Sokolsko društvo Beograd IV na Čukarici

1
1439

Iseljenici iz Istre i Kvarnera, koji su posle Prvog svetskog rata bili pod italijanskom vlašću, naselili su se na Banovom Brdu u Beogradu. Da bi mogli da vežbaju gimnastiku osnovali su Sokolsko društvo Beograd IV na Čukarici.

Sokolsko društvo Beograd IV osnovano je 5 avgusta 1929. na Banovom Brdu. Čukarica je bila naseljena siromašnim svetom. Od osnivanja društvo je radilo u kafani. Članska zastava društva razvijena je i posvećena 14 juna 1931. Zastavu je darovao sudija Milivoje Bogdanović. Društvo je razvilo naraštajsku zastavu koju je izradila članica Grozdana Jakovljević. (1) Sokolsko društvo Beograd III je učestvovalo 14 juna 1931. na proslavi osvećenja zastave Sokolskog društva Beograd IV Čukarica. Društvo Beograd III izvršilo je osvećenje kamena temeljca svog Sokolskog doma 21 juna 1931. Starešinstvo sa sokolima krenulo je u povorci od tehničkog fakulteta ka domu. Napred je išla zastava Sokolskog društva Beograd IV sa Čukarice, a posle nje vojna muzika. (2)

U Oficirskom domu u Beogradu novembra 1932. otvorena je Sokolska izložba. Prilikom otvaranja izložbe kralju Aleksandru prikazan je drveni model Sokolskog doma Beograd IV (Čukarica) izrađen od brata Kapošvarca. (3) Dom društva započet je i završen 1932. (4) Sokolski dom podignut je u blizini pravoslavne crkve Svetog Đorđa na Banovom Brdu. Svečano osvećenje temelja doma bilo je 7 avgusta 1932. Tom prilikom sekretar skupštine društva dr. Milošević završio je svoj govor rečima : „Slučaj je hteo da osvećenje temelja našeg novog sokolskog doma bude iza nekadašnjih bojnih rovova, na zemljištu natopljenog krvlju braće i roditelja naših. Oni su pali za Kralja i Otadžbinu. Svoj zadatak izvršili su časno. Za naš rad od ovih rovova, bolji podstrek nije mogućan. Palim zemlja biće lakša, jer njihovi potomci nisu bez ideala.” (5) Društvo je 14. maja 1933. osvetilo svoj novosagrađeni dom i letnje vežbalište. Na zborno mesto u fabrici šećera stizale su kolone sokola, pojedinih sokolskih društava, tu su izvedene probe za javni čas. Po završenim probama, kad se okupilo preko 1.000 lica, krenula je povorka ka domu. Na proslavu su došli predstavnici kralja, … Dobra Bogdanović, Narodne odbrane, Udruženja Trst-Istra-Gorica, rentijer Mitar Jovanović sa suprugom kao i veliki dobrotvori sokolskog društva, … . Crkveni obred osvećenja izvršili su predstavnici vera : pravoslavne Radivoje Milojković, starokatoličke dr. Niko Kalođera i muslimanske imam Abdul Hadžić. U ime svojih crkava Milojković i Kalođera dali su svoja mišljenja o vrednosti sokolstva. Govorili su i starešina društva dr. Miodrag Stevanović i Dobra Bogdanović koji je pohvalio rad društva. Rad društva pohvalio je i starešina župe Beograd Branko Živković, kao i starešina Sokolskog društva Beograd Matica dr. Glavinić. Starešina društva i starešina župe Beograd odali su javno priznanje Mitru Jovanoviću i njegovoj supruzi, koji su dali društvu zemljište za dom. Program javne vežbe bio je 1. proste vežbe-ženska deca, 2. proste vežbe – muška deca, 3. proste vežbe-ženski naraštaj, 4. proste vežbe- starija braća, 5. vežbe na spravama-župsko odeljenje, 6. proste vežbe-muški naraštaj, 7. proste vežbe-članice, 8. proste vežbe- Seoska četa Stubline, 9. proste vežbe-članovi, 10. vežbe sa puškama- muški naraštaj i B. IV, 11. Odbojka. Uveče je bila akademija sa tačkama : 1. Pesma iz Južne Srbije, 2. Mali mornari, 3. U ranama na bojištu, 4. Napred, 5. Šestica, 6. Deveka, 7.Dalmatinski šajkaš, 8. Humoreska, 9. Vežbe na konju, 10. Šestica-članovi, 11. Ritmički sastav, 12. Skupine i preskoci preko konja, 13. Osmica i 14. Slovan. (6)

Sokolsko društvo Beograd IV na Čukarici (Banovom Brdu) održalo je 24 maja 1935. pomen Zrinjskom i Frankopanu a istog dana i združeno proslavilo 700 godišnjicu od smrti svetoga Save, prvog prosvetitelja srpskog naroda, visokog i večno zaslužnog sveštenika pravoslavne crkve. Prvo su u katoličkoj crkvi održane zadušnice Zrinjskom i Frankopanu, pa su svi prisutni pripadnici sokola i drugi gosti otišli u pravoslavnu crkvu gde su otstojali službu u slavu svetog Save. Prota Milojković, kao starešina crkve, u ime pravoslavne crkve, pohvalio je odluku Sokolstva da se po njegovim jedinicama proslavi 700-godišnjica od smrti sv. Save, istakavši u najkraćim crtama zasluge svetitelja za narod. Svi su prešli u sokolski dom gde je održana svečana sednica. U predavanjima koja su održali predstavnici prosvetnog odbora sokolskog društva na Banovom Brdu, prikazan je život, rad i smrt imenovanih velikana. O životu, radu i smrti Zrinjskog i Frankopana predavao je Živojin Pavlović, a o životu i zaslugama svetog Save predavao je Ante Smoković. (7)
Sokolsko društvo Beograd IV održalo je 17 maja 1936. akademiju. Starešina društva je akademiju otvorio svojim pozdravnim govorom. Milenković je recitovao. U tehničkim tačkama su učestvovale sve kategorije društva. Muška deca su izvela “Vežbe dugih palica”, a ženska deca “Slikovite vežbe”. Muški naraštaj izveo je “Zimski lakoatletski trening”, a ženski “Varijaciju”. Članovi su nastupili proste vežbe i na razboju. Članice su nastupile na razboju i izvele sastav “Slovenački biseri”. Na kraju je izveden istarski narodni ples “Balun”. Svirao je društveni orkestar. (8) Društvo je održalo 7 juna 1936. javnu vežbu. Pre javne vežbe povorka od oko 200 pripadnika je uz pratnju vojne muzike prošla glavnijim delom mesta. Posle vojne muzike išla je članska zastava, članstvo u svečanim odorama, muški i ženski naraštaj, muška i ženska deca u krojevima i oni koji su bili bez kroja. Zbog kiše neke tačke nisu bile izvedene. Izvedene su tačke : 1. Muška deca, njih 40, izveli su proste vežbe za okružne sletove od Roksandića. 2. Ženska deca, njih 48, izvele su proste vežbe za okružne sletove od sestre Žic. 3. Muška deca – trka u vrećama. 4. Konjica Sokolskog društva Zemun I (1 član i 8 naraštajaca)– voltežovanje. 5. Muški naraštaj, njih 36, izveo je vežbe za pokrajinski slet u Subotici. 6. Ženski naraštaj, njih 24, izvele su vežbe za pokrajinski slet u Subotici. 7. Muška deca izvela su utakmice “Svaki svoje”. 8. Članovi, njih 16, izveli su proste vežbe za pokrajinski slet u Subotici. 9. Članovi, njih 9, izveli su “Što ćutiš, Srbine tužni” i “Hej trubaču”. Zbog kiše nisu mogle biti izvedene tačke : skupina od 174 pripadnika, šest odeljenja sa spravama, muški naštaj – trke preko prepona i natezanje konopca. Posle javne vežbe održan je matine. (9)

Da Vas podsetimo:  SPREM`TE SE, SPREM`TE ČETNICI!

Društvo je proslavilo Dan ujedinjenja 1936. svečanom akademijom telesnog vežbanja u svom domu. Muška deca vežbala su tačku Dragutina Špičeka „Drugari“. Posle izvedenog programa bila je igranka. (10) Društvo je 1936. održalo 52 redovne i 2 svečane sednice. Bilo je 183 člana i 34 članice. Bilo je 31.12.1936. 218 člana, 85 naraštaja, 118 dece, sve zajedno 421. Društvo je imalo svoj lekarski odsek. (11) Na razglednici koje je izdalo društvo u Prednjačkom zboru društva 1936. bili su : Načelnica Anica Marošević, načelnik Dragutin Špiček, I zamenica načelnice Jelka Pravdica, I zamenik načelnika Imre Sel, II zamenica načelnice Milena Špiček, II zamenik Ilija Vlajković, Franja Pravica, Petar Čolović, Jovan Maksimović, Marženka Burmas, Nada Martinović, Milorad Nikolić, Danilo Milosavljević pročelnik konjičke sekcije, Karlo Malek, Velimir Kalinović, Zoran Kinkelić, Ljubiša Đorđević i Velibor Mitrović, tajnik prednjačkog zbora. Na razglednici je zajedno sa slikama članova prednjačkog zbora bila slika sokolane društva na Čukarici.

Starešina slovenskog i češkoslovenskog sokolstva dr. Stanislav Bukovski posetio je Beograd 26. januara 1937. Dr. Bukovski, tajnik Saveza slovenskog Sokolstva Evgen Kepl i članovi starešinstva Saveza Sokola posetili Sokolsko društvo Beograd IV na Čukarici. Starešina društva dr. Stefanović je sa članovima uprave društva dočekao i pozdravio goste. Društvo je gostima priredilo ručak. (12) Na dan 6 juna 1937. društvo je razvilo i osvetilo svoju naraštajsku zastavu, koju je izradila članica Grozdana Jakovljević. Kumovala je Milka supruga Vase Kneževića, industrijalca iz Beograda. Na vežbalištu društva formirana je povorka. Povorka je išla ulicama na čelu sa muzikom Društva Beograd VIII iz Žarkova. Na čelu povorke jahalo je odeljenje župske konjice, predvođeno od Reljića. Činu osvećenja zastave prisustvovali su delegati sokolskih društava, drugih ustanova i prijatelji sokolstva. Od pozvanih, crkveni obred izvršili su pravoslavni paroh Joca Jocić i predstavnik staro-katoličke crkve dr. Niko Kalođera. Posle osvećenja zastave otvorena je izložba ručnih radova i istorijskih predmeta društva. Izlagali su svoje radove pripadnici sokolskog društva. Posle podne održan je javni čas. U veče je na vežbalištu priređen kermes. (13)

Da Vas podsetimo:  Čiji je naš Tesla?

Sokolsko društvo Beograd IV proslavilo je praznik Prvi decembar 1. 12. 1937. U domu je u 9 časova izveden službeni deo programa, u 10,30 svi pripadnici društva su se pod zastavom i sa upravom na čelu uputili na svečanu sednicu koju je održala Uprava župe Beograd. U 20 časova priređena je svečana akademija. Posle akademije bilo je sokolsko veselje. (14) Društvo je 31.12.1937. imalo 266 članova, 60 naraštaja, 200 dece sve zajedno 526. (15)

Društvo je 19.1.1939. priredilo naraštajsko poselo sa čajankom i igrankom. Poselo je organizovano radi bližeg upoznavanja naraštajaca svih beogradskih društava. Uputili su poziv svim sokolskim društvima ali i ako je ulaz i čaj bio besplatan priredbu je posetio samo jedan naraštajac iz Sokola VII. (16) Prosvetar Mihailo Jovanović istakao je da od 400 članova ni peti deo ne sarađuje u prosvetnom radu. Društvo je imalo aktivnu pozorišnu sekciju, šahovsku sekciju, sopstveni bioskop i bogatu knjižnicu. (17) Zahvaljujem na informaciji Milanu Špičeku da je u glumačkoj sekciji ponikao njegov kum Milan Srdoč i da su igrale njegove tetke Mica Damnjanović i Marija Marković.

Posle Aprilskog rata 1941. zabranjen je rad sokolskim društvima. Zahvaljujem na informaciji Milanu Špičeku da je načelnik Dragutin Špiček početkom rata napravio sporazum sa Nemcima da oni puste 15 omladinaca iz zatvora a da Sokolana Nemcima pokloni 300 pari smučaka. Što je i izvršeno.

Dr. Miodrag Stevanović, starešina Sokolskog društva Beograd IV na Čukarici, streljan je posle oslobođenja. Bivši sokoli su od 1946. krenuli sa radom u sali osnovne škole „Matija Ban” ( danas škola „Josif Pančić”) sa članstvom, ali i sa pionirima i pionirkama. Načelnik je bio predratni sokolac Rajko Jovanović, direktor Jugopetrolovih pumpi. Oslanjao se na pomoć Blagoja Prvanovića. Tokom rata sokolski dom je bio oštećen, pa su aktivisti trogodišnjim radom uspeli da obnove nekadašnju salu. Rad u renoviranoj sokolani nastavljen je 1949, što je dovelo do velikog priliva novog članstva, naročito mlađih i starijih pionira i dece predškolskog uzrasta. Na mesto upravnika postavljen je Mile Kostić. Društvo je 1952. među prvima u Beogradu usvojilo novo ime DTV „Partizan”-Čukarica. Uključilo se u takmičenja partizanskog višeboja, a pokrenute su i prednjačke škole, seminari i ispiti za licence prednjaka prvog, drugog i trećeg razreda. Pored gimnastike održavani su atletski treninzi za discipline namenjene partizanskom višeboju. Održavani su časovi iz kulture i opšteg vaspitanja. Teme su bile borba protiv pušenja i alkohola, bon-ton, ponašanje na ulici i u tramvaju, izbegavanje bioskopa u vreme virusnih epidemija, pomoć starijima na ulici, … . DTV „Partizan”-Čukarica bio je uzor vežbačima iz Žarkova. Samoinicijativno su vežbači dolazili u DTV „Partizan” Čukarica. Jovica Grbić je pešice dolazio sa Belih voda u salu u Lješkoj ulici i kasno noću vraćao se na Bele vode. Tada jedini prevoz do Čukarice bio je ćira “voz bez voznog reda”. Od prvih dana po oslobođenju sa devojkama je radila Donka Špiček, predratna sokolica i nastavnica srpskog jezika u osnovnoj školi „Đorđe Krstić”. Donki Špiček pomagali su u radu sa vežbačicama Branimir Todorović i Mile Krstić.(18)
Sokolsko društvo Beograd IV osnovano je 5 avgusta 1929. na Čukarici od iseljenika iz Istre i Kvarnera. Od osnivanja društvo je radilo u kafani. Dom društva započet je i završen 1932. Posle Aprilskog rata 1941. zabranjen je rad sokolskim društvima. Dr. Miodrag Stevanović, starešina Sokolskog društva Beograd IV na Čukarici, streljan je posle oslobođenja. Nekadašnji članovi Sokolskog društva Beograd IV na Banovom Brdu zakopali su u zemlju sokolske zastave društva. Bivši sokoli su od 1946. krenuli sa radom u sali osnovne škole „Matija Ban”. U sokolani u Lješkoj ulici radilo je društvo Partizan. Sa obnovom višestranačkog sistema zastave su bile otkopane. Sokolsko društvo Beograd IV obnovilo je svoj rad u svom domu u Lješkoj ulici.

Da Vas podsetimo:  Jasenovcem ne smiju da se bave diletanti

Saša Nedeljković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture Srbije


Napomene :

1. Lazar Simeunović, „Sokolsko društvo Beograd IV”, „Oko Sokolovo“, Beograd, 19, 21, 22 juna 1937, br.7, str. 147;
2. Stojan Gligorijević, „Istorija Sokolskog društva Beograd III 1928-1933”, Prosvetna biblioteka Sokolskog društva Beograd III, knjiga I, str. 54, 55, 56, 65, 66 i 67;
3. „Nj. Vel. Kralj s Nj. Vis. Prestolonaslednikom Petrom, starešinom Saveza SKJ, otvorio je Sokolsku izložbu”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 18. novembra 1932, br. 46, str. 1,2,3;
Lazar Simeunović, „Sokolsko društvo Beograd IV”, „Oko Sokolovo“, Beograd, 19, 21, 22 juna 1937, br.7, str. 147;
4. „ Svečano osvećenje temelja doma Sokolskog društva Beograd IV na Čukarici”, „Beogradske opštinske novine, časopis za komunalno-socijalni, privredni i kulturni život”, Beograd, avgust 1932, br. 8, Godina 50, str. 538;
5. „ Sokolsko društvo Beograd IV ”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 2 junija 1933, br. 23, str. 4;
6. „Pomen Zrinjskom i Frankopanu i proslava svetog Save”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 14 juna 1935, br. 25, str. 3;
7. „Akademija Sokolskog društva Beograd IV”, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 22 maja 1936, br. 22, str. 6;
8. „Javna vežba Sokolskog društva Beograd IV“, „Sokolski glasnik”, Ljubljana, 26 juna 1936, br. 26, str. 4;
9. M.J, „Proslava „Prvog decembra” u Beogradu”, „Oko sokolovo“, Beograd, 1 januara 1937, br. 2, str. 39,40, 41;
10. „Godišnji izveštaj o radu Sokolske župe Beograd zav XVII redovnu godišnju skupštinu 18 aprila 1937“, str. 9, 27, 29, Oko Sokolovo, Beograd, 10 aprila 1937, br. 5;
11. „Brat dr. Stanislav Bukovski”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 5 februar 1937, br. 2, str. 1,2;
12. Lazar Simeunović, „Priredba sokolskog društva Beograd IV- Čukarica”, „Oko sokolovo”, Beograd, 6 septembar 1937, br. 8, str. 193, 194;
13. „Vesti”, „Oko Sokolovo“, Beograd, 4 februar 1938, br. 2, str. 37;
14. „Godišnji izveštaj o radu Sokolske župe Beograd za XVIII redovnu godišnju skupštinu 3 aprila 1938 god. ”, str.104, „Oko sokolovo”, Beograd, 1 april 1938, br. 4;
15. „Vesti”, „Oko Sokolovo“, Beograd, 1 februara 1939, br. 2, str. 16;
16. „Godišnji izveštaj o radu Sokolske župe Beograd za XIX redovnu godišnju skupštinu 26 marta 1939 god.”, str. 29, „Oko sokolovo”, Beograd, 26 marta 1939, br. 3 i 4;
17. Ćumija-Milan Simić, „Na krilima sokola DTV „Partizan”- Žarkovo 1959-2009”, Beograd 2010, str. 83, 97, 98, 112;

1 KOMENTAR

  1. Slet u Pragu? Znamo li vise o tome. Dokument o zajednickoj voznoj Karri posedujem na ime maminog ujaka Nikolica sokola. Na slici je I gore prisutan.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime