Slovenski toponimi na Balkanu pre dolaska Kelta

0
603
Foto: printscreen

Nestor je smatrao stare Ilire za Slovene. Sad se javlja osnovno pitanje: na koji je narod mislio Nestor pod nazivom Vlasi. Ako pođemo za poreklom reči Vlah, naćićemo da je ista identična sa rečima Välsche, (Velše), Vallon, Galle, Galate, Kelte, Celte i otuda značenje Kelti. Okolnost, da Sloven kasnije prenosi ime na Itale, Rimljane i još kasnije na Vlahe koji sebe same nazivaju Remanu, u pluralu Remeni, dolazi otuda pošto su u Severnoj Italiji živeli Gali (Kelti). Još danas, kod slovenskog življa u Ilirikumu nose ime starьій vlahъ, Stara Vlaška, dva okruga, jedan na mestu graničenja Dalmacije, Hrvatske i Bosne, a drugi u sred Srbije i Bosne na Ibru, na gornjoj Moravi i Drini, ime koje im je ostalo od keltskih Skordiska, koji su nekada naseljavali oba predela [Strabon L. VII. Ptol.II 16].

Ako se nakon utvrđivanja prvobitnog značenja reči Vlah vratimo Nestoru i ako uporedimo sva navedena mesta o rasprostranjenosti Slovena u predelima Dunava. moramo priznati, da je Nestor u nedostatku drugih izvornih informacija imao u vidu tradiciju o pomeranjima Slovena na Dunavu koje su potisnuli Kelti, ali da nije pravilno odredio vremenski period, već da je zaveden rečju Vlah pa je napravio zbrku sa kasnijim vlaškim, avarskim i mađarskim pobunama. To neće začuditi kod pisca XI veka na severu. koji samo fragmentarno niže, bez učenosti i kritike nepoznate nnformacije preuzete iz starijih vremenskih perioda u duhu starog vremena. Ali da on želi da pomeri period nastanjivanja Slovena u Ilirikumu i njihovo delimično proterivanje iz istog u predhrišćanski period, vidi se iz toga, što im postavlja za učitelja u Ilirikumu apostola Pavla, a u Rusiji apostola Andreja. Na isti način počivaju kod Kadlubeka mračne i pobrkane sage, nigde zapisane, o pradomovini Slovena u Panoniji na Dunavu itd, koje vode poreklo na osnovu seobe naroda izazvane od strane Kelta (Vlaha) u predhrišćanskoj epohi. Uostalom, ne misli se da je saga o pradomovini Slovena u Ilirikumu bila dobro poznata samo kod pisaca sa severa; daleko više govore mnoga važna svedočanstva za njenu istovremenu raširenost preko juga i zapada. Tako na primer piše papa Jovan H (914-929. g.) kneževima Tomislavu od Horvacije i Mihajlu od Zahumlja (Zachulmien):

„Quis enim ambigit, Sclavianorum regna in primitiis Apostolorum et universalis ecclesiae esse commemorata, quum a cunabulis escam praedicationis apostolicae ecclesiae perceperunt cum lacte fidei, sicut Saxones novo tempore a nostro antecessore piae memoriae Gregorio Papa doctrinam pariter et literarum studia, in ea videlicet lingua, in qua illorum mater apostolica ecclesia infulata manebat“ [Farlati Illyr. sacr. (11.94)].

Jedno tako uzvišeno mesto, u ono vreme središte zapadne učenosti, ne bi se moglo izjasniti takvom određenošću o jednoj veoma važnoj stvari putem svog najvišeg organa, da je tvrdnja uzeta nasumice; naprotiv mora se razumno pretpostaviti, da je rimska kurija, kojoj je sigurno bilo poznato kasnije doseljavanje Horvata, delila sa nordijskim hroničarima mišljenje preuzeto iz tradicije ili starih spisa, da su stari Iliri bili slovenskog porekla i zato je smatrala da ima pravo, da posmatra preobraćanje Horvata samo kao nastavak hrišćanstva starih Ilira. Ali vredno je pažnje i nije od manjeg značaja za istinu da je Surovjecki došao do istih rezultata, bez korišćenja ovih saga, samo idući istorijskim kombinovanjem, do rezultata do kojih bi neophodno morale da dovedu one sage po njihovom sadržaju, naime o potiskivanju Slovena iz predela Dunava od strane Kelta.

Određivanje epohe ovih događaja moglo bi da predstavlja poteškoću, pošto je bilo tri različite seobe Kelta iz god. 590, 390. i 280. pre Hrista koje su pokrenule jugoistok Evrope; ali pri bližem istraživanju se pokazuje da je samo prvi upad koji je povukao za sobom trajno nastanjivanje Kelta u Ilirikumu, mogao da prouzrokuje iseljavanje Slovena, budući da su kasnije keltske pljačkaške horde dodirnule Panoniju i Ilirikum samo u proletanju. Samo, ne mora se misliti da su se svi severni Sloveni iselili iz predela Dunava. Ko bi to mogao da tvrdi sa sigurnošću o Vendima na Baltičkom moru, koji su tu sigurno bili još u vreme Mojsija ili o Sarmatima na Donu? Ali, da oni nisu na osnovu dvostruke istorijske nndukcije i stanovišta narodne sage o prioritetu Slovena u odnosu na Kelte na Jadranskom moru i na Dunavu slepo verovanje, dokazuje najzad i etimološka analiza topografskih ličnih imena, koje nam nudi istorija u Ilirikumu i pograničnim zemljama u velikom broju. Utoliko više je potrebno da se ovom delu dokazivanja posveti posebna pažnja, pošto ga je Surovjecki dodirnuo samo površno i na način koji bi mogao da ide na uštrb poverenja kod neupućenih u vezi sa istinitošću činjenica.

U toj nameri daću alfabetski prikaz nekoliko vlastitih imena, koja se po građi i obeležju mogu dokazati da su slovenska, većinom iz Ilirikuma i Mezije, sa osvrtom na susedne zemlje i koja postoje kao koreni reči u upotrebi u drugim slovenskim zemljama, koliko je meni poznato. Tu spadaju:

– Acumincum, ‘Ακούμιγκον, ‘ Ακούμινκον (Pannon., 161) Ptol., Acimincum, It. ant., Not. dign. Am. Marcelin, Acunum [Tab.Pejt…], Rav., pogrešno napisano umesto Acumincum; današnja tvrđava na steni Petrovaradin, kao i kamenьcь i sada mesto u blizini tvrđave Kamenica od reči kamenь slovački kamen, kemen, otuda mađarski kemeny, kemencze, i ime = Sclankemund Slankemen umesto Slankamen slani kamen (od slanog izvora ne od izmišljene reči Salan) kod Arnolda [III.30], uporedi i ime Chemnitz u Saksoniji umesto Kamenica; nakon odvajanja slova a kod Grka i Latina, koje po pravilu stoji ispred varvarskih posebno slovenskih ličnih imena; uporedi pored analognih ανθη, ανθος, ; i kwet, cvjet, άκουω i čuju, αρπω, αρπαζω i oteti, άστήρμ i zvezda, ardea i roda, armus i rame, antrum i nora, aurora i zora itd. Vlastita imena Albis i Lab, Asanka i Sandec, Amisius i Mža, Azizia ili Azizi i Žiča, Ardagastos i Radgost, Artameres i Radomir, Agazziri ili Acazziri i Khozari, Kozari, Abotrit i Bodrci, Bodroci, Avaren i Varini, Amazaei i Mazaei, Avendo i Vendus, Ausugum i Sugana, Amazones i Mužinu, poljski Mežyny itd, ostaje koren c-m-n. što znači k-m-n. kamen., od toga kamenьcь, kamenica imena od hiljada slovenski naseljenih mesta.

– Almus (brdo u Panoniji, 222) Kas. Dion, Flav. Vop., Aur. Vik; nekadašnji Lom, danas Fruška, Frankenberg; uporedi Lom sa brda (Berge) – Almus (reka u Meziji, 79.) Plin., Ptol., T. Pejt.; današnja Lom; uporedi Lomnica p. u Zagrebu, sa mestom Amutria ‘Αμούτριον (Dakija, 161.) Ptol., Tab. Pejt.;
u današnje vreme povlašeno Motru reka i grad od reči modrъ plavo, kao što su mnogobrojne reči grad Modra, Modrič, Modruš, Modrusje, Modruspotok i dr. u Slovačkoj, u Bosni, Hrvatskoj, reka Modr u Češkoj

– Arba, „‘Αρβη, „Αρβα, „Αρβων (Liburn. Ins. St„ 79.) Plin., T. Pejt., Stef. Viz. Konst. P.; današnji naziv Rab.

– Arrabo (reka i grad u Panoniji., 161.) Ptol., T. Pejt., Annal.Fuld.: današnji naziv Rab; uporedi Rhabon reka u Dakiji, Rab, Raba, Rabica, Rabca reka i Rabča. Rabčica mesto u Mađarskoj, Rebenka reka u Češkoj, Rabka. Raba reka i grad u Poljskoj. od rabъ, pяbъ, rяbій uporedi Cavetza.

– Ardius „Αρδιος, Ardiaei.’Αρδαίοι (brdo n narod u Iliriji, 43 pre Hrista) Cicero, Strabon kod kojeg je pogrešan načnn čitanja „Αδριος, Plin., Ptol; planinski lanac Zahumlja i njegovih stanovnika; Cicero i Plin. Vardaei, kod Strabona Vardii, kod Ptol. Vardei je izvitoperena reč od Ardiaei; uporedi Rudehor u Češkoj, Ruden reka, isto Ruda reka u Trakiji, od rouda ruda, čiji je koren roud u izgovoru kod stranaca pretvoren u rъd zbog prosteze slova a. Arsa „Αρσα (Dardan., 527-550.) Prok.; današnja Rasa

– Arsena ‘Αρσεγα [Dardan. oblast Niša, 527-550] Prok. danas Rasina, Arsia (reka u Histriji, 79) Plin., T.Pejt., Flor., Rav.; današnje Rasa, italizirano Arsa

– Arzon „Αρζον (Trak., 527-550.) Prok.; na reci Raška, još neotkriveno.

– Arzos „Αρζος, „Αρτισκος; Acta grad Aleh.; današnja Raška; od slovenskog korena rъs, й’s od onomatopejskog izraza za tečenje i žuborenje vode potiče velik broj naziva za slovenske reke i naseljena mesta, uporedi Rad, Rasa, Rasenica, Rasina, Rasnica, Raka, Rasa, Resa, Rjäsno, Resnik, Resica, Resata, Risna, Ros, Rs, Rosa, Rusa, Ruseca, Räzanj, Rešov rьšava obično Oršava, Orša, Oršica, Oršik, reka i grad u Rusiji, Litvaniji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Srbiji, Bugarskoj itd.

– Aucha (reka u Sarmatiji 552.) Jord., pogrešno napisano umesto Vacha; današnji Vah; uporedi Vach umesto Vah, Vag, Vaga, Važka reka u Rusiji; jasno se vidi koren

– Babas Βάβας (Maked., 527-550.) Prok; današnje Bobuševo; od osnovne reči bab, bob otac obrazovao je Sloven nazive brda i sela: Bab, Baba, Babič, Babina, Babinec, Bobuš, Bobota, Bobovec u Mađarskoj itd.

– Badziania Βαδζιάνια (Mezija, 527-550.) Prok,:, današnje Badanje; staru reč badanj Srbin zna u reči badnji dan i u reči badanj, jednoj vrsti mlinarske kace.

– Ballesina Βαλλεσινα (Dard., 527-550.) Prok.; danas poturčen izraz Bulačana.

– Baloie (Donja Panonija., 250.) T. Pejt., Βάγκεις Bankes pogrešno prepisao Teof. Simokata, Balbe Βάλβη, kod Teofana, Balea kod Anastas., Belicha kod Vinfrida (R. Winfrid), Baloja Rav.; današnje Bela, Belaj, Bila, Bilaj; uporedi Belaj naseljeno mesto u Slunjskoj regiji (Sluiner Reg.,) Bjelajci; od beъllj, ilirski belъ, bilъ od čega potiču mnogobrojna slovenska imena – Banes Βάνες (u Meziji, 527-550.7 Prok.); danas Banica.

– Bantia (Ilirikum, 183 pre Hrista) Polib.; današnje Banica; od banя-thermae, Bad (banja) slovački jama.

– Barbana (reka u Dalmaciji, 19. god. pre Hrista) Liv. verbalhornt; današnja Boljana, Bojana; uporedi Bojana reka kod Sredeca u Bugarskoj, Bojnja reka u Tveršenu (Twerschen)

– Basante [reka i naseljeno mesto u Donjoj Panoniji, 250; T. Pejt., Not. Dign.. Acta S. Iren]; današnji Bosut, uporedi Basit pritoka Dnjepra, Bosec reka u Rusiji, Basita, Bost mesto u Slovačkoj, čak Bosna reka i zemlja, kod Apiana Posinija, dalje stara Bassiana u Sirmiju spada takođe ovde.

– Bebii Βεβια ορη (planina u Donjoj Panoniji, 161.) Ptol.; ranije Babjegory, danas različito nazvana prema predelima; uporedi Babagora između Makedonije i Ilirikuma, kod Teofilakta pogrešno napisana Βάγορα kod Fulkerija (Fulcherius), Bagulatus, Babiagora u Arvi (Arwa) i Poljskoj, Baba planina u Češkoj, Babina brdo u Gömorer S.

– Bennika Βεννίκι (Okrug u Trakiji, 161.) Ptol.; današnji Banjski-distrikt.

– Bersovia (Dakija, ustvari Sarm. lim., 106-250.) T. Pejt., Rav., Berzobis, Priscian iz Trajanovih ličnopisanih Commentarien:

„inde Berzobin, deinde Aixi processimus;“

još u srednjem veku grad Berza, Brza, na današnjoj reci Berzava, Brzava; uporedi Borza, Borzna reka u Rusiji, Bržvoda reka u Češkoj, Brza, Berza, Brzaja, Brzava, Brzotin naseljeno mesto u Mađarskoj; Brž, Brzav, Brzava lična imena; od brъzъ brzo; u rečima Berzovis, Berzovia, pa zar se ne prepoznaje tvorbeni slog – ov – Berzana Βέρζανα (Dard., 527-550) Prok.; još neprovereno, zato je pod sumnjom, da li je od brz ili od breza.

– Bessi (Narod u Trakiji 456. pre Hrista) [Herod. Polb. Strabon, Fasti rom. Inskr.]; Bjesi, Besi, narod opisan od celog srednjeg veka kao najveći razbojnici, otuda od bъsъ, besъ što još danas znači kod Slovena demon (daemon), nečastivi; uporedi sarmatske Bjese u Karpatima; uporedi i Variag i vrag, neprijatelj, stranac, finije Vlci, Ljutiči.

– Bora (planina u Ilirikumu, 19. pre Hrista) Liv., Βερνούς; Diod.Sic., Βαρνούς Strabon, Borea Vib.Sequ.; danas Bora; uporedi Boren Borovka planina u Češkoj, Bor, Bor, Borje, Borovo planina i mesto u Mađarskoj, Boreč planina i dvorac u Srbiji; od borъ prvobitno bor zatim borova šuma, šuma, brdo.

– Brigantia (Vindel., 161) It.Ant.Am. Marc. Brigantium Ptol., T. Pejt. Vita S. Magni, Brucantia Rav.; današnji Bregenc; uporedi prastaro ime mesta i reke Bregunica, Bregalnica u Gornjoj Makedoniji; kako u nemačkom tako i u rimskom načinu govora i pisanja javlja se slovenski nastavak – nic, – nica; jezero Brigantin kod Strabona, Plin. i Am.Marc. zvalo se prema Meli i Ptol. Venetus; uporedi Brigantium u Donjoj Panoniji, između ostalog – Brigobannis, Brigobanna (Vind., 250.) T. Pejt.; kod Bräunlingen-a na reci Breg, trebalo bi da glasi briga keltski kao i Berg nemački i breg slovenski, još uvek nije određen prioritet pripadanja; od korena breg imaju Sloveni od prastarih vremena imena reka, gradova i plemena, ovde oblik odlučujuće govori u prilog Slovena – Brigiani (Narod u Rhät., 9 god. pre Hrista – 79.) Tror Drusi kod Plin.: ili Brđani, ili Brežani, oba poznata slovenska plemena

– Budalia (Donja Panonija., rodno mesto Deciusa, pre 250.) It.Ant.Eutr., Aur.Vict., It.Hier., Hieron.Chron.; u srednjem veku Francavilla, kasnije Nagz-Olasz. ali sklepano Mangelosz (danas Manđelos); od osnovne reči boudъ Baute.

– Budva (Dalmacija, 449. pre Hrista), Βουθοία kod Sofokla, Βουθόν kod Skylax-a. Budua kod Ptolomeja, gde je pogrešnim pisanjem napisano Βουλόύα Λ umesto Δ. It. Ant. Stef. Viz.. Butua Plin., T. Pejt.. gde je pogrešno napisano Batua. Βοντόα I. Butova Konst. P.: današnja Budva, po sadržaju i obliku isto tako slovenska reč kao Budin i Moskva.

Da Vas podsetimo:  Manastiru koji čuva neželjenu i bolesnu decu potrebna hitna pomoć!

– Bilazora (Dard. 19 pre Hrista) Liv.. Βήλλα Bella Prok.; današnji poturčen naziv Biljač; položaj mesta je neosporan.

– Calis Κάλις; (Mezija, 527-550.) Prok., verovatno Γαλίτζα; kod Kinama, današnji Galič tvrđava-ruina u predelu Morave; poređenjem Kalisz, Kalusz, Kalitva, Kaluga, Kaloča, Kalužka, naseljenih mesta i reka u Poljskoj, Rusiji, Mađarskoj sa imenima Galicz u Karpatima, Mazow., Rusiji, Holič u Mađarskoj dobijamo sve iz korena kalъ i galъ Calybe, metath. Cabyle (Trak., 183 pre Hrista) Polib., Strabon, Plin., Ptol., T. Pejt., It. Ant. Sekst., Ruf., P. Vinfrid, Rav., Goloe Script. Byz.; sada sklepano kao reč Golovica; uporedi Koliba reka u Češkoj, naseljeno mesto u Turskoj; od koliba, Hütte, a ta reč od kolъ kolac. Karni (Carni) (narod iz Karnije, 19 Pre Hr.) Liv., Inskr.; Krajnci; od kraj, krajina, prvobitno Venda, kasnije potisnutih od Kelta; uporedi Krajina više zemaljskih okruga pod Slovenima, Ukri, Ukrajina itd.

– Kasra (Donja Panonija, 250) T. Pejt.; današnji Kozarac na brdu Kozara; kod očite istovetnosti mesta uzaludan trud da se koriguje Tab. Pejt.; uporedi Kozak, Kozakov, Kozinec brdo u Češkoj, Kozar, Kozarac, Kozarevac, Kozelec, Kozino, Kozlov, Kozačja mesto i reka u Rusiji i Mađarskoj.

– Katari (narod u Donjoj Panoniji, 79) Plin.; današnji Kotari, predeo.

– Cattarikos, Κατταρικός (Dard. 527. – 550.) Prok.; još neispitano.

– Cattarus Κατταρός (Dalmacija, 1-527) Inskr. Rom. Cattharenses, Prok., Decadaron Rav., Δεκάτερα Konst. P.; današnji Kotor; uporedi Kotar, Kotari, Kotarice, Kotor, Kotori, Kotorice mesto u Hrvatskoj, Dalmaciji, Srbiji, Chotar brdo u Arvi (Arwa); od kotarъ, slovački hotarъ, confinium granično područje, uporedi h = k: horougvь češki koruhev; pošto je granъ slovenski, može li biti da hotarъ, nije slovenski? Cavetza Καβετζά (Peonija, 527.-550) Prok.; današnja Kavica u Gornjoj Makedoniji, pritoka Bregalnice; uporedi Kava reka u Tveršenu (Twerschen), Kavica reka u gradu Petersburgu; Kavica je u Peoniji postalo ime reke, kao krk gavran (Rabe), orel opao (Adler), sowa sova (Eule), čiž štiglic, golub golub (Taube), tetrev tetreb i dr. u Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Dalmaciji

– Cernetani (Cernetani) (narod u Ret. 79.) Plin.; današnji Cernec (Tzernetz, Cernec) na reci Inn.

– Clesvestita Κλεσβεστίτα (Dard., 527-550) Prok.; današnja Kleštevica planina; od klest, šuma, izdanak, klestiti, slovački klesniti opseći.

– Colapis (reka u Japid., 20.) Strabon, Plin. Kas. Dion; danas Kulpa, Kupa, umesto klъpa: uporedi Kolpa, Kolpinka reka u Rusiji, Kolpičje jezero, Kolpina grad i selo, Kulpin selo i morast, Kupina, Kupa, Kupinova selo u Rusiji, Mađarskoj, Sremu: uporedi u vezi sa oblikom Upa, Svapa reka u Rusiji i dr.

– Conisco (Mezija) Inskr. Rom.; Konište, još nedokazano; uporedi Konick, Konin u Poljskoj. Rusiji dalje mesto u Mađarskoj od konj.

– Coralli Κωραλλοι (narod u tračkom balkanskom gorju Hemusa, 17) Ovidije, Strabon, Apian, Val. Flak.; Gorali; uporedi Gorali u Poljskoj.

– Corcoras (reka u Panoniji, 20) Strabon, Corcac Rav.; danas Gurk umesto Krk, uporedi Krka, Kerka reka u Dalmaciji, u Mađarskoj (Salader okr.), Krkonoše planina u Češkoj; od krъkъ gavran.

– Corcyra (Dalmatinska ostrva, 390 pre Hr.) Κερκύρα Skilaks, Apol., Skimn., Strabon, Apian, Agatem, Plin, Ptol, T. Pejt., It. Ant., Rav.; danas Karkar, uporedi gore navedeno.

– Corinium (Dalmacija, 79) Plin., Ptol., Darcorithon Rav., bivši Korin danas italijanizovan naziv Karin; uporedi Koren, Korana brdo, reka, mesto u Hrvatskoj, Koranj, Korenka stari grad u Rusiji, Korenj pritoka Donca, Korenev ostrvo u Volgi i dr.

– Cryvizi, Crovyzi Κροβύζοι (narod u Trakiji, 456. pre Hr.) Herod., Peripl. An., Strabon, Ptol., Plin.; Krivici. uporedi Krivičen kod Nestora; Plin. imenuje Crobyze nad Aksiacitima (Axiaciten) na reci Axiaces, koji su prema tome središna veza između ruskog i tračkog; uporedi Krivičina brdo u Makedoniji, Kriviča ostrvo u Srbiji, Kriviči mesto u ruskoj Poljskoj, Krievic u deslovenizovanoj Nemačkoj.

– Cuccium, Cucci, (Panonija, 250) T. Pejt. It. Ant., Cutio Rav.; ruine kod Iloka; ili od kяšča casa, kuća, što izgleda da je srodno sa katь, kat, ili od koučь, kыčaь što je nastalo od kьkъ, vrh, uporedi cac-umen, sanskrtski kesch brdski greben, otuda Kučaj brdo u Srbiji, Kyčera brdo u Gömörer-y

– Curcum (Dalmacija, 161) Ptol., još neispitano, na reci Titus, nekada Tuča, sada Krka prema gradu; uporedi Corcoras.

– Curicta (Dalmatinska ostrva, 20) Plin., Cyractica Strabon, Kurika (Curica) T. Pejt., Curicum, Curricos Rav.; danas Karek, od krъkь, uporedi gore; krk je bila ptica ljubimica starih Slovena, ima simboličan smisao, kao kasnije vran i gavran.

– Daesitiates (narod u Dalmaciji) Inscr. Rom.; na planini Desič, Desić, Desitj

– Dalluntum, Diluntum (Dalmacija, 250.) T. Pejt.; danas Doli, nekada Dolenc?

– Dalmatae, Delmatae (narod, 20) Strabon, Inscr.; praoblik je dlъmatъ Dalmat, uporedi Hrvat, Srmat, Srbat, Sagudat kod Jovana Kamenijate uporedi Delemenci i Glomazi, čitaj Dlomazi u Nemačkoj (deo kod Ditmara:

– „nos theutonice Delemenci vocamus, Slavi autem Glomazi appelant“

sadrži očito zabludu i samo želi da kaže: što smo mi Nemci promenili u Delemenci izgovaraju Sloveni u stvari dlъmenьcь, dlъmenci, Dlmenc, Dlmenci ili takođe Dlmec, Dlmci, Dlmat, Dlmati, G je kod njega pogrešno napisano umesto D.).

– Dalminium, Delminium (grad u Dalmaciji, 20) Strabon, Ptol., Apian, Flor., Aur. Vikt., Dalmium Stef., Vizantijski, Eustat., Δαλέν Konst. P., u srednjem veku Dumnum, Duvnum: danas Dumno, Duvno umesto Dlmno. što ukazuje na osnovnu reč dlъma, od čega je nastalo dolma? – Preostalo u obliku dolama, Deborus. Deberus. Δήβορος, Δόβηρος; (Ilirikum. 424. Pre Hr.) Tukid.. Plnn.. Ptol.. Stef. Vizantijski, Hijerok., Δόβρη Kedren, Akrop., Georg., Δεύρη Ana Kom.. Kantak., danas grad Debra, šiptarski Dibra. – Debre Δέβρη (Trakija 527- 550) Prok., danas Debre – Debrera (Mezija, 527-550) Prok: verovatno Debrc, uporedi Debr, Debri, Debrc, srpski Dabar, Dabri prastari grad i zamkovi u Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj i dr.; od debrь dolina, šuma, što počiva na dяbъ deb deblo, bolje dub.

– Doklea Δόκληα (Dalmacija, 79), Ducleatae narod Ptol., Docleatae Plin., Dioclea pogrčeno kod Aur. Vikt., u Skript. Biz. δώκλα, kod Konst. P., gde se to Λουτοδώκλα treba raščlaniti u το Λουτο το Δόκλα danas Duklja, Dukljan, ruine vredne pomena na ušću Zete u Moraču; uporedi Dukla u Galiciji.

– Dolebin Δολεβιν (Ilirikum, 527-550) Prok.; Duljebin-, uporedi Duljebi kod Nestora, Duljebi mesto u ruskoj Poljskoj, Galicnji, Daudleby u Češkoj, Dulebice i dr.

– Dolonki (narod u Trakiji 456. pre Hr.) Herod., Doloncae Plin.; uporedi Taulanti (Taulantii) i Doljenci. – Dorakion (Prevalis, 456-474) Hijerokle: danas Drač na jezeru Plavno; uporedi Drachiverh u Hrvatskoj, Drač ili Dyrrachium i dr. od dračь, dračїe, drač (trnov šib) što potiče od derou-drati

– Draeus Δραίος; (reka u Panoniji, 20) Strabon, koji ju je zamenio sa Dravom, zato verovatno ‘Οδραίος danas Odra pritoka Save; uporedi Odra u Češkoj.

– Dravus Δράβος, Dravis, Draus (reka u Panoniji, 79.) Plin., Ptol., P. Vinf., Rav.; danas Drava, koji naziv najavljuje još Ptolomej:

„Daros, čitaj Draos, qui nunc a barbaris Dara,
čitaj Draa, što znači Drava, vocatur“;

uporedi Dravice brdo i reka u Češkoj, Drave, Draven, Drevan reka i župa u Nemačkoj, Nadravia, provincija u Staropruskoj, Drav, Drava, Dravec, Dravce, mesto u Mađarskoj i dr.; a u pogledu oblika Mlava, Plava, Pleva, Piva, Rava, Kleva, Skava, slovenske reke; od dravъ reka koja dere, prikladno prirodi, koju je poznavao još Plinije: „Dravus violentior“, i koju porečani često oplakuju.

– Drinus Δρήνος, Δρεινος (dve reke u Ilirikumu, 20) Strab., Plin., Ptol., T. Pejt., Vib. Sekv., Skr. Viz.; danas Drin i Drina; uporedi Drina reka u Češkoj, Drinov grad u Slovačkoj, mnogobrojna mesta Drjen, Dren, Drin; od osnovne reči – drъnъ, drinъ, kao reka Jesen, Lepen, Sosna, Lipa, Duben, Habr, Klen itd.

– Drubeta Δρουφηγίς; (Dakija, 161.) Ptol., T. Pejt., Not. Dign., Inskr.; danas Drvica; uporedi Drzevica grad i reka u Poljskoj, Drvenca reka, kao i Druentia kod Strabona, u oblasti Salaser sada Dravenca reka, Drujec pritoka Dnjepra, Dervenich dalmatinsko ostrvo ntd. – Dyrrachium (Ilirikum, 400-183.) Numi, Polib., Cez.. Liv., Strabon. Plin., Ptol., T. Pejt.; It. Ant.; Hijerokle, Stef. Viz., Kas. Dion, Apian., Prok., Skr. Viz.; danas Drač, šiptarski Dures; uporedi Dorakion: da su Rimljani dali ime Dorakion gradu Epidamnusu je izmišljotina, isti se javlja na grčkim novčićima a oni su stariji od predanja Rimljana o Ilirima; Eckhel P. I. V. II.

– German Γέρμαν (Dard. , 456-474) Hpjer., Prok.. Konst. P.: danas Črmen, kao i kroz ceo srednji vek u bugarsko-srpskim dokumentima i hronikama; uporedi Črmen prastari čuveni grad kod Adrijanopolja, više naseljenih mesta u Bugarskoj itd., od črъmenъ, u drugim narečjima črven, crven.

– Germene Γέρμενε (Mezija, 527-550) Prok.; još nenstraženo.

– Germas Γέρμας; (Dard. 527-550) Prok.; još neistraženo, približno reči Črmen.

– Glinditiones (narod u Dalmaciji, 79) Plin.; Glediče na brdu glяdičь, uporedi Pohled brdo u Češkoj, Gleden brdo i grad (današnji Ustjug) u Rusiji.

– Grabaei (narod u Dalmaciji, 19 pre Hr.) Plin., Agravonite (Agravonitae) Liv.; Grabovljani.

– Granua (reka u Sarmatiji, lim. 180) M. Ant. Fil.; nekada Hran, Gran, sada Hron, granična reka, kao i do današnjih dana na izvoru Hranovnice; uporedi Hraničnice reka u Češkoj; od granь granica.

– Gratiana (Ilirikum, 426) Not. Dign., Hijer.; današnja Gradčanica, uporedi Hradčany. – Gribo Γρίβο (Mezija, 527-550) Prok.; danas ruine greben, obično naziv za brdski greben koji štrči.

– Herona (Dalmacnja, 161) Ptol.; današnja Vrana, nesaglediv je broj slovenskih imena od reči vranъ. – Jader, Jadera (reka u Dalmaciji, 44. pre Hr.) A. Hirt., Numi., Mela., Plin., Ptol., It. Ant., Luk., Rav., Skr. Viz.; danas italizirana reč Zadar; uporedi Jadar pritoka Drine u Srbiji, Jadva reka u Lici, Jadina reka u Trakiji, Jaderh mesto; od яdpo.

– Issa „Іσσα (dalmatinsko ostrvo, 390 pre Hr.) Skil., Skim., Polib., Agatem, Agatarh., Apian, Strabon, Liv., Ptol., T. Pejt.; današnji Vis, italijanski Lissa; uporedi Visla, Visa, Vislok, Visloka, Vislica, Visak, Vislava reka i grad u svim slovenskim zemljama.

– Ister (456 pre Hr.) Herod., Skil., Skimn., Virg., Cic., Korn., danas Dunav, Dunaj ranije verovatno Ostr; uporedi Ostr, Oster pritoka reke Desna u Rusiji, istočno ruska pritoka reke Sož i sa Istropolis, što nije na Isteru, uporedi Ostropol u Poljskoj; isto tako je Vlha potok u Češkoj i Vlga, Volga, svetska reka; na jednom određenom nivou ne menja se predstavljanje.

– Istria, Istri (poluostrvo i narod, 390. pre Hr.) Skil., Skim., Liv., Plin., Strabon, Stef. Viz., Insk., Eutr., Jord.,; nekada Ostrov, ostrvo od prvobitnog t r, s t r, štrčati: strn, strm, strom, kao ostrog od stregu.

– Labaea, Lebaea, Λαβαία, Λεβαία (gornja Makedonija, eig. III. Dard., 456. pre Hr.) Herodot godine 712 pre Hr.; danas Lab na reci Lab, na severnoj padini Skordiska, Šar; položaj jasno proizlazi kod Herodota:

„Gavanes, Aeropus, Perdoccas eh Argo in Illyricos
profugerunt, et ex Illyriis transgressi superiorem
Macedoniam pervenerunt ad urbem Lebaeam“ [VIII].

Godine 137. odavde su pobegli nazad prema Grčkoj na planinu Bermius u donjoj Makedoniji, preko jedne velike reke koja je u vreme rasta bila nepremostiva (to je Axios, sada reka Vardar, tačno na putu Lebaea za Bermius: o bujicama uporedi Vizantijce): iz čega se jasno vidi da Lebeon i Bermius nisu mogli biti tako blizu. kao što se to obično misli [Kruse i dr.)

– Labeatis (jezero u Dalmaciji. 19 pre Hr.J Liv.. Strabon. Plin.. Ptol.: današnje crnogorsko Blato.

– Labutza Λάβουτζα (Dard., 527- 550) Prok., današnja Labica na reci Lab, prema sadržaju i građi zaista slovenski; uporedi Labe reka u Češkoj, takođe Labnice izvor Elbe, Leba, Labiava, reka u Pruskoj, Liba reka u Kurlandu, Libeđ nekada reka u kijevskom, Laborca reka u Zemlinu, Laba pritoka reke Kuban, Labinec planina u Češkoj, Lebsko, Lebednoje jezero u Pruskoj, Rusiji, Λαβινετζα Labinec u Dalmaciji kod Konst. P., Labun, Labieda, Labnov, Lebedin grad u Rusiji i dr.; sve u svemu od lьbъ, a-lb-us, beo, otuda leboudъ, laboudъ, labud, lebeda, keltski alp od čega Alpe, bela brda, snežna brda; početak bez vokala je znak slovenizma: da li je belt ispremeštanje reči lьbъ kao što je slučaj kod reči mogila i gomila, ratolest i letorost, manžel i malžen, alčen i lačny, ruski ladonj i dolonj?

Da Vas podsetimo:  Priče o napuštenoj deci koje nas teraju da se duboko zamislimo

– Latovici (narod u Panoniji, 79) Plin., Ptol., Itin., Ant., Inskr, uporedi Latoviec, Latovice, između ostalog, grad u Poljskoj.

– Lematis, Lamatis (Donja Panonija, 250) T. Pejt.; It. Ant.; gde stoji zabunom Aematis umesto Lematis, Rav. Današnji Ljevač, uporedi Ljevač Knežina u Srbiji, Liv, Liviec, Lava, Levjn, Levoča, Levice, Levare brdo, reka i naseljeno mesto u Češkoj, Poljskoj, Slovačkoj, Rusiji

– Leusaba (Donja Panonija, 250) T. Pejt, It. Ant., Lausaba Rav.; na današnjoj reci Lašva, uporedi Lješa, Lačva reka u Rusiji, Lječa reka i jezero, Laszov grad u Poljskoj.

– Leusinum (Dalmacija, 250) T. Pejt, It. Ant., naziv mesta preneo se na župu Lješanska u Crnoj Gori, od lesъ, lešь,

– Likates (narod u Noriku, 79) Plin., in trop. Drusi; nekada Likavci, uporedi Lika reka i predeo u Hrvatskoj, Likava klisura u Liptau, Lik pritoka poljske reke Bobr, Lika, Liga reka u Jaroslavu, Likola grad u Rusiji i dr.; od likъ, lškъ, čije je značenje poznato.

– Lissae (Mezija, 250) T. Pejt. u balkanskom gorju [Hämus-Pass] još neutvrđena. Lissus (Ilirikum, 183. pre Hr.) Polib., Liv., Cez., Diod. Sic., Mela., Strabon, Plin., Ptol., i dr.; današlje Lješ od lis, ljes, lješ, jedno nepregledno mnoštvo naziva naseljenih mesta.

– Loranum (Dalmacija, 250) T. Pejt., pogrešno prepisano umesto Aoranum, u srednjem veku Aurana, danas Vrana.

– Lugea palus Λούγεος ελος (Panonija, 20.) Strabon; Cirkniško jezero; uporedi Luha, Luga, Luza, Luža reka u Rusiji, Lugomira, kod Kinama Λογγομήρα, reka u Srbiji; slovensko loug prethodi nemačkoj reči Laug, od čega luga, luža bara, jezero.

– Margus (peka i grad u Meziji, 20.) Bargos, Martos, verovatno pogrešno napisano kod Herodota i Strabona, Plin., T. Pejt. It. Ant., It. Hier., Eutrop., Not. Dign., Prisk., skr. Viz.; današnja Morava, reka i Kulič ruine, od turske reči kula: slovenske Morave jedva da se mogu pobrojati, a Grk, Rimljanin, Nemac pretvaraju slovensko d u a, ne obrnuto.

– Mariana Μαριανα, Merion (Dard., 456-474) Hijerok., Prok.; današnja Morava, turski Gölhan.

– Matrix. Matricem (Donja Panonija, 250) T. Pejt.; još neprovereno, ipak nesumnjivo prema imenu Modrič, Modruš, kao i još veći broj gradova u i izvan Bosne; susedno mesto Bistue iz T. Pejt. živi još u Bištje.

– Mazaei (narod u Dalmaciji, 20) Strabon, Plin., Ptol., Amaezeio Inskrip. Rom.; uporedi Mazovi u Poljskoj, Mazin mesto u Lici.

– Medeka Μέδεκα (Dard., 527-550) Prokop.; današnja Medoka.

– Medoacus (reka u Venet., 19. pre Hrista) Liv., Strabon, Plin., T. Pejt.; Brenta – ušće; uporedi Medinka reka u Rusiji, Medniki, Medina, Medince, Medokusna, Medinj, Mednje grad i mesto u Rusiji, Mađarskoj, uporedi i Medeon u III veku kod Liv. današnji Medun i Amadoka jezero, Amadoci, Modoke narod u Sarmatiji.

– Melichiza Μελιχισα (Peon., 529-550) Prok., danas Maleševo, Mileševo u gornjoj Makedoniji, uporedi Mileševo u Bosni, Malšava, Milešov, Melehov, reka i brdo u Češkoj.

– Metubaris (ostrvo u Panoniji, 79.) Plin.; Saveinsel, no Reichardu današnje Međustružje, po Katančiču verovatno Međubarje između Save i Bikiča. Miletes Μιλετή, (Dard., 527-550) Prok.; još neispitano.

– Millareka Μιλλαρεκα (Dard., 527-550) Prok. u MA. Milčinareka, pomenik manastira Rače; kod Niša, još neispitano; uporedi Milatice, Miljetino, Milotiči, između ostalog, naseljeno mesto u svim slovenskim zemljama, dalje reka Krasna, Smutna u Češkoj, Cna u Rusiji, ova zadnja reč u staroslovenskom i slovačkom cny, cna, cnuo = smutny, i verovatno prvobitno reč mutan, zatim metaforično tužan: možda ovamo prvobitno pripadaju sve reke Teneas, Tinia, Tina, Τξενα?

– Moriseni (Trakija, 79) Plin.; ili primorac ili srodnik po poreklu slovenskih Morosina u Nemačkoj; uporedi i reč Meresnica reka u Hrvatskoj.

– Mucaris (Dalmacija 100-200) Inser. Μουίλκουρον Prok., Mucru Rav., Mokriskik Konst. P., Mucarum, Muchirum, Mocrum u srednjem veku; danas italizovana reč Makarska, ranije Mokro, Mokraska; uporedi Mokro kod Teof. Ahr. Ohrid. Ep. 65.; uporedi bezbrojna imena naseljenih mesta od mokr.

– Naissus, Nisus, Ναισσός, Νισος; (Mezija, 161) Ptol., T. Pejt., It. Ant., It. Hijer., Prisk., Zosim., Hijer., Stef. Viz., Am. Marc., Prok., skr. Viz. i dr.; današnji Niš na reci Niša, Nišava; uporedi Nisa, Niza reka u Češkoj, Nis, Niva, Nivu, Nisa, Niša, Niešava grad i naseljeno mesto u Rusiji, Poljskoj, Šleziji, Slovačkoj; od ni-z, ni-s, ni-ž, ni-š, otuda i slovensko ni-va, njiva, ni-ša sanskritski livada, planinski pašnjak.

– Naro, Narus. Narona, Naresi (peka i grad i narod u Dalmaciji, 390, pre Hrista) Skilaks, Strabon, Mela, Plin., Ptol., T. Pejt., Rav., Skr. Biz, današnja Neretva, Norin, Nerečani; uporedi Nereta, Nerechta, Nura, Ner, Narev, Nerova, Nara, Nerlj, Neromka reka u Rusiji, Poljskoj, jezero Nera u Rusiji, Narev, Nur, Norinsk, Norka, Norskaja takođe grad; od nrou – nrьeti, što je u svim narečjima razgranato, poljski nor mesto za ronjenje, nurt reka, plovna reka. nurze češki norjm zaroniti itd.

– Natisus. Naliso (reka u Venet.. 20.) Νατίσωνα Strabon, Mela, Plin., Ptol, Am. Marc ‘Ατισονα Plut., Natissa Jord.; današnja reč Natisa sastavljena od na i Tisa umesto Tiča; uporedi Natisa reka u Rusiji, Nasva, Nasia, Narussa, Neteka takođe reka; uporedi Tibiskus.

– Nestus Νέστος, pravilnije Mestus Μέστος (reka između Makedonije i Trakije, 456. pre Hr.) Herod. Skil, Skumn., Diog. Laert., Mela. Plin, Solin, Ptol., u srednjem veku Mestos: današnji naziv Mesta. Msta mьsta; na novčićima je gotovo bez izuzetka pisano Mestos Μέστος, kao i u rukopisima Plinija, ali ovde su izdavači izbacili tumačenje; uporedi Nestos kod Skulaksa u Dalmaciji, takođe pogrčeno, kasnije Tilurus i Msta reka u Tveršenu, takođe jezero Mstin, Mstov grad u Poljskoj

– Ninia, Νινλα (Dalmacija, 20.) Strabon, Tenin, Konst P.; današnji Knin; uporedi Knin u Češkoj, Knižici, Knjaž;, Knjäginin, Knjäžev naseljeno mesto u Rusiji, jezero Knic; od kъn, knяzь, knini, knjeginja, za- konъ

– Ocra „Οκρα (planina između Karnije, Istre i Panonije, 20.) Strabon; danas Birnbaumerald; uporedi Oger, Ogra, Vohra, Ugra, Oharka i Ohre reka u Rusiji, Češkoj, Ohrid, ranije Ochrid brda i gradovi u Makedoniji., Meziji; za slovenizam reči govori okolnost, da kada su Sloveni u VI v. ponovo zauzeli Makedoniju, nazvali su stari grad Lychnidus i jedan deo planine Rodope imenom Ohrid, Skr. Biz.; od ogr, ohr, ωχρος žuto-svetlo-boje zemlje, što počiva opet na slovu o i na gr: gor-im, dakle, suncem opaljen, boje zemlje.

– Oeneus Οϊνεος, Oenei (reka, grad narod u Ilirikumu ili donjoj Panoniji, 161.), Ptol., Enea, T. Pejt, gde je pogrešno napisano Indenea; današnja Una reka sa naseljenim mestom Unac; uporedi Aenus, Oenus u Vindeliciji, današnja reka Inn, Unava, Unža reka u Rusiji, Unovce, Unin, Unjatin, Unčani, Unčov mesto u Sloveniji, u Češkoj, Hrvatskoj; od ounъ, ustvari od ounій, sada dobr, bolji, dobar, otuda Uneslav, sada Dobroslav, Boleslav; uporedi Una i Dobra, Boljana reka i naselje.

– Olcinium, Olchinium, Ούλκίνιον (Dalmacija, 19. pre Hr.) Liv., Plin., Ptol., T. Pejt., ‘Ελκίνιον Konst. P.; danas Ultjin; uporedi Ultini pleme u Rusiji.

– Orrea, Horrea, „Ορρεα Horrea Margi (Mezija, 161.) Ptol. T. Pejt., It. An., It. Hier., Not. Dign., Hierok., Rav., Margo Plano Marcel. Ilir., Jord.,; u srednjem veku Rava, Raven, danas turski Ćuprija; uporedi Rava, Ravka, Ravic, Ravenica reka i mesto u Rusiji, Poljskoj; uporedi Ravenna.

– Oseriates (Ozeri) (narod u Dalmaciji, 79.) Plin., Ozero -stanovnik.

– Pardua (Dalmacija, 250.) T. Pejg.: na brdu Veliko Brdo: uporedi Brda, Berda, Berdo, Brd, Berdcz, Brdov, brdo, reka i grad u Rusiji, Češkoj, Hrvatskoj.

– Pathissum, Partiscum (Sarmatija lim. 161.) Ptol., Am. Marc.: kod Becse; Patisje. Potisje, uporedi Tibiskus.

– Pelagonia (okrug i grad u gornjoj Makedoniji. 907. p. Hr.) Homer, Konc., Apost., Hierok.. Skr. Biz.: u srednjem veku i sadašnji Polog, uporedi Razlog u blizini.

– Pelso (jezero u Panoniji. 79.) Plin., kod kojeg su provukli kopisti ili filolozi Penso pošto su ce u srednjem veku slovo d i slovo i jednako pisali Pelso Aur. Vik., Pelsoddis lacus, Jord., Pelsois Rav., Pelissa Anon. de Conv.Car.; jezera Neusiedlersee i Plattensee; prvobitno su se oba zvala Pleso, kasnije Mutno pleso prvo, a drugo Blatno pleso, najzad u i od IX veka Muten i Blaten, bugarski i srpski rukopisi, mađarska Hron.; pleso znači u slovenačkom jezero, prema grčkom πηλος, blatište, blato, močvara prema latinskom palus, holandskom poel, islandskom pollur itd., i koristi se još kod Slovena ili u tom obliku ili kao razdvojene reči, uporedi pleso u Slovačkoj, Karpatska jezera, poslovica „urobil pleso“ dalje u Šleziji, Rusiji, dalje pljuskati, pljusak, pljesak, plesmo i dr.; otuda imena mnogobrojnih jezera, močvara, reka i na njima izgrađenih gradova kod svih Slovena, na primer u Rusiji Pleševo jezero. Naivna je etimologija ruskih geografa:

„Pl. zovetsä tamošnimi žiteljämi po tomu, čto
ono vo vremjä vjetrov silnyje imjejet pleski,“

Plesa ili Pljusa, Pljuska, Plisa reka, Plesa, Ples (u starim rukopisima Pleso) grad na reci Pljusa, Pleskov prema Hron. i Karamzinu stariji od današnjeg oblika Pskov grad na jezeru, Pljuščani mesto:, u Češkoj Ples, sada Josephsstadt, Plesy, itd.; u Ilirikumu Ples grad na Soči; Pleso, Plesmo mesto u Hrvatskoj, itd.; način pisanja pleso je latino-teutonizam, uporedi pleva i palea, slama i culmus halm, krat’k i curtus kratko, brada i barba, bart, chlum i culmen Kulm, zlato i Gold, breg i brdo itd.

– Pelva (Donja Panonija, 250.) It. Ant.; danas Pleva, dalmatinski Pliva, takođe reka; Pleva reka u Rusiji, Pleva, Pleven reka i grad u Bugarskoj, Plevnik između ostalih u Mađarskoj; od plav, plev, plyw, izvedeno od osnovnih glasova rl = fl, plouю = fluo fliessen (teći)

– Pessium (Sarmatija lim., 161.) Ptol.: danas Pešt., od slovenskog peštь jedan niz imena gradova u slovenskim zemljama

– Plavis (reka u Venet.). P. Vinfrid, Rav. iz starog It.; sada Piave; uporedi Plava reka u Meklenburgu i Rusiji, Plava -jezero u Rusiji, Plavie, Plavce, Plavna, Plavno, Plavnica reka i mesto u Poljskoj, Slovačkoj.

– Pola (Venet., 275. pre Hr.) Likofr., Kalim, Strabon, Mela, Plin., Ptol., T. Pejt., i dr.; danas Pola; Strabon kazuje da je domorocima značila reč πόλας; što Grcima αστυρον, ali reč pole je campus, polje, što treba porediti sa πόλις slovenska imena mesta od reči pole ne mogu se lako prebrojati.

– Rabestum ‘Ράβεστον (Dard.. 527-550) Prok.: još neispitano, uporedi Arba.

– Ravenna (Ital.cispad., 44. pre Hr.) Kaes., Kik., Strabon, Mela, Plin., Tac., T. Pejt., Ptol., Jord., između ostalih.; danas Ravenna; suprotno priči o poreklu Slovena kod Strabona i Plin., Jordanes kazuje istinito i lepo:

,,R., cujus dudum, ut tradunt majores. possessures Veneti;“

rav: ravenъ, rov. rovenъ, predstavljajy samo dijalektne varijetete od mnogobrojnih imena mesta.

– Rhizinijum. Rhizus. Rhisinum. Resinum (Dalmacija. 390 pre Hr.) Skpl.. Liv.. Plin.. Polib. Stef. V.. Ptol. T. Pejt.: danas Risno uporedi Rzeszno, Resnik. Rzeszov u Poljskoj, Hrvatskoj, Mađarskoj, uporedi i Arzos.

– Salassi (narod u Normandiji, 183. pre Hr.) Polib., Liv., Strabon, Plin., Inskr.; Silauzi, reka Silica itd.

-Salis Σαλίς, Σαλλίς (Donja Panonija, 161.) Ptol., Salda T. Pejt., Saldum Rav., Σαλενές Konst. ., u srednjem veku Solja, Sola, Solina; sada Tuzla što znači Salza od turskog tuz so; grad u Bosni; uporedi Sola kod Cemplinera (Zemplinera)

– Salona (Dalmacija, 183. p. Hr.) Polib, Mela, Plin., Ptol., Salon., Strabon, Kas. Dion, Salonae Skr, Biz.; danas Solin ruine; uporedi Slana, Sola, Solin, Soline Solun, svuda pod Slovenima.

– Samaika (Provincija u Trakiji, 161.) Ptol., danas Samokov – oblast, što znači gvozdeni čekić, gebiet.

– Savus, Savios, Saos (reka u Panoniji, 14.) Justin, Strabon, Plin., Ptol. Apian, Kas. Dion, Klaud., Jord. i dr.; danas Sava ili Sazava, Sa reka u Češkoj, Savala, Nasva umesto Nasava, Nasia reka u Rusiji; Sava je reka koja mirno teče nasuprot Dravi, kako je to pravilno primetio Plinije: „Dravus e Noricis violentior – Savus a Carnicis plasidior,“ od souю, souti, i sъsou,

– Scaplizo Σκαπλιζώ (okrug Črmen, 527-550) Prok.; verovatno Skoplica, još uvek nerazjašnjeno, uporedi Scopia.

-Scardona, Scardon (Dalmacija, 20. p. Hr.) Strabon, Plin., Ptol., T. Peut., Prok.,; danas Skradin; uporedi Skrad tri mesta u Hrvatskoj; od krad sa prepozicijskom prostezom s.

– Scopentziana Σκωπεντζιανά (okrug Serdika, 527- 550). Prok., još neistraženo.

– Scopia, Skupi. Skopis, (Dard., 161.) Ptol., T. Pejt. Herok, Kod. Just., Rav., Skr. Biz.; danas Skopje, Skoplje, uporedi Skopljegrad u Bosni, Skopin grad u Rusiji; imamo imena gradova od reči tur, konj, vol, svinja, baran, da li bi trebalo stvarno da nedostaje ljubimac slovenskih seljaka skop, skopec? – Scrina (Dardan.) [Inscr. rom. Katancsich Ep. II. 161. g.] skrina staroslovenski. Prolog u životu svetog Jovana Rilskog; još neistraženo, u blizini od Sredeca današnje Sofije; uporedi Skryznno, Skryszev, Skriljeva, Krinec, Krinka, Krinky, Krynica grad i mesto u Poljskoj, Rusiji, Hrvatskoj; slovo s je ovde kao u skop prosteza, a koren κrыю zato je naziv većinom prirodan slikovit i veran, kao na primer kod Krnica u Poljskoj, mesto koje leži skriveno u dubodolini.

Da Vas podsetimo:  Doći će žuti ljudi, Srbija će postati srećna zemlja

– Scupion Σκούπιον (okrug Sardika, 527-550.) Prok.; još neispitano.

– Senia (Liburn. 79.) Plin., Tac., Ptol., T. Pejt., It. Ant; današnji Senj; uporedi Sena ili Senna, Sina ili Sinna, Senice, Senohrad grad i naseljeno mesto u Mađarskoj; od seno,

-Serbinum Σέρβινον (Donja Panonija, 161) Ptol., po Rajhardu Sjeverin, prema drugima na reci Sarviz. najverovatnije ipak jedan sa Servitium ili Serbetium, otuda Srbac.

– Serdika. Sardika (Mezija. 161.) Numi. Inskr., Fasti triumf., Ptol.. T. Pejt, It. Ant.. Hieroklo.. Prok., Rav. od H veka. Triaditza Τριάδιτζα skrip. Biz: današnji Sredec. turski Sofia: uporedi Stredec mesto u Poljskoj, Streda grad u Mađarskoj. Sredgora, Sredoreka brdo i reka u Trakiji i Meziji, Srednaja, Sered, Sred reka u Rusiji, Galiciji i u Moldaviji.

– Seretus Σέρετος (Dard., 527-550.) Prok.; još neispitano, na reci Sredoreka.

– Servilium, Serbetium (Donja Panonija, 250.) T. Pejt. It. Ant., Serbetium Rav.; najverovatnije isto što i Serbinum Ptolomeja; današnji Srbac u Bosni na Savi.

– Sevaces (Narod u Normandiji, 161.) Ptol.; Sjevači, Sjevci?

– Silis (reka u Venet., 79.) Plin., Sile Rav.; danas Sille, Silica: uporedi Silin = Tanais, Silauci narod, Sila jezero u Holstein-y i dr.

– Silvia (Donja Panonija, 360.) It. Ant.; danas Slivna; uporedi Sliven prastari grad u Bugarskoj, kod Vizantinaca Stilvnos; Slivna i Silvia odgovaraju međusobno kao i Pleso i Pelso, Pleva i Pelva, i vredno je napomenuti da u unutrašnjosti Bosne postoje Pleva, Lašva, Ljevač, Sliva, Belaj, Unac još do danas kao Pelua, Lausaba, Lematis, Silua, Baloie, Oeneus na mapama Rimljana.

– Siskia (Donja Panonija, 20.) Strabon, Plin., It. Ant., T. Pejt., Ptol. i dr.: danas Sisek romanizirana mešavina od sъsiьkъ ; uporedi Susek, Prosek, Osek, Nasek, Zasek, Osečno i dr. – Sogora (Panonija, 161.) Ptol.; Zagora.

– Sontius (reka u Venet. 79.) Plin., T. Pejt., Kasid., Jord.; današnja Soča; uporedi Sočava reka u Moldaviji, Soža reka u Rusiji, Sočovce, Sočani mesto u Mađarskoj i dr.

– Sorba (Karnija) Rav. iz starog It.; Serbenstadt, grad Srba, još neispitano, po Rajhardu grad Servolo.

– Sorviodurum (Vindelicia, 250.) T. Peut.; danas Straubing, što znači Srbin, grad Srba, kao što i u današnjem imenu odzvanjaju elementi starog.

– Stiriatis, Stiriatae (Norik., 250.) T. Peut. Inskr.; kod Windischgarsten-a na reci Steier; reč Štajer se povezuje sa Taur, ca čime se slaže čak i Katančić:

„Recte Lazius praeter alios complures existimat,
Tauriscos veteres Germanis Stiros esse nuncupatos“,
iako odmah dodaje:
„sed quum eos Celticae originis, ut postea Cluverius, Lambecius, aliique hos sequuti fecere, universos fuisse putat, veteris Illyriorum, has oras colentium a primis inde coloniarum per orbem deductarum temporibus, reipublicae non meminit; advenas, quales hic Celtae fuerint, ab indigenis secernere oportet; Stiriatae hi erant posteri Vindelicorum Carnorumque, Celticis coloniis mixti“. [Orb. Ant. I. 279.]:

ali reč Štajer dodazi od slovenskog stir, štira kao i Weichsel višnja od Visla, Leipa od Lipa, Neisse od Nisa, Feistriz od Bistrica i dr.; nije moguće da bi sam Nemac mogao da okrene svoju reč Stier u Steier, uporedi Štira reka u Srbiji, Styr reka u Poljskoj.

– Stravianae (Panonija, 360.) It. Ant.; danas ruine Gradac; uporedi Strava reka u Poljskoj, Stravičova mesto u Mađapskoj.

– Streden Στρέδην (Ilirikum, 527-550).) Prok.: prema sadržaju i obliku prema slovenskom Streden, Stredin, sa dijalekatskom epentezom slova t; uporedn Serdika.

– Stronges Στρόγγες (Okrug Remesijane, 527-550) Prok. Struja, Struga još neispitano.

– Struas Στρούας (okrug Serdike. 527-550.) Prok.; danas Struja. Struga na reci Isker na putu od Sofije prema Etropolju: uporedi Struga grad na jezeru Ohrid, čije je ime objasnno već Teofilakt arhiepiskop epirski 41. god., preko reči στρουγαι = διωρυχαι Strug, Struga reka i mesto u Hrvatskoj, Struža, Stružane i dr.

– Strymon Στρύμων (reka i grad u Makedoniji, 456. pre Hr.) Herod., Tuk., Skid., Skimn., Liv., Strabon, Mela, Plin., Ptol. i dr. ranije Strumen, danas Struma; uporedi Struma reka u Nemačkoj, Strumien reka i grad u Minsku, Strumica, Strumešnica reka i grad u Makedoniji i dr.; uporedi strumien poljski izvor, što je bliže reči Strimon od reči Strom, budući da je v = u; -Stlpini, Stlupi (narod i grad u Dalmaciji, 79.) Plin., Ptol.; očigledno od slъpъ, stlъpъ, slovački stlp.

– Tarsaticum (Liburn., 79) Plin., Ptol, T. Pejt., It. Ant., Rav.,; danas glasi Terszasz, Lipsky Tersich, što znači trъžičь, trъšičь

– Tarsium (Donja Panonija, 161.) Ptol., danas Tersacz tvrđava na Korani, uporedi Tršilj u Srbiji; od trъsъ ili trъgь ?

-Taulantii (narod u Ilirikumu, 424 pre Hr.), Tuk, Polib., Plin., Arian., Ptol.; Doljenci, naseljena nizija reke Drin; uporedi Doloncae, da li Dolenci u Krajini, Tollensii u Nemačkoj; ili narod iz Taulantije kod Jordanesa, ili ih treba tražiti na liniji kretanja Istočnih Gota za Italiju, u Iliriji ili Krajini, ostaje još da se odluči.

– Tergeste, Torgium (Venet., 100 pre n.e.) Artemidor, Stef. V., Strabon, Mela, Plin., Ptol., T. Pejt., It. Ant, Apian, danas italizovan naziv Triest, ranije Teržište trъžšče od trъgь, kao prema Strabonu najstarije trgovačko mesto Ilira; uporedi Terg mesto u Hrvatskoj, Tergovište između ostalih u svim slovenskim zemljama.

– Tibiscus (Sarmacija lim., 456. p.n.e.) Herod. Τίβισς, Τίβησις ? gde se reka zabunom vodi da je sa Hemusa [Balkanskog gorja], Plin. Pathissus po istom naziv jednog kraja i mesta, Am. Marc. Parthiscus pogrešno prepisano, Ptol. Τίβισκος, Jord., Tibisia, Tisianus, Tvsia, Rav. Tysia, Konst. P. Titza Τίτζα prema prvobitnom obliku. U srednjem veku Tysia, danas Tisa, umesto Tiča, Tuča, kao i više naziva reka u Bugarskoj, Srbiji i dr., na pr. tыčя bugarski rukopis iz godine 907., Tičina, Tyčina reka u Bosni, Srbiji i dr.; Tibiskus, ostalo neobjašnjeno kod Mareja, predstavlja emplazam slovenske reči Tiča, od touč = tъkь reka, trkač, glas č je nestao u narečju neslovenskog življa koje je živelo sa Slovenima i prešao u s; uporedi i reč Titius reka kod starih Slovena, dalje Teša, Teševka, nastale od tъčь

– Tierna (Sarmalia lim. ili Jugozapadna Dakija, 157.) T. Pejt. Δίερνα Ptol., Tsierna: Valerius Felix, miles coh. IV stationis „Tsiernen.“ Natpis na mramoru u Mehadiji iz godine 157. n.e. pod Cons. Barbatus i Regulus. vidi Katančić [Er.11. 233. 294. 312. Orbis Ant. I. 373 Caryoph.. Th.H. I.p. 26. Murat. CCCXXXII..5.], Zernensium colonia Ulpian.; ruine na ušću reke Crne u Dunav iz kojih je delimično nastala reka Ršava: pošto je položaj mesta bez sumnje uzvišen. reč Tsierna je mamac za koji se hvataju svi slovenskn geografski etimolozi. na kojem će ce uzaludno okušati istorijski pironizam; uporedi izgovor slovačke reči čjerna čeьrna i naziv reke i mesta Černa, Crna; uporedi i Zernes.

– Trans-Dierna (Mezija, 400.) Not.Dign.; ruine ispod Kladova.

– Timavus (reka u Venet., 19. p.n.e.) Liv., Virg., Mela, Plin., Statius: današnje Timavo; uporedi Tamnava reka u Srbiji od Tьmavъ, Tьmьnъ, tьna Titius, Titus (reka u Dalmaciji, 79.) Plin., Ptol., Flor.; nekada Tiča, sada Krka; uporedi Tibiskus.

-Tomoschius (reka u Sarmatiji lim., 161.) Ptol., koji je odvojio od reči τό pa su tumači na besmislen način obrnuli reč Moschios u Morava, iako Ptolomej tako navodi ušće naspram Trikorniuma kao da ga je on lično ispitao na licu mesta; današnji Temeš, uporedi Timavus.

– Travus Τραύος (reka u Trakiji, 456.) Herod.,; uporedi Treva, Trava u Nemačkoj, Treven grad u Bugarskoj; od trava, bugarski trava, čitaj treva.

– Triballi Τρίβαλλοι (narod u Trakiji i Ilirikumu, 456.) Herod., Tuk, Diod., Sic., Arr., Strabon, Plin., Ptol. i dr.; Srbalj, Srblji.

– Ulpiana (Dard., 161.) Ptol., Justiniana secunda ante Ulpiana, Prok., Hierok., Jord.; nekada Lepen, danas Gornji Đustendil (Ober Kjöstendil) proglašen pogrešno za Donji Đustendil, što je Justiniana prima; od lepen, Platan mnogobrojna imena mesta u Srbiji, Bosni, Hrvatskoj, Lepka, Lepanka, Lepel reka i jezera u Rusiji, uporedi i Ulpiansos Prok., Lepenec.

– Una (Mezija, 250.) T. Pejt., Rav., danas Dobra, čudno skraćivanje imena od ounъ = dobrъ. – Vtus (reka i grad u Meziji, 79.) Plin., T. Pejt., It. Ant., Marcel. K., Ilir., Prok. i dr. danas Vit, obično Wid, uporedi Vit reka u Rusiji i dr., osnovna reč vit je glavni koren slovenskih ličnih imena i imena mesta.

– Vederiana Βεδεριανά (Dard., 484, 527-550.) Prokop. i dr., u srednjem veku Vetren; uporedi Vetren, Veterna, Veternica, Veternik, između ostalog grad i mesto u Bugarskoj, Slovačkoj i dr.

– Velas Βελάς danas Veles, turski Köprili na Vardaru; uporedi Veleševec, Veleškovec, Velešnja mesto u Hrvatskoj, Veljs brdo u Češkoj, Volosnica reka u Rusiji; od velesъ šumski bog.

-Veriniana Βερινιανά (Dard., 527-550.) Prokop., nekada Vranjani, sada Vranje; uporedi Herona. – Vetza Βέτζα (Mezija, 527-550.) Prok. još neispitano, da li je slovensko veьča ili veža?

– Vlcianum ili Vicianum (Mezija, 250.) T. Pejt., Beclano i Theclana Rav.: ili je današnji Vučitrn ili Zvečan, pošto se pri čitanju koleba između slova l i slova i, oba istorijski čuvena grada, jednako stara, što odgovara i prema položaju.

– Vindelici Vindenis i Vindimiola u Meziji, Vindobona, Vendo, Vendus, Vennones, Venostes i dr. su obični keltski nazivi za prastara slovenska boravišta.

– Vlca (barovit predeo i reka u Panoniji, 222.) T. Pejt. Ούολοκαία Kas. Dion, Hiulka Aur. Vikt., Vlca Ennodius; danas Vuka, Vlka, vučja jazbina, ranije kao i sada uporedi Vlek, Vlka, Vlkov u Češkoj i dr.

– Vodas. Vodas – Βόδας (Donja Mezija. 527-550.) Prok.: danas Crna Voda ruine prema sagi.

– Vratzista Βράτζιστα (Mezija, 527-550) Prok. danas Vračište, skraćeno Vraca. -Vrbas (reka i grad u Donjoj Panoniji, 79.) T. Pejt., Vrpanus, Plin.,; danas Vrbas; ko bi sve nabrojao imena reka i mesta od vrba

– Zdebrin Ζδεβρίν (Trakija, 527-550.) Prok.; još neispitano od debrь.

– Zernae (Trakija 250.) It. Ant., Zirinae T. Pejt., Zirinia Stef. V.; danas Crnec; uporedi Tierna.

– Zernes Ζέρνης (Mezija. 400) Prok., Zerna, Not. Dign.; Ruine na ušću reke Porečke u Dunav, razlikuje se od Tierne,

– Zumbara (Sarmatija lim., 161.) Ptol., gde se greškom čita Ζουρόβαρα današnji Sombor; uporedi Samborz, Sambor, S. Mkf. i selo u Poljskoj, Mađarskoj, Hrvatskoj, umesto sъborъ, na primer Sobor brdo kod Neitra, nazvan još pre 894. god. pod Svatoplukom, kao Santok Feste u Poljskoj umesto sъtokъ iako je sadašnja prepozicija sъ već jedna skraćenica od sъn, sъm, uporedi sanskritsko sam. σύν, latinsko con, mađarsko szomszed, sъseьdъ: ovo ne sme da začudi jer etimologija slovenskih imena mesta starih dve do tri hiljade godina želi da bude slobodna i otvorenih očiju; na primer, u mojem rodnom mestu se zove jedno strmo brdo Magurica, u brzom seljačkom govoru Magrica, kao jedan deo Karpata, zatim brdo i mesto u Arva, Liptau, Turotz, Trentčin, Šaroš, Bihar, Bereg, Krasovu, mesto Magura, i kod P. Vinfrida Madurea grad Magura; reč će ce danas uzalud tražiti u slovenskom jeziku ali ne i u sanskritu, gde reč magur znači strm, visok, velik.

Izuzetno su zanimljiva kod Prokopija nabrojana imena ilirsko – tračkih tvrđava i mesta sa slovenskim završecima u sred tračkih imena, koji svetlucaju kao zračak iz okamenjenih naslaga,
npr. – ana, – ina: Kesiana, Besiana, Titiana, Priniana, Usiana, Tuttiana, Genzana, Mariana, Veriniana, Makkuniana, Badziania, Ballesin i dr.:
na – aza, etza, – ita, – iza, – utza umesto itza: Capaza, Getmaza, Vetza, Kavetza, Klesvestita, Skapliza, Tzerzenuza, Labutza i dr.;
na – asta, -ista, – eston-. Stranvasta, Vratzista, Rabeson i dr.; pri čemu treba primetiti, da Bugar govori tu i tamo još danas – išta umesto – ište.

Bilo bi lako da se utrostruči spisak ovih topografskih imena, pa čak i da se udesetostruči; samo, mišljenja sam, da ovo što je ovde dato, da je to više nego dovoljno, da bi one koji veruju ubedili i da nasuprot tome ne bi ni stotinu puta duži pregled poučio nevernika koji bi čak kada bi mogao da čuje kako odzvanjaju glasovi stanovnika ovih gradova iz doba pre Herodota, želeo da kazni laži, ukoliko one ne bi odgovarale njegovim unapred stvorenim hipotezama.

Iz knjige Pavela J. Šafarika “Poreklo Slovena“
Izvor: svevlad.org.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime