Slovenija – nemačka kolonija?

0
1355

ljubljana

Nakon pljačke slovenačkih građana u iznosu od 10 milijardi evra putem prodaje „finansijskih derivata“ u rangu smeća, evro–atlantski partneri rangirali su i samu Sloveniju na korak do smeća i ogoljeno joj isporučili imperijalne zahteve. U nastojanju da građane poštedi statusa repro–materijala zapadne neoliberalne ekonomije, nova slovenačka vlast razvija dinamičnije i raznovrsnije odnose sa Rusijom.

Ideja ujedinjenja Evrope prepuštena je kapitalu

Proces pridruživanja Slovenije EU formalno je počeo u leto 1993. godine zaključivanjem Sporazuma o saradnji. Nakon 11 godina — Slovenija je 1. maja 2004. postala članica EU. Pre toga je održan referendum na kome se za članstvo u EU izjasnilo više od 86% građana, i time pokazali saglasnost oko važnog nacionalnog pitanja.

Privlačnost Evrope za Slovence tumači se činjenicom da se Evropa do 1990. godine ujedinjavala politički i socijalno, gde su narodi sarađivali radi ujednačavanja razvoja, i na taj način postajala sve snažnija pred istočnim blokom. Kada je taj blok nestao, ujedinjenje Evrope preuzeo je kapital. Prestao je motiv društvenog ujedinjavanja naroda unutar EU,a dojučerašnji partneri su postali konkurenti. Nestaje solidarnost i otvara se put brojnim neravnotežama i krizama.

Kao najkrupniju posledicu ove promene, slovenački sociolog Rastko Močnik vidi u promeni koncepcije EU. Umesto zajedničke privrede na približno istom razvojnom nivou na delu je koncepcija unutrašnje kolonije. Razvijene privrede kao što su Nemačka, Francuska ili skandinavske zemlje, stvorile su unutrašnje kolonije u mediteranskim južnim zemljama do kojih imaju privilegovan pristup. Na osnovu statističkih podataka Močnik smatra da je Slovenija kolonija svoga privilegovanog spoljnotrgovinskog partnera — Nemačke.

Slovenija je zapadnoj političkoj eliti mnogo značila u propagandnom smislu,kao prva bivša socijalistička zemlja Evrope koja je na putu evro–atlantskih integracija. Zato je eliti trebala slika „zvezde u usponu“, te joj se nije žurilo da ovlada slovenačkim kapitalom. Istovremeno, Nemačkoj je verovatno bilo važnije da izađe na Jadran.

Sa druge strane, početak procesa tranzicije su osmišljeno vodili „stari kadrovi“ nastojeći da očuvaju elemente socijalno odgovorne države. U rezultatu, Slovenija je početkom devedesetih zadržala kontrolu nad kapitalom u ključnim preduzećima i domaćim bankama. Razvijala se uspešno raspolažući svojim kapitalom na osnovu relativno jasnog javnog konsenzusa i koristeći početne privilegije evro–atlantskih integracija. Pre svega, povećavajući izvoz u EU, sve do momenta kada se odrekla svoje valute i od 1. januara 2007. godine postala članica evrozone. Tada se prekida veza između slovenačke izvozne privrede i Narodne banke Slovenije koja je dotle vodila monetarnu politiku u korist izvoznika. Izvoz u zemlje EU počinje da stagnira a na značaju dobijaju tržišta bivših jugoslovenskih republika, pre svega srpsko.

Da Vas podsetimo:  OTKRIVENA ŠOKANTNA ISTINA: Nisu Kosovo oteli zbog demokratije nego zbog ovog – EVO ŠTA JE SAKRIVENO

Dežela potkopana po islandskom modelu

Gubeći strpljenje sa „starim kadrovima“ — kao što je to prof. dr Jože Mecinger, prvi ministar ekonomije u „razdruženoj“ Sloveniji — jer su se zalagali za umerenu privatizaciju i očuvanje socijalne države, evro–atlantski partneri pomažu da pred ulazak u EU na vlast dođe provereni „patriota“ , ratni ministar odbrane novostvorene države, Janez Janša sa svojom Demokratskom strankom Slovenije.Sa njim dolaze i „novi kadrovi“ globalizovani ideologijom američkog tipa kapitalizma.

Dovođenjem „patriote“ olakšana je prevara naroda. Prevara je osmišljena tako što je podešeno da kamate na bankarske kredite budu niske i stabilne, a istovremeno se na tržištu pojavljuju belosvetske hartije od vrednosti koje su „garantovale“ dobit i do 30%. Uz to, Janez je uspostavio radikalne neoliberalne mere kao što je ubrzana privatizacija. U takvim uslovima građani su se počeli zaduživati kod banaka da bi kupili hartije od vrednosti a direktori i menadžeri da bi kupili „svoja“ preduzeća.

„Svi su uzimali kredite, da bi brzo došli do bogatstva, a onda je to virtuelno bogatstvo u (globalnoj) krizi propalo, a krediti su ostali. Na taj način je Slovenija ušla u krizu. To se vidi po zaduženju zemlje. Ne mislim na javni dug, nego nazaduženje zemlje koje je krajem 2005. bilo ravno nuli, a krajem 2008. oko deset milijardi evra. Tvrdim da smo tako deset milijardi evra bacili u đubre. Iz smeća su to probrale strane banke kojima sada dugujemo taj iznos.“ — ovako je u najkraćem uzrok sadašnje krize u Sloveniji objasnio Jože Mecinger („Evropa kao bivša Jugoslavija“, intervju, Vreme, 10. 11. 2011).

Tražnja za kreditima bila je euforična i obimna, toliko da su se zbog toga domaće banke počele zaduživati kod stranih banaka. Početkom 2007. lihvari zaključuju da dužničku omču treba polako pritezati. Kamate na odobrene kredite počinju neprekidno rasti sve do kraja 2009. godine. U teško rešivom problemu su se našli svi koji su se zaduživali, uključujući i slovenačke banke. Nova ljubljanska banka je doživela krah 2008. godine — kako ističeDušan Kovačev— „u svetskom finansijskom pokeru s finansijskim derivatima. To je prelomna tačka razvoja evro–atlantske Slovenije.“ ( „Pouke evro–atlantskog blagostanja Slovenije“, Fond „Slobodan Jovanović“, 10. 6. 2013).

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: EU NIJE EVROPA, SAD NISU AMERIKA

Prevara i glad u bivšem raju

Čitaoce u Srbiji podsećamo na najavljenu reformu finansijskog tržišta sa uvođenjem finansijskih derivata u igru. Slovenci su brzo, ali ipak prekasno shvatili da su prevareni. Za razliku od građana Srbije, nisu se ustručavali da masovno izađu na ulice i uzvikuju: Svi ste vi lopovi! Mi smo gladni!

Ključna pouka slovenačkog putešestvija je zapažanje Kovačeva da su najvažniji problemi koji se sada dešavaju Sloveniji začeti u periodu između početka pregovora pa do punopravnog članstva ove države u EU. Zato ima smisla zahtev opozicije u liku Vojislava Koštunice da se narod na referendumu pita da li uopšte želi da otpočnu ti pregovori.

Hrvatski analitičar Jurica Pavičić dolazi do istog zaključka u slučaju pridruženja Hrvatske Evropskoj Uniji.

„Hrvatska je otkrila kako je EU u dobroj meri batina — bez mrkve. Mit o beskrajno berićetnim EU fondovima i nepreglednom tržištu koje treba pokoriti u prvih su se šest mjeseci pokazali upravo kao — mit. Tijekom pregovora, Hrvatska je morala donijeti niz jako osetljivih i za vlastitu ekonomiju štetnih odluka, od odricanja od ribolovne zone, preko uništavanja škverskih dokova i privatizacije koje će jednu od samo dvije hrvatske sofisticirane industrije vjerojatno pretvoriti u grozd malo većih radionica s troznamenkastim brojem uposlenih. Sve to je napravljeno da bi zakoračili u Diznilend.“ („1. siječnja 2014. svi naši snovi su propali. Što sad?: Hrvatska kolektivna depresija“; Jutarnji list, 25. 12. 2013).

Posle Janšinog uvođenja liberalnog koncepta kroz nekontrolisan protok kapitala, forsiranje prezaduženosti, donošenja brojnih zakona u korist kapitalista, širom su otvorena vrata za ekonomsko porobljavanje Slovenije. Malo ih je pritvorila umerenija socijal–demokratska vlada premijera Boruta Pahora (2008–2012). Imperijalni je diktat da Slovenija kao država proda sve svoje udele u preduzećima i bankama i tako se odrekne mogućnosti i najmanjeg uticaja na njihovu dalju sudbinu. To je razlog što posle Pahora ponovo dolazi Janez Janša i nastavlja sa daljim uvođenjem neoliberalističkih mera. Dodatno stvara uslove za rasprodaju slovenačkih javnih preduzeća. Ona su najslađi zalogaj finansijskih lešinara, jer su uglavnom monopolistička i njihova kupovina ne nosi nikakav rizik, a garantuje veliki profit. Istovremeno, umanjuje prihode i moć države–žrtve.

Da Vas podsetimo:  Pokazuje li valuta čije je Kosovo? Dinar kao devizno sredstvo plaćanja na KiM

Masovni protesti naroda sprečili su ovog neskrivenog agenta stranog kapitala da dovrši mandat. U februaru 2013. za predsednika vlade biva izabrana Alenka Bratušek. Ona bi nastavila reforme u pravcu stvaranja države blagostanja, ali su sada prilike mnogo teže. Svi makroekonomski pokazatelji privrede su nezadovoljavajući. Zaduženost ogromna (preko 61 milijardi dolara na kraju 2011), porast broja nezaposlenih (185.000), smanjenje nataliteta, posrnule banke i privreda, zaustavljen dotok i natprosečni odliv kapitala evropskih banaka koje rade na tlu Slovenije…

Slovenija se na američkom tržištu novembra 2013. zadužila 3,5 milijardi dolara emitujući desetogodišnje obveznice kako bi sprečila „evropsku pomoć“ i nastavila samostalno da rešava svoje probleme. Ali „šta i kako posle statusa ‘otpada’“, kao što se u naslovu svoga članka pita i Marina Raguš (Fond strateške kulture, 31. 6. 2013).

Istočna nada?

Slovenija je svesna važnosti ruskog tržišta i značaja ruskih investitora, kako za sadašnju privrednu situaciju u kojoj se nalazi, tako i u budućnosti. U Moskvi je slovenačka premijerka Alenka Bratušek 10. decembra 2013. pozvala ruske poslovne ljude da ulažu u Sloveniju — u okviru neophodnog procesa privatizacije državne imovine.

Tom prilikom je naglasila kako je važno da dođu strateški partneri sa dugoročnim interesom, takvi koji će dalje razvijati kupljena preduzeća.

Ovaj uslov, koji na prvi pogled izgleda toliko logičan da ga je i nepotrebno pominjati, sadrži u sebi veliku razliku između investitora, makar svi oni bili stranci. Istovremeno pokazuje da se od ruskih investitora očekuje da se ne ponašaju kao investitori koji dolaze iz zemalja „kazino kapitalizma“. U praksi to znači sledeće: 1) Da se ponašaju kao vlasnici preduzeća kojima je važna njegova sudbina, a ne kao vlasnici kapitala čiji su ciljevi kratkoročniji i odnose se na povećanje vrednosti deonica i ubiranje dividende. 2) Da radnike ne pretvaraju u radnu snagu i ne prenose proizvodnju 3) Da ne učestvuju u stvaranju „finansijskih proizvoda“ koji čine virtuelno bogatstvo i obično služe prevarama.

Na poziv gošće–premijerke, premijer Rusije Dmitrij Medvedev je odgovorio da ruski investitori mogu da uzmu učešće u privatizaciji u Sloveniji i da Rusija ima mogućnosti da poveća investicije u Sloveniju.

Nadajmo se uspešnoj saradnji dva slovenska naroda.

Časlav Kuzmanović / Fond strateške kulture

like-button.net here

wordpress-themes.org here

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime