Srbi, masoni, zavera

Predlozi za razmišljanje

0
1963

350px-Belgrad2POSTOJE LI ZAVERE?

Naravno, zavere postoje. Čak više nisu ni zavere: sad se otvoreno sprovode planovi globalističke vrhuške, čiji je cilj „vrli novi svet“, mešavina GULAG-a i Diznilenda. Evo primera: 2002, u „Nedeljnom telegrafu“ od 18. decembra, pojavio se tekst izvesnog Dejana Berkovića o planu Rokfelerovog, decenijama „zavereničkog“, Saveta za inostrane odnose za Srbiju i Balkan do 2010. Na osnovu dokumenta, Berković piše: “Konačan status Kosova trebalo bi da bude rešen do 2007, sa ili bez promene granica, a Republika Srpska ne može biti kompenzacija Srbiji za gubitak Kosova. Ratni zločinci moraju biti uhapšeni i osuđeni, a „političko – kriminalni sindikati“ (mafija) uništeni./…/ Svi na Balkanu, uključujući političke elite, vojsku, vođe javnog mnjenja i najširu javnost moraju da priznaju i prihvate da budućnost leži u Evropi. Ko to shvati, biće podržan. Ko ne shvati, biće marginalizovan./…/ Međunarodnu zajednicu na Balkanu vodiće Evropska Unija, dok će „američka komponenta“ biti prisutna u „robusnoj formi“ ( NATO )“.

Pogledajte 2015: zar Berković nije pisao na osnovu realnih uvida u planove rokfelerovskih bankokrata?

Masoni su se „nakačili“ na Srbiju: sada spremaju konferenciju majstora Velikih loža Evrope, opet u Beogradu.

DA LI SU ZAVERE SVEMOĆNE?

Ipak, moramo se čuvati agresivno redukcionističke tvrdnje da je stanje u kome se nalazimo samo posledica delovanja svemogućih zaverenika iz političkog i okultnog podzemlja, i da smo osuđeni na to da zaveru gledamo i da njima, zavernicima, ništa ne možemo, i da će oni, zbog naše nemoći, pobediti. Evo šta kaće Ivan Iljin u ogledu „Svetski uzroci boljševičke revolucije“, analizirajući vulgarnu“teoriju zavere“ u ruskoj emigrantskoj publicistici:

„Tog vulgarnog i demagoškog pristupa ja se sasvim odričem. Uopšte ne zbog toga što mislim da jezuiti i masoni ne utiču na događaje; ne, oni nesumnjivo utiču – jedni na jednu, drugi na drugu stranu, najčešće sasvim suprotnu. Nego se odričem zato što to nije objašnjenje, nego tobožnje objašnjenje; to nije pozivanje na uzrok, nego na jednu od projava uzroka./…/Ali bakterije nisu uzrok bolesti, one su samo njeni izazivači; razlog je u organizmu, njegovoj slabosti, njegovom funkcionalnom rastrojstvu; bakteriološka analiza nije dijagnoza, dijagnoza je dijagnoza bolesnog organizma./…/.

Rečju: pozivanje na svemoćne, tajne i pokvarene organizacije – ništa ne objašnjava; ono precenjuje snagu zavera čovečanskih, i sugeriše strah, ne dajući poznanje. Jer – a to je glavno – stihija života je iracionalna i neverovatno složena, a delovanje zaverenika je ipak – ljudsko delovanje, delovanje ljudske namere i samovolje. Život se kreće po tajanstvenim i složenim zakonima prirode – materijalne, psihološke, socijalne, privredne. Ako su jezuita, mason, Jevrejin i Englez u nečemu jaki, oni su jaki pre svega po tome što su proučili te zakone i zato ih mogu uspešno koristiti na svoju korist – oni znaju zakone ljudskih strasti i slabosti, zakone vlasti, berze i tržišta. Ti zakoni su založeni u prirodu; oni su dostupni svima, pa i nama; zašto ih mi ne koristimo tako vešto? Upravo zato što ili uopšte ništa ne mislimo ili mislimo o tome da je sav problem u tuđoj zaveri. Mi smo kao pokvareni i leni pastiri/…/ i sve nesreće svoje nepostojanosti, sopstvenog neznanja, sopstvene neumešnosti, beskarakternosti i nečasnosti – svaljujemo na zaveru vukova iz šume. /…/I, na kraju, još jedna reč: znači li to da je poričem delovanje i uticaj jezuita, masona, Engleza i Jevreja – u toku rata i revolucije? Ne znači. Znači li to da ja poričem svrsishodnost i neophodnost naučnog istraživanja njihove delatnosti? Ne, ne znači. Šta je poričem?

Da Vas podsetimo:  Rio Tinto ponovo jaše

Kompilatorsko brbljanje o tome iz druge i treće ruke, nenaučno i demagoško;
mogućnost da se time objasne uzroci svetske i ruske revolucije;
korist za rusku nacionalnu stvar ako bilo ko počne da samorazobličavanje zamenjuje – tobožnjim razobličavanjima tuđeg zločinaštva, počinje da zamenjuje ozbiljnu dijagnozu – bakteriološkom manijom gonenja (ti si bakterija, on je mikrob, svuda su bacili; ti si jezuita, on je mason, oni su iluminati – i posle svega toga: samo sam ja pravednik, koji sve to razobličava).“ Tako Iljin. Poučno i za nas, danas.

ULOGA MASONA U ISTORIJI SRBA

Ako bismo porekli kulturotvorni značaj niza pripadnika masonerije u istoriji srbskog naroda, ostali bismo bez mnogih ličnosti i njihovih dela. Takođe, ako bismo zaboravili da je masonerija za Srbe pod vlašću katoličkih Habzburga često bila zaštita od nasrtaja rimokatoličkog prozelitskog nasilja, ni onda ne bismo bili objektivni. Ako bismo svim srbskim masonima poricali rodoljublje, i želju da pomognu svom narodu, ogrešili bismo se. Dakle, ne smemo da upadnemo u zamke preuprošćavanja.

Da je njihov uticaj na našu istoriju veliki i stvaran, može se videti makar po knjizi Zorana LJ. Nikolića „Masonski simboli u Beogradu“. Posle hrišćanskih, pravoslavnih simvola, u gradu na Savi i Dunavu najviše je slobodnozidarskih znamenja.

Poznati istoričar iz Crne Gore, dr Dimitrije – Dimo Vujović, svojevremeno je objavio studiju, pisanu na osnovu masonskih arhiva Francuske, o ulozi masonerije u stvaranju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ta uloga nije bila mala. Francuski Veliki Orijent radio je na Jugoslaviji kao po preimućstvu „svojoj“ tvorevini, svojevrsnom „melting potu“ za kosmopolitsko „pretapanje nacija“ zarad stvaranja buduće globalne naddržave čiji ogledni (a sve neuspešniji) model vidimo u današnjoj Evropskoj Uniji. Koliko nas je stajala Jugoslavija, znamo.

Da Vas podsetimo:  Ambasadori kao samoproglašeni gospodari

Kao i svi utopisti, tako su i masoni, planeri i tvorci Jugoslavije, bili snabdeveni patosom „nasilnog darivanja sreće“ (izraz Georgija Florovskog). Koliko smo videli sreće od nasilnih usrećitelja znamo baš mi, Srbi, koje su stalno primoravali da se „odmaramo“ na Prokrustovoj postelji tuđih interesa.

Iako se danas najveći broj domaćih „zidara“ učlanjava u lože iz krajnje pragmatičnih razloga (kao što su nekad ulazili u Savez komunista da bi dobili stan i napredovali u karijeri), ipak se vredi podsetiti „ontologije“ ovog fenomena.

HRIŠĆANSTVO I OKULTNI IMPERIJALIZAM

Temelj srbske istorije je hrišćanski zavet – svetosavski i svetolazarevski. Masonerija (bez obzira na to što je među našim masonima bilo vrednih stvaralaca i iskrenih rodoljuba) stoji na poziciji okultnog imperijalizma, koji je antihrišćanski. Samo iz te perspektiva nam biva jasno kako su mnogi srbski intelektualci upadali u zablude o „troimenom narodu“ i „bratstvu – jedinstvu“: njima je fantazerski utopizam bio bliži od pravoslavnog istoriosofskog realizma.

I zaista, još pre Drugog svetskog rata, Grčka Crkva je izdala saopštenje u kome piše: “Slobodno zidarstvo nije obično filantropsko udruženje ili filosofska škola, već predstavlja mistični sistem koji podseća na antičke paganske misterijske religije i kultove iz kojih i sama vuče korene, a čiji je nastavljač i obnovitelj../…/ Tako je slobodno zidarstvo, kako je već rečeno, magijska religija, potpuno različita, odvojena i strana hrišćanskoj veri. Činjenica da poseduje sopstvene hramove sa oltarima – skida svaku sumnju sa ove tvrdnje… Ovo ima svoje religijske ceremonije… Ima svoje inicijacije, sopstvene rituale, hijerarhijski poredak i strogu disciplinu/…/ uzdiže sebe na poziciju nad-religije, gledajući na sve ostale (uključujući i hrišćanstvo) kao na sebi nedorasle…“

A Ruska Zagranična Crkva se 1932. godine oglasila poslanicom o masonstvu u kojoj piše da se „osuđuje masonstvo, kao učenje i organizacija neprijateljska hrišćanstvu i revolucionarna, usmerena na rušenje osnova nacionalne državnosti“.

Da Vas podsetimo:  O srpskim žrtvama Jasenovca – nepostavljena ključna pitanja

SRBSKI SVETI O MASONERIJI

Sveti Petar Cetinjski je, 1813, posle poraza Napoleonovih trupa u pohodu na Rusiju, svoje junačko pleme podsetio kako su zajednički tukli vojsku francuskog „jakobinsko-framasonskog praviteljstva“, koje je ubilo zakonitog kralja Luja i njegovu suprugu i na bezbožju zasnovalo državu. Iako su Francuzi pretili da će Crnu Goru krvlju njenog življa obagriti, ništa nisu mogli. Po Svetom Petru, to je bilo zato „što nijesu među nama našli izdajnikah jakobinskoga duha, koji bi im puteve otvorili i čelovođe bili kao što su nalazili na mnogo mjesta za nesreću svojih naroda među kojima su oni izdajnici bili“, kao i zbog toga što su Sveti Petar i njegov narod bili spremni da „umremo pri našoj vjeri i slobodi s oružjem u rukama slavno, i da se nikad pod njihovu vlast živi ne predamo“, pri čemu su Francuzi „poznali koliko bi ih skupo koštalo dok bi Crnu Goru osvojili“.

Prepodobni Justin Ćelijski je, u svom časopisu „Hrišćanski život“, rekao da ljudi, tragično lakoverni za zlo, a komično teškoverni za dobro, ne shvataju da je tajna univerzalnog antihrišćanskog imperijalizma skrivena u masoneriji. Vladika Nikolaj, na pitanje svog prijatelja iz SAD, Save Obretkovića o masoneriji, 1956. odgovara: “Grčka i ruska crkva otvoreno su osudile to kao nehrišćansku organizaciju, koja potkopava Crkvu Hristovu. Čuvaj se, dakle, od toga, brate Savo, i moli se Bogu da se i drugi sačuvaju u našoj svetoj veri pravoslavnoj. Mnogo je glatkih putova koji vode u propast, a pravi je put spasenja potežak, ali je prav i siguran“.

Ko ima uši da čuje, neka čuje.

Vladimir Dimitrijević

Fond strateške kulture

___________________

KORIŠĆENA LITERATURA:

1.Između ČEKE i GESTAPO/ Ivan Iljin i vaskrs Rusije, Katena Mundi, Beograd, 2014.

2. Dimitrije Vujović: Francuski masoni i jugoslovensko pitanje 1914-1918, Književne novine, Beograd, 1994.

3. Zoran LJ. Nikolić: Masonski simboli u Beogradu, Službeni glasnik, Beograd, 2012.

4. Carstvo Božije i carstvo praznine/ Pravoslavlje i NJu Ejdž, Svetigora, Cetinje, 1998.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime