Sokolska zajednica građana u Kraljevini Jugoslaviji

0
1721

Sokolska društva radila su na međusobnom zbližavanju svojih članova. Smatrali su da treba rušiti pregrade koje su razdvajale pojedine oblasti koje su pre 1918. bile u različitim državama. U Pravilima društva „Bratimstvo koje delovalo kao muzika sokolskog društva u Baru isticalo se da radi na učvršćivanju zajednice građana Jugoslovenske države. (1) U svojoj polemici list „Dubrovnik” isticao je shvatanja sokola : „kod Sokola ne pita : ko se kako krsti, već je načelo : brat je mio koje vjere bio ? Je li s toga što je sokolski glavni princip : bratska ljubav, jedinstvo i sloga, te upućivanje samo na dobro naroda, naročito među seljacima, koje se odvraća od svih poroka i upućuje ih se putem napretka ?” (2)

slet u SuboticiAntun Gauder, naraštajac iz Vinkovaca, pisao je o sokolskoj naraštajskoj školi na Paliću i istakao da je zadatak sokolskog obrazovanja stvoriti : „… jednu zajednicu i bratsku celinu, jaku i sposobnu da odoleva svima napadima zavidnika i sokolskih protivnika, kojima je naš uspeh trun u oku i koji dobro znaju da ćemo im mi biti najžešći protivnici i najveća prepreka u njihovom razornom delovanju. Stvoriti taku zajednicu cilj je ove naše naraštajske škole.” (3)

Jovan Ćirilov istakao je o sokolskoj organizaciji : „Usred zemlje koja je već trajala svoje dane, rastrzana raznim socijalnim i političkim trzavicama, sokolski pokret bio je oaza tolerancije i nestranačkog drugarstva”. (4)

Mari-Žanin Čalić je u svojoj „Istoriji Jugoslavije “ istakla da jugoslovenstvo za komuniste kao i za mladobosance nije bila samo vizija već i svakodnevna praksa. Isto to se može reči za sokole. (5)

Na Desetoj redovnoj skupštini Saveza Sokola 26.oktobra 1940. razmatran je progon sokola u Banovini Hrvatskoj. Na skupštini je istaknuto : „Jugoslavija za koju se sokolstvo borilo i za čijim ostvarenjem je težilo, bila je duhovna Jugoslavija, ona koja još ni danas nije do kraja dograđena i pored ove političke Jugoslavije, sputane u zakonske članke i paragrafe. Političku Jugoslaviju gradili su i grade – a i razgrađuju – političari, i za taj rad neka oni ponesu odgovornost. Mi sokoli gradili smo i gradimo Jugoslaviju osećaja i misli, koja živi, ne u paragrafima, već u srcu i duhu svojih sinova i koja crpe nesalomljivu snagu iz njihove ljubavi, rada i požrtvovnosti. Za tu duhovnu Jugoslaviju utemeljenu … na dubokom ubeđenju o neumitnoj sudbinskoj povezanosti svih Slovena ovde na Jugu, boriće se sokolstvo i nadalje istrajno i neustrašivo … Neka političari izgrađuju političku Jugoslaviju; mi Sokoli gradićemo u njoj, MA KAKO ONA BILA UREĐENA, Jugoslaviju misli i srca”.

I pored progona u Banovini Hrvatskoj na skupštini istaknuto je : „… Sa zadovoljstvom konstatujemo činjenicu da sve ovo nije moglo da ubije ni duh ni volju sokolstva u Banovini Hrvatskoj da i dalje ostane zatočnik velike sokolske i jugoslovenske misli. Istorija će pokazati koliko su Sokolski borci ovakvim svojim stavom poslužili … nacionalnoj misli u ovim vremenima toliko sudbononosnim … “ (6)

Da Vas podsetimo:  SNS bi u koaliciju sa "Mi – glas iz naroda", ali ucene ne prihvata

Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice bio je dolazak izbeglica iz novostvorene Banovine Hrvatske 1939. Pred hajkom HSS i njegove Zaštite sokolske izbeglice iz Banovine Hrvatske pomoć su potražile u Beogradu i Srbiji. Najugroženiji sokoli u Betini kod Šibenika Branko Bilić, Šime Kapov, Petar Juroš i Jere Mikin, pred terorom Zaštite, sklonili su se u Beograd 21. novembra 1939. Primio ih je Savez Sokola u Beogradu i pomogao im. (7)

“Jutarnji list” od 17 decembra 1939. objavio je apel Sokolskog društva Beograd II za pomoć sokolima, koji su bili otpušteni iz službe u raznim mestima Banovine Hrvatske, ili koji su pred pretnjama i napadima morali da se sele. Zajedno sa tim apelom objavio je članak pod naslovom “Kleveta”, u kome je napao beogradsko sokolstvo da “širi klevete o Banovini Hrvatskoj”, “da truje decu i srpsku javnost” pa je pozvalo vlasti u Beogradu, da takvoj “klevetničkoj akciji stanu na put”.

Mlica Jankovic put na slet
Subotica 1936.

„Sokolski glasnik“ je komentarisao : „ali se otpuštanja vrše i dalje, u masi, i spremaju se nova ! Sokolima u Beogradu nije sigurno prijatno, da za svoju braću traže nova nameštenja, da sakupljaju za njih pomoć, da otvaraju za njih kuhinje itd. i bili bi vrlo zahvalni “Jutarnjem listu”, kada bi uputio apel na drugu stranu da se ta progonstva ne vrše, pa kad bi sva naša braća mogla mirno da ostanu tamo gde su bila. Inače pisanje “Jutarnjeg lista” predstavlja krajni cinizam, kad najpre pušta i pomaže da se naša braća gone i otpuštaju, a onda traži od nas, da ih pustimo da umru od gladi !”. (8) Ivan Vranješ je nakon begstva iz Zagreba 19.februara 1940. dao izjavu organima Saveza Sokola : „13.II 1940. godine upali su u moj stan dva zaštitara da me uhapse. Izvršili su pretres mog stana. Moja jedina greška za Hrvatsku zaštitu jeste da sam nepokolebivi Jugoslaven. Uhapšen sam i strpan u ćeliju br. 19, gladan i bolestan. Hladnoća – 32 , a meni nisu dali ni ćebeta. U 3 časa u jutro pao sam u nesvijest. U 11 časova bio sam kod ljekara, potom opet vraćen u samicu. Treći dan mi je saopćeno da nisam kriv, a da sam dobio tri godine izgona iz Zagreba … Istoga dana u 6 sati u pratnji jedog agenta krenuo sam na kolodvor sa 3,5 din. u novčaniku. Uhapšen sam po želji građanskog zaštitnika Ivana Lajvora, koji je kao štetan za vojsku izbačen iz iste u 6. konjičkom puku u Zagrebu”. Starešina župe Zagreb dr. Oton Gavrančić pisao je Savezu Sokola da Vranješ nije ništa skrivio. Iz Jugorasa je doznao da je od policije dobio besplatnu kartu za Beograd. Krijući se izašao je iz voza i krio se dva dana i noći. Nije mogao otputovati sa 3,5 dinara. Vranješ je bio vežbač u Sokolu II. Pošto dotad nije dobio nikakve potpore, niti je tražio. Preporučio je Savezu Sokola da mu pomognu. (9)

Da Vas podsetimo:  Koliko iznose donacije u Srbiji?

Uprava Sokolske župe Beograd usvojila je 15. novembra 1939. „Pravilnik za pomaganje ugroženih Sokolskih jedinica i njihovih pripadnika”. Tim pravilnikom osnovan je pri Sokolskoj župi Beograd fond za pomoć. Sredstva za pomaganje bila su dobrovoljni prilozi svih sokolskih jedinica župe; dobrovoljni prilozi članova i članica, naraštajaca i naraštajki,… kao i drugih dobrotvora; prihodi od sela, koja su se za tu svrhu održavana u jedinicama župe; drugi prilozi, koji su namenjeni pomoći. Iz blagajne pomagala su se ona braća i sestre, koja su se molbom obratila za pomoć uz priložene ili predočene sokolske legitimacije; Jedinice koje su se za pomoć pismeno obratile župi Beograd. Sem materijalnog pomaganja svi članovi uprave Sokolske župe Beograd trebali su da svojim ličnim ugledom i preporukama pomognu da ugrožena braća i sestre nađu posao, koji je odgovarao njihovoj spremi. Uprava župe mogla je po svojoj inicijativi da dodeli pomoć jedinicama, koje su bile naročito ugrožene. Uprava je trebala da organizuje sabirne akcije. Trebala je da pozove uprave sokolskih društava i četa, da od svih svojih pripadnika traže i najskromnije priloge, uz objašnjenje čemu su prilozi namenjeni. (10)

Kosmaj
Kosmaj

U časopisu „Oko Sokolovo“ iz Beograda objavljen je akt Sokolske župe Zagreb: „Val nove „slobode“, koji je zahvatio i prekrio ove naše krajeve prisililo je mnogu našu braću, mnoge sestre, da ili pojedinačno ili sa svojim porodicama ostave domaće ognjište …… te da … begaju u krajeve, gde ta „sloboda“ svojim grešnim zagrljajem još nije ugušila svaki plemeniti osećaj, svojom ciničkom hipokrizijom nije uništila pravo na život i opstanak svakog pojedinca, o kome vole svakom prigodom da govore baš ti najgrlatiji propovednici i sledbenici te nove „slobode“.U tim po nas tako crnim danima i opet je došlo do izražaja pravo sokolsko bratstvo, koje je na najefikasniji način potvrdilo staru reč, da se u nevolji poznaje prijatelj. Došlo je do punog izražaja u našoj dragoj prestonici i njegovom Sokolstvu, u prvom redu kod bratskog Saveza, a jednako i kod bratske Župe te bratskih društava Beograd II i Beograd VII. Svi ste Vi, braćo i sestre, uložili za naše bednike toliko ljubavi, toliko mera i truda, toliko fizičkih i materijalnih žrtava, da bi svaka naša reč pohvale Vašeg iskrenog i srdačnog bratstva izišla tek bledom i banalnom frazom. Naša je jedina želja da bi što skorije osvanuli u našim „oslobođenim“ krajevima tako svetli i radosni danci, da bi Vam svima Vašu ljubav, Vaše gostoprimstvo mogli da vratimo radosna srca……….Vama i svemu članstvu Vaše župe naš iskreni bratski pozdrav“ (11)

Da Vas podsetimo:  Srbija će čuvati ćirilicu u muzeju umesto u javnom životu

Sokolstvo se moralo opredeliti i pred tadašnjom najezdom totalitarizama. Sokoli su istakli : „Između večnih istina, proklamovanih od francuske revolucije, te idejnog i moralnog ništavila totalitarnih koncepcija, nama, Sokolima, izbor nije težak. Biranja, zapravo, i ne može da bude. Naš put je jasno ocrtan. Mi smo svi, kao Sokoli, skroz i skroz prožeti duhom francuske revolucije, pa odlučno zaziremo, prema tome, od fašizma, svih nijansa, kao što zaziremo, u ostalom, i od boljševizma, čiju ideološku srodnost sa fašizmom nije teško otkriti.” (12)

Svoj glavni zadatak sokoli su videli u zbližavanju naroda koji su vekovima bili razdvojeni. Težili su da kod svojih pripadnika stvore zajednicu i bratsku celinu, sposobnu da odoleva napadima protivnika. Sokolski glavni princip je bio bratska ljubav, jedinstvo i sloga. Najveće iskušenje na kome se pokazala čvrstina sokolske zajednice pre Aprilskog rata 1941. bio je dolazak sokolskih izbeglica iz Banovine Hrvatske.

Saša Nedeljković, član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije

_________________

Napomene:

1. „Pravila omladinskog društva „Bratimstvo” u St. Baru”, Jasmina Rastoder, „Od Bratimstva do Jedinstva”, Bar, 1998, str. 97;
2. „U tom grmu zec leži”, „Dubrovnik”, Dubrovnik, 30 septembar 1939, br. 39, str. 3;
3. Antun Gauder, „U sokolskoj naraštajskoj školi”, „Bratstvo”, Osijek, 15 oktobra 1939, br. 10, str. 208;
4. „Sećanje na Jovana Ćirilova”, „Oko sokolovo”, Beograd, decembar 2014, br. 53-54, str. 29;
5. Mari-Žanin Čalić, „Istorija Jugoslavije u 20 veku“, Beograd, 2013, str. 158;
6. Gojko Jakovčev, „Sokolska organizacija u borbi za bratstvo jugoslavenskih naroda do 1918, Progon Sokolske organizacije u Hrvatskoj”, Zagreb, 1970, str. 75, 76;
7. Gojko Jakovčev, „Sokolska organizacija u borbi za bratstvo jugoslavenskih naroda do 1918, Progon Sokolske organizacije u Hrvatskoj”, Zagreb, 1970, str. 68, 69;
8. „Ne kleveta, već žalosna istina!”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 22 decembar 1939, br. 51, str. 3;
9. Gojko Jakovčev, „Sokolska organizacija u borbi za bratstvo jugoslavenskih naroda do 1918, Progon Sokolske organizacije u Hrvatskoj”, Zagreb, 1970, str.69;
10. „Pravilnik za pomaganje ugroženih Sokolskih jedinica i njihovih pripadnika”, „Oko sokolovo”, Beograd, 1 mart 1940, br. 3, str. 53;
11. „Značajno pismo“, Vesti, „Oko sokolovo”, Beograd, 1. mart 1940, br.3;
12. Dr. G. B, „Bastilja”, „Sokolski vesnik župe Šibenik-Zadar”, juni, 1939, br. 1, str.VIII;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime