje kulture žive danas i ovde…i nemaju običaj da planiraju na dugačak rok. Zato smo izloženi neprekidnoj analizi i prilagođavanja taktike. I ceo sukob civilizacija se svodi na to: Jedni su ogromni i jaki, ali inertni i skloni manipulaciji. Drugi su predatori i samo vrebaju priliku da nam nešto otmu. Cepanje Slovenskog korpusa, religijom, ideologijama, insistiranjem na razlikama, do okretanja Slovena protiv Slovena je vrhunac. I osnovni cilj. Treba svet gledati šire od sopstvene nacije. Mnogi to, jednostavno nisu u stanju! Rekoh koji je osnovni cilj, ali krajnji, ultimativni cilj je UNIŠTENJE SLOVENA! Ili bar ovoga kakve nas poznajemo!

    • Osnovna stvar je u činjenici da bogati kradu i biokapacitete i resurse siromašnima i da se cela priča svodi na nehuman odnos prema siromašnima i smanjenje populacije kroz umiranje siromašnih. Pođimo od „ekološkog otiska“ ( zemlja i voda potrebne da se održi potrošački standard određenog dela populacije uz korišćenje tehnologije svojstvene toj populaciji) i on određuje potrebne hektare za trošenje prirodnih resursa, proizvodnju i odlaganje otpada. Nisam sigurna, ali mislim da kao čovečanstvo trenutno imamo „overshoot“ preko 20%, što znači da konzumiramo preko 20% više zemlje i vode više nego što zemlja može da pruži. Kako je to moguće, pa tako što u tom ekološkom dugu bogati učestvuju sve više na uštrb siromašnih. I siromašni nemaju načina da se izbore za resurse jer bogate zemlje štite svoje resurse carinama, subvencijama proizvoda i slobodnom trgovinom u kojoj uvezu 100 tone nečega a izvezu bar 80 tona tog istog po duplo većoj ceni. A uz sve navedeno bogai ti kroz subvencionisanje nekih štetnih istraživanja koja velikim korporacijama donose profit ali uništavaju i prirodu i ljude.

      Zatim npr, bogati se uglavnom hrane mesom a 56% svetske proizvodnje mesa otpada na siromašne koji mnogo manje konzumiraju meso. A proizvodnja mesa zahteva 2 do 4 puta više zemlje . Ovde vam je jasno koj aje korist Tenisa d adođe u Srbiju i koliko nas Vučićeva vlada pretvara u siromašnu koloniju.

      • Иду они много даље од заштитних царина. Ђан Перкинс у књизи „Економски плаћени убица“ (The economic hitman) описује како су он и остали 60-тих и 70-тих година за интересе америчких корпорација поткупљивали људе на положајима у средње- и јужно-америчким земљама, да би закључили велике послове, по правилу непроизводне, инфраструктурне који не повећавају производњу али зато задужују земљу. Новац иде од банкстера у земљу да се плате корпорације, тј. банкстери, који добијају новац назад са каматом. Земља доспева у дужничко ропство, по чему сви њени ресурси постају јефтина роба за банкстере, који праве екстра профите. Део операције је увек и ЦИА, која активно помаже у корупционом процесу и, у случају да се на путу нађе неко кога не могу да купе, организује уклањање истог. Успут, и сасвим логично, директор ЦИЕ (као и ФБИ) је по правилу нако из банкстерског света (садашњи директор ЦИА, Вреј, је адвокат који је заступао компаније Форћун 100, укључујући Монсанто, контролисан од стране Ракафелера, Кока Колу, чији је већински власник Ворен Бафет, Шеврон, опет Ракафелери, Џенерал Моторс, са Ротчајлдима, Ракафелерима, Морганом, који такође имају интерес и у претходним компанијама, итд. генерално друштво које поседује Федерал Ризерв). Власништво и контрола корпорација од стране банкстера је скривена компликованим, често вишестепеном хијерархијом инвестиционих фондова кроз које они пласирају свој новац (у случају приватних компанија, као Венгард, и немају обавезу да објаве власничку, тј акционарску структуру). Сви људи на кључним положајима у влади САД су у њиховом џепу, као и мала армија мање важних. Најлепши део је што за све то плаћају порески обвезници, јер велики део дуга владе САД – тренутно преко двадесет билиона долара, око две трећине унутар САД – је дуг банкстерима, који само на име камате убиру стотине милијарди долара годишње.

        Уколико тог неког на путу није могуће уклонити операцијом ограниченог обима, користи се или обојена револуција, или војна интервенција. Ми смо имали сва три, да би завршили са корумпираном владом. И не израбљују они сиромашне, они их чине сиромашним израбљивањем, то је део шеме. Индија је пре колонизације Енглеза била највећа светска економија, да би после њих била међу најсиромашнијим земљама света. Нејм ов д гејм ис профит, натинг персонал…

        • Vas dvoje ste puno toga rekli. Potpuno tačno. Jedino bih dodao da pljačka i okupacija nije jednodimenzionalna, već komplikovan, multidisciplinarni projekt. Ljudi su skloni da obrate pažnju, ponekad samo na pojedinačne manifestacije. Međutim, što šire gledamo, utoliko je stanje pogubnije. Svi su, na neki način u „kolu“:politička mafija, farmomafija, banksteri, vojna industrija i trgovci smrću, multinacionalne kompanije, GMO lobi, LGBT lobi…sve je to isprepletano. I tek u ukupnom gledanju možemo dobiti približnu sliku.

          • Битно је разумети где је глава, а где реп. Глава су банкстери, који поседују или контролишу корпорацијски свет, који укључује и војну индустрију, фармаколошку, наднационалне компаније итд. Исто важи за невладине организације свих врста, које су само размрежавање УСАИД и НЕД-а, које под плаштом „ширења демократије“ обезбеђују интересе банкстера. Амери имају занимљиву дефиницију активности НЕД-а, која каже да он „обавља легални део илегалних операција ЦИЕ“. То сасвим довољно говори о његовој легалности..

  4. Prvo da pohvalim novi dizajn sajta. Mnogo je preglednije. A i vizuelno odlično izgleda. Sada o temi. Autorka je odlično uočila svetska kretanja. U vreme bipolarnog sveta, do raspada SSSR-a, „Zapadu“ je bio potreban izlog kojim bi opčinili „zabludele“ iz Komunističkog bloka. Tada je, recimo, u Zapadnoj Evropi postojao jak socijalni sistem (zdravstvo, državni stanovi, plate,). Bilo je to „zlatno“ vreme za narod Zapadne Evrope. Nestankom SSSR-a i Komunizma, nestala je i potreba za „izlogom“. I maske, polako padaju. Sve restriktivniji zakoni i nestanak socijalne države na Zapadu je u toku. A Srbija, kao da smo svi Koštuničina deca, pa smo „neobavešteni“, opet krenula u pogrešnom pravcu. EU je Anglo-Germanski projekt, sa ciljem urušavanja tradicionalnih Evropskih država i prenošenja suvereniteta na Brisel (čitaj: Neizabrane birokrate u službi svetskih bankstera). A mi se baš tamo uputili. Propaganda Unije u Srbiji je izuzetno jaka. Nije ni čudo – Fond za „promociju EU“ je veći od svih fondova za pomoć državama EU u krizi! I pored toga, narod instinktivno oseća da tu nešto smrdi i još uvek je značajan deo naroda protiv toga. Siromaštvo Srbije je uzrokovano, direktno, korumpiranim vlastima (svim, od pada Komunizma do danas) i uticajem nedobronamernih MMF-a i Svetske banke (Razumljivo: Oni su privatne institucije sa jedinim ciljem stvaranja profita) i dvolične EU!

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime