Srbija na raskršću velikih sila

3
934
Foto: printscreen

Srbija je bila u ovoj poziciji i ranije. U drevna vremena, Zapadni Balkan se prostirao na liniji podele između Rimskog carstva i beskonačne granice prema istoku. Kasnije je ovaj region označavao tačku u kojoj se prelamaju interesi carske Rusije, Austrougarskog i Otomanskog carstva.

Ali sedenje na raskršću velikih sila vas ne čini nužno otiračem velikih sila. Naprotiv, to vam može doneti mir i prosperitet. Danas, Srbija ima jedinstvenu priliku za strateški reset koji bi mogao zemlju i region usmeriti na put ka boljoj budućnosti. Put počinje stvaranjem prostora za državnost Kosova.

PROŠLOST KAO PREDGOVOR
Dubrovnik je mnogo više od mesta sa zapanjujućim predelima za snimanje Igre prestola. U osamnaestom veku, mali grad-država (u današnjoj Hrvatskoj), gotovo u potpunosti okružen osmanskom teritorijom, uspeo je da održi svoju slobodu i prosperitet. Bio je glavno pristanište i poslovni centar, ne samo za Istanbul, već i za mnoge evropske sile – uspevajući čak i da uspostavi trgovinske odnose sa novoosnovanom američkom republikomSve ove sile su uvidele da od uspešnog i prosperitetnog Dubrovnika, kao mesta u kojem se prepliću njihovi međusobni interesi, svi mogu da imaju koristi. Osnivači Dubrovnika su uspeli da svoj grad-državu učine korisnim za sve strane.

U izgradnji celovite, slobodne i mirne Evrope, Zapadni Balkan je defintivno nezavršen posao. Regionalna integracija je slabašna. Dok su Slovenija i Hrvatska članice Evropske unije, izgledi drugih zemalja za pridruživanje čine se malo verovatnim. Potencijal za izbijanje sukoba i dalje je prisutan, a tu je i problem transnacionalnog kriminala i korupcije. Rusija nastavlja sa neprestanim mešanjem u ovom regionu, a i Kina nastoji da poveća uticaj.

Ipak, srž razjedinjenosti regiona leži pre svega u tenzijama između Srbije i Kosova, koje je svoju nezavisnost steklo 2008. godine. Srpska spoljna politika aktivno nastavlja da pritiska države da ne priznaju Kosovo i neprekidno nastoji da blokira učešće Kosova u međunarodnim organizacijama. Rešavanje nesuglasica sa Kosovom bi moglo biti ključ za istupanje Srbije kao važne sile u regionalnom razvoju i stabilnosti.

Da Vas podsetimo:  Nestali za 46.800 sekundi

Srbija se, tradicionalno, dosta oslanjala na odnose sa Rusijom i Kinom, iako mnogo više ulaganja i pomoći dobija sa Zapada. Ipak, i Moskva i Peking su podbacili kao saveznici, uzimajući savezništvo sa Srbijom zdravo za gotovo.

PUT NAPRED
Srbija umanjuje sopstvenu vrednost time što ne produbljuje svoje veze sa Zapadom kako bi izbalansirala odnose sa ovim nezahvalnim silama. Ovde nije reč o odabiru strana, već o tome da Srbija postane cenjeniji i odgovorniji regionalni igrač, čime bi prerasla u pozitivnog aktera kad je u pitanju balansiranje između interesa velikih sila u regionu. Najbrži i najproduktivniji put za uravnoteženje odnosa Srbije sa Zapadom jeste normalizacija odnosa sa Kosovom. Nijedan korak ne bi bio konstruktivniji.

Kape dole i Sjedinjenim Državama i Evropskoj uniji zbog toga što su se obavezale da će posredovati u budućem zbližavanju Srbije i Kosova. Ako bi se rešilo ovo suštinsko pitanje, to bi moglo transformisati budućnost Zapadnog Balkana.

Što se tiče Kosova, njegova budućnost očigledno leži u punoj integraciji sa transatlantskom zajednicom. Kosovo to zna, a Srbija troši svoje vreme i resurse ako misli da će Kosovo ikada napustiti taj put. Iako bi Kosovo trebalo da nastoji da vodi otvoren i konstruktivan dijalog sa Srbijom, istovremeno treba težiti kretanju unapred. Već je doneta promišljena odluka da se počne sa razvojem sopstvene vojske, što znači da će u jednom trenutku Kosovo postati kvalifikovano za članstvo u NATO-u. U međuvremenu bi ova zemlja trebalo da potraži kreativne načine saradnje sa NATO-om.

Kreativnost je od suštinskog značaja, s obzirom da neki od očiglednijih oblika saradnje nisu mogući. Na primer, učestvovanje sa saveznicima u Avganistanu deluje kao prirodan potez. Ovo je ključni trenutak za Avganistan, a dodatna međunarodna podrška bi sada bila cenjena i dobrodošla. Štaviše, slanje čak i malog kontingenta vojske bi omogućilo Kosovu da proširi i produbi svoje vojno iskustvo.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo... (3)

Problem je, naravno, u tome što pet evropskih zemalja – Španija, Slovačka, Kipar, Rumunija i Grčka – ne priznaju Kosovo. Svi osim Kipra su u NATO-u (a i Kipar je u EU). To je faktor koji sprečava Kosovo da pošalje trupe u Avganistan i na druge načine komplikuje njegov transatlantski put.

Kosovo bi takođe trebalo da nastavi sa iznalaženjem načina za razvoj sigurnijeg i čistijeg snabdevanja energijom, integrisanog u robusniju i otporniju regionalnu energetsku infrastrukturu. Jedna od opcija je, na primer, razvoj predloženog gasovoda Albanija-Kosovo, koji bi Kosovo povezao sa albanskim delom Transjadranskog gasovoda, inače delom Južnog gasnog koridora koji dovodi gas iz Kaspijskog jezera do Italije i ostatka Evrope.

Inicijativa tri mora takođe pruža priliku Kosovu. Ono bi trebalo da stupi u dijalog sa zemljama Inicijative kako bi istražilo mogućnosti partnerstva, pogotovo u oblasti digitalne infrastrukture.

Ukratko, današnje takmičenje velikih sila ne mora da se odvija na štetu Zapadnog Balkana. Naprotiv, ono pruža priliku i Srbiji i Kosovu da donesu više mira i prosperiteta regionu.

Na kraju, Zapadni Balkan bi postao područje saradnje, a ne konkurencije, demonstrirajući svoju vrednost svim stranama. Trenutno je imperativ za obe strane da ojačaju odnose sa Zapadom, a najbolji put unapred bio bi ostvarenje budućnosti u kojoj dve države žive jedna pored druge u miru i međusobnom priznanju.

Džejms Džej Karafano je potpredsednik fondacije Heritidž u kojoj se bavi pitanjima nacionalne bezbednosti i međunarodnih odnosa.

Luk Kofi je direktor Alison centra za spoljnopolitičke studije pri fondaciji Heritidž.


Preveo Radomir Jovanović/Novi Standard
Izvor: The National Interest

3 KOMENTARA

  1. Gospodin Dzejms Dzej Karfana nikako da shvati da se Srbi vise ne mogu povlaciti sa svojih teritorija.
    Neka on naj pre dobro prouci srpsku istoriju da vidi da je Skadar bio u 12 veku prestolnica Srbije, da je Prizren jedini i naj stariji srpski carski grad i presto, da je danasnja Makedonija ustvari stara Srbiji a Skoplje je bilo prestolnica, da je Dubrovnik bio prva srpska Republika dok ga nisu okupirali nasi neprijatelji, da su Bosna i Hercegovina, Dalmacija, Vojna krajina, Slavonija i Baranja stare srpske zemlje koje su cak i u Austro-ugatskoj bile krunske srpske zemlje gde hrvati nisu mogli vrsiti nikakvu vlast.
    Mislim da svi nasi problemi proizlaze iz cinjenice da se olako odricemo svoga u korist onih koji pre 2 hiljade godina nisu bili ni narod ni nacija, nisu ni postojali na balkanu.
    Drugi problem lezi u srpskim istoricarima i politicarima koji, ono sto ne mogu eksplicitno da provere proglase za mit, zaboravljajuci da su ti mitovi ustvari prenosenje istorije, dogadjaja skolena na koleno, svedocenja o necem sto se nekad negde desilo, a jos zalosnija jeste cinjenica da srpski narod sve vise prihvata podmetacinu da je Srbija jedina srpska domovina.
    Srbi su autohtoni u svim starim srpskim drzavama koje su u medju vremenu postale okupirane od onih, koji postadose narod stvaranjem a ne poreklom.
    Pokatoliceni Srbi uz to sto su prodali veru, zadrzali su srpski teritorij koji danas nazivaju hrvatskom zemljom posto hrvati poput albanaca i bugara ne prihvataju cinjenice da je u tim drzavama i neki drugi narod autohton i da ima ista prava.
    Poturceni Srbi nisu bili ni manjina do 1974, a kad su dobili status manjine onda su ubrzo trazili i postali ustovotvoran narod u republikama Jugoslavije da bi nakon raspada SFRJ privlastili i republiku pa se ponasaju kao da je BiH njihova pradedovina, najpre se deklarisali kao muslimani, pa bosanci onda bosnjaci jer cine sve da se iz upotrebe izbaci ,,SRBI, SRPSKO,,. Kad nekom kazes da si iz Bosne, on nezna ni ko si ni sta si, ako kazes da si Srbin pravoslavni onda niko i ne pita odakle si. To je stara srpska zemlja, samo oni koji ne zele da citaju i istrazuju danas propovedaju politicku istoriju sve na stetu srpskog naroda.
    Svi mogu da sanjaju svoje snove ali niko nema pravo na juznu srpsku pokrajinu sem srpskog naroda.
    Srbi su krvlju svojom pricestili ceo teritorij a kostima zavetovali potomke da se oltaru crkve svoje odreci ne smeju.
    Ako se odreknemo oltara, srusice nam i crkvu a tad vise necemo biti narod, bicemo cergari poput Roma.
    Zar to zelite VI koji kazete da Srbija treba da povuce crtu i odsece sebi glavu?
    Da da tapija ilegalnim useljenicima i zlocincima.

  2. Ideja “ mira i blagostanja “ gospodina Dzejms Dzej Karfana bazira se na otimačini teritorije i potpunom negiranju medjunarodnog prava , na osnovi sile i prava jačega da naredjuje slabijim “ ono što je bolje” ( zna se za koga ) !!!
    Daleko mu kuća , i neka ne zaboravi da više nema naj jačega, i da je jedino rješenje poštivanje medjunarodnog prava , poštivanje milom ili silom !!!!

  3. Да ли овај стварно верује у глупости које шкраба. Мислим да је хонорар за овај текст поприлично велик, а уосталом како се оно каже, папир трпи све.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime