Smisao makedonske obaveštajne agresije

0
1249

U Makedoniji se dogodio obaveštajno-diplomatski presedan, koji je prerastao u obaveštajnu aferu, jer su srpske kontraobaveštajne službe – agencije utvrdile i dokazale da se prema kompletnom osoblju naše ambasade primenjuju intenzivne operativne mere makedonskih službi. Nikada i nigde u svetu se ove mere nisu primenjivale tako neselektivno kada su strane diplomate i ostalo osoblje ambasada u pitanju. Iz tako masovne i neselektivne primene tajnih metoda rada može se jedino zaključiti da je na Srbiju izvršena obaveštajna agresija. Pominju se prisluškivanje, tajno praćenje, ali i zastrašivanje. Pominjanje zastrašivanja može da znači da su makedonske službe zatečene i presečene ne u početnoj, nego u poodmakloj fazi subverzije.

Ljuban Karan / Foto: intermagazin.rs

Možda ovo nekome ko nije u domenu bezbednosne problematike i ne izgleda strašno i neobično. Istorija međudržavnih odnosa, posebno velikih sila, prepuna je špijunskih afera, hapšenja i razmene špijuna i proterivanja diplomata koje su koristile nedozvoljena sredstva za prikupljanje informacija. Međutim, trebalo bi imati u vidu da se u konkretnim slučajevima od desetina ili čak stotina službenika ambasada redovno radilo o jednom ili nekolicini onih prema kojima su primenjivane mere. Nikad i baš nikad prema svima. Jer zašto bi se primenjivale mere prema onima za koje unapred znate da se ne bave obaveštajnim radom? Bilo bi to rasipanje kapaciteta i nepotrebno trošenje novca. Od sveukupnih diplomata i službenika ambasada možda je samo nekoliko pravih profesionalnih obaveštajaca koji su u stanju da obaveštajno rade iz ambasade i da koriste nedozvoljena sredstva, a da ne budu otkriveni. Laici to ne mogu da rade jer je isuviše riskantno po ambasadu i ugled države koju predstavljaju.

NEOBIČNO NERACIONALNA OPERACIJA

Posebno je delikatno pitanje ambasadora, jer oni su gotovo redovno iz redova političara i nisu profesionalni obaveštajci. Sem toga, nijedna država neće reskirati svoj ugled da za neke prizemne obaveštajne poslove koristi tako visoko rangiranu ličnost, koja predstavlja svoju zemlju. To se ne radi. Postoje drugi službenici sa diplomatskim statusom, profesionalci koji to odrađuju ako već tako treba. Zato podatak da su makedonske službe prisluškivale i pratile našeg ambasadora daje veću težinu kompletnoj aferi i dodatnu gorčinu da, ne poštujući našeg najvišeg predstavnika u toj zemlji, ne poštuju ni Srbiju. Treba razlikovati dozvoljene načine prikupljanja podataka od nedozvoljenih. Preko 95 odsto podataka o nekoj državi prikupi se na legalan način. Svaki službenik ambasade može tako da prikuplja informacije, pa tako i ambasador – kroz službene i neslužbene razgovore, sistematskim praćenjem sredstava informisanja, ličnim zapažanjem i sl. Međutim, sigurno je da ambasador neće koristiti nedozvoljena sredstva, pa je neprihvatljivo da ga neko prisluškuje i prati pod tako smešnim opravdanjem.

Ako imate digitron, nije problem utvrditi i matematički šta se dogodilo. Nije objavljen podatak koliko naša ambasada u Skoplju ima osoblja, ali pretpostavimo da je to 30, 40, 50 diplomata i službenika i da se primenjuju operativne mere prema svima. Ne može jedan operativac da obrađuje jednog čoveka, čak ni prisluškivanje kao najprostiju meru, a kamoli tajno praćenje i druge složenije aktivnosti. To rade timovi od 3-4, nekada i 10-20 ljudi samo po jednom službeniku. Pomnožite to sa brojem službenika i diplomata ambasade i dobićete ogroman broj angažovanih operativaca. Šta to znači? Makedonske službe su male i slabe, i to znači da su sve svoje obaveštajne kapacitete usmerile samo na Srbiju. U ovoj eri terorizma i drugih opasnosti oni su procenili da im najveća opasnost preti iz srpske ambasade i od Srbije, a to je ne samo van logike, nego i van pameti i zsslužuje oštre diplomatske poteze.

Da Vas podsetimo:  Vojska možda, ali policija nikako: Koja institucija među građanima Srbije uživa najviše poverenja?

Međutim, naše službe su ih otkrile i raskrinkale, što nije ni čudo. Jer očito da iza maksimalnih naprezanja makedonskih službi stoji neka strana sila, koja ih gura i usmerava. Nama tu velikih tajni – to može biti samo SAD ili Albanija. I, kako se to redovno dešava kada je su pitanju pritisak i nerealni zahtavi u kratkom vremenu, došlo je do propusta, grešaka i provale, kako primene metoda, tako i stvarne namere prema Srbiji. Nema žurbe i srljanja u obaveštajnom radu, posebno kod službi koje nemaju neki međunarodni ugled, kao što je makedonska, jer se to gotovo uvek gadno osveti. A očito da se nekome žuri u subverzivnim dejstvima prema Srbiji i da mu nije važan ugled ni makedonskih službi ni makedonskih političara, a u krajnjoj liniji ni Makedonije kao države.

ŠTA USTVARI BIO CILJ?

Ako je neko odlučio da čini ono što se u principu ne radi i neselektivno prisluškuje i prati sve službenike ambasade, onda tu nije u pitanju puko prikupljanje srpskih poverljivih podataka. Neko je naredio da se dejstvuje prema svima u Ambasadi Srbije i prema onima za koje se unapred znalo da se preko njih ne može dobiti nikakva korisna informacija. Tako postaje jasno da se radi o sasvim drugačije postavljenim ciljevima koji se mogu svrstati u dve kategorije. Prvo, bez ikakve dileme ovde je cilj kompromitacija Srbije, i drugo, cilj je prikupljanje kompromitujućih podataka o osoblju ambasade.

Kako se sada već nazire, makedonske službe postepeno prelaze pod potpunu kontrolu službi SAD i NATO, kojima je cilj eliminacija ruskog uticaja sa Balkana. Tako je i ova obaveštajna operacija planirana radi montiranja „dokaza“ o tajnim vezama srpskih i ruskih obaveštajnih službi i „dokaza“ da Ambasadu Srbije u Skoplju zajedno koriste kao punkt za tajno podrivanje i rušenje režima u Makedoniji. Zato je bilo važno tajno snimiti i dokumentovati bilo kakav kontakt, bilo kog službenika srpske ambasade sa bilo kojim Rusom, a ako je to još i ruski diplomata, onda je to pun pogodak i izvanredan adut za kompromitaciju Srbije. To nije bio težak zadatak ako se imaju u vidu službeni i neslužbeni kontakti i druženje diplomata po raznim osnovama, od službenih prijema i banketa, do privatnih poseta i izlazaka. Poznato je da se diplomate i privatno druže u svim zemljama, pa tako i u Makedoniji. Zašto bi onda bio neki problem negde presresti i uslikati Srbina i Rusa u nekakvom druženju.

Drugi razlog masovnog prisluškivanja i praćenja našeg osoblja je još opasniji i pogubniji za Srbiju. Prikupljanje podataka o kompletnom osoblju ima za cilj da se pronađu labilnije ličnosti, sa manjom bezbednosnom kulturom, sklone nekim porocima i sa ljudskim manama koje se, ako se kvalitetno dokumentuju, mogu koristiti za ucenu i vrbovanje. Zato se u saopštenju ministra inostranih poslova Dačića pominje i zastrašivanje. Jer neko mora dobrano da se uplaši onih dokaza koji su prikupljeni protiv njega, da bi pristao da radi protiv svoje države a u korist strane obaveštajne službe.

Da Vas podsetimo:  NAJLEPŠE KOD MAME I TATE: Sa koliko godina mladi u Srbiji napuštaju „roditeljsko gnezdo“?

Strane obaveštajne službe dobro znaju da i onaj službenik ambasade koji možda trenutno nema neke značajne informacije, ako se zavrbuje i ako se pravilno „školuje“ i usmerava, može do njih da dođe. Može uraditi i štošta drugo što je značajno, od podmetanja kompromitujućih stvari drugim licima, odavanja bezbednosnih mera, šifri, pa do fizičkog ugrožavanja ambasade. Što su funkcija i rang ucenjenog i zavrbovanog viši, to je uspeh makedonske službe veći (ili već neke službe koja deluje preko makedonske). Ako se zavrbuje više službenika ili diplomata, onda postoji mogućnost provere svakog podatka iz više izvora, što je veoma važno, jer naravno da nije isto da li imate neproveren ili potpuno proveren podatak. Podatak koji se dobije samo preko jednog izvora je neproveren, preko dva je delimično proveren a preko tri i više je potpuno proveren.

ZAŠTO JE POVLAČENJE OSOBLJA BILO ISPRAVNO

Ako bilo koja tajna služba sve svoje operativne kapacitete usmeri na rešenje samo jednog problema, onda je uspeh veoma verovatan. Tako ne bi bilo iznenađenje ako su Makedonci postigli nešto od planiranog, ali to naši kontraobaveštajci sigurno imaju u vidu. Na osnovu masovne primene raznih metoda, moguće je da su već selektirali lica sa slabijim bezbednosnim znanjem i nižom bezbednosnom kulturom. Takva lica teže procenjuju šta je to za njih stvarno kompromitujuće, da li su u stvarnoj opasnosti po ugled i karijeru i dokle su operativci strane službe koji ih pritiskaju stvarno spremni da idu. Neko će smatrati da je strašna kompromitacija ako je prošvercovao nešto preko granice, a drugi će reći nije to ništa, prijavite me. Nekome je otkriće da se kocka ili da ima švalerku sudbinska opasnost, drugi će reći da nije to ništa. Traže se slabi, labilni, osetljivi, lakomi na novac i sl. A kada bi svi službenici imali dovoljno znanja i bezbednosne kulture, ignorisali bi pretnje i ucene i znali bi da niko od stranaca nije lud da ih nekome prijavljuje, nego se jednostavno odustaje kao da ništa nije bilo i traži se onaj ko je labilan. Da je bilo ovakvih ucena vidi se ne samo po izjavi ministra Dačića, koji kaže da je bilo zastrašivanja, nego i po izjavi predsednika Vučića kada kaže da su Makedonci radili ono što se ne radi prijateljima.

Tako je povlačenje kompletnog osoblja, sa kontraobaveštajnog stanovišta, potpuno logično da bi se stvari razjasnile, posebno dokle su makedonske službe stigle sa pretnjama, ucenama i vrbovanjima. Osnovno je utvrditi kakvih je ucena bilo i prema kome. Zatim, da se ponovo pregledaju bezbednosne provere koje su sigurno urađene za svako lice koje radi u našoj ambasadi u Skoplju i da se utvrdi da li su dovoljno kvalitetne. Verovatno je to razlog zbog čega će se osoblje vraćati u Skoplje sukcesivno do kraja meseca. Nije isključeno da se neki neće vraćati u Makedoniju, ali pravi razlozi će iz razumljivih razloga ostati tajna.

Naše kontraobaveštajne službe sigurno će iskoristiti ovo vreme za dopunsku proveru nivoa znanja i bezbednosne kulture svakog službenika i diplomate, posebno ako imaju konkretnih podataka da je bilo propusta u njihovom držanju i ponašanju. Niko bez dopunske specijalne pripreme ne bi trebalo da se vraća u našu ambasadu u Skoplju, nego tak kada je potpuno sposoban da prepozna nasrtaje stranih službi i kad zna da se potpuno zaštiti. U ovom trenutku najvažnije je neutralisati postavljene ciljeve makedonskih službi da kompromituju Srbiju i da imaju svoje ljude – krtice u našoj ambasadi.

Da Vas podsetimo:  OVO JE NAJPOPULARNIJE SRPSKO SELO TOKOM POSTA: Ljudi dolaze sa svih strana da kupe ribu, najveća potražnja je za Nikoljdan, a evo i zašto!

MAKEDONIJA U NATO I EU ZA TRI MESECA?

Isto tako je veoma važno onemogućiti Makedonce da saznaju pravu istinu i prave načine kako su naše kontraobaveštajne službe došle do podataka o njihovim prljavim aktivnostima. Nema dileme da se oni sada preispituju, konsultuju pa i saslušavaju, kako bi utvrdili gde su pogrešili. Bez konkretnih saznanja o tome neće moći izvući pouke i biće im veoma teško da nastave rad. Ne treba im u tome pomagati i zato su izjave našeg ministra i predsednika kontrolisane i uopštene, sa jednom jedinom porukom – znamo šta ste radili, nemojte više.

Nije isključena mogućnost da je neki savestan makedonski operativac, svestan podmuklih dejstava koja su usmerena protiv prijateljske zemlje i naroda, a koja istovremeno štete i samim Makedoncima, odlučio da podatke o tome ustupi srpskim službama. Ako je istina, to ne umanjuje veliki uspeh naših službi, koje su ovoga puta zaštitile Srbiju od velike opasnosti. Ako su im podaci tajno dostavljeni, to znači da imaju ugled i poverenje među stranim profesionalcima, koji im veruju da će postupiti profesionalno i zaštiti izvor podataka.

Čini se da je telefonskim razgovorom između predsednika Aleksandra Vučića i makedonskog premijera Zorana Zaeva stavljena tačka na ovu aferu i da se međudržavni odnosi vraćaju u standardne okvire. Da li je to stvarno tako, znaćemo uskoro ako Makedonija stvarno bude neutralna prilikom glasanja za prijem Kosova u Unesko. Ako Zaev pogazi reč, to će značiti da je dokazani prevarant kome će jedini zadatak za vreme mandata biti provođenje mera i aktivnosti dogovorenih sa albanskim korpusom u takozvanoj Tiranskoj platformi. U tom slučaju odluka koju bi trebalo da donese Srbija prosta je i jednostavna – buduća politika prema Makedoniji da bude zasnovana isključivo na reciprocitetu. Do sada je ta politika bila zasnovana na nekakvom razumevanju i prihvatanju bez kontramera serije makedonskih političkih poteza protiv Srbije, a sve zarad priče o bratskom narodu i dobrosusedskim odnosima. Možda smo sami krivi jer smo navikli Makedonce da to tako treba, pa sa razlogom misle da će tako moći i ubuduće.

Uveliko se priča o tome da će Makedonija ekspresno biti primljena u NATO i EU u neverovatnom roku od tri meseca. Isto tako se osnovano govori o tome da će Skoplje postati centar za podrivanje Srbije, kao što je svojevremeno bila Budimpešta za rušenje Jugoslavije. To bi značilo da će se obaveštajna agresija iz Makedonije na Srbiju nastaviti, možda još žešće. Tada će uslediti nastavak obaveštajnih nasrtaja i na Ambasadu Srbije u Skoplju. Pa čak i da ne bude tako, na osnovu svega što se dogodilo, naše kontraobaveštajne službe – agencije, imaju posebno izražen zadatak da zaštite Srbiju od štetnih aktivnosti iz Makedonije i preko Makedonije koje se mogu nastaviti perfidnije i profesionalnije.

Ljuban Karan

Intermagzin.rs / Standard

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime