Srebrenica – pod prstima „srpskih okupatora“

2
1700
Foto: hostelcityrest.com

Ljudi željni istine u vremenu smutnje, na planeti laži, učinili su 4. jula 2015, u hotelu „Life Design“ (Balkanska 18) u Beogradu, još jedan pokušaj da istinom dodirnu sistem „Velikog brata“, koji usmerava svet ka novim sukobima i samoubistvenom ratu zapadne i istočne civilizacije. Organizovali su Konferenciju pod naslvom „Srebrenica 1995–2015: činjenice, nedoumice, propaganda“, u organizaciji Fonda strateške kulture iz Moskve i Muzeja žrtava genocida iz Beograda.

Ljudi željni istine u vremenu smutnje, na planeti laži, učinili su 4. jula 2015, u hotelu „Life Design“ (Balkanska 18) u Beogradu, još jedan pokušaj da istinom dodirnu sistem „velikog brata“, koji usmerava svet ka novim sukobima i samoubistvenom ratu zapadne i istočne civilizacije. Organizovali su Konferenciju pod naslvom „Srebrenica 1995–2015: činjenice, nedoumice, propaganda“, u organizaciji Fonda strateške kulture iz Moskve i Muzeja žrtava genocida iz Beograda. Činjenice su iznosili Mr Anja Filimonova, Centar za proučavanje savremene balkanske krize Instituta za slovenske studije Ruske akademije nauka, glavni i odgovorni urednik internet portala Fond strateške kulture (FSK), prof. dr Veljko Đurić, v.d. direktora Muzeja žrtava genocida u Beogradu, Stefan Karganović, predsednik NVO Istorijski projekat Srebrenica, Aleksandar Pavić, politikolog, autor knjige „Zabranjena istina o Srebrenici“, pukovnik u penziji Ratko Škrbić, general u penziji prof. dr Radovan Radinović, Radomir Pavlović, bivši predsednik opštine Srebrenica, Dževad Galijašević, stručnjak za antiterorizam, Džonatan Ruper, bivši novinar Bi-bi-si-ja (video prezentacija), prof. dr Edvard Herman, Mehmedalija Nuhić, Miloš Marković, novinar Radio Beograda tokom rata u BiH, Miloš Milojević, Srpski kulturni klub, Radovan Pilipović, Arhiv Patrijaršije SPC, i predstavnik 400 studenata koji su uputili pismo Vučiću i Nikoliću da ne idu u Potočare.

Podrazumeva se da nije niko prisustvovao iz redova okupatora i saradnika okupatora, što znači iz Evropske unije, SAD, državne administracije Srbije i nevladinih organizacija (koje plaća srbski narod zajedno sa stranim fondacijama). Nikoga ne zanima druga strana, iako se pravo zasniva na krilatici „saslušajmo i drugu stranu“. Da je „veliki brat“ nameravao da sasluša, ne bismo bili pred „trećim svetskim ratom“. Uostalom, oni znaju istinu, jer su „Srebrenicu–1995“ sami stvarali. Iako nisu uspeli da je sakriju, njihova bezgranična beskrupuloznost potpiruje dalji razdor na Balkanu, posebno unutar srbskog nacionalnog bića.

Radi doprinosa borbi koja traje, doprinosa istini i oslobađanja Srbije i Srba, slede izvodi iz moje knjige „Neoružani oblici agresije“, koji se odnose na događaje u Srebrenici i oko nje.

Uostalom, u knjizi „Samoizolacija: realnost ili cilj“ (Beograd, 2008), koja je bila godišnji izveštaj Helsinškog odbora za ljudska prava, na 526 strana, opisano je stanje ljudskih prava u Srbiji 2007. godine. Autor knjige, Sonja Biserko, je u Izveštaju, odmah na početku, napisala da je „srbski nacionalizam devastirao društveno tkivo nacije i gotovo uništio potencijal zemlje za demokratsku tranziciju (str. 9). Integrisanje Srbije u EU i NATO dovedeno je u pitanje“. U tom izveštaju pomenut sam, podrazumeva se u negativnom kontekstu, na strani 28, kao jedan od ljudi koji žive u prošlosti: „Profesor Svetozar Radišić smatra da ‘Srebrenica ne samo da podseća na podmetanja i insceniranja učinjena u Dubrovniku, na Markalama, u Račku…, nego je pokazatelj da je um običnih ljudi toliko ‘ispran’ da više i ne pokušava da shvati šta se oko njega događa. On smatra da se ‘omča zvana Srebrenica’ mora skinuti sa srbskog vrata, radi budućnosti i svih pokoljenja koja slede, jer to je način da Srbija postane oaza slobode i za sve ostale narode, koje beskrupulozno globalisti porobljavaju sve vreme, na sve načine i svim sredstvima”. Autori izveštaja su naveli da sam taj stav objavio u listu „Ogledalo“, 3. oktobra 2007. Priznajem. Naslov mog teksta je bio „Došlo vreme za oslobađanje Kosova i Metohije“. List se tada zvao „Ogledalo nedelje”. Pomenut sam i na 64-toj strani tog izveštaja: „U članku koji se bavi problematikom u vezi sa Srebrenicom, novinar Svetozar Radišić u listu „Skandal“ piše: „Koliko su stvaraoci novog planetarnog poretka ogrezli u zlo najbolje kazuje ‘slučaj Srebrenica’. To mesto i režirana filmska farsa puštena u svet, oličenje su besrama svetskih moćnika i bede obespravljene i raslabljene rulje“. I ovaj stav potpisujem. Jedino je neobično što se nisam predstavljao kao novinar i nisam nikad uputio svoj tekst u list „Skandal“. Neko je to učinio umesto mene. Nikad nisam pročitao napis o kojem piše Sonja Biserko u svom Izveštaju. Voleo bih da ga vidim. Kada sam ustanovio o čemu je reč, zapitao sam se: otkad taj čudesni list posvećen nemoralu objavljuje političke teme i napise kakve ja pišem?

Da Vas podsetimo:  Nije sve u muzici

Zlocin na MarkalamaPrema vestima, koje je 17. februara 2014. godine objavila novinska agencija Beta, kao svedok odbrane Radovana Karadžića, pod pseudonimom KW-586, bivši pripadnik policije BiH izjavio je pred Haškim tribunalom, da je granatu na sarajevsku pijacu Markale, u zimu 1994., ispalila Armija BiH, po naređenju Alije Izetbegovića. Istakao je da se odlučio da progovori tek kad se vratio u Sarajevo i video da „ista banda vlada, kao da je još rat“, a „drugi odgovaraju“ za ono što je ta vlast učinila. Skrivenog lika i elektronski izmenjenog glasa, svedok je izjavio da je kao pripadnik specijalne jedinice „Biseri“, bio u obezbeđenju Predsedništva BiH, koje je zasedalo u zgradi Narodne banke u Sarajevu, 1992–94 godine. Tvrdio je da je imao priliku da čuje šta su predsednik Predsedništva Alija Izetbegović, njegov sin Bakir, poglavar Islamske verske zajednice BiH reis-ul-ulema Mustafa Cerić i drugi zvaničnici govorili na sastancima. Izetbegovića i ostale, svedok je optužio da su planski izazivali civilne žrtve i masovnu patnju u Sarajevu, uključujući pijacu Markale i Srebrenicu, provociranjem Srba da uzvrate vatru na civilne objekte, uključujući bolnice, ne bi li optužili bosanske Srbe i iznudili vojnu intervenciju NATO-a u korist muslimana. Dodao je, da je na Aliju Izetbegovića najsnažniji uticaj imao Mustafa Cerić. Radovan Karadžić je u sudnici citirao dokument vlasti BiH, kao potvrdu da je svedok zaista bio u jedinici „Biseri“.

Društveni odnosi nisu jednostavni, niti je moguće sve držati pod kontrolom. Poneko ponegde, iz nekih posebnih razloga, objavi surovu istinu, iako je bio učesnik rata protiv Srba. Tako je uradio i Ibran Mustafić, jedan od osnivača SDA iz Srebrenice. Prvog juna 2014. godine objavljeno je njegovo javno priznanje: „Sami smo ubili svojih 1.000 muslimana u Srebrenici“. Bio je potom još precizniji: „Između 500 i 1.000 Bošnjaka iz Srebrenice najmanje je ubijeno od sunarodnika tokom proboja ka Tuzli u julu 1995. godine, zato što su postojali spiskovi onih koji „ni po koju cenu ne smeju živi da se dokopaju slobode“. Prema njegovim rečima, spisak je pravila srebrenička mafija (usko vojno i političko rukovodstvo u Srebrenici), koja je od 1993. godine bila „gospodar života i smrti“. Dodao je: „Da sam mogao da sudim Naseru Oriću u Hagu, ja bih mu za zločine nad Srbima presudio najmanje 20 godina zatvora. Ali, za zločine nad sunarodnicima presudio bih mu najmanje 200.000 godina. On je najodgovorniji što je Srebrenica postala najveća mrlja u istoriji čovečanstva. On je i 1993. godine, kada je ta enklava umalo osvojena, pobegao iz Srebrenice. Pobegao je i 1995. godine“.

Da Vas podsetimo:  Kako je komunistička vlast koristila manastire na KiM

Istakao je i da postoje velike manipulacije imenima žrtava u Srebrenici: „Znam da je na tom spisku otac koji je izgubio sina, s tim što sina uopšte nema među ubijenim ili nestalima. Slično je i sa čovekom koji je umro u Holandiji, a vodi se u grupi nestalih. Mnogi su se na to odlučivali zato što nisu imali sredstava za život ili uopšte nisu imali radni staž. Drugo, Srebrenica je od 1993. do 1995. godine bila demilitarizovana zona. Pa, otkuda onda toliko boraca invalida?“.

Međutim, Mustafić je rekao i nešto za ljudski rod važnije: „Srebrenica je apsolutno dogovoreni genocid između međunarodne zajednice i Alije Izetbegovića, odnosno između Izetbegovića i tadašnjeg predsednika SAD Bila Klintona. Zato je za mene mnogo veći zločin od onog počinjenog jula 1995. godine bio trenutak kada je u Memorijalni centar zakoračio Bil Klinton. To je bio trenutak kada se zločinac vratio na mesto zločina“.

Kako razumeti izjave Roberta B. Baera, bivšeg visokog izaslanika i oficira CIA-e, posle službovanja na balkanskom ratištu, osim kao potvrdu Mustafićevih reči? Objavio je dve istine, koje nikako ne odgovaraju administraciji Sjedinjenih Država. Prva istina je u vezi sa uticajem na javno mnjenje: „Pojedini agenti CIA su bili zaduženi za pisanje zvaničnih izjava koje bi spikeri u Sarajevu i Zagrebu čitali na vestima. Naravno, spikeri nisu ništa znali, oni su to dobili od svog šefa, a on od svog koji je bio naš čovek“. Druga istina je u vezi sa događajima u Srebrenici: „Dobijena je naredba da sa novonastalom Bošnjačkom vojskom udarimo po kućama i civilima. Naravno, to su bili građani Srebrenice. U tom trenutku sa druge strane udarili su i Srbi. Verovatno je i njih neko platio i nahuškao! Žrtve u Srebrenici su bile tu zbog Bosanaca, Srba i Amerikanaca, ali sve je pripisano Srbima. Pre nekoliko godina je moj drug, bivši agent CIA i sadašnji čovek u MMF-u, rekao da je Srebrenica proizvod dogovora između američke vlade i političara u Bosni. Srebrenica kao grad je žrtvovana, jer je nakon tog navodnog zločina Srba, Amerika imala povod za napad“. Baer tvrdi da su mnoge žrtve u Srebrenici sahranjene kao muslimani, a bili su Srbi, ili druge nacionalnosti.

Da Vas podsetimo:  Loših 100 čine Srbiji zlo...(4)

Po svemu sudeći, sveobuhvatna agresija na Srbe nije ostala nezapažena, iako su retki ljudi koji o njoj slobodno govore i pišu. Tako je Mahdi Darius Nazemroe, u analizi naslovljenoj „Balkanski front: Zapadni prevrat u Jugoslaviji i Moldaviji“, detaljno objasnio zašto je za NATO bilo ključno da „raskomada“ Srbiju. Prema njegovom shvatanju, Srbija je u svojevrsnom karantinu, čiji nacionalni vazdušni prostor efektivno kontrolišu okolne NATO članice, kontrolišući tako međunarodni vazdušni saobraćaj prema Srbiji. Istraživač nastavlja analizu rečima: „Režiranim referendumom u Crnoj Gori, Srbija je odsečena od međunardnog pomorskog koridora… Ostao joj je još ‘Dunavski koridor’… Otcepljenjem Vojvodine trajno bi se uspostavila NATO kontrola i Srbija odsekla od ‘spoljnog sveta’“. Baš tako izgleda. Ali… Zašto je to plan NATO-a? Ko je i u koju svrhu planirao njegove aktivnosti?

NATO razara SrbijuNije problem što se srbska vlast zajedno sa ekumenistima klanja po ko zna koji put i još manje što poštuje žrtve protivnika, nego to što se ponavlja istorija i što je svejedno šta srbske vlasti rade – Zapad će nastaviti da uništava Srbe. Nikada to nisu prestali da čine. Ne biraju metode, sredstva, generacije. Mrze Srbe kao da su ukleti. To je konstanta, koja će biti osnovni uzrok nestanka ljudskog roda. Svejedno je da li će ikad probiti Van Alenov pojas i stići na Mesec i da li će i dalje mrzeti, lagati, pisati i brisati istoriju. „Veliki brat“ je okupirao svet, Srbe i sebe.

Svetozar Radišić

svetozarradisic.com

2 KOMENTARA

  1. tekst potpuno istinit da se nema šta dodati o tim događajima,ali ima početak.to je kao kada su iračani napali saudijce,nešta slično,za povod da ih amerika napadne da uzme naftu,a ne da oni nekoga zaštite.tako je udba poslala u bosnu dobrovoljce,sa kokardama,a režirano da mnogi pljačkaju.da ispadne,došli srpski ćetnici da kolju.na znajući za to,odmah je ratko mladić kao rođeni komunista naredio svima da skinu kokarde i stave trobojke jugoslavije.mladić je bio glupi zaluđeni komunista koji je ne znajući da udba preko arkana švercuje cigare muslimanima,oduzeo i nekoliko šlepera cigara i podelio vojnicima,ne znajući da su te cigare vlasništvo kosa i udbe,nakon čega su mu ubili ćerku.tako da se može reći da je mladić bio zaluđeni komunista,koji je izvršavao naređenja iz beograda,ali nije bio lopov,niti je imao nikakvu nameru da zbog nacionalnih razloga vrši neki zločin jer je bio komunista,a ne nacionalista.tako da za sve probleme treba se optužiti komunistički tabor iz beograda.posle toga su na sve u beogradu pristajali samo da ih niko ne dira.kada kažem oni,mislim na one koji vladaju iza ovih i predhodnih klimoglavaca.da je to istina pogledajmo kako se jedan bivši policajac prebija jer je javno ispričao ko je i šta radio po beogradu.znači iza svega stoje oni,i sada koriste kriminalce da prave i dalje haos,za šta svet optužuje nas srbe.eto to je u kreatko istina,odakle potiču sve nesreće.

  2. Nece ni veliki lopov bezdusnik brat jos dugo. Dogoreva mu sveca istice mu vreme a mi Srbi i zivi i ubijeni, zivecemo i posle velikog lopova bezdusnika brata.
    Niti je Srbin kome zlo cinio niti je zlim delima zaduzio sebe zato ce kao narod i zrtva velikog brata ziveti vecno.
    Da je zapadu sudjeno i dozvoljeno da nas istrebi nas odavno nebi bilo. Pa zna li zapad koliko je nas ukupno ako se uzme u obzir Srbi muslimani, Srbi katolici, Srbi siptari, Srbi turci (to su nekadasnji Srpski decaci koje su otomani 380 godina otimali majkama Srpkinjama i odvodili u kolonama u Tursku gde su im davali turska imena i islamsku veru). Zato imaju toliko Srpskih gena.
    Nije nas lako istrebiti iz inata zivecemo duze od velikog brata.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime