Srbija je zaboravila na Srbe u Albaniji

1
2390
Artur Popaj Popović

Premijerka Ana Brnabić nedavno je izjavila kako je Srbija „šampion u poštovanju ljudskih i manjinskih prava“ i najavila da će manjinske politike biti dodatno poboljšane izmenama Zakona o nacionalnim savetima. Ali, zaboravila je da nam kaže kakva je Srbija po pitanju poštovanja prava i položaja pripadnika srpskih manjina u zemljama regiona?

Do kog “šampionata” su stigli u tom pogledu, na primer u Albaniji? Da li su otvoreni  “Srpska kuća” u Skadru ili konzulat, postoje li škole i univerziteti na srpskom jeziku, štampa ili bar jedan televizijski kanal? Da li su pripadnici srpske manjine dobili državljanstvo svoje matice, kako im je onomad, pre više od dve godine obećao tadašnji premijer, a sadašnji predsednik Aleksandar Vučić? Ili će sve ovo ostati u domenu čuvene epske pesme “Zidanje Skadra na Bojani”.

Samo se postavlja pitanje do kada će trajati žrtvovanje srpskog stanovništva prilikom održavanja njihovog identiteta, kao i ko je u ovom slučaju “dobra vila” koja iznova i iznova ruši njihove viševekovne temelje za održanje srpske nacionalnosti? Samo što, nažalost, ovo nije epska pesma, već surova realnost o kojoj nam za “Kolumnistu” govori Artur Popaj – Popović, član Glavnog odbora Udruženja srpsko – crnogorske nacionalne manjine “Morača-Rozafa” u Skadru, koordinator za projekte udruženja i novinar emisije koja se emituje na srpskom jeziku.

Prezivate se Popaj – Popović, što znači da imate i srpsko i albansko prezime. Kao jedan od problema sa kojima se susreće srpska manjina u Albaniji je u vezi sa imenom i prezimenom. Kažu da imate pravo da vratite svoja imena ili prezimena (ne i jedno i drugo), ali uz namerno otežanu i skupu proceduru, koju veći deo stanovništva odbija. Da li je to tačno?

Popaj je, tako reći modifikovano srpsko prezime jer ipak dolazi od prezimena Popović. Koliko znam, bili smo svešteničko pleme i poreklo vučemo iz Popovog sela kod Vučitrna. Takođe, Pop je u Albaniji naziv za pravoslavnog sveštenika, pa smo u principu donekle i sačuvali smisao prezimena. Bio je period kada je moglo da se promeni lako i ime i prezime, danas to ne može. Problem nemamo samo mi, nego i sami Albanci zbog toga što postoje neki akti koji to ne dozvoljavaju pošto su mnogi Albanci koji su imali problema sa zakonom u inostranstvu, promenili imena i prezimena, tako da već neko vreme nikome nije dozoljeno da to radi. Da, u pravu si da je procedura teška i skupa, ali kao što sam objasnio, to je tako i za većinsko stanovništvo.

DISKRIMINACIJA NA SVAKOM KORAKU 

Da li je tačan podatak da srpska manjina nije učestvovala u poslednjem popisu koji su sprovele albanske vlasti, jer je u popisnom formularu bila jedna tačka za koju su smatrali da ih diskriminiše? 

Uglavnom, pripadnici svih manjina nisu učestvovali u poslednjem popisu jer pravila nisu bila tačno određena, a sporna tačka je to što su pretili kaznom od 1.000 dolara ako se izjasniš kao pripadnik neke nacionalne manjine, a da to ne možeš da dokažeš. Pravo da vam kažem, ja sam učestvovao u popisu, izjasnio se kao Srbin i nikakve mere nisu preduzete zbog toga. Ne znam, može biti i da su falsifikovali obrazac.

Koliko pripadnika srpske manjine živi u Albaniji? 

Sve u svemu, po prvobitnom popisu koje je sprovedelo negde oko 1991-1995. godine, Udruženje srpsko – crnogorske nacionalne manjine “Morača-Rozafa” u Skadru i okolini živelo je oko 30 hiljada Srba, većina njih poreklom iz Crne Gore. Najviše pripadnika srpkog naroda je bilo u samom Skadru, a najviše Srba pravoslavaca živelo je u Vraki, to je područje koje obuhvata 5 sela blizu Skadra. Ipak ima nas i u Fieru, gradu u Južnoj Albaniji. Tamo je jedno selo gde žive Srbi Muslimani.

Kakav je odnos albanske vlasti prema pripadnicima srpske manjine, a kakav prema ostalim nacionalnim manjinama?

Ne možemo se baš pohvaliti, ali mislimo da stvari dolaze polako na svoje mesto. Do sada su najprivilegovanije bili pripadnici grčke manjine jer ih je bilo najviše, a donekle i makedonske s obzirom na to da oni imaju i svoju opštinu u Juguistočnoj Albaniji.

A albansko stanovništvo?

Odnos albanskog stanovništva prema nama je uvek bio korektan, mislim na većinu stanovništva jer i ovde ima svakojakih ljudi, kao i svuda. Inače pod “korektnim”, ne mislim ni da su nas baš mazili.

„ČAK“ MILION DINARA ZA OČUVANJE SRPSTVA

Šta biste mogli da nam kažete o odnosu srpske vlasti prema vama?

Ovo je najteže pitanje. Kad bih mogao, ne bih ni odgovarao na ovo pitanje. S obzirom na to da se zna javno da mi ne dobijamo nikakva sredstva za očuvanje jezika, običaja, kulture i vere od albanske vlade (a to vlasti u Srbiji dobro znaju), blago rečeno odnos srpskih vlasti prema nama je nikakav. Zašto kažem tako? Zato jer to mogu da potkrepim i sa činjenicama. Vidite, mi smo ove godine aplicirali na konkursima pri Ministarstvu Spoljnih poslova (Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu) i znate koliko smo sredstava dobili? Milion dinara ili drugim rečima 8.200 evra za celu godinu. Možete li mi reći kakve aktivnosti možemo organizovati kada se zna da samo otkup prostorija košta 4.200 evra godišnje? Šta možete vi uraditi kada znate da od preostalih 4.000 evra treba odbiti i platu profesora srpskog jezika koja je “prevelikih” 2.400 evra? Znači, ostalo nam još 1.600 evra ili čitavih 133,33 evra mesečno. Od tog iznosa treba izdvojiti i plaćanja za asistente profesora i prevoz dece u kursu oko 1.200 evra i ostalo nam 400 evra godišnje za struju, vodu, telefone, grejanje, održavanje sajta, papir, boja itd. Znači ili moramo ukinuti kurs ili zatvoriti potpuno udruženje.

Dodajmo svemu ovome neodržana obećanja tadašnjeg premijera i današnjeg Predsednika Aleksandra Vučića koji je 29. maja 2015. godine rekao da će obezbediti financijska sredstva za izgradnju ”Srpske Kuće” u Skadru, otvaranje i funkcionisanje Konzulata i da će nam omogućiti da dobijemo srpsko državljanstvo. Ali, kako kažu “obećanje ludom radovanje”, a izgleda da kada to obećanje dolazi od Vučića, to je nešto više nego “ludom radovanje”. Ovo je samo moje lično mišlenje, ali ono što mogu sa sigurnošću da tvrdim jeste da nijedno obećanje nije ispunjeno.

Koji su najveći problemi sa kojima se suočava srpska manjina u Albaniji?

Prvi, najveći i glavni problem je strah od asimilacije. Jer, kao što sam rekao, kad nemate mogućnosti da sačuvate jezik, običaje i održavate veze sa maticom, kada nemate mogućnosti da se informišete da maternjem jeziku, onda smo na pragu asimilacije. To je strašno, uzimajući  obzir da je ovaj narod ovde u 50 godina dugoj totalnoj izolaciji ipak uspeo da sačuva jezik i da se informiše ( mada tajno) na svom jeziku, a sada mu preti asimilacija zbog totalnog nemara i nebrige od strane, možemo slobodno reći, svoje vlade. Napokon, objavio bih ovom prilikom i jednu sretna vest, a to je da  je napokon posle duže vremena Zakon o nacionalnim manjinama je usvojen u Skupštini 13.oktobra, a da li će se i kako primeniti u praksi ostaje da se vidi.

DAN I NOĆ

Kako biste prokomentarisali prava i položaj albanske nacionalne manjine u Srbiji i odnos naše vlasti prema njima?

To se ne može uopšte uporediti, to je kao dan i noć, samo što je noć kod nas.

Jedan od naslova koji je objavljen u Srbiji povodom položaja Srba u Albaniji je Položaj Srba u regionu: najveći teror trpe u Albaniji”. Da li biste se složili sa tim?

Ne bih se u potpunosti složio sa tom tvrdnjom. Mislim da od Srba u regionu najveći teror trpe Srbi u Srbiji, kao i na Kosovu.

Da li su i u kojoj meri zastupljeni predstavnici srpske manjine u albanskom parlamentu?

Od 1990. godine pa na ovamo Srbi nisu zastupljeni u Albanskom parlamentu i to delimično i našom krivicom. Mi imamo jednog poslanika srpskog porekla, ali on se izjašnjava kao Podgoričanin, što po njima podrazumeva Albanac. Inače, na drugim nivoima bili smo zastupljeni, ali ne kao pripadnici srpske manjine, već kao članovi neke od albanskih političkih partija ili kao nezavisni kandidati.

Postoje li novine i televizijski program na srpskom jeziku? Ili bar neka informativna emisija?

Postoji TV emisija na srpskom jeziku koju piprema Udruženje srpsko-crnogorske nacionalne manjine “Morača-Rozafa”. Ali, ta emisija je vremenski ograničena zbog nedostatka finansijskih sredstava. Ove godine emisija će trajati svega 12 nedelja. Emituje se subotom, a repriza je nedeljom u trajanju od jednog sata. Struktura emisije obuhvata: oko pola sata vesti od kojih je većina iz Srbije, gde nastojimo da promovišemo njena ekonomska, kulturna i turistička dostignuća. Ostatak emisije je kulturni program. Ove godine, Ministar za kulturu Republike Srbije je obećao da će dodeliti sredstva kako bi TV program na srpskom jeziku na jednoj lokalnoj televiziji trajao čitave godine, a on traje 12 nedelja jer toliko mogu da pokriju ta sredstva koja je gospodin ministar izdvojio. Da bi program mogao da se emituje tokom cele godine, potrebno je svega 20 hiljada evra. Ali izgleda to je previše za Vladu Republike Srbije!

PORUKA BRNABIĆEVOJ I VUČIĆU

Postoji li dopisnik iz Albanije koji je predstavnik nekog od medija u Srbiji? Ima li RTS svog dopisnika?

Ja takvog ne znam, mislim da postoji neki dopisnik “Politike” koji živi u Podgorici i izveštava o dešavanjima u Albaniji.

Član Odbora Skupštine Srbije za dijasporu i Srbe u regionu, poslanik Srpskog pokreta obnove Aleksandar Čotrić predočio je ranije da su Srbi u Albaniji najugroženija etnička grupa u Evropi i ukazao da bi trebalo doraditi član Ustava o brizi za sunarodnike van Srbije. Slažete li se sa njim i šta biste doradili u pomenutom članu Ustava Srbije?

Kao prvo, mislim da bi trebalo da postoji mogućnost da Srbi koji žive u Albaniji dobiju srpsko državljanstvo. Vidite, neko će sada reći da tražimo državljanstvo kako bismo imali koristi, ipak ja vama tvrdim da niko od ovih Srba koji žive u Albaniji neće nikada i nije im ni na kraj pameti da izvuku neku korist od državljanstva. To im je prosto njihova stara želja i to žele kako bi dokazali i lokalnom stanovništvu da neko brine o njima. Uveren sam u to da niko od njih neće tražiti nikakve beneficije od države Srbije kao rezultat toga što je postao srpski državljanin. Dalje, mislim da bi sama Srbija imala koristi ako bi imala svoje državljane u Albaniji koji tu žive vekovima. Vidite samo kako su Grčka i Bugarska svim pripadnicima njihovih nacionalnih manjina u Albaniji dali državljanstvo.

Šta biste poručili našoj premijerki Ani Brnabić i predsedniku Aleksandru Vućiću kao pripadnik srpske manjine u Albaniji?

Znate kako, ja sam običan smrtnik, ovozemaljsko biće, ograničenog sam znanja, pa šta ja mogu poručiti sveznalcima?! Ipak, ako Predsednik ispuni pola svojih obećanja koje je dao pripadnicima srpske nacionalne manjine na sastanku u Ambasadi Republike Srbije u Tirani pre dve godine, bio bih zadovoljan. Mislim da ih neće ispuniti i zašto mu poručivati još nešto drugo…

Intervju: Artur Popaj Popović

Razgovarala: Magdalena Ivanović

1 KOMENTAR

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime