Slika Skupštine Srbije posle konačnih rezultata korona-izbora

0
1332
Karikatura: Predrag Koraksić-Koraks

Parlament na respiratoru

  • Nikada ranije nisu se održali parlamentarni izbori s ovako malom izlazlošću;
  • Nepoverenje i otpor prema Vučiću širi se, ali ne može istovremeno zahvatiti celu Srbiju. Prirodno je da sve krene iz urbanijih sredina ka provinciji pre svega zbog slobodnijeg pristupa medijima i boljoj razmeni informacija. Zbog bolje informisanosti građana. U provinciji Vučić sprovodi potpunu cenzuru, kontrolu i blokadu informacija;
  • U suštini, imamo jednopartijski parlament i kao takav je, po definiciji, nelegitiman. Mala izlaznost samo pojačava ovu konstataciju, činjenicu i dijagnozu.
  • SPS se birača oduvek seća samo na izborima, a posle toga su im lične privilegije jedino bitne. Njima birač treba samo zarad sticanja kapitala za podelu plena i vlasti. I tako to traje od 1944. naovamo, preko njihovih preteča, ideoloških i antidemokratskih;
  • Eto nama i Čede i ostalih sa spiska luzera već za mesec-dva dana, da pričaju iste priče, čim se izborni rezultati zaborave. Oni su zapravo idealna roba za vlastodršce u Srbiji: nikako ne ugrožavaju vlast, a dobri su pljuvači ozbiljnih protivnika vlasti. Rade ko džuboks i samo skupljaju prašinu;

Parlamentarni izbori u Srbiji koji su isključivo voljom vlasti održani u jeku svetske epidemije virusa „Kovid 19“ doneli su velika iznenađenja, ali posledice koje su izazvali na političku klimu ne mogu biti dalekosežne. Sve krupne uzročne razorne i štetne poteze Vučićev režim je već oktroisao i sprovodi ih, pa ništa epohalno, a novo, nakon ovih izbora nije viđeno. Neke bitne izborne stvari, desile su se, uglavnom, u drugom i trećem planu, što ih ne čini beznačajnim, naprotiv.

Iako su izbori održani još 21. juna, konačne rezultate čekali smo sve do 5. jula, što tehnički gledano ne bi bilo problematično da je RIK saopštio kompletne rezultate sa svih neosporenih biračkih mesta, a šta je mogao – da je hteo. Međutim, RIK je izabrao da ćuti, što se ne može opravdati ni zakonskom ni profesionalnom obavezom. Osobito sumnjivo bilo je to što se sve do saopštavanja konačnih rezultata nije mogao čuti zvaničan podatak o broju izašlih birača i procentu nevažećih listića, što je mnogima bio važan podatak imajući u vidu posebnost ovih izbora. Jer, na ovim izborima nije se merila samo snaga učesnika, nego se odvijao svojevrsni referendum o suštinskom legitimitetu vlasti i državnog aparata, pa samim tim, tumačenje izborne volje dela biračkog tela zavisi od odnosa glasajućih i neglasajućih birača, kao i broja nevažećih listića. To ćutanje RIK-a, međutim, izgleda da je izazvano panikom fušerisanja, a ne potrebom da se neki ozbiljni podaci prikriju. Ovo što je objavljeno pre nekoliko dana nije moralo da se krije, pod uslovom da u međuvremenu nije učinjeno ozbiljno, frontalno, kapitalno falsifikovanje izbornih rezultata kroz izbornu krađu – što nije nemogućno. Naprotiv, ovoj vlasti patološki pervezno pristaje da krade izbore. To joj toliko priliči i toliko je komplemtarno s njenom prirodom da bi prosto neverovatno bilo da se nije dogodilo.

Konačni rezultati korona-izbora

Elem, RIK nam je saopštio da je od 6,584.376 birača glasalo 3,221.908, ili 48,9 odsto i da je nevažećih listića bilo 118.155 ili 3,7 odsto. U poređenju sa svim ranije odžanim parlamentarnim izborima to jeste pad od nekoliko procenata izlazećih birača, ali sigurno ne može biti reči o očekivano visokoj pobedi bojkotom. Međutim, taj podatak ne može se posmatrati samo tom, jednostavnom, optikom jer notorno nedemokratska, apsolutistička predizborna atmosfera onemogućila je slobodan izbor biraču, oduzela je mnogim biračima slobodu da odluče čak i o tome da li da izađu, ili ne, na izbore. Mnogi birači u manjim sredinama nisu smeli u bojkot, jer su se plašili naprednjačke odmazde nakon izbora, a na samim izborima glasali su raznoliko, od poništavanja listića (na šta ukazuje duplo povećan broj uobičajeno nevažećih listića) do glasanja za „manje zlo“. No, čak i s ovakvim rezultatom, legitimitet vlasti značajno je okrnjen kako zbog činjenice da većina nije učestvovala na izborima, i da je i matematički dokazano da je manjina u Srbiji izabrala vlast koja će da vlada većinom, tako i zbog okolnosti da nikada ranije parlamentarni izbori nisu održani s ovako malom izlazlošću. Imajući u vidu da Narodna skupština, po našem Ustavu, ima tu najširu, najveću sveopštu vlast iz koje proizlaze sve druge, da na njoj počiva demokratski postulat o suverenitetu građanina i zakonomernost da politička volja većine utiče na ambijent i čini ga demokratskim ili nedemokratskim – može se konstatovati da sadašnja Skupština taj legitimitet nema.

Da Vas podsetimo:  ŽIVOTNI VEK SRBA PRODUŽEN: U ovom okrugu se živi najduže, a evo gde najkraće!

Ona ne može imati legitimitet i zbog izborne matematike proizašle iz ovakvih izbora. Nakazni izbori stvaraju u nastavku svojega dejstva nakazne posledice. I na ovom primeru vidi se koliko je bio u pravu Valtazar Bogišić kada je osavremenio drevno pravilo kroz izreku – „Što se grbo rodi – ni vrijeme ne ispravi“. Naime, u ovakvoj skupštini Vučićevi naprednjaci imaće 188 od 250 poslanika, što je 75 odsto njenog saziva (na izborima su dobili „samo“ 60 odsto podrške). Od drugih partija u njoj će se naći još SPS (32 mandata), poslanici Aleksandra Šapića (11), Savez vojvođanskih Mađara (9), Zukorlićevi i Ugljaninovi poslanici (4 i 3), i Albanska demokratska alternativa (3). Mađari, Bošnjaci i Albanci, a ukupno će ih biti 19, poslanici su nacionalnih manjina i imaju specifičan položaj u našem izbornom zakonodavstvu. Međutim jedina parlamentarna opozicija, barem formalno, mogli bi da budu SPS ili Šapićevi poslanici, dve grupacije koje će se međusobno potući do smrti boreći se za Vučićevu naklonost. U suštini, ovo je jednopartijski parlament i kao takav je po definiciji nelegitiman. Mala izlaznost samo je pojačala ovu konstataciju, činjenicu i dijagnozu i to se ne da sakriti, već štrči da uočljivije ne može biti.

Duboki raskol društva

Konačni rezultati, gledajući rezultate izlaznosti pre svega, ukazuju i na duboku podeljenost u društvu i na razlike u političkoj volji srpskog biračkog tela. Iako je u proseku glasalo skoro 49 odsto, postoje velike razlike u izlaznosti birača po mestima. Vidljivo je da urbanija mesta, veliki gradovi beleže nižu izlaznost, a da manje sredine baštine suprotnu praksu, što je sredina urbanija procenat izlaznosti pada.

Izlaznost u Beogradu iznosila je samo 38,3 odsto, ali u tom zbiru najveću izlaznost beleži Lazarevac, gradska opština udaljena 60 kilometara od Beograda, sa 63 odsto izašlih. Prigradske opštine beleže izlaznost od 43-50 odsto, dok prave gradske opštine pokazuju drukčije rezultate: Stari grad-28,3; Savski venac-30,5; Vračar-30,7; Zvezdara-32,1; Palilula-34,3; Novi Beograd-35,6; Voždovac-35,7 odsto.

Izlaznost u Vojvodini bila je 50,3 odsto, u Šumadiji i Zapadnoj Srbiji 53,5, a Južna i Istočna Srbija zabeležile su prosečnu izlaznost od 52,7 odsto. Veliki gradovi, pak, beleže drukčije rezultate: Subotica 44,3, Zrenjanin 40,4, Pančevo 46,8, Novi Sad 42,5 odsto. Niš 42,4, Zaječar 39,5, Smederevo 44,1, Kraljevo 48, Čačak 45, Užice 47,5, Jagodina 42,4, Kragujevac 45, Valjevo 47,4 i recimo jedini izuzetak Kruševac, Bratislava Bate Gašića, u kome je glasalo 53,6 odsto građana, sa ili bez podrške BIA-e. Broj nevažećih listića u Vojvodini i Šumadiji bio je oko 4 odsto dok je u Beogradu i na jugu Srbije 3,4 odsto.

Da Vas podsetimo:  OBNAVLJA SE RODNA KUĆA VOJVODE VUKA: Srpskog ratnika koji je poginuo na Kajmakčalanu meštani zavičaja ne zaboravljaju!

Ovi podaci mogu biti značajni i indikativni za mnogo štošta. Nama se čini da jedino stabilno pokazuju ozbiljno urušavanje podrške koje birači imaju u Vučića, i ovaj trend vidljiv u velikim i urbanim gradovima slediće manje sredine u dogledno vreme. Nepoverenje i otpor prema Vučiću širi se, a ne može istovremeno zahvatiti celu Srbiju. Sasvim je očekivano da krene iz urbanijih sredina ka provinciji pre svega zbog slobodnijeg pristupa medijima i bolje razmene informacija, zbog bolje informisanosti građana. U provinciji Vučić sprovodi potpunu cenzuru, kontrolu i blokadu informacija.

Luzeri korona-izbora

Osim građana i budućnosti Srbije koji neće toliko štete pretrpeti konkretno od ovih izbora koliko od permanentne zločinačke, monstruozne, fašistoidne Vučićeve tiranije, od izbora su nastradali tzv. politički subjekti. Neposredni luzeri su takozvane opozicione stranke koje su na izborima učestvovale, a nisu uspele čak ni da pređu smanjeni, mizerni cenzus od tri odsto. A među takvima bilo je čak i „junaka“ koji nisu uspeli da osvoje broj glasova potreban za kandidovanje na izborima.

Najkvalitetnije se olupao Sergej Trifunović sa svojom kvazipartijom Pokretom slobodnih građana koji je isprosio 50 hiljada glasova ili 1,6 odsto, tek pola cenzusa. A odmah za njim totalno je propao En-Dži-Ovski maskenbal pod imenom Ujedinjena demokratska Srbija. Ove političare s koca i konopca okupila je američka ambasada za projekat „Tri u jedan“: da poklone Vučiću legitimitet, da ubace klin u točak istinske opozicije, i da miniraju i detoniraju Demokratsku stranku. Tu se se obreli Čanak i pajtaši, Čomić i AFŽ, ortačko društvo Đurišić-Konstatinović i pretežni deo branitelja Montenegrina od srpske hegemonije i okupacije.

Propao je i Šešelj, „Metla“ i Radule sa po dva odsto, kao i Velja Ilić sa 0,25 i njegov petooktobarski kompanjon Čeda sa 0,3 odsto. Pokret „Jedan od pet“ osvojio je epohalnih 0,6 odsto. Međutim, to što je Čeda osvojio toliko glasova da svakom drugom, časnom čoveku ne bi palo na pamet da bilo kome o bilo čemu čita lekcije – ništa ne znači. Eto nama i Čede i ostalih sa ovoga spiska već za mesec-dva dana, da pričaju iste priče, čim se izborni rezultati zaborave. Oni su zapravo idealna roba za vlastodršce u Srbiji: nikako ne ugrožavaju vlast, a dobri su pljuvači ozbiljnih protivnika vlasti. Rade ko džuboks i samo skupljaju prašinu.

Sa Pokretom slobodnih građana, na žalost, stvari stoje mnogo ozbiljnije. Njegovo vođstvo je veoma odgovorno jer su slepo, sasvim glupo, doneli odluku da učestvuju na izborima i na taj način duboko razočaraju i iznevere svoje pristalice. Njihovi „fanovi“ nisu ostrašćeni i čvrsto vezani stranački birači, već su to kritički misleća bića, slobodna od svake obaveze, pa i one da budu vezani za bilo koju stranku. Ali, ta politička bića vrlo dobro znaju šta jeste, a šta nije ispravno i dobro, a Sergej i ekipa pokušali su da ih nasamare i prevare. Međutim, niti je ta prevara bila svesna niti je mogla da prođe i zato je jedino dobro u ovoj stvari to što građani još jednom mogu da se uvere da svaki adhok pokret, organizacija štapa i kanapa može da akumulira energiju i pokaže snagu, ali ne može da dâ rezultate. Nema ozbiljnog političkog rezultata bez ozbiljne političke stranke, odnosno nema ozbiljnog demokratskog društva bez ozbiljne demokratske stranke, jake stranke koja nije liderska. Međutim, izbori nisu samo politički proces, oni su i tehnički izazov i ko nema snage da operativno iznese izborni proces, nema šta da traži ni u političkom procesu. Valjalo bi da Sergej Trifunović ostavi srpsku politiku dovoljno dugo dajući joj vremena da ozdravi. Ako se njome i dalje bude bavio, to joj neće pomoći. Naprotiv. Mada, istine radi, nije on u tom pokretu jedini odgovoran, treba strepeti da će tamošnji mozgovi opet naći nekog Sergeja da sve upropasti…

Da Vas podsetimo:  DIJANA I GORAN SE IZ BEČA VRATILI U SELO NA KOSMETU: Sada pomažu starijima, a želja im je da ostanu na ognjištu!

A valja pomenuti još dvojicu genija srpske politike, gradonačelnike Šapca i Paraćina Nebojšu Zelenovića i Sašu Paunovića. Da podsetimo, ovaj tandem naneo je prvi udarac bojkot-opoziciji posle čega je ta ideja smrtno razblažena. Da su bili barem delimično ubitačni prema Vučiću kao što su dejstvovali prema opoziciji ne bismo ih pominjali. Ali Vučić je Paunovića razorio u Paraćinu i osvojio apsolutnu većinu, a Zelenović se u Šapcu sakrio iza epidemije pa SNS čeka sa preuzimanjem vlasti neko vreme. Obojica su doživeli fijasko na izborima, ali su se pokazali kao razorno oruđe za razbijanje opozicije.

Parlamentarna „opozicija“

A u parlamentu, nelegitimnom, jednostranačkom, boraviće 32 poslanika Dačićevog SPS koji je uspeo da lojalnom saradnjom sa Vučićem svede podršku svojoj stranci od 570.000 glasova 2012. godine, na sadašnjih 334.000. Osam godina Dačić kontinuirano gubi podršku birača i to naplaćuje učešćem u vlasti. Njegovi birači od tog učešća nemaju velike koristi, što se nedvosmisleno vidi masovnim osipanjem, ali rukovodstvo SPS ima veliku korist i ogroman profit od takve politike. SPS se birača oduvek seća samo na izborima, a posle toga su im lične privilegije jedino bitne. Njima birač treba samo zarad sticanja kapitala za podelu plena i vlasti. I tako to traje od 1944. naovamo, preko njihovih preteča, ideoloških i antidemokratskih. Ukoliko im Šapić, atraktivni mlađi, novi političar ne preuzme rolu omiljenog koalicionog partnera srpskog Nerona koji ne samo da može nego i voli da bude sa svima pod uslovom da ti drugi ne dovode u pitanje njegovu apsolutnu moć i vlast. Vučiću bi itekako prijalo da malo promeni glavnog partnera, koalicionog, tek da stvori još jedan privid da će nešto biti bolje od onoga kako jeste. Treba mu neka nova ikebana, fikus ili ambalaža i Šapić se tu ne bi femkao. S druge strane, sigurno je da se od SPS ne može očekivati da postane istinska demokratska opozicija jer su oni antidemokratska kasta za vršenje vlasti. To im je jedina svrha postojanja.

Slavko Živanov
Izvor: Između sna i jave

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime