Sokolsko društvo u Subotici (2)

0
1540

slet1U veče 27. juna 1936. zvuci truba uz rakete i prangije objavili su sa tornja Gradske kuće početak vidovdanskih sletskih svečanosti. Veliki zvučnici prenosili su državnu himnu i “Hej Slaveni”. Posle toga nastalo je na trgovima pred Gradskom kućom veselјe uz sviranje i igranje narodnih kola. Sletski odbor priredio je u čast predstavnika slovenskog sokolstva i predstavnika župa večeru u Sokolskom domu. Goste je pozdravio predsednik gradske opštine Ivandekić. Posle večere priređen je u afiteatru Sokolskog doma koncerat. Koncerat je otvoren Pašćanovim “Sokolskim pozdravom”, koji je svirala sokolska muzika. A zatim je goste pozdravio Petar Budanović u ime sletskog odbora. U svom govoru istakao je : „… Da, radosni smo, jer se nalazite među nama vi, koji ste ne žaleći truda došli iz svih krajeva naše lepe otadžbine i koji ste za nekoliko dana napustili svoje domove i u njima ostavili svoje najmilije, da sa nama javno manifestujete visoku sokolsku svest … narod samo složan i ujedinjen može napredovati na svim polјima lјudskoga nastojanja, jer sve nas uči ista prošlost, da razjedinjeni i razdvojeni samo tuđinu moramo služiti. I kada smo toga svesni, možemo u miru i u bratskoj, sokolskoj lјubavi raditi za sve nas, za sav naš narod,”. Zatim su svirali subotički želјezničarski tamburaški zbor, mešoviti pevački zbor “Graničari”, harmonikaši, želјezničarska i sokolska muzika. Posle koncerta bilo je u amfiteatru sokolsko veselјe.(14)

Na Vidovdan 28. juna 1936. održana su takmičenja sokolskih muzika, tamburaških i pevačkih horova i guslara. Savezna muzička takmičenja održana su u Gradskom pozorištu, u dvorani “Graničara”, pod vođstvom referenta za muziku Prosvetnog odbora Saveza SKJ Svetolika Pašćana-Kojanova. Delegacija sokola na čelu sa Vladom Stipićem,članom uprave Sokolskog društva Subotica, posetila je grob prvog starešine Sokolskog društva u Subotici dr Franje Sudarevića. U isto vreme delegacija Saveza SKJ, Sletskog odbora i sokolskih župa položila je venac na spomenik palim za oslobođenje i ujedinjenje na Trgu Vojvode Putnika. U svim subotičkim crkvama održani su vidovdanski pomeni. (15)

Sokolski Vidovdanski pomen održan je u amfiteatru Sokolskog doma. Pomen je počeo pevanjem Pašćanovog “Sokolskog pozdrava”. Dr. Stanko Točić govorio je o značaju Kosovske bitke. Kosovo je bilo kapija za ceo Balkan, za Hrvate i svu srednju Evropu. Ono je unapred odlučilo mohačku i krbavsku bitku. Istakao je : “ Nismo se mogli u prošlosti održati, jer velikaši kao stvaraoci nezavisnih država u svojoj sebičnosti i svojim separatističkim težnjama nisu imali osećanja za jedinstvo, jer nisu bili prožeti jedinstvenom nacionalnom mišlјu. Ta je misao razbuđena zahvalјujući etici vidovdanske tradicije, kojom su bili nadahnuti svi naši narodni velikani i ceo naš narod.” Mešoviti sokolski hor iz Radovlјice pevao himnu, nakon čega je jedan sokolić recitovao pesmu “ Na Kosovu”, a jedna sokolica recitovala “Na glas o smrti našeg najvećeg Kralјa”. Pomen je završen pevanjem “Hej Sloveni”.(16)

Po završenom pomenu formirala se pred Sokolskim domom povorka koja je na čelu sa predstavnicima slovenskog sokolstva, predstavnicima vlasti i sokolskom muzikom, pošla do Eriovog trga, gde je bila posađena Slovenska lipa. Sav prostor i trg Slobode bili su ispunjeni masom sokola i građanstva, koje je prisustvovalo simboličnom svečanosti polaganjem zemlјe koju su doneli predstavnici sokolskih jedinica iz svih krajeva na mogilu pod Slovenskom lipom. Svečanost je počela sviranjem himne “Hej Sloveni”. Prvi su prišli lipi braća iz Istre, koji su sasuli zemlјu donetu iz tamošnjih neoslobođenih krajeva. Na kraju je sokolski hor iz Radovlјice u slovenačkim narodnim nošnjama pevao “Hej Sloveni”. (17)

Sokolsko društvo Subotica priredilo je svečani ručak u Oficirskom domu za predstavnike sokolskih saveza i bugarske Junake, predstavnike vlasti i delegate župa. Kad su sokoli i građani krenuli u povorci na stadion počela je da pada kiša praćena grmlјavinom. Uprkos kiši mase sokola i građana sa svih strana hitale su ka stadionu. Sva prevozna sredstva kojima je raspolagala Subotica prevozila su sokole i građane na stadion. Tramvajska kola, automobili i kočije prevozili su bez prekida putnike, ali je mnoštvo hitalo i peške ka stadionu. Nad sokolskim sletištem vile su se zastave svih slovenskih naroda. Ministar fizičkog vaspitanja naroda dr. Josip Rogić proglasio je stadion i park oko njega Jugoslovenskim narodnim parkom Kralјa Petra II. Zatim je govorio predstavnik bugarskih Junaka profesor Minev. Predao je poklon plaketu dr. Ignjatu Pavlasu. Na plaketi je pisalo : “Novosadskoj Sokolskoj župi bratski spomen od Saveza Junaka povodom sleta u Subotici, juna 1936 g”. U svom govoru dr. Ignjat Pavlas istakao je : „Sokolska župa Novi Sad, na čijoj se teritoriji održava ovaj IV pokrajinski slet Saveza SKJ, prima s bratskom zahvalnošću ovaj dar kao zalogu bratstva i lјubavi između Saveza bugarskih Junaka i Saveza Sokola Kralјevine Jugoslavije i svih njihovih pripadnika. … da naše nesebično i ničim pomućeno bratstvo i lјubav povedu Savez bugarskih Junaka i Savez Sokola Kr. Jugoslavije jednim zajedničkim putem, a u zagrlјaju sa svima slovenskim sokolskim savezima.” Zatim je sledilo svečano razviće i predaja zastave, koju su društva i čete župe Novi

Da Vas podsetimo:  Podmukla negacija

Sad poklonile svojoj župi. Zastava je bila izrađena po nacrtu akademskog slikara i člana sokola Save Rajkovića. (18)
Na sletu izvedena je vežba „Hajd junaci” od Ivana Kovača, koju su izveli sa svake strane po 36 vojnika s puškama beogradske podoficirske škole i u sredini 36 mornara mornarske podoficirske škole. Vežba je simbolično prikazala spremanje za borbu, zatim samu borbu za kojom sledi oslobođenje i ujedinjenje. U „Jugoslovenskoj epopeji” od istog autora, 36 članova beogradskih sokolskih društava simbolično je prikazano uzdizanje carevine pod Nemanjićima, dolazak Turaka, boj na Kosovu, srpski borci na Vračaru, zatim oslobođenje. U pesmi se ističe : „Nek dušman vidi, nek dušman čuje, da Srb još živi, da je junak”.

Sletsku scenu „Hej Sloveni” izvelo je 2.065 članova, članica, muškog i ženskog naraštaja, muške i ženske dece, članova sokolskih četa Sokolskog društva Subotica i 400 vojnika subotičkog garnizona. Prikazana je osnovna misao sokolstva Kroz sokolstvo – Slavenstvu ! . (19)

Scena „Hej Sloveni” bila je izgrađena po ugledu na sletske scene na svesokolskim sletovima u Pragu. U njoj je dolazila do izražaja telovežba, recitacija, pesma, gluma, ples i muzika. Sve je bilo povezano u jednu celinu. Upotrebom i rasporedom velikih masa na otvorenom, kada njihove pokrete prati muzika, te reči izgovorene zborno i pojedinačno, i zborno pevanje svih učesnika, davalo je dramsko dejstvo, koje se razvijalo iz glume, pokreta masa, muzike, vokalnog izraza zbora i pojedinaca. Prikazom scene kod gledalaca je izazivalo svečano raspoloženje. Tačku su sastavili Lazar Tešić i Marija Šlezak. Muzičku pratnju za scenu spremio je Karel Napravnjik. (20)

U veče održana je Sokolska akademija u Gradskom pozorištu. U prvoj tačci 10 članova Sokolskog društva Stara Pazova izveli su sastav „U boj” od A. Mudroga uz pratnju klavira. Šest ruskih sokolica izvelo je ritmički sastav od E. Kambulina uz pratnju muzike na motiv „Kad večernje sunce zalazi”. Članovi ruskog sokola izveli su „Devetku”. Uz pratnju vojne muzike izvelo je 16 pitomaca mornaričko-mašinske špkole sastav od I. Kovača „Dižite steg”. Iste večeri priređeno je u amfiteatru Sokolskog doma slovensko veče. Na Eriovom trgu i na vežbalištu Sokolskog doma iste večeri priređene su narodne zabave. (21)

Sokolska povorka kretala se ulicom Prestolonaslednika Petra ka Jelačićevoj i dalјe Karađorđevim trgom prema Aleksandrovoj ulici i Sokolskom domu. U sokolskoj povorci bili su odred sokolske konjice, vođa sleta M.Teodorović i zamenik L. Tešić, sokolska muzika, zastava Saveza SKJ, … Starešinstvo Saveza SKJ sa predstavnicima ČOS, bugarskih Junaka, polјskog i ruskog Sokolstva, … čehoslovački, ruski sokoli i sokolice, zatim župe SSKJ , zdravstveni odred i odred sokolske konjice. Bilo je 11 sokolskih muzika. Sokoli su išli u odori i u narodnim nošnjama, sokolice u odori, narodnim nošnjama i u vežbačkom odelu. Bilo je oko 500 sokola i sokolica u narodnoj nošnji. Sa balkona Sokolskog doma pozdravili su sokole starešina Gangl, ministar za fizičko vaspitanje naroda dr. Josip Rogić, predsednik opštine Ivandekić, predstavnici češkog, polјskog i ruskog sokola i bugarskog Junaka. U svom govoru Ivandekić je istakao : „Ovaj slet je svesna nacionalna manifestacija, jer ovde vidimo sakuplјene oduševlјene i neustrašive Sokole : plodne Bačke i Banata, kitnjastog Srema, slavonske ravni i ubavog Zagorja. Junačke Šumadije i Južne Srbije, Bosne ponosne, zemlјe Hercegovine, plavog Jadrana, našeg Primorja i ostalih krajeva naše mile otadžbine. … Ovaj slet ima danas još veći značaj, jer je on i manifestacija sveslovenske uzajamnosti. Ovde su naša braća : Bugari, Čehoslovaci, Polјaci i Rusi, s kojima u zajednici imamo da ostvarimo reči pesnikove o misiji Slovenstva, … Braćo, neka vam je bratski pozdrav od naše bele Subotice, koja u našoj državi kao zvezda severnjača pokazuje put na uzburkanom moru, da srećno dođemo u luku slovenskog spasa !”. (22)

Da Vas podsetimo:  Dragoš Kalajić – misija jednog intelektualca

Na drugoj javnoj vežbi bili su prisutni predsednik vlade dr. Stojadinović, ministar Cvetković, predsednik narodne skupštine Čirić, ban Dunavske banovine Paunović, brojni senatori i narodni poslanici, … . Predsednik opštine Ivandekić priredio je u Kursalonu na Paliću svečani banket. U svom govoru Stojadinović je istakao : „.. pošto sam i ja u mladosti bio Soko, a ko je bio jednom Soko, taj i ostaje. … Ja vam, braćo Sokoli, mogu reći još i ovo : produžite ovako kao što radite, produžite i dalјe svoj nacionalni i patriotski rad i budite uvereni da vaš trud nije uzaludan. Otadžbina biće vam zahvalna. … U to ime ja vas pozdravlјam, braćo Sokoli i gospodo Subotičani, sokolskim pozdravom : Zdravo !“ . U samom gradu održane su završne svečanosti sleta, čiji je završetak bio oglašen trubama i vatrometom. (23)

Jedan od istaknutih Bunjevaca-sokola bio je Pero Budanović. Rođen je u Subotici u uglednoj bunjevačkoj porodici 1904. Osnovnu i srednju školu završio je u Subotici, a pravni fakultet u Zagrebu. Bio je član Hrvatskog sokola. Posle osnivanja Saveza Sokola Kralјevine Jugoslavije je zajedno sa jednom većom grupom bunjevačkih omladinaca prišao novom Savezu SKJ. Izabran je 1931. za tajnika Sokolskog društva Subotice, a 1935. izabran je za zamenika starešine društva. Interesovao se za rad i napredak sokolskih četa, pa je vrlo često izlazio po subotičkim salašima, u seoske čete. Tu je vaspitavao seoske sokole u sokolskom i nacionalnom duhu. Umro je 10. januara 1937. Sahrani je prisustvovalo više od 10.000 lјudi svih klasa, vera i narodnosti. Bili su prisutni svi šefovi državnih, gradskih i samoupravnih nadleštava i predstavnici vojske, nacionalne i sportske organizacije sa celokupnim članstvom. U ime Sokolske župe Novi Sad na sahrani je bio ing. Kosta Petrović, zamenik starešine župe, i Lazar Tešić, zamenik načelnika župe. Sokolsko društvo Subotica učestvovalo je na pogrebu sa celokupnim članstvom, zastavama i muzikom. Na sprovodu je učestvovao odred vojnika sa vojnom muzikom. U stanu se od Pere Budanovića oprostio u ime Sokolskog društva i župe Novi Sad Ivan Turato, a u ime sport-kluba „Zrinjski” i Jugoslovenskog nacionalnog društva „Biskup Ivan Antunović” dr. Ivan Polјaković, koji je veličao rad Pere Budanovića na nacionalnom i sportskom polјu među bunjevačkom omladinom. Na groblјu govorili su Laza Turanov, policijski pristav i Mihajlo Sele, u ime svih subotičkih sportista. (24)

sletSokolsko društvo Subotica-Matica održalo je 16 januara 1938. svoju XIX redovnu godišnju skupštinu u Sokolskom domu, u prisustvu delegata župe Milovana Kneževića, zamenika starešine župe i brojnog članstva. Društvo je 1937. učestvovalo na 12 priredbi van Subotice. Na skupštini je izabrana nova uprava : starešina Laza Tešić, zamenici Stojan Dragojlov i dr. Ivan Polјaković; tajnik Veca Vujković, blagajnik Anton Grčman, načelnik Vasilije Jović, zamenici Eduard Kral, Jovan Memhelcer i Josip Kujunđić; načelnica Marija Šlezak, zamenice Zagorka Simić i Etuška Polјaković. (25) Tamburaš Pere Tumbas Hajo bio je dirigent, svirač i organizator kulturno-umetničkih aktivnosti u Sokolskom društvu Subotica. Tridesetih godina 20 veka Pere Tumbas Hajo učestvovao je zajedno sa sokolima na Sveslovenskom sokolskom sletu u Pragu. Sa svojim tamburašima nastupao je na Radio Pragu. (26)
Sokolsko društvo u Subotici proslavilo je 8. juna 1939. svečano dvadesetogodišnjicu svog osnivanja. Na proslavu su došli delegati svih nacionalnih i kulturnih udruženja iz Vojvodine, i veliki broj sokola iz svih okolnih društava. Prisustvovali su divizijski general Ilija Brašić, podban Dunavske banovine Dragolјub Drinčić, predsednik subotičke opštine Lipozemčić, izaslanik Saveza Sokola dr. ing. Kosta Petrović, starešina župe Novi Sad dr. Ignjat Pavlas itd. Kao gost prisustvovao je proslavi prvi načelnik subotičkog sokola od pre 20 godina, artilјerijski pukovnik Dimitrije Pavlović.

Da Vas podsetimo:  Slobodan Vladušić: Koga briga kojim jezikom pričaju mrvice?

Proslava je počela 7 juna 1939. u veče svečanom sokolskom akademijom u amfiteatru Narodnog doma kralјa Aleksandra. Na akademiji su sem sokola iz Subotice učestvovala i društva Horgoš, Senta, Bačka Topola, Novi Sad i Mali Bajmok. Svečanost je nastavlјena 8 juna 1939. sokolskim zborom na sokolskom stadionu. Tom prilikom predati su prelazni darovi najbolјem naraštajcu za 1939, Rudiću i najbolјoj naraštajki, Ivanki Petrović. Nakon zbora formirana je svečana povorka koja je prošla glavnim gradskim ulicama, srdačno pozdravlјena od stanovništva, a zatim je pred Narodnim domom izvršen defile i pozdrav. Masu je pozdravio starešina društva Subotica Lazar Tešić, prikazavši usvom govoru razvoj sokolstva u Subotici i uspehe koje je sokolstvo postiglo na nacionalno prosvetnom i socijalnom području. Istakao je da u Subotici postoji Sokolsko društvo Matica i Sokolsko društvo I, a osnovane su seoske čete u Malom Bajmoku, Bikovu, Tavankutu, …. . Naglasio je da će subotički sokoli ostati i nadalјe na straži na severnoj granici otadžbine. Posle njega govorio je dr. Ignjat Pavlas, istakavši da će sokoli radije umreti u slobodi za slobodu, nego da budu robovi tuđina. Posle podne održane su javne vežbe na sokolskom stadionu. U veče održano je narodno veselјe. (27)

Sokolsko društvo u Subotici delovalo je u periodu između dva rata. Radu sokolskog društva najviše su doprineli Bunjevci. Sokoli su smatrali da se nalaze na straži na severnoj granici otadžbine. Društvo je u saradnji sa banskom upravom nastojalo da unapredi sela preko sokolskih seoskih četa. Sokolsko društvo Subotica izgradilo je Sokolovac na Palićkom jezeru kao letnju školu i letovalište društva na obalama jezera. Proslavili su godine 1939. 20 godina svog rada. Posle Aprilskog rata 1941. Sokolsko društvo Subotica bilo je zabranjeno. Posle 1990. sokolska društva u Subotici obnovila su svoj rad.

Saša Nedelјković
član Naučnog društva za istoriju zdravstvene kulture

________________

Napomene:

14.„Svečano otvaranje sleta”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936,br. 27 i 28, str. 4;
15. „Sokolska muzička takmičenja”, „Na grobu brata dra Franje Sudarevića”,„Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str.5;
16. „Vidovdanski pomen u amfiteatru Sokolskog doma”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str.5;
17. „Svečanost polaganja zemlјe na mogilu pod Slovenskom lipom”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str.5;
18. „Prva sletska svečanost – javna vežba na stadionu”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str. 6;
19. „Sokolska akademija u Gradskom pozorištu”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str. 7;
20. „Na sletu u Subotici”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 5 juna 1936, br. 23, str.1;
21. „Sokolska akademija u Gradskom pozorištu”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str. 7;
22. „Veličanstveni zbor Sokolstva pred Sokolskim domom”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str. 7, 8;
23. „Druga sletska svečanost – javna vežba”, „Predsednik vlade dr. Stojadinović o Sokolstvu”, „Sokolski glasnik“, Ljublјana, 10 jula 1936, br. 27 i 28, str. 8;
24. J.T, „Brat Pero Budanović”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 22 januar 1937, br. 1, str. 7, 8;
25. J.T. „Skupština Sokolskog društva Subotica”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 29 januar 1938, br. 4, str. 3;
26. Mijo Mandić, dipl. inž. arh, „Pere Tumbas Hajo (1891 – 19067)”, „Rič Bunjevačke Matice”, Subotica, april-maj 2011, br. 55-56, str. 4; Nevenka Bašić Palković, „Veliki umetnik tamburice Pere Tumbas Hajo“, „Bunjevačke novine“, 28. decembar 2001, broj. 5-12, God. IV, Subotica, str.8;
27. „Sokolsko slavlјe u Subotici”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 16 juna 1939, br. 24, str. 5;

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime