Srbi i porez – kako bi država da naplati i „vazduh“, a kako građani…

0
1102
Milenko Vesović / Foto: printscreen ( bizlife.rs )

Kažu da je u staroj Grčkoj plaćanje poreza bilo pitanje prestiža, časti i morala, pa su se bogati dobrovoljno javljali da ispune ovu obavezu. Čak je i čuveni Aristotel propovedao da su najbolji pojedinci oni koji najviše daju za opšte dobro. Zahvaljujući takvom shvatanju, nastali su Akropolj i mnoge druge antičke građevine.

Danas takvog pristupa poreskom pitanju nema ni u Grčkoj ni u većini drugih zemalja. U modernom svetu se uz porez uglavnom pišu neke druge odrednice: utaja, izbegavanje, prinudna naplata, reprogramiranje, oslobađanje, poreski rajevi… Država i poreski obveznici, bilo da je reč o pojedincu ili kompanijama, često se igraju žmurke. Ni Srbija u tome ne zaostaje.

Od uplate poreza zavisi u kakvoj ćemo državi živeti. To je najvažniji izvor prihoda svakog društva. Konkretno, iz poreza se finansira obrazovanje, pravosuđe, policija, vojska, gradnja infrastrukture, socijalna davanja, privredna ulaganja… jednom rečju ‒ sve. Mnoge države, pa i naša, iz budžeta uplaćuju deo sredstava i u penzioni i zdravstveni fond. Dakle, bez poreza nema ničega.

Svaka vlast bi da oporezuje sve što može, i „vazduh” ako treba, a narod bi da izbegne plaćanje. Za ovu ilustraciju dobar je primer iz stare Engleske, u kojoj se nekada plaćao porez na svaki prozor. Da bi izbegli dažbinu, mnogi su zaziđivali prozore. Upućeni kažu da se i danas na pojedinim zgradama u Londonu može videti učinak takve politike.

Na Balkanu je porez omražena kategorija još od vremena turske okupacije. Turci su štošta naplaćivali, od uzimanja muške čeljadi za vojsku do poreza na sve proizvode. Muškarci su morali da plaćaju i porez na ličnost, pa čak i na pravo da spavaju sa svojom ženom. Ali oni su bili porobljivači i moglo im se.

Da Vas podsetimo:  VANREDNI IZBORI: POLITIČARI NA VLASTI SU STVORILI IDEALNO OKRUŽENJE DA VLADAJU BEZ IKAKVOG POLAGANJA RAČUNA

Poreski sistem je stub moderne države ‒ kakav je taj stub, takva je i država. Naplata poreza uglavnom zavisi od dve stvari – prvo, da onaj koji izbegava plaćanje ima realnu opasnost da će biti u tome uhvaćen i, drugo, da će za neplaćanje biti drastično kažnjen. U Srbiji, čini se, ne funkcioniše ni jedno ni drugo. Kao što je većina životnih pitanja ispolitizovana, tako je i sa porezom. Uvek se naplaćuje od „nekih drugih”, a kroz prste se gleda miljenicima vlasti ili državnim preduzećima.

Vlasti su decenijama krile od javnosti imena najvećih poreskih dužnika i iznose njihovih dugova. Situacija se promenila 2011. godine, kada je objavljivanje dužnika postalo zakonska obaveza Poreske uprave. Prvi podaci šokirali su javnost. Oko 300 najvećih dužnika za porez dugovalo je više od dve milijarde evra. Na spisku su bile velike državne firme, ali i „ugledni” biznismeni. I nikome nije bilo prijatno zbog tog otkrića – neki su demantovali, neki trčali da uplate.

A onda je usledio dodatni šamar neplatišama, novopečenim biznismenima. Ispostavilo se da mnogi imaju brojne nekretnine, da su nekima na Jadranu parkirane jahte, a duguju državi. Novca je bilo, samo je, umesto u državnu kasu, odlazio na luksuz. Nema sumnje da je objavljivanje dužnika doprinelo da pojedini šuplji sistemi, poput „Zekstre” ili „Farmakoma”, nestanu sa scene. A šta je bilo sa dugovima?

„Maheri” ne bi bili „maheri” da igra skrivalica postepeno nije vraćena u praksu. Poslednji spisak poreskih dužnika objavljen je početkom februara 2018. godine. Od tada do danas, Poreska uprava se ne oglašava u vezi s tim pitanjem. Jedino što od njih možemo čuti to su sporadična ne baš logična objašnjenja kada odbiju zahtev neke medijske kuće za objavljivanje podataka. Kao da objavljivanje nije u njihovom interesu. A trebalo bi da je obrnuto, jer to je siguran put do bolje naplate.

Da Vas podsetimo:  Još jedna godina u kojoj moramo da odbranimo đake od Ministarstva

Ako poreznici izvrdavaju zakonsku obavezu, zašto to ne bi činili i „biznismeni”? Poznat je primer jednog bivšeg izdavača dnevnih novina koji nije plaćao porez tako što je često otvarao nove firme, a u starim ostavljao sve dugove. Poreska uprava je znala za njegove marifetluke, čak su čelnici PU izjavljivali kako zakon nije kršen. Kršen ili nekršen ‒ dug je godinama rastao, da bi, na kraju, dostigao iznos od više miliona evra, koji je bio nenaplativ. Ušlo se u zamajavanja, nagodbe, reprograme – dakle, u nastavak izigravanja države. I to je recept koji su koristili mnogi, koji je i dalje aktuelan. I danas se uveliko sumnja da neki mediji bliski vlastima duguju velike sume na ime poreza.

Članica Saveta za borbu protiv korupcije Jelisaveta Vasilić, bivša sudinica, smatra „da potpuno netransparentno postupanje Poreske uprave znači da ne znamo ni šta nije naplaćeno, ni od koga, niti da li će ikad biti naplaćeno”.

A šta tek reći za izbegavanje obaveza preko of-šor kompanija? U Srbiji je, prema podacima Agencije za privredne registre, više od 1100 preduzeća povezano sa of-šor kompanijama, što u startu stvara „legalnu” mogućnost za izbegavanje poreza. U međusobnim transakcijama, kupovinom roba i usluga po nerealno niskim ili visokim cenama ispumpava se novac iz Srbije i odlazi u „poreske rajeve”. Nema poreza na prihode, nema poreza na dobit, a srpski budžet ostaje kratkih rukava. Ne postoji nijedan razlog zašto se ovakvom „poslovanju” ne staje na put. Sem pojedinačnih interesa, naravno.

Kako onda verovati u poruku „Porez plati da ti se vrati”? Plaćanje poreza zavisi i od poverenja. Zašto bih ja plaćao kad „Pera” ne plaća? Ne neguje se poreska kultura, novac poreskih obveznika se ne troši transparentno. Nedostaje poverenje. To vam je slično kao sa bankama: Kako štedeti ako ne veruješ u sistem? A ljudi znaju i čije firme poreznici zaobilaze.

Da Vas podsetimo:  Samo sebi da odnesem lek

Istovremeno, narodu se serviraju priče kako nisu oporezovane pevačice, izdavanje sala za svadbe, izdavanje stanova i slično. Nije da se ne treba i time baviti, ali tek pošto se ukrote „slonovi” koji prolaze utabanim stazama.

Primer iz Španije

Fudbal je jedna od oblasti gde se vrti ogroman novac i gde su česte višemilionske utaje. Međutim, kako su fudbaleri i klubovi istovremeno i miljenici publike, u nekim zemljama im se malo gleda kroz prste. U Španiji, na primer, toga nema. Redom su osuđivane najveće zvezde, i to iz kojih klubova ‒ iz Reala i Barselone ‒ koji su prerasli granice Španije i postali planetarni divovi.

Kristijano Ronaldo, donedavno najpoznatiji realovac, uhvaćen je u utaji i kasnije se nagodio sa sudom da plati 30 miliona evra. Slično je prošao i Lionel Mesi, momak iz Barselone. I naš Peđa Mijatović je imao nagodbu sa sudom i platio kaznu. Pre njega su to učinili Žoze Murinjo i mnogi drugi. Nema praštanja kada je porez u pitanju. A da li se sećate da je u Srbiji neko od sportista kažnjen zbog neplaćanja poreza? Imalo bi šta da se naplati.

Milenko Vasović
Izvor: BIZLife magazin

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime