Srbi u Crnoj Gori nisu ničija agentura…

0
745
Dr Čedomir Antić, istoričar / Fot: printscreen

Uprkos istorijskoj pobjedi opozicije na nedavnim parlamentarnim izborima i postupcima nove vladajuće većine koji, niti na jedan način, nisu ugrozili crnogorsku državnost ili, pak, najavili revanšistički odnos, odlazeći režim Mila Đukanovića nastavlja sa širenjem antisrpskog raspoloženja.

Sledeće godine očekuje nas popis stanovništva. Tema koja, reklo bi se sa pravom, preuzima primat u crnogorskom društvu, prije svega, zahvaljujući agresiji koja se u javnosti ispoljava od strane – kako samih zvaničnika DPS-a, tako i od njima bliskih medijskih i intelektualnih krugova, koji najavljuju, kako su istakli, masovno posrbljavanje Crne Gore.

Na koji način je sprovođena višedecenijska sistemska diskriminacija srpskog naroda u Crnoj Gori, kakva je priroda savremenog crnogorskog identiteta i koji su izazovi pred novom Vladom, razgovarali smo sa istaknutim srpskim intelektualcem, doktorom istorijskih nauka i predsjednikom Naprednog kluba, Čedomirom Antićem.

* Napredni klub na čijem ste čelu sprovodi opsežna istraživanja po pitanju diskriminatorskog položaja srpskog naroda za vrijeme Đukanovićeve vladavine. U čemu se, prevashodno, ogleda ta diskriminacija?

– Srpski narod u Crnoj Gori je najobespravljenija zajednica u Evropi 21. veka i spada među u najvećoj meri obespravljene narode savremenog Sveta. Najvažniji element obespravljenosti predstavlja uspeh Đukanovićevog režima u etničkom čišćenju državnih i javnih ustanova. Srbi čine trećinu građana Crne Gore, a u državnoj upravi i javnim preduzećima su prema zvaničnim podacima prisutni u pet do šest puta manjoj meri. Kad je reč o vladi i eliti zemlje, Srba tu praktično i nema. Drugi problem je politika asimilacije – u Podgorici danas ima više natpisa na kineskom nego na Ćirilici, koja je deo nasleđa više od 80% građana. Asimilacija, čiji je cilj bilo stvaranje državne nacije podrazumevala je ukidanje najvažnijih ljudskih i građanskih prava, ravnopravnosti (remek-dela ovog posla su zakoni o državljanstvu i slobodi veroispovesti koji su praktično suspendovani za Srbe i pravoslavne). Sve ovo je sprovođeno uz kampanje mržnje kojima su Srbi predstavljani kao narod divljaka, ubica, okupatora, neznalica… Kampanje čiji su temelji zasnovani na hrvatskom i crnogorskom fašizmu Ante Pavelića i Sekule Drljevića.

Da Vas podsetimo:  „Loših 100 čine Srbiji zlo...“ (2)

* Popis stanovništva je predviđen za 2021. godinu. Međutim, iz redova odlazećeg režima možemo čuti razne apele i vapaje o imperativu odlaganja popisa. Da li mislite da je po srijedi strah od prirode „novocrnogorskog identiteta“ koji je umnogome determinisan direktnim polugama vlasti ili nečemu drugom? U suštini, na kojim osnovama počiva nacionalni identitet savremenih Crnogoraca?

– Ljudi koji su vodili crnogorski režim su kriminalci koji su u jednom trenutku poverovali da imaju nekakvu državotvornu misiju. Oni su, međutim, najobičniji šovinisti. Za njih je popis iz 2003. bio „greška“ u kojoj „su dozvolili toliki broj Srba“. Pazite, ovo je citat uglednog novinara RTCG. Ja sam siguran da će crnogorska nacija opstati, samo će svi oni morati da prihvate realnost demokratije: građani su ravnopravni, njihovo opredeljenje je slobodno. Takođe, ne može se kampanjama mržnje i otimanja tradicija stvoriti sopstveni identitet. Pošteno bi bilo da priznaju realnost: identitet nacionalnih Crnogoraca zasnovan je na istorijskom trajanju Brozovog i Đukanovićevog režima, prognaničkim godinama kralja Nikole i onim Vojsilavljevićima o kojima nemamo izvora. Oni pišu latinicom, poznaju 32 slova i u svim istorijskim ratovima Crne Gore bili bi na strani Osmanlija, Austrijanaca, nacista… Koliko god takvih Crnogoraca ima, toliko treba i da se popiše. Ni manje ni više.

* Znamo da je nezahvalno govoriti o procentima, ali da li je moguće, sa ove distance, predvidjeti konkretan broj Srba na predstojećem popisu?

– Trenutne procene govore da će biti oko 40% nacionalnih Crnogoraca i 35% Srba. Međutim broj onih koji govore srpskim jezikom porašće na 54 ili čak 56%. Ukoliko bude demokratije, a srpski narod dobije mogućnost da se razvija slobodno u demokratiji i ravnopravnosti, verujem da će Crna Gora ostati i nezavisna i multietnička. Srbi će pritom činiti oko 50% stanovništva, a Crnogorci oko 25%. To je istina i realnost, ona nema veze sa tim ko je na vlasti već da li je zemlja slobodna i demokratska. Trenutno je prisutan trend povećavanja podrške strankama nacionalnih manjina, tako da ćemo na popisu možda otkriti da se deo muslimana izjašnjavao kao nacionalni Crnogorci, možda pod pritiskom režima ili zbog njegovog agresivnog odnosa prema Srbima.

Da Vas podsetimo:  „Kad se vojska na Kosovo vrati” ili o bedi Beovizije

* Da li bi trebalo očekivati od nove Vlade da riješi pitanje položaja srpskog naroda u Crnoj Gori kroz posebne institucionalne okvire – prosvjetni sistem, kvote za zapošljavanje, uživanje identitetskih posebnosti; ili bi, pak, srpski nacionalni identitet u potpunosti dobio šansu da dođe do izražaja u tzv. građanskom konceptu ravnopravnih šansi?

– Verujem da je za srpski narod dobra svaka opcija koja obezbeđuje ustavnost i zakonitost, te omogućava nacionalu ravnopravnost. Ipak, budući da nacionalne manjine (Albanci, Bošnjaci, Hrvati, Muslimani…) ne žele da se odreknu statusa i prava, najbolje je rešenje da ustavnom reformom bude obezbeđena puna ravnopravnost i Srbima i Crnogorcima. Popis će biti slobodan, na njegovim osnovama moguće je uspostaviti dvodomi parlament, uspostaviti kvote srazmernog i ravnopravnog uščešća u državnim ustanovama, treba omogućiti prosvetnu i kulturnu autonomiju, dozvoliti uspostavu nacionalinih izbornih okruga i u prspektivi regionalizaciju zemlje. Vlada nema mandat ni podršku da reši sva ova pitanja, ali o tome treba postići konsenzus i stavri rešiti na slobodno izabranoj ustavotvornoj skupštini. Najveći neprijatelji Crne Gore su upravo oni koji misle da na fašističkoj ideologiji, na obespravljivanju i manipulacijama (koje su bile brojne prilikom donošenja i sprovođenja ustava i odnosećih zakona) izgrade nekakvu novu naciju i unitarnu, centralizovanu državu.

* U kojoj mjeri će nova izvršna vlast moći da bude Vlada diskontinuiteta u odnosu na prethodnu po pitanju spoljnopolitičke orijentacije. Tu, prije svega, mislimo na odnos prema Srbiji i Rusiji; i da li je moguće da jedna – populaciono i geografski mala država izbjegne momenat apsolutne servilnosti prema zapadnim centrima moći, uz svo poštovanje preuzetih međunarodnih obaveza?

– Nova vlada će moći da uradi mnogo. Ipak, ako žele trajne promene moraju da demokratizuju zemlju, uvedu vladavinu prava i na tim osnovama, jednog dana, kada zemlja dobije demokratski ustav, treba da traže široku saglasnost. Odnos prema NATO-u i Ruskoj Federaciji nije stvar ove prve reformske i tarnzicione vlade, ipak odnos prema bratskoj i neutralnoj Srbiji i Srpskoj, stvar je dobrog vaspitanja. Ne tražimo ništa drugo do onog što Albanci imaju u odnosima Albanije i Severne Makedonije ili Hrvati u odnosu prema BiH.

Da Vas podsetimo:  U Valoni ni traga o srpskoj golgoti!

* Na koji način zvanični Beograd, shodno svojim ustavnim obavezama, ali i praksi međunarodnih odnosa, bi trebalo da pomaže srpski narod u Crnoj Gori u budućnosti?

– Srbija je pomagala i pomagaće. Problem je bio što je Beograd imao pogrešne priortete. Srbi u Crnoj Gori su deo jedinstvene srpske nacije, ta činjenica ne negira ni Crnu Goru ni Crnogorce. Srbi u Crnoj Gori nisu ničija agentura i pogrešno je bilo od njih očekivati da brane scijalizam, bratstvo-jedinstvo ili neku državu lošeg ustrojstva i tuđeg imena. Srbija treba da izgradi ustanove za saradnju sa delovima srpske nacije izvan otadžbine i neophodno je da odredi ciljeve (kratkroočne i dugoročne) i za njih opredeli stalna godišnja sredstva. Bilo bi poželjno da Srbija i Crna Gora sklope jedan „Sporazum o specijalnim vezama“, koji bi definisao i štitio sve strane, a politiku učinio javnom i svima poznatom. Toliko imamo primera i mogućih uzora. Politika Nemačke, Hrvatske, Mađarske, Rumunije, Bugarske i Turske prema njihovim narodima ili saveznicima izvan granica nadilazi sve što je Srbija ikada radila u vezi sa srpskim narodom u regionu. Ove politike su dobar primer i dobrodošao uzor, zaključio je dr Čedomir Antić u razgovoru za IN4S.

Dr Čedomir Antić,
istoričar
Izvor: in4s.net

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime