Srpska lista sa Haradinajem

0
1056

Saradnja sa Ramušem Haradinajem, dokazanim vođom metohijskog krila terorističe „UĆK“ predstavlja krivično delo najvišeg ranga, kako to propisuje i srpsko zakonodavstvo. Ovo možda ponajviše jer je Ramuš Haradinaj odgovoran za nastajanje prve masovne grobnice na teritoriji Srbije od Drugog svetskog rata naovamo ali i ta nije jedina. Masakr na Radonjićkom jezeru u kome je više desetina Srba i manjeg broja Roma kao i nekolicina Šiptara katolika ubijano na najsvirepiji način. Prema različitim podacima u samom jezeru pronađeno je između 30 i 40 tela, uglavnom Srba iz okoline, ubijanih na najsvirepiji način.

S obzirom da je Ramuš Haradinaj aktuelni politički saveznik srpskog režima iz terorističke „UĆK“, ovde će biti još malo reči o težini i nepobitnom krivičnom delu koje na ovaj čine najviši predstavnici srpske vlasti uključujući i predsednika Srbije, Aleksandra Vučića. Takođe, dostavljamo i dokaze da se sve čini svesno i planirano i da se namere te vrste ne završavaju sa podrškom Ramušu Haradinaju.

Pomalo je neshvatljivo zbog čega nedostaje reakcija srpske stručne javnosti na ovakvo bezakonje i kriminal Vlade u Beogradu koju svesrdno još i mediji potpomažu. Sasvim sigurno dobrim delom objašnjenje leži u fondovima i sponzorima organizacija, institucija i medija u Srbiji aa delom u stavu da je Zapadna nadmoć iznad srpskog zakonodavstva jer uprkos njemu uspeva da ostvari sve svoje ciljeve. To ipak nije tako. Nije i ne može da bude. Takav privid postoji jedino iz tog razloga što se akterima na srpskoj političkoj sceni upravlja spolja a što oni predstavljaju pristupanjem Evropskoj uniji kao najvišim nacionalnim ciljem. Za to vreme čine se mnogobrojni ustupci otvoreno suprotstavljeni domaćem Ustavu i u skladu sa tim, na štetu integriteta i suvereniteta Republike Srbije a od čega jedino ličnu korist imaju ljudi koji su preuzeli svu vlast u ovoj državi. Tako da ovakvo ponašanje može trajati sve dok traje njihova vlast ali se za ova krivična dela ne može naknadno doneti zakon koji bi počinioce abolirao retraktivno pa se ni sa eventualnim novim Ustavom oni neće spasiti sudskog gonjenja jer su počinila dela koja ne zastarevaju.

S toga, bez obzira što terorističku prošlost ovog ratnog zločinca nazivaju drugačijim imenima na Zapadu, pred srpskim zakonodavstvom on je počinio krivična dela koja su pre svega opisana u glavi 281 član 311. o oružanoj pobuni po svojoj prirodi prepoznat u članu 312., kao terorizam – „nameru ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbednosti Srbije izazove eksploziju ili požar ili preduzme neku drugu opšteopasnu radnju ili izvrši otmicu, uzimanje talaca ili samovoljno lišavanje slobode nekog lica ili drugi akt nasilja ili preti preduzimanjem kakve opšteopasne radnje … i time izazove osećanje straha ili nesigurnosti kod građana“ a što je po istom članu „teroristički akt politički motivisan“ (1). Ovde je bitno dodati i Hašima Tačija koji je za svoje terorističke aktivnosti, koje su rezultirale ubistvom pripadnika srpskog MUP-a, već ranije pravosnažno osuđen pred domaćim Sudovima, a sa kim je 2013. godine neustavni Briselski dijalog parafirao Ivica Dačić, tadašnji ministar MUP-a.

Saradnja srpskih vlasti sa Haradinajem, isto kao i sa Hašimom, ogleda se u nizu neustavnih ustupaka koji se i danas otvoreno, i u izvesnoj meri, nasilno čine na Kosovu i Metohiji uz pretnje otkazima, raznim vrstama zastrašivanja i napada na imovinu koji se najčešće odigravaju nad oponentima Vladine politike koji bi da u pokrajini deluju na isti način ali mimo njene kontrole. Za te napade su ranije optuživani svi koji su se protivili izdaji Kosova i Metohije, raznim načinima oni su uklonjeni sa javne scene pa se danas o ovim napadima na Srbe na KiM naprosto ćuti ili se prokometarišu vrlo uopšteno dok Vladini predstavnici, kako vidimo, sarađuju upravo sa najokorelijim kriminalcima.

Najpogubnija aktivnost svakako je osnivanje takozvane „GI Srpska lista“ 2013. koja je aktivna jedino u paralelnoj i ilegalnoj tzv „Skupštini republike Kosovo“ ali ne i Skupštini Srbije. Ta lista je nametnuta politička opcija kojom je, zahvaljujući pojedinim Srbima sa KiM, dat pun legitimitet radu ilegalnih vlasti albanskih separatista na Kosovu i Metohiji.

Da Vas podsetimo:  Ponos dijaspore: Imaju osam sinova!

Podsetimo, u prvom krugu kvazi-izbora na celoj teritoriji KiM novembra 2013., za čiji se bojkot zalagao srpski narod, ovu listu je promovisao Aleksandar Vučić svojim likom na predizbornim plakatima. Ovo predstavlja krivično delo poziva na promenu ustavnog uređenja član 309., stav dva prema kome je kriv onaj „ko u nameri rasturanja izrađuje ili umnožava materijal koji je po svom sadržaju takav da poziva ili podstiče na promenu ustavnog uređenja, ili ko upućuje ili prebacuje na teritoriju Srbije takav materijal ili drži veću količinu tog materijala u nameri da ga on ili neko drugi rastura“. To rasturanje mogli smo da vidimo na svakom zidu zgrada koje gledaju na ulicu na severu KiM, pa čak i na stubovima javne rasvete, stablima drveća, kioscima…

Kako se ni jedno bezakonje ne može sakriti drugim bezakonjem, već se njime samo produbljuje, to su predstavnici srpske vlasti koji neprestano ponavljaju da „jedino Srpska lista ima podršku Vlade Srbije“ direktno odgovorni i za sledeća krivična dela propisana Krivičnim zakonom Republike Srbije takođe u glavi 28, član 306. „građanin Srbije koji potpiše ili prizna kapitulaciju ili prihvati ili prizna okupaciju Srbije ili pojedinog njenog dela, zatim član 307. „ko silom ili na drugi protivustavan način pokuša da otcepi neki deo teritorije Srbije ili da deo te teritorije pripoji drugoj državi“, kazniće se zatvorom.

Ova nedela usledila su nakon izvršenja krivičnog dela o oružanoj pobuni iz člana 311., takođe državljanina Srbije Ramuša Haradinaja, a radi ciljeva navedenih u članu 308. prema kome je kriv onaj „ko silom ili pretnjom upotrebe sile pokuša da promeni ustavno uređenje Srbije ili da svrgne najviše državne organe“. U ovome se pridružuje domaći režim, naročito kroz svoje delovanje u medijima putem svakodnevnih izjava podrške i pritisaka da se ta stranka prati ali još teže među srpskim narodom na teritoriji KiM, a po članu 309., koji kaže da je za poziv na promenu ustavnog uređenja kriv „ko u nameri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbednosti Srbije poziva ili podstiče da se silom promeni njeno ustavno uređenje“ naročito ako to čini „uz pomoć iz inostranstva“ isti član, stav dva.

Za ovo nema boljeg dokaza od Briselskog dijaloga koji se vodi „pod pokroviteljstvom Evropske unije“ a snažno ga podržavaju američka Vlada i vrh NATO pakta koji još i aktivno učestvuju u sprovođenje pa su i oružani intervenisali nekoliko puta u periodu od 2011. do 2013. što sada predstavlja igru u koju je uključen i Ramuš Haradinaj koji važi za „ključnog američkog čoveka na Kosovu čiji povlašćen položaj u Vašingtonu nisu mogli da ugroze ni brojni incidenti(2) u koje je Haradinaj bio uključen i posle dolaska KFOR-a 1999. godine.

Ovo bi trebalo da nas čudi jedino ako bi smo u potpunosti smetnuli sa uma da je NATO, predvođen američkom Vladom, po svim osnovama postupio grubo kršeći baš sve norme Međunarodnog prava, pošao u agresiju protiv Srbije i, u mnogo manjem obimu, Crne Gore, ostavljajući za sobom nebrojeno žrtava od ubistava tokom bombardovanja, pokroviteljstva albanskih zločina nakon okupacije do onih ljudi obolelih od raznih vrsti karcinoma izazvanih uranijumskim punjenjem bombi kojima smo zasipani. Onima koji na takav način vode politiku ne mogu da zatrebaju ljudi od zakona, naprotiv. Upravo su ljudi poput Haradinaja najpodobniji.

Samozvani „upućeni“ tvrdili su da Haradinaj svoju poziciju čuva i time što je „jedan od retkih lidera koji je uistinu mogao da ispuni sve dogovore i smiri tenzije nastale zbog međunarodnih zahteva“(3). Ali britansko vojno osoblje koje je bilo veza Ramušu Haradinaju pre i tokom NATO bombardovanja, daje sasvim drugačiju sliku opisujući ga kao „psihopatu koji teroriše svoje ljude i lokalno stanovništvo kako bi ih primorao na lojalnost sebi. Tukao je svoje vojnike kako bi zadržao kakvu-takvu disciplinu“(4). Važi za najokrutnijeg od svih komandanata u sastavu jedinica šiptarskih terorista.

Da Vas podsetimo:  Evo koliko ljudi godišnje odlazi iz Srbije: POLA MILIONA SRBA ŽIVI U NEMAČKOJ!

Da takvo ponašanje smatra regularnim posvedočio je sam u svojoj knjizi koja ga je i dovela pred Haški tribunal jer je detaljno opisivao zločine protiv srpskih civila i pripadnika službi bezbednosti. Haradinaj je, na samom početku knjige „Priče o ratu i slobodi“, u predgovoru zapisao: „Likvidirao sam srpske policajce, ubijao srpske civile, uklanjao neposlušne Albance. Još kao dete postao sam svestan da je rešenje albanskog i kosovskog pitanja moguće samo silom. Od malih nogu spremao sam se za obračun sa Srbima, a u OVK sam stupio 1994. godine, kada sam, do zuba naoružan, sa svojim istomišljenicima iz Švajcarske, preko Albanije, stigao na Kosovo i Metohiju“. Ubrzo nakon toga stigao je i pred Haški tribunal ali slučaj je neslavno završio jer nije bilo nikoga da potvrdi ono što je sam napisao u knjizi pa je Haški tribunal odlučio da se radi o „umetničkoj slobodi“. Razlog nedostatka onih koji bi potvrdili pisanje bio je strah uzrokovan ubistvom preko 30 do čak 40 svedoka i članova njihovih porodica(5) do čega je uglavnom došlo tokom samog istražnog postupka što pomenuti Tribunal nije uzeo u obzir i čak negirao da se to desilo!

Haškom tužilaštvu nisu bili potrebni nikakvi svedoci jer ni njihov cilj nije privođenje zločinaca pravdi već „kažnjavanje“ onih koji se NATO agresiji. Zato su i zemlje NATO-a obezbedile budžet Tribunala i među najvećim su finansijerima pa se zbog toga nalaze „na istoj strani“(6) potvdio je Džejmi Šej, portparol NATO-a u vreme agresije 1999. godine.

Zbog toga nikakav efekat nije izazvala ni bogata arhiva koju su primili srpski novinari u decembru 2004. kada im je predat „CD na kome je narezano oko 220 dokaza koji terete Ramuša Haradinaja za ratne zločine počinjene nad Srbima i ostalim nesrpskim stanovništvom u južnoj srpskoj pokrajini“.

Tadašnji ministar inostranih poslova SR Jugoslavije, Vladan Batić, još u oktobru 2000., dostavio je Haškom tribunalu „oko 400.000 dokaza za počinjene zločine nad stanovništvom Kosova. Haradinaj je specifičan terorista koji je u pojedinim zločinima i neposredni učesnik“ izjavio je Batić za ‘Vreme’. Po njegovim rečima „Ramuš Haradinaj neposredno je izvršio 67 ubistava, naredbodavac je za 267 ubistava i za više od 400 otmica srpskih civila. Među otetima na Kosovu je i 65 dece“!(7). Činjenica koja više od decenije ne privlači pažnju ni jednog srpskog medija!

Da je Ramuš Haradinaj „najuticajnija kriminalna ličnost u Metohiji, zajedno sa Ekremom Lukom i Naserom Keljmendijem“ tvrde srpski policijski krugovi. Po njima, porodica Haradinaj drži monopol nad prometom droge, oružja, duvana, kradenim vozilima, trgovinom belim robljem, naftnih derivata kao i reketiranjem albanskog stanovništva na teritoriji Peći. Bez njenog odobrenja se u tom kraju nijedan posao ne može završiti, a ko im je stao na put, skupo je to platio. Novcem zarađenim od kriminala finansira albanske teroriste u Makedoniji(8).

Ovo su svakako samo „najzanimljiviji“ izvode iz kriminalne biografije Ramuša Haradinaja koji je, kako je sam napisao, od ranog detinjstva shvatio da je jedini način da Kosovo i Metohiju Albanci otmu od Srbije, zapravo oružani način. Uzrastajući sa tim ubeđenjem on je sebe pripremao da postane sve okruniji i izgleda da je više nego bilo od terorističkih vođa sa Kosova i Metohije, bio spreman da u tome istraje.

Da Vas podsetimo:  Plate u državama bivše SFRJ: Srbija na četvrtom mestu

Videćemo da li su ovo koraci ka ostvarenju njegovog sna a američke zamisli da Kosovo i Metohija konačno dobiju zvanično priznanje od strane srpske Vlade. Najjasniji signal biće formiranje Zajednice opština ali ne srpskih jer su po Ustavu sve opštine na teritoriji države Srbije – srpske, ali se kovanica „srpske opštine“ koristi kako bi javnost bila obmanuta. Prema dokumentu koji se nalazi na sajtu Kancelarije za Kosovo i Metohiju, to bi bila „Asocijacija/Zajednica opština u kojima Srbi čine većinsko stanovništvo na Kosovu“ a formirana „u skladu sa kosovskim propisima“(8), dakle takozvane „republike Kosovo“. Kako će sve državne nadležnosti biti „prenete“ ovoj Kancelariji a ona biti potčinjenina „centralnim organima vlasti Kosova“ jasno je na kakav se to korak usudila aktuelna srpska vlast.

U skladu sa tim odvija se, i to bez pogovora, proces zaokruživanja države albanskih separatista uz pomoć i podršku Vlade Srbije i njenog instrumenta na terenu za stvarivanje te namere „Srpske liste“. Nju čini grupa ljudi bez ikakve biografije, barem ne časne, a većina od njih svakako je „od ranije poznata policiji“. Izabrani su upravo da bi bili poslušni a za to bogato nagrađeni. Tako se desilo da su maja ove godine „unapređeni“ u stranku(9) što je predstavljeno kao „odluka prištinske Kancelarije za registraciju pri Centralnoj izbornoj komisiji“. Kao da bilo ko može da „odluči“ hoće li neki pokret biti ili ne politička stranka osim tog pokreta pre svega. Ovim je sakrivena činjenica da su zahtev za registraciju sami predali upravo ljudi koji ovu listu vode.

Povodom registracije političke partije, odnosno stranke, „GI Srpska lista“ se obratila javnosti teatralnim saopštenjem u kome se između ostalog kaže “budućnost nam donosi velike izazove i od nas samih zavisi da li će Srbi i narodi koji žive sa nama u slozi imati komad slobodne zemlje i neba na Kosovu i Metohiji, ili će podleći pritiscima onih koji bi da od nas načine bezobličnu masu bez identiteta i kolektivnih prava“(10).

Zašto je registracija stranke predstavljena kao „tuđa odluka“ i kakav će to, sa ovom nametnutom strankom, „komad slobodne zemlje“ imati Srbi kojima u ličnim, i drugim zvaničnim, dokumentima koje izdaju vlasti kosovskih separatista ne piše nacionalnost „Srbin“ već „Kosovar“, otkriva nam dokument bez koga je nezamisliv zvanični sajt bilo koje stranke na svetu a koga ipak nećete naći na sajtu „Srpske liste“ – njen Statut. Bez Statuta ni jedna stranka ni organizacija, pa ni udruženje građana ne može da postoji. Međutim, „GI Srpska lista“ upravo njega krije kao zmija noge. Jer kako objasniti ove fraze ako vam je pred očima Statut stranke na Kosovu i Metohiji koja „jedina uživa podršku Vlade Srbije“ a da se kao „politička stranka Građanska inicijativa Srpska lista registruje u skladu sa Zakonom o opštim izborima br. 03-L/073 Republike Kosovo“.

Vest o Srpskoj listi separatističkih težnji kako je „kompletirala zahtev za registraciju koji je podnela u Kancelariji za registraciju političkih partija“ nalazi se na sajtu „republike Kosova – Centralne izborne komisije“(11) na kraju koga su dostupna dokumenta koja su priložili Program, Statut(12) i Logo.

Ima li ikakvog smisla posle ovoga govoriti o svrsi osnivanja stranke i njenim „ciljevima“ koji su za sobom podstakli još neke minorne pojave da uzmu učešće u kreiranju albanske države na tlu Kosova i Metohije?


(1) Strana 216 i dalje gde se nalaze svi članovi članovi zakona navedeni u ovom tekstu drive.google.com/file/d/0B3HZ1pctTIvUUmNkMnlyRUNWZkE/view
(2) www.rts.rs/page/stories/ci/story/134/hronika/1952153/ramus-haradinaj-od-decana-preko-haga-do-ljubljane.html
(3) www.rts.rs/page/stories/ci/story/134/hronika/2716182/ramus-haradinaj-od-glodjana-do-kolmara-i-nazad.html
(4) www.theguardian.com/world/2000/sep/10/balkans.internationalcrime
(5) www.rts.rs/page/stories/ci/story/134/hronika/948592/nezasticeni-haski-svedoci.html
(6) www.kmnovine.com/2014/08/zlocinci6.html
(7) www.vreme.com/cms/view.php?id=430999
(8) www.kim.gov.rs/p03.php
(9) srpskalista.net/srpska-lista-politicka-stranka/
(10) srpskalista.net/proglas/
(11) www.kqz-ks.org/Uploads/Documents/Statut_detwgdqxml.pdf
(12) direktni link do Statuta „GI Srpska lista“ www.kqz-ks.org/Uploads/Documents/Statut_detwgdqxml.pdf

Ivan MAKSIMOVIĆ

fsksrb.ru

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime