Slučaj „Barbara“ iliti „Srbijo, laku noć“

3
1847

Sve televizijske voditeljke i reporterke sanjaju o svetlima reflektora. Kamera ih mami kao magnet: neke zato što žele da obaveste javnost o važnim stvarima, doprinesu da svet bude bolji ili samo urade svoj posao najkorektnije moguće; dok druge jednostavno vole da budu viđene, pa pojavljivanje na tv ekranu shvataju kao svojih pet minuta slave i odskočnu dasku za nešto bolje i veće u životu. Nije lako probiti se na medijskom nebu Srbije, u kojoj devojčice sanjaju o ovom, naizgled, zvezdanom poslu, zbog kog će ih neko možda prepoznati na ulici ili će moći da preko reda završe šalterske poslove, dobiju karte za bioskop ili pozorište. I ma koliko bile lepe i rečite, uvek postoji još neko lepši ili elokventniji, pa se o njima govori tek ponekad. Ipak, izvesnoj Barbari Životić je pošlo za rukom ono što ni njenim mnogo iskusnijim koleginicama nije. Zbog njenog dvominutnog tv uključenja, u večeri kada se u Beogradu održavao protest „Stop krvavim košuljama“, oglasio se i sam državni vrh Srbije, odnosno predsednik lično.

Ovoj „novinarki“ je veoma bilo stalo da dobro izgleda kada je ljudi budu gledali na tv ekranu – isfenirala se, ispeglala kosu i obukla beli kaput sa raskošnim krznom, šminka joj je bila besprekorna… Jedino oko čega se nije potrudila je vokabular, pa je tako zamuckivala: „Jako mali broj ljudi je okupljen, daleko manje od očekivanog. Ahmmmm, naravno, zapravo sve je bilo mirno sem tog incidenta da su se ljudi gurali i udarali kišobranima“. Reč koja je iznova i iznova ponavljana je „licemerje”. Nakon njenog, po svim objektivnim merilima, neprofesionalnog uključenja, društvene mreža su proključale. Opozicija je Barbaru proglasila glasnogovornicom SNS-a, uz salve uvreda, a za njenu bezbednost zabrinuo se i sam Aleksandar Vučić,  zbog čega je tažio zaštitu za nju, a Tužilaštvo za visoko-tehnološki kriminal je otvorilo slučaj. Zatražio je i bolji status novinara, i to sve zbog Barabre Životić.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: MOJE PESME, MOJI SNOVI

Televizijsko uključenje „novinarke“ Studija B postalo je tema broj jedan u svim srpskim medijima. Bila je tema u svim jutarnjim gostovanjima i na svim konferencijama za štampu, postala je trending na društvenim mrežama. 

„Iako sam znala na šta je sve opozicija u Srbiji spremna, ni sanjala nisam da jedno televizijsko uključenje može da izazove toliko mržnje, kao što je bio moj izveštaj sa protesta. Sve je počelo i pre samog uključenja, kada su me ometali u pripremi, nastavljeno i tokom samog izveštaja, što možete videti i na snimku, da bi se završilo najmonstruoznijim pretnjama meni i mojoj porodici. Znate, ja imam i roditelje, brata i malu sestru i najviše me boli što zbog mene moraju da trpe najniže uvrede tih… ne mogu da ih nazovem ljudima. Iako sam sto puta pre ovoga mislila da se ne bavim novinastvom, posle ovoga sigurno neću odustati. Moj, naš, zadatak je da radimo slobodno i bez straha. Đilasu, Obradoviću, Jeremiću i drugima koji nisu osudili ovakve uvrede, ali i pretnje mojoj porodici i meni, želim da o njihovim ćerkama i deci nikada niko ništa slično ne izgovori, kao što govore o meni na društvenim mrežama. A o njihovom političkom delovanju izveštavaću sa još većim entuzijazmom nego ranije“, rekla je „novinarka“ koja je pravi prototip onoga što u Srbiji opstaje i vlada. 

Nakon svega je usledila izjava direktorke Studija B Ivane Vučićević da je Barbara zbog pretrpljenog stresa potražila stručnu pomoć. Nekako ne mogu da se ne zapitam koliko nas koji smo bez posla ili koji svakodevno strahujemo da nas, umesto pozdrava, na stolu dočeka otkaz koji nismo zaslužili, je potražilo stručnu pomoć?

Dok nemušta i neelokvetna Barbara, novinarski nedorasla, a u isto vreme prillično smouverena pa i osiona, prima platu, neka prava novinarka „od kova“ ne može da dođe do posla jer nije bliska vladajućoj partiji. Međutim, Barbara radi ono što se od nje očekuje i ponosi se time. Uostalom, šta je briga za novinarsku etiku ili osnovna pravila tog posla? Što bi joj predstavljalo problem i to što uključenje odradi kao da je sa drugaricom svratila u kafić „na čašicu ogovaranja“? Ona prima platu, slika se za gradsku televiziju, uskoro će vrlo verovatno i avanzovati, pa sve da svi mi ovde dubimo na glavi.

Da Vas podsetimo:  Već viđeno!

Dvominutno tv uključenje Barbare Životić ponovo je aktuelizovalo pitanje zapošljavanja u Srbiji koje je, već je opštepoznato, partijsko. U državnim ustanovama radi stranački kadar, za čije potrebe se radna mesta čak izmišljaju. Zaposleni dolaze i odlaze na posao kad hoće, tokom radnog vremana idu u teretanu, kod frizera, na kafe, ručkove. Uglavnom ne rade ništa, čast izuzecima. U stvari, bogorade po ceo dan kako su im male plate, a ne zarade čak ni njih.

Barbara nije ništa drugačija ni gora od tih službenika, koji doslovno zauzimaju radna mesta i kvalifikovanijim i odgovornijim ljudma koji godinama čekaju na birou i rade po dva posla u privatnom sektoru kako bi platili račune i prehranili porodicu. Ona je jedino imala nesreću da njena sramota postane javna… mada, sva je prilika da je to neće sprečiti ni u čemu, naprotiv…

Goca Savković

3 KOMENTARA

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime