Srbija je Kosovo

0
536

Pošto smo kao mučeni Srbi uvijek birali između dva zla, opet moramo izabrati veće. A šta je veće? Kosovo nije Srbija ili Srbija je Kosovo

Grdno se ovo preokreće. To što neki kažu da Kosovo nije Srbija manje boli od tmušave slutnje da je Srbija Kosovo…

To što neki gromoglasno zbore, a mnogi glasno i govore da Kosovo nije Srbija, manja je muka od ove koja se podobro osjeća u riječima: Srbija je Kosovo…

Pošto smo kao mučeni Srbi uvijek birali između dva zla, opet moramo izabrati veće. A šta je veće? Kosovo nije Srbija ili Srbija je Kosovo? O teške, o preteške, o proklete dileme. Kojem se privoljeti carstvu…

Carstvo zemaljsko ukotilo se u riječima: Kosovo nije Srbija. Carstvo pakleno umiljelo je u riječi: Srbija je Kosovo. Pa biraj, brate Srbine: hoćeš li gnjilo zemaljsko carstvo ili ćeš carstvo pakleno… Šta god da izabereš- naravno da ćeš pogrešno izabrati. A koliko god pogrešno da izabereš, ostaćeš ono što jesi: Srbin koji zauvijek pogrešno izabira. I zato je, valjda, i Srbin…

To što kevću: Kosovo nije Srbija, manje je strahotno od kurjačkog zavijanja u kojem se prepoznaje ono: Srbija je Kosovo. Kevtanje i zavijanje, a nigdje razumnoga glasa. U kevtanju, olajavanju i zavijanju izgubile se riječi: Kosovo je Srbija. Ostalo je da nije. Ili je ostalo je da je naopačke…

Izgubili smo se u naopakim izborima. A bez naopakosti ne bi nas ni bilo. Kad smo izabrali da je Kosovo Srbija, nijesmo stali iza svog izbora. A izbor, kao izbor, ništa ne znači, ukoliko se ne brani onima koji su izabrali. Ukoliko su izabrali. Izbor kao izbor, ukoliko ga je i bilo, pretvorio se u praznu ljušturu bez smisla i sadržine…

Kosovo nije Srbija ili Srbija je Kosovo… Šta god da odabereš, odabraćeš, brate Srbine, kao i svaki put do sada. A zna se kako si birao, po svemu što te je zadesilo. Birao si, naravno, pogrešno kako ti i priliči. Izabrao si one koji su prešli put od Kosovo je Srbija, preko Kosovo nije Srbija do Srbija je Kosovo. I to nije uspravni put golgote. To je vijugavi put sramote…

Lažna zakletva sabijena u pirotehničkoj paroli (nacionalnoj petardi): Kosovo je Srbija nije toliko strahotna koliko je stravična slutnja da Srbija postaje Kosovo. Izdaja maskirana dronjcima karnevalskog nacionalizma strašnija je od konačnog priznavanja poraza. Oni koji su poraženi na svim poljima proglašavaju pobjedu na svim poljima, osim na polju kosovskom… Tamo, na tom grdnom sudilištu, ni osvjedočeni lažov nad lažovima ne može proglasiti svoju lažnu pobjedu. Zbog toga želi da od svega napravi grdno sudilište…

Lažna pobjeda nema veze sa Kosovom kojeg su se odrekli oni koji se bore za Kosovo. Lažna pobjeda malog Aleksandra koji želi da postane veliki ima veze sa Srbijom bez Kosova. Lažna pobjeda prepoznaje se u slućenoj kataklizmatičkoj istini: Srbija je Kosovo…

I to je njihova lekcija patriotizma. Ko je nauči, naučiće i ovo: ukoliko Kosovo ne može biti Srbija, Srbija može biti Kosovo. Ukoliko Srbija postane Kosovo, ništa nismo izgubili… Sem Kosova. I sem Srbije…

I nije bolno izgubiti mnogo, koliko je razbolno izgubiti sve. A na putu si, brate Srbine, da izgubiš sve, pa da onda shvatiš šta si sve imao i šta sve nisi imao. Imao si mnogo više od onoga što nisi imao. A dao si sve što si imao za sve što nisi imao. A to nema veze sa Kosovom, koliko sa ovima kojima si dao sve da bi dobio ništa…

I nema to veze sa Haradinajem, koliko ima veze sa onim koji se zaklinje da će te od njega braniti. A odbraniće te tako što će te prisiliti da budeš pod njegovom zaštitom. I tek tada ćeš shvatiti da nema bitne razlike između onoga ko te mrzi i onoga ko te lažno voli…

Kosovo nije Srbija moglo bi se jednom promijeniti u Kosovo je Srbija. A i ako se nikada ne promijeni, mnogo je lakše od onog: Srbija je Kosovo. Kamen o vratu teži je od kamena pod glavom…

Kosovo je danas ono što će biti i sjutra. Isključimo li sva zanebesana čuvstva i nebeska osjetila, Kosovo je lažidržava u kojoj orgija zlo. Zlo za svakoga, osim za one koji stvaraju zlo. Da li je Srbijica na putu da postane Kosovo…

Krenula je. I dobro joj ide na zloputu. I oni koji su je ubjeđivali da joj je Kosovo srce, shvatili su da joj je srce negdje drugdje. Kad su to shvatili, shvatili su i da se ta istina mora skriti od onih koji su se opijali riječima: Kosovo je Srbija. Te riječi su sakrili pod kamen postojanja ne bi li Srbiju pretvorili u Kosovo. Nisu shvatili prostu istinu: ni od zazidane istine ne može se uteći…

Boris Jovanović
Izvor: stanjestvari.com

 

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime