Srpska majka i junak našeg doba

2
1335

1101985168Politički potezi (trenutno) tehničkog Predsednika vlade Srbije, nesumnjivo ambicioznog čoveka, spremnog na sve kako bi u svojim rukama imao apsolutnu vlast, već duže vreme me podsećaju na jednog drugog političara, veoma omiljenog među srpskim desničarima. Sveopšta kriza u svetu, sasvim mu odgovara. Potpuni raspad sistema vrednosti koji je čovečanstvo do pre desetak godina, koliko-toliko držao u granicama zdravog razuma, idealan je teren za ovakvu vrstu politikanstva, koje se upinje iz sve snage da se svojim biračima predstavi kao mudro državništvo.

Živimo u pritajenoj diktaturi, a ona se biračima u Srbiji pokušava predstaviti kao neminovnost i jedini spas od onoga, od čega nam spas nije ni bio potreban. Ovaj gnjurac u blatu, savršeno lišen stida i srama, tog balasta normalnosti i etike, i u unutrašnjoj i spoljnoj politici sve više liči na onog drugog “političara“, koji je sa jednakim uspehom dominirao srpskom političkom scenom, u jednom drugom periodu, koji jako podseća na ovaj današnji.

Politički miš-maš, u kojem je moguće predstaviti sebe i kao nacionalistu i mondijalistu, i ratnika i pacifistu, i demokratu i strogog oca nacije, karakterisao je i onog veselnika sa zabrinutim izrazom lica, koji je tobož spasavao srpsku nejač, služeći okupatora sa sve slikom kralja, koji je nominalno bio u ratu sa tim istim okupatorom. Ruke oprane hladnom vodom, bez sapuna, na kojima se još uvek vidi usirena krv, ne smetaju mu da jednostavno kaže kako je grešio u mladosti i kako to uopšte nije važno. Važna je budućnost.

Svakako da mu je važna budućnost.

U to ne sumnjam.

Samo, njegova i naša budućnost izgledaju potpuno različito.

Veličanje rada i reda, pozivanje na strpljenje (strpljen-spašen, jedna od najkukavnijih izreka koje je ovaj narod smislio), obećanja o boljoj budućnosti koja je tu iza ćoška, samohvalisanje i konstantna priča o strašnoj zabrinutosti za običnog čoveka od koje noćima ne može da spava, paralela je koja se ne može prenebregnuti. A u svrhu izgradnje sopstvene bolje budućnosti, naš junak je organizovao nešto gotovo identično onome što je svojevremeno organizovala i “jabuka sa grane“.

Da Vas podsetimo:  Vladimir Umeljić: MOJE PESME, MOJI SNOVI

Izložba “Necenzurisane laži“, neodoljivo podseća na jednu drugu izložbu, koja je u Srbiji organizovana u periodu od 22.10.1941. do 19.01.1942. godine. Kao što je “Srpska majka“ imala svoje “Novo vreme“, i “Našu borbu“, tako i “Junak našeg doba“ ima “Informer“ i “Novu borbu“, a uz njih i mnoštvo elektronskih medija.

Ono što ih razlikuje su okolnosti.

Dok je “Srpska majka“ protiv sebe imala snažnu i naoružanu opoziciju i tri velike svetske sile, odlučne da potpuno poraze moćne patrone “jabuke sa grane“, tako “Junak našeg doba“ takvih problema nema. Opozicija je slaba, razjedinjena i obezubljena, dok se svet uhvatio u koštac sa samim sobom. Vetar mu nezaustavljivo duva u leđa, a primeri istomišljenika, svakodnevno mu pružaju pravu riznicu ideja kako da sačuva i ojača svoju vlast. Ružičasta budućnost “Junaka našeg doba“, oličena u nijansi pink boje njegovog omiljenog tajkuna, sada izgleda izvesno. Mnogi pripadnici bivše vlasti, koji su po njemu krivi za sve što nam se događa, rado su prihvaćeni kao saradnici na njegovom putu ka boljoj budućnosti. I tu se najbolje ogleda sva perverznost naše svakodnevnice.

Samo, ne zaboravimo da se istorija ponavlja. Prvi put kao tragedija, a drugi put kao farsa, što bi rekao Hegel. A tragedija nam se već dogodila.

Aleksandar Đukanović

Kolumnista

2 KOMENTARA

  1. Hm,hmm..tesko bi mi palo „ponavljanje historije“, pod kontrolom lica iz „afere index“..nedodirljivog.A, pomenuta „majka“ je imala,zvali su ga „nedicev sud“..i dosudjivao je, patriotama, naravno i protivnicima, presude „progonstvo iz Beograda“..pa, je tako, prethodno maltretirana,samarana, osudjena i moja, genetska majka. Prognana je u Cacak, ona i grupa gradjana.Na, zeleznickoj pruzi,voz su zaustavili SKOj evci“ drugovi i drugarice,mi smo SKOJ, nasa veza je dobila, od zandarmerije u cacku, spisak imena lica, koje ce po dolasku u Cacak, predati cetnicima na klanje“..spisak je procitan, moja majka, i jos jedan covek su,culi svoja imena, poverovali i izasli iz voza…odvedeni su u partizane,majka je oslobadjala Beograd, posle toga, zivela i radila u njemu, i nikada nije srela ni cula za ostale koji nisu poslusali i izasli iz voza…

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime