Srbi apsolutno, u većini, osećaju princip pravednosti. Na primeru Kosova: da, pravedno bi bilo da srpska vojska reši problem Kosova kako je to radila u istoriji. Da, Briselski sporazum je nepravedan prema Srbima, kao što je nepravedan i Kumanovski i Dejton i Bečki pregovori, i nezavisnost Kosova i sve. Mnogo je toga nepravedno u našoj istoriji i Srbi znaju šta bi TREBALO uraditi po tim pitanjima.
Međutim, od TREBALO do MOGUĆE JE dalek je put.
A ono MOGUĆE nije i ono što je pravedno, to je POLITIKA.
Kako je moguće vojskom rešavati problem CELOG Kosova dok je NATO dole? Pravedno je i vrlo lako govoriti da se umesto voza pošalje puška, ali NIJE moguće. Dalje, Briselski sporazum: da, on je izdaja Kosova, međutim, da bi ga skroz mogli razumeti moramo imati u vidu da je on posledica Prizrenske lige 1878, Drugog svetskog rata, Titove politike, politike devedesetih, NATO agresije, Kumanovskog sporazuma, Bečkih pregovora, Tadićevog i Jeremićevog spuštanja pregovora Kosova sa UN na EU i na kraju trenutno političke situacije u kojoj je Srbija. Briselski sporazum nije izraz jedne generacije ili političara, nego istorijskog procesa u Srbiji.
A navešću i jednu potvrdu toga iz reči Boška Obradovića.
Nedavno sam slušao intervju Boška Obradovića u kojem je govorio i o Briselskom. Moram napomenuti, radi objektivnosti, da sam lično sa Boškom 2013. organizovao proteste protiv Briselskog sporazuma i zbog toga sam dve godine završio na sudu, te imam lični razlog da mrzim Vučića i SNS. Boško je najveći kritičar istog, međutim, na pitanje kako da se ukine Briselski on NIJE IMAO ODGOVOR i PLAN. O tome pričam: jedno je ono što bismo svi mi voleli, a drugo je ono što je MOGUĆE, a onemogućeno je činjenicom srpske okupacije od 5. oktobra najviše. Ko pokuša sada da ga ukine, lepo će ga Angela nazvati i reći: vrati moje novce i dopustiti Albancima da počiste ono malo Srba sa Kosova. Mnogo ljudi sam pitao da mi daju plan i način za rešavanje ksoovskog problema u postojećoj situaciji ili kako bi ukinuli Briselski i većina ideja je nerealna (rat sa NATO) ili su svi svesni da to nije moguće, ali nisu oni krivi, pa im to daje pravo da pljuju.
Srbi mnogo osećaju princip pravednosti – šta bi TREBALO -, ali premalo politički princip – šta je MOGUĆE.
Kada napravimo balans između ova dva principa, biće dobro.
Nenad Uzelac
www.vidovdan.org / Fejsbuk profil Nenada Uzelca
I ovaj vaš stav opravdava princip – Izdaja je uvek moguća! Ma dajte vi, Brankovići iz vidovdan.org, presaberite se malo u tim vašim aktivnostima perača Vučićevih gluposti, pogrešnih političkih poteza, nedostatka dostojanstva i odsustva svake svesti o nacionalnom interesu građana Srbije. Grize li vas savest? Bar ponekad, kad vidite jad, bedu i očaj u koji nas je, uz nemalu pomoć prehodnika, ugurala Vučićeva submisivna i antinacionalna politika?
Što npr. ne pišete zašto voz nije saobraćao ranije, zašto sumanuti „Vučićev voz “ vozi Srbe do novih opasnosti i podsmeha drugih ali skreće pažnju sa poskupljenja, ukidanja carinskih olakšica čak i invalidima, prodaje EPSa , predsedničke kandidature Vuka Jeremića….? I što je najbitnije taj mamlaz se, svojim sumanutim igrarijama, uvek iznova podsmeva Srbima i manipuliše njihovim iskrenim patriotskim osećanjima praveći ih magarcima? Zar je moguće da ne osećate prezir? I prema kreatorima izdaje Srbije i prema novinarskim molerima-peračima tih izdaja.