Sretna vam oslobađajuća presuda Atifu Dudakoviću

0
124

Poslije slučaja Orić, svako ko u javnosti bude pričao o pomirenju, jednakim pravima za sve, multietničkoj zemlji, pravdi, istini, integracijama, međunarodnoj zajednici; ili je glupan, ili pokvarenjak. Sprema se isti igrokaz i u slučaju Dudaković! (uzvičnik, ne upitnik)

Medijska scena u Banjoj Luci i Srpskoj je potpuno liberalna, barem u poređenju sa tamnim, Sarajstanskim vilajetom i Neovisnom Republikom Hrvatskom.

Tamo su i privatni mediji kontrolisani od strane države na pitanjima ključne politike nacionalnog interesa. Mi imamo nesposobne, ali prebogate Nevladiniće, koji relativizuju ovakve znakove za uzbunu.

Presuda Oriću to svakako jeste. Pišti. Zavija. Crvena i plava rotacija, ali, kao, krivo je tzv. Tužilaštvo BiH, nije kriv sud… tzv. BiH.

USKORO ĆE ONI OPET. SVE POTPUNO ISTO!

Drugostepeno vijeće takozvanog Suda Bosne i Hercegovine izreklo je u petak, 30.11.2018. godine, oslobađajuću presudu Naseru Oriću, bivšem komandantu vojnih formacija tzv. Armije RBiH u Srebrenici, i Sabahudinu Muhiću, pripadniku tih snaga koje su vršile upade iz „demilitarizovane zone UN“ ka srpskim selima u okruženju. I to cijeli rat. Kada bi se vratili iz koljačkih pohoda nazad u enklavu, bili bi pod zaštitom „međunarodne zajednice“.

To vam je, otprilike, kao kad jalijaši pošalju neko maloljetno dijete da opali šamar ili pljune poznatog kik-boksera sa titulom izborenom na Kajmakčalanu, pa da se oni uključe u tuču krstarećim raketama i nosačima aviona – uz povik: Zašto šamaraš djecu?

Ta ista „međunarodna zajednica“, a zapravo zemlje NATO na čelu sa SAD, izvršili su agresiju na Republiku Srpsku 1995. godine i iz vazduha, a i artiljerijski sa zemlje, stavili se u službu muslimansko-hrvatskih jedinica iz Hrvatske i Efbiha. U najvećoj mjeri, pravdajući se dešavanjima oko enklava Srebrenica i Žepa, iz kojih su protjerani teroristi kakve danas zovemo Islamska država.

Osim vojne, uz obavještajno-diplomatsku pomoć Zapada, to je sve dovelo do poniženja zvanog Dejtonski mirovni sporazum i – konsekventno, nametnutih institucija kao što je tzv. Sud BiH.

TZV. SUD BIH ČUVA NEDODIRLjIVOST SREBRENIČKOG ESTRADNOG MITA

Orić i Muhić su bili optuženi da su 1992. godine, u mjestima Zalazje, Lolići i Kunjerac; ubili tri zarobljenika srpske nacionalnosti. To je, obzirom na njihov lik i djelo, oksimoronska optužnica. Nedostojna, ali navodno pragmatična. Neće se suditi za cjelokupno vojnopolitičko djelovanje, pripadnost ovoj ili onoj vojsci u građanskom ratu, već za konkretan, u ratnim uslovima skoro pa banalan zločin. Slično kao što je Al Kapone bio uhapšen i optužen zbog „utaje poreza“, a ne zbog stotina ubistava koja je naredio ili izvršio. No, tzv. Tužilaštvo BiH se nije izborilo ni sa prostim slučajem trostrukog ubistva u ratu.

Zabilježeno je da je ova presuda ispred tzv. Suda BiH dočekana povicima Alahu ekber, a autobus sa porodicama srpskih žrtava koji su bili na suđenju ispraćen je zvižducima okupljenih. Porodice srpskih žrtava, razočarane presudom, ispred Suda BiH su ispisale papirima formata A4: “Sud BiH = Naser Orić”.

Suđenje Oriću i Muhiću obnovljeno je nakon što je Apelaciono vijeće ukinulo prvostepenu presudu kojom su bili oslobođeni optužbi za te zločine, ali niko ozbiljan sa političkim iskustvom i istorijskim znanjem, nije ni očekivao drugu presudu. U ozračju gdje Evropska komisija isti dan zahtijeva od Srbije još nekakvih poniženja, odnosno priznavanje da se u Srebrenici desio „genocid“, od suda koji su formirale i kontrolišu isti ti centri moći, ništa drugo se nije moglo oposliti.

Kome treba ulaz u bregzitovanu EU, nakon ovako jasnog plana poniženja i silovanja istorijske istine?

LEGIONARI: GDJE JE MIROSLAV ULEMEK, A GDJE NASER ORIĆ I ANTE GOTOVINA?

Nije se i ne smije se dirnuti suprotnim porukama na estradni Srebrenički mit, koji je, poput inscenacije masakra u selu Račak na Kosovu i Metohiji, služio kao opravdanje agresije. Prvo na Srpsku, a onda 1999. i na Srbiju i Crnu Goru.

Obojiti bojama muslimanskih islamističkih zločina protiv srpskog civilnog stanovništva, koji su do odmazde nad muslimanskim vojno sposobnim muškarcima u julu 1995. godine i doveli, ne smije se.

Trpilo se cijeli rat. Neprestano su Orićevci (najčešće na pravoslavne praznike kao što je Božić, kada Srbi porodično sjede u kući) upadali, napadali, palili, otimali, silovali, pa na kraju klali; a zatim bježali pod skute vojnika UN. Ako Vojska Republike Srpske krene u potjeru za teroristima, Amerika bi zaprijetila bombardovanjem.

BILO JE TAKO I U ŽEPI, I U GORAŽDU, A POSEBNO U BIHAĆU.

Onda je, nakon nepoštovanja odluka UN, odnosno napada na Republiku Srpsku Krajinu i najvećeg etničkog čišćenja u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, Vojska Republike Srpske pokrenula ofanzivu i oslobodila Srebrenicu od terorista i pasa rata. Vodili su se emotivnom logikom: Kad već UN ne štiti Srbe, što bi Srbi poštovali njene „zone pod zaštitom“? Takve zone su bile i Zapadna Slavonija; ali i Lika, Banija, Kordun, Ravni Kotari… pa nikom ništa.

Orićevi naoružani militaristički siročići su, napušteni od tate, u koloni, organizovano, odbili da se predaju i krenuli u proboj. Putem kojim je Naser Orić i prije svojih bojovnika, ostavljajući žene i djecu na milost srpskih vojnika i policajaca, već odavno junački pobjegao prema snagama Alije Izetbegovića. Ženama i djeci nije se ništa desilo, dok je sa muškarcima koji su pucali na VRS, priča dosta drugačija.

Umjesto da ova pobjegulja, kokošar, krimos i vojni polupismenjak bude od strane islamizirane braće zapamćen kao takav, oni sami sebi pljuju u lice predstavljajući ga svojim potomcima kao nacionalnu veličinu.

Osim što je Naser Orić u Efbihu i posljeratni presuđeni kriminalac, osuđen na dvije godine zatvora i pomilovan od vlasti Efbiha kao zaslužni građanin, ovaj zelenaš, ucjenjivač, kidnaper i ugledni biznismen; nije usamljen slučaj veličanja ovakvih tipova. Dok je Srbija uhapsila i osudila „Škorpione“, tj. Milorada Ulemeka – Legiju nakon ubistva Zorana Đinđića, ljudi kao Ante Gotovina su savjetnici hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, bez obzira što su prije i za vrijeme rata bili kriminalci i(li) ratni zločinci.

Danas su to nacionalni heroji i ono na šta katolici i muslimani upućuju nove naraštaje da se ugledaju.

NAKON NASEROVIH PLAVIH, NASLIJEĐE BIJELIH ŠLjEMOVA

Da se ovo sve kaže, pogotovo u efbihovskim medijima, to bi već uputilo na jasan i organizovan scenario, kakav neodoljivo odiše produkcijskim korijenima „Bijelih šljemova“, koji danas u Siriji rutinski izvode inscenacije tipa Vase Miskina, Markale, Tuzlanska kapija i sl.

A onda SAD i njeni NATO sateliti bombarduju snage Bašara al Asada.

Zvuči li poznato?

Ne! To nije poznato, to je uigrano i poboljšano ponašanje. Kao što su SAD i NATO do ulaska Ruske Fedseracije u sirijski građanski rat na strani Bašara al Asada, bili glavni sponzori (preko Saudijske Arabije, Bahreina, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Jordana, Izraela…) ekstremističkog islamističkog pokreta Islamska država Iraka i Levanta. Dokle god je to davalo rezultate u borbi protiv Bašara al Asada, dotle je odsijecanje glava, genocidisanje alavita, šiita ili Jezida; bilo kolateralna šteta.

Isto tako su srcu Evrope sponzorisali uvozne i domaće mudžahedine koji odsijecaju glave srpskim borcima, zatim u Čečeniji iste takve finansirali dolarima u kešu, da bi završili sa sjevernom Afrikom i Bliskim istokom, odakle se izvoze tzv. „migranti“ u zapadnu Evropu.

SLjEDEĆA RUNDA: NIŠTA DANE LUKAJIĆ, NIŠTA NOVAK ĐUKIĆ – IDEMO NA OSLOBAĐANjE I VELIČANjE DUDAKOVIĆA
Tužilac Miroslav Janjić, valjda predosjećajući ličnu bruku, nije prisustvovao izricanju presude. U obrazloženju Sud BiH je naveo da nisu dokazani navodi optužnice, a možete ga odmah kopirati i to obrazloženje primjeniti istovjetn,o kada na red dođe presuda Atifu Dudakoviću.

Dok se časni ljudi kao Novak Đukić moraju sklanjati preko Drine, jer ih se osuđu da su bili posjednici minobacačkih granata od kojih samo jedna može da ubije skoro stotinu ljudi, oni vojni zvaničnici za koje postoje video snimci kako naručuju ubistvo srpskih ratnih zarobljenika (Dudaković), ići će pred tzv. Sud BiH utabanim stazama Nasera Orića i spremiti sve srpske glupane ili pokvarenjake, da crvrkuću iste gluposti za oslobađajuću presudu i ovom ratnom zločincu.

Dane Lukajić će već biti nešto što samo Frontal pominje od ozbiljnijih glasila u Srpskoj. U Srbiji već niko. A naš je čovjek i – JEDAN NAM NEDOSTAJE!

Efbihovskim žurnalističkim kevtačima je to čast, dok kvazi-Srbi Nevladinići to doživljavaju kao svoju dužnost.

Sad više stvarno nema smisla da se držimo pravila novinarske profesije, pa da čekamo da neko bude presuđen, te da ga onda titulišemo kao ratnog zločinca. Naš sud, Frontalov sud, mnogo je ljudskiji, pomirljiviji i pravičniji od kadija iz tzv. Suda BiH. Zato vam upućujemo svesrpski pozdrav:

Sretna vam oslobađajuća presuda Atifu Dudakoviću!

Miroslav Bundalo
Izvor: frontal.rs

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime