„Rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije željela. Ali mi smo procijenili da samo ratom možemo izboriti samostalnost Hrvatske. Zbog toga smo mi vodili politiku pregovora, a iza tih pregovora smo formirali svoje oružane jedinice. Da to nismo tako uradili, ne bi smo došli do clja.
Znači, rat je bilo moguće izbeći, samo da smo mi odustali od naših ciljeva, tj. od samostalnosti naše države“.
(Franjo Tuđman – na trgu Bana Jelačića, 24. maja 1992. godine)
SRBSKI PROBLEM nije problem u tome sto su Hrvati i Slovenci sa drugim otpadnicima od Jugoslavije tu drzavu koristili samo kao transmisiju u ostvarivanju svojih ciljeva u postizanju nezavisnosti svoji „drzava“ vec je problem u tome sto SRBi tu njihovu teznju ka nezavisnosti nikako nisu mogli da shavte u proslosti a vecina SRBa tu istinu ne razumiju ni sada.
Vodjeni zeljom da po svaku cijenu ostvare svoj cilj, da imaju poput drugih naroda na svijetu svoje slobodne i „nezavisne“ narodne drzave, za razliku od Slovenaca Hrvati su pocinili genocid nad SRBima u svim ratovima koji su vodjeni u dvadesetom vijeku na Balkanu.
Zbog jugoslavenstva sa kojim su SRBi osamuceni jos i danas, Hrvatima su njihovi zlocini bili oprosteni u svakoj Jugoslaviji, a sada dolazi vreme kada Dr. Vojislav Seselj bude izabran za Presjednika SRBije, da Hrvati odgovaraju pred medjunarodnim Sudom za pocinjenjene zlocine svoje.
Od zakonske odgovornosti Hrvate nece moci spasiti palst nekih Jugoslavena SRBskoga porekla zbog kojih se Hrvati pitaju „koliko jos SRBa oni trebaju da pobiju, da bi SRBi shvatili da oni nisu braca sa Hrvatima“?