Snovi i realnost

Evropska unija kao Zemlja Dembelija

0
884

eu-zicaNeprekidno od 2008. godine stranke na vlasti, a u poslednje vreme i priličan broj opozicionih, nastoje da uvere srpsku javnost kako je Evropska unija ona Zemlja Dembelija iz snova svake lenštine i da će, čim Srbija bude primljena u tu organizaciju, njeni građani živeti kao bubreg u loju.

Od početka dobro pripremljenog i izvođenog propagandnog programa javnost je zasipana pričama o tome kako je Srbija u Evropi, da Evropa nema alternativu i da, prema tome, nema o čemu da se razmišlja. Kako se ovaj EPP zahuktavao, a situacija sa Kosovom i Metohijom kao delom suverene Srbije postajala sve neizvesnija, to je smišljena spasonosna parola: „I Kosovo i Srbija”. Ona je trebalo da umiri one građane Srbije koji su shvatali da tu kombinaciju uopšte ne prepoznaju gospodari ratova, kako širom sveta tako i na Balkanu, i koji, uostalom, nisu tek tako, iz dosade, došli ovamo da osnuju novu državu i sagrade Bondstil, svoju najveću vojnu bazu u Evropi a sve u cilju zaštite „vitalnih interesa” svoje zemlje.

Kako je vreme odmicalo tako se Kosovo sve više izmicalo, pa je postepeno prestala i parola kojom se ono pominjalo uz Evropu. Reklamiranje se zasnivalo isključivo na blagodetima Evropske unije, koje će i naši građani početi da osećaju čim Srbija postane ravnopravna članica. Što je, razume se, moguće tek pošto i ako ispuni sve postavljene uslove.

O njima se, međutim, ne zna baš mnogo, a glasovi onih koji zahtevaju da naša javnost bude podrobna obaveštena o njima, ne čuju se često.

Sasvim se retko kroz strogo kontrolisani medijski prostor probiju i neka drugačija mišljenja od orkestriranih reklamnih poruka profesionalnih političara i njihovih saradnika o prednostima evropskog puta Srbije u Brisel u kome je, razume se, sve idealno.

Da Vas podsetimo:  Dani šljive i zaboravljeni dani stradanja

U isto vreme, našu javnost zatrpavaju podaci o izjašnjavanjima građana, koja bi trebalo da stvore utisak kako je velika većina građana Srbije pristalica pridruživanja Uniji, dok je protiv zanemarljivo mali postotak onih koji ne shvataju njene prednosti, te bi, po shvatanjima i željama profesionalnih političara, referendum bio potpuno suvišan trošak.

Tokom svih ovih godina otkako srpski političari vode Srbiju u Evropu, nije bilo ozbiljne i sveobuhvatne analize iz koje bi se mogla steći objektivna slika o Evropskoj uniji. Nisu se mogle pročitati analize stručnjaka iz različitih oblasti koji bi objasnili kako, zapravo, funkcioniše ova organizacija evropskih država. Nema sumnje da u takvom konglomeratu ne mogu svi interesi biti isti, već se moraju prilagođavati i usaglašavati kako bi Unija bila zaista uspešna zajednica ravnopravnih članica, ali je tome bilo sasvim malo reči.

Tako bi i budući Evropljani iz Srbije trebalo najpre da čuju koja su prava i obaveze koje ih očekuju, šta se pristupanjem Evropskoj uniji dobija, a šta gubi. Naši bi građani morali da budu tačno obavešteni, recimo, o tome čega se moraju odreći i šta novo moraju prihvatiti kako bi se prilagodili pravilima većine.

Ako ste, recimo, u EU, morate poštovati zajedničke odluke (izbeglice iz Azije i Afrike, očigledno, predstavljaju izuzetak), pa ste obavezni – sviđalo vam se to ili ne – i da uvedete sankcije Rusiji. Tu nema mnogo priče, iako su naši političari uvek spremni da je izmišljaju. Tako, na primer, potpišu sporazum – praktično učlanjenje u NATO – a onda govore kako će Srbija da sarađuje i sa NATO-m i sa Rusijom. Divota, kao u bajci!

Ništa nije ni sasvim belo, ni potpuno crno, ali su građani Srbije valjda zaslužili da im posle ovoliko godina neko otvoreno kaže da nigde nema besplatnog ručka – sem u mišolovci – a što naši profesionalni političari nikako ne mogu da izuste.

Da Vas podsetimo:  Kad se vrati Nacionalna garda Ohaja, ili: Čemu služi Dan Amerike u Skupštini Srbije

Vojislav M. Stanojčić

Stanje stvari

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime