Srbije na Kosovu

Anatomija nacionalnih zabluda

6
1289

Ko je koga loše ocenio i potcenio?

Oliver Ivanović, lider Srba sa severa Kosova i predsednik Građanske inicijative „Srbija, demokratija, pravda“ nekadašnji državni sekretar ministarstva za KiM pušten je posle tri godine tamničenja na slobodu po zakonima Republike Kosova i uticaja administracije EU. Ono što je značajno u rečima Olivera Ivanovića je nacionalna i politička “zabluda” o Albancima na Kosovu i Metohiji, stavu Srbije prema Kosovu tokom dugog perioda posebno od međuetničkog konflikta do uspona Kosova na tron. Šta kaže Oliver Ivanović? “Potcenili smo ih. Pogrešno smo ih procenili, a onda i potcenili. Oni su dosta tradicionalan i prilično konzervativan narod i kao takvi se ne mogu porediti s drugim narodima i shodno tome, odnos sa njima ne može biti građen na iskustvima koja smo imali gradeći sa drugima. Ali, moramo se prilagoditi i moramo naći ključ za komunikaciju.”

fehmi-agani-rugova-millosheviq-maj-981
Agani, Rugova i Milošević

Ova ocena Olivera Ivanovića je tragično zakasnela i nisu se validno analizirala iskustva u srpsko–albanskim odnosima od 1912. do 1999. godine. Srbija se od 1912. do 1941. godine na Kosovu kroz Kraljevinu Jugoslaviju ponašala kao oslobodilac ali i kao “okupator” na svojoj teritoriji. Onda dolazi Drugi svetski rat i jačanje albanskog fašističkog pokreta koji iseljava Srbe i to iseljenje je “zapečaćeno” odlukom Brozove vlasti 1945. godine. Kosovo od 1945. do 1966. je u oblicima vojno –političke uprave koja je podsticala irendetistčku i separatisutčku poltiku podržana režimom Envera Hodže. Nakon pada Aleksandra Rankovića 1966. godine i novog koncepta Jugoslavije posle Ustava iz 1974. godine kreće se u intenzivnije razvoj Kosova i obrazovanje Albanaca.

Tvrda komunistička politika učinila je da se u dve odnosno tri generacije Albanaca razvije jak antisrpski sindrom koji je planuo nakon smrti Josipa Broza Tita. Komunistička vlast u Srbiji i Jugoslaviji od 1980-1990. nije našla modele za širu komunikaciju sa Albanacima na Kosovu. Iredentistički pokret jačao je među članovima SK Albanacima ali i onima koji su imali radikalne poltičke metode. Represivna politika režima Slobodana Miloševića bez tzv. “meke moći” pogodovala je jačanju unutrašnjih i spoljnih sprega u velikoalbanskom konceptu. Tirana od 1992. kreće u podršku nezavisnosti Kosova. Stvoren je jak pokret otpora i podrška moćnih diplomatija pre svega SAD, Nemačke, Velike Britanije i jak uticaj politike Tirane. Srbija nije imala alterantivnu politiku za ozbljni dijalog sa Albancima na Kosovu koji su nakon raspada Jugoslvije dobili širu podršku Slovenije, Hrvatske da krenu u svoju nacionalnu političku borbu za nezavisni status Kosova i strategiju “sve ili ništa”.

Da Vas podsetimo:  Opozicija u Skupštini kao lažna dilema

Dijalog “zamenjen” oružjem!

Represivni mehanizam Miloševićeve vlasti od 1991-1999 godine uticao je na psihologiju odmazde separatističkog pokreta na Kosovu uz podršku NATO i egzodusa Srba sa Kosova kao što je bilo i sa Srbima i iz Hrvatske. Na Kosovu pobedila je politički ekstremna politika mlađe generacije koja je bila u “OVK”, a potrošena je politika dr Ibrahima Rugove koji se zalagao za pasivni otpor i neki vid komunikacije sa vlastima u Srbiji.

”Mladi lavovi” u strukturama “OVK” uz podršku stranih mentora dobili su mogućnost da budu vlast na Kosovu nakon 2000. godine. Nova vlast u Srbiji nakon oktobra 2000. godine nije razumela niti imala snagu da dok je Kosovo bilo u okviru rezolucije 1244 SBUN da napravi ozbiljniji iskorak u dijalogu sa Albanacima. Albanski faktor na talasu NATO protektorata definisao je da nema povrataka u pravni sistem Srbije. Ni jedna vlada Srbije od 2000. godine nije ozbiljno razumela kako i na koji način da vode politiku prema Kosovu. Taj model je nametnula EU preko Briselskog sporazuma koji je u velikoj meri na štetu Srbije. Tako je od loše procene i potcenjenosti albanskog faktora došlo do bolnog stanja gubitka ili smanjenja vitalnih državnih interesa Srbije na Kosovu. Sadašnja poltika Srbije prema Kosovu i Srbima koji su ostali je defanzivna, bez strategije i tzv. “izlaznih strategija”. Nove generacije Albanaca na Kosovu svoju sudbinu vezuju sa Tiranom i albanskim uticajima u Makedoniji kao i dominacije politike SAD i Nemačke koji su “čuvari Kosova”.

Srbi i Albanci kao “stranci”

Oliver Ivanović postavlja jedno staro ali bolno pitanje za Srbiju, o tome koliko smo od 1912. godine do danas upoznali mentalitet, politiku i nacionalne ciljeve Albanca. Ivanović kaže: “Mi imamo stereotipe o Albancima, a suštinski ih uopšte ne poznajemo. Ništa ne znamo ni o njihovoj istoriji, kulturi, običajima, a držimo se stereotipa ma kakve posledice bile. Teško je na pogrešnim premisama donositi prave odluke. Ja sam za to da ih analiziramo i dobro upoznamo jer će nam oni u budućnosti biti sagovornik, ne nužno i protivnik.” Srbija je zakasnila da upozna Albanace na način traganja međusobnog kompromisa. Albanski faktor nema u svojoj strategiji politiku bilo kakvog kompromisa osima da Srbija prizna status nezavisnosti, pa da se na osnovu međusobnih državnih odnosa gradi nova politika. Ova opcija je dovedena do apsurda. Kosovo ide ka unutrašnjim etničkim integracijama, a Srbiju i ne tretira kao svoj nacionalni faktor uticaja Oliver Ivanović kaže “Ako Srbija neće priznati Kosovo – a neće, ako to neće uraditi ni Rusija ni Kina – a neće, i ako pet zemalja EU to neće da urade – objasnite mi tu magičnu formulu po kojoj ćete ovaj prostor integrisati. Nemaju odgovor.” Ovde Oliver Ivanović greši ili ne vidi izlaznu strategiju Kosova. Kosovo će preko “mekih granica” i tzv. “meke moći” praviti integracione veze sa Albanijom koja će verovatno pre Srbije ući u EU. Kao članica NATO ona realno do 2022. godine ima šansu da bude članica EU jer neće imati teritorijalne probleme sa susedima, a značajna je za NATO i EU zbog svog geostrateškog položaja.

Da Vas podsetimo:  Srpsko selo: ponos, stradanje i opstanak

Kosovo preko Tirane u EU?

Preko Tirane EU će kanalisati “albansko pitanje” na Balkanu. Kosovo u toj koncepciji preko Tirane moći će da realizuje u prvo vreme mogućnost dvojnog državljanstva. Tako će naverovatnije polovina stanovnika Kosova imati i državljanstvo Albanije. Na taj način se formalno Kosovo preko Tirane otvara ka EU, a postiže se i koncept “prirodne Albanije” koja je u stvari “Velika Albanija”.

Takav model odgovaraće i EU, da ima manje problema sa Albancima na Balkanu i veći uticaj. Kosovo nema mogućnosti da bude definisano po “Kiparskom modelu”. Ta šansa je propuštena pre priznanja Kosova 2008. godine. Tada je moglo da se razmišlja o “Kiparskom modelu”. Takva opcija sada više ne postoji. Sužene su i opcije bilo kakve razmene teritorija jer se takve stvri dešavaju prvom ratom, a onda za “zelenim stolom”. Ono što je ostalo za Srbe na Kosovu je da pokušaju da se izbore za kulturnu autonomiju bez obzira što Srbija neće priznati nezavisnost Kosova. Kulturna autonomija je “modus vivendi” za opstanak Srba na Kosovu, koji mogu po tom modelu imati i državljanstvo Srbije i Kosova, kao što će Albanaci na Kosovu pored matičnog imati i državljanstvo Albanije.

Tomislav Kresović

www.vidovdan.org

6 KOMENTARA

  1. Vlast u Srbiji ovakva kakva je nema ni snagu ni kredibilitet da resava odnose sa Siptarima. NJima je glavni cilj da ostanu na vlasti sto duze i po svaku cenu. No Srbi koji zive na Kosovu poput Olivera Ivanovica te odnose dobro poznaju i traze resenja. Milosevic i njegova vlast NITI su umeli, niti ih je zanimalo da sa Siptarima traze nuzna politicka resenja. Srbi bilo da su komunisti ili nacionalisti NISU spremni, ni otvoreni da dobro razmisle o politickim problemima, niti da se bore za bolja resenja, a svima su puna usta Kosova. Jedino kada su u pitanju interesi, pre svega novac tu se neki Srbi dogovore sa Siptarima. Srbi imaju tu zalosnu osobinu da su im uvek drugi krivi za ono sto se njima desava; A krivica je obicno podeljena, zato je vazno da se ucini najbolje sta se moze, sto srpski politicari ni nacionalisti ni komunisti ne cine, ili nisu cinili.
    Tesko im je da otvore vidike i da pokusaju da gledaju sto dalje, da su u stanju da naprave kompromis. Ne verujem da ce EU zuriti da integrise Albaniju, ali sve jedno Srbi na KOsovu moraju da osmisle kako ce ziveti i u ovakvim uslovima. Koliko je EU ulozila u projekat nezavisnog Kosova? I kakvi su rezultati?
    Ko zna koliko je tu prljavih prica o korupciji i ucenama; Ranije se pisalo o stanovima koje je trebalo graditi u Sev. Kosovskoj Mitrovici 2003-2004 gde je jedan deo novca proneveren a stanovi nisu izgradjeni. U to vreme koordinator za Kosovo je bio Covic koji je vrlo blisko saradjivao sa Montgomerijem.
    Sada bivsi ambasador Montgomery je zbog sklonosti ka mutnim poslovima penzionisan od strane Americke vlade. Inace Covic i Montgomery su vrlo bliski i zajedno saradjuju. a Montogmery ima razne poslove na Balkanu …sta se tu sve dogadjalo, malo je sanse da se ikada sazna. A ovo samo ukazuje da Srbi tako skloni mitu i korupciji tesko da mogu da osmisle ozbiljnija resenja za buducnost; I to treba da nas brine !

    • Срби нису ништа склонији корупцији од других народа. Једино питање је да ли извршна власт врши свој посао, или не. У условима кад је сам врх власти корумпиран, и оруђе страног интереса, ово постаје модус операнди од врха до дна. Амери имају иза себе гомилу таквих монтираних, корумпираних режима, као што је данас у Србији напредњачки.

      Што се тиче Кресовићевог подметања Ивановићевих теза да ми треба да упознамо Албанце, и да „научимо да сарађујемо“, то је очигледно замлаћивање у циљу скривања правог проблема. Нису Албанци ти који вуку конце, према томе глупо је и рећи да је решење у кориговању нашег односа према њима (при том би пре свега требало дефинисати ко смо „ми“, а ко „они“, јер ако то подразумева криминални елемент на врху на обе стране, то постаје још апсурдније).

      Као што је апсурдно говорити о културној аутономији Срба на Космету у контексту „познавања Албанаца“. То је само лоше прерушена Вучићева (тј. западна) небулоза о некаквој Србској заједници на албанском Космету.

      Оно што Кресовић ради је потурање на мала врата тезе да је Космет изгубљен, да се ту ништа не може учинити. У том контексту, наравно, нема места и за помен јединог релевантног међународног документа о статусу Космета („Косово“ је комунистичка верзија назива ове територије), резолуције 1244 УН. Нема помена ревизије издајничких и птротивуставних бриселских „споразума“ и враћања преговора тамо где уствари имамо шансе да задржимо суверенитет над Косметом. А нема их зато што Кресовић или ради ради за Вучића, или за оног за ког и Вучић ради. А знамо за кога Вучић ради – то су они за које нонстоп труби да су наша „једина алтернатива“, наши највећи „пријатељи“ и „узори“. Они који вуку конце Албанцима…

      • U uslovima velike korupcije i korupcije vlasti, drzava ne funkcionise stoga nije u stanju da stiti ni jedan vitalni interes. Sem toga ozbiljnija korupcija se u Srbiji ne sankcionise.
        U stvari ni jedna grana vlasti ne funkcionise sem onoliko koliko je potrebno sponzorima iz EU. Zato i jeste izazov zastititi osnovna prava ljudi koji zive na KIM-u. Ovo je veoma ozbiljna tema i ne moze da se nadje trajnije resenje ako se odnosi sa Albancima ne pocnu da resavaju bas u ovakvom okruzenju stranog mesanja.

        • Окренуто на главу. Корупција постоји зато што држава не функционише, а она не функционише зато што је она сама и извор и објект корупције. За оне који још нису приметили, „односи са Албанцима“ се убрзано решавају, све на штету Србије, јер Београд, Приштина и Тирана на томе одлично сарађују. А разлог што оне одлично сарађују је што су марионете исте западне силе, и раде у њеном интересу. Ко је то, у оваквим условима, ко би требало да „регулише“ односе са Албанцима, и шта више може да им се понуди од оног што су већ имали, и није било довољно (не зато што није било довољно, него зато што је запад имао друге планове)? Празне речи, само да се сакрије издајничка делатност Вучићевих власти.

  2. I migranti su primitivni tj. konzervativni i ništa ne znamo o njihovoj „kulturi i tral – la- la …da li to znači da teba da se povučemo pred njima i preupstimo im Srbiju?
    U vezi Šiptara znamo i više nego što je potrebno, primitivni ( to konzervativni obesite mačku o rep) potpomognuti ogromnim parama od prodaje droga i kriminala agresivni u otimanju tuđeg.
    Ivanović se bori za goli život a jasno mu je da od Beograda nema pomoći i da su Srbi sa Kosova pušteni niz vodu. Znači ili se prikloniti Šiptarima ili ga nema. A to je još jedna u nizu optužbi ovoj izdajničkoj garnituri koja ugovara i potpisuje predaju i prodaju i zemlje i ljudi.

  3. nije teško iz teksta zaključiti da su komunisti sa titom odvojili kosovop po dogovoru tita i hodže.ne znam zašto ivanović ne kaže otvoreno,ko je za to direktno kriv nego uvija.onaj koji je pokušao na krajui da reši pitanje kosova i srba na kosovu je bio đinđić.hteo je da se dogovori sa briselom da ga podele i da se preševski šiptari presele na kosovo.u tome su ga sprečili titovi komunisti jer su trebali da sprovedu u delo dogovor tita i hodže.to što se pominje ranković je jedna obična glupost,jer je bio do smrti titov poltron,za njega je broz bio bog,tako da je on jedan od naj jačih neprijatelja srpskog naroda,koji je i bio organizator srpske propasti i masovnih ubijanja srba uz svesrdnu pomoć ludog krcuna.uostalom što se tiče rankovića.dobro bi bilo da se objavi tekst iz politike pre rata gde se skrivaše oni hajduci koji su se sa njim družili u zatvoru.a iz njegove kuće su išli u pohare i ubistva.o tome još ima traga u predratnim brojevima politike.da se to ne bi objavljivalo,ostao je brozov poltron.mi srbi smo uvek znali ko su šiptari i kakva su zla činili srbima još od vremena turaka,što bi bili i rešeno vremenom,alči su komunisti sve nade i planove razbili,tako da su dovršili čišćenje kosova od srba.i danas im čine uslugu svojim upravljanjem srbijom.kako je to danas slikovito objavljena vest,da se specijalni sud posle tzoliko godina oglašava ne nadležnim za slučaj živoinovića i stečajne mafije što pljačkaše srbiju,posle petnaest godina,pa tako i francuzi pustiše haradinaja,jer se vidi kakva je to vlast u srbiji,i kakva je to država.a istina je da srbijom vladaju naj gori udbaši,da su postavili u sve pore vlast naj gore poltrone i slepe izuvršioce njihovih ideja i neprijateljskih radnji uperenih protiv srbije i srpskog naroda.to je rezime komunističke vlasti u srbiji do danas a kako će biti dalje to će mo videti,verovatno će se to razvlačiti do beogradskog pašaluka,a to nije baš daleko.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime